Natrag Forum

Grad : Rijeka

Županija:Primorsko-goranska
Broj stanovnika - 143.817 (2001.)
Površina 44 km 2 (po veličini drugi grad u Hrvatskoj)
Poštanski broj 51000

Rijeka (na mjesnom riječkom narječju i dijelu susjednih hrv. narječja Rika, a u ostalim susjednim hrv. narječjima Reka, tal. Fiume, nje. Sankt Veit am Fluß) je grad u Hrvatskoj i administrativno središte Primorsko-goranske županije. Grad Rijeka s okolicom (bivša općina Rijeka - Kastav, Viškovo, Grobnik, Kostrena, Bakar) ima preko 250.000 stanovnika. Grad se još u 19. stoljeću zbog svog idealnog geografskog položaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najvećih srednjoeuropskih luka i moćno industrijsko središte. Rijeka je bila značajna i kao jedno od najvažnjih finacijskih središta bivše Jugoslavije. Početkom devedesetih dolazi do propasti industrije i naglog smanjenja lučkog prometa pa se u novom mileniju Rijeka počinje okretati razvoju turizma i uslužnog sektora.

Zastava i grb

Zastava grada Rijeke plava sa žuto uokvirenim grbom u sredini, izglasana na gradskom vijeću 1998. godine. Gradsko vijeće grada Rijeke je u travnju 2005. godine donijelo zaključak kojim se ponovno pokreće proces povratka povijesnih gradskih simbola.
Ovo nije zastava grada Rijeke ,prava povijesna zastava je maknuta ulaskom Rijeke u Jugoslaviju od strane komunista ali i nastankom i pripojenjem Rijeke državi Hrvatskoj do dana danasnjeg odgovorni u gradskom poglavarstvu (SDP) ignorira ovo riječko obilježje.

Povijesna zastava grada Rijeke karmin-zlatno-kobalt plava, u uporabi od 1848.-1947.
Download :velika zastava grada Rijeke 1024x768

Povijesni grb grada Rijeke temelji se na grbu koji je dodijelio hrvatski kralj i car Svetog Rimskog carstva Leopold I. 6. lipnja 1659. Ucrvenom ovalnom štitu desnom nogom stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući u lijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad orla je kruna kuće Habsburg s dvije plave trake koje izlaze iz nje. Ispod štita je traka s natpisom "INDEFICIENTER" (nepresušan). U službenoj uporabi je verzija grba bez krune i natpisa Indeficienterbudući su odbijeni mišljenjem ministarstva Uprave iz 1998.

Download dvoglavog orla orla u 1081x1703 rezoluciji u png fajlu. Idealno za obradu u Photoshopu.

U Rijeci postoji duga tradicija gradskih događanja koja se zbog pogodne klime uglavnom održavaju na javnim gradskim prostorima. Najbolji primjer za to je karneval koji je tijekom 24 godine stalnog održavanja prerastao u manifestaciju međunarodnog karaktera koju su s pravom strani mediji proglasili jedinstvenim događajem kojeg svakako treba posjetiti. 24. Međunarodni riječki karneval održan 2007. godine okupio je oko 8.000 sudionika u karnevalskoj povorci i oko 100.000 posjetitelja. Procjene turističkih novinara govore o tome da je Riječki karneval treći najveći karneval u svijetu, nakon Rio de Janeira i Venecije.

 
U doba blagdana riječkog zaštitnika sv. Vida, svake se godine 15. lipnja u gradu se priredi čitav niz programa za djecu i građane svih dobnih skupina. Manifestacije poput Međunarodnog festivala malih scena ili Jazz time, već su odavno ucrtane u kalendare europskih kulturnih događanja.
Živost i raznolikost javnog života Rijeke te poticanje novih događanja, otvorenost novih inicijativama čini Rijeku posebnim urbanim centrom. Turisti rado dolaze u Rijeku da osjete živost grada i zato Rijeka s pravom razvija urbani turiza

Morčić

Kada se spominje "morčić", obično se misli na naušnice kao najčešći nakit antropomorfnog oblika; crna glava s bijelim turbanom, ali i na sam lik, tj. poprsje crnog čovjeka s turbanom, koji je ukomponiran i u druge vrste nakita (broševi, ukrasne igle, prstenje). Na stvaranje morčića velik je utjecaj imala Venecija koja je u 17. i 18. stoljeću bila opsjednuta Orijentom, pa je tako uz orijentalne začine, mirise, tkaninu, odjeću i nakit, u odaje bogatih venecijanskih patricija uvela paževe i sluge, odnosno crnce u orijentalnoj odjeći. To je potaknulo mnoge venecijanske zlatare da počnu izrađivati ukrasne igle u obliku crnca s turbanom, zlatnog poprsja, bogato ukrašenog dragim kamenjem, prozvanog "moretto". U isto vrijeme u Rijeci nastaje morčić, kao skromnija verzija "venecijanskog moretta". Zbog specifičnog izgleda, majstorske izrade te prihvatljive cijene, morčić postaje dio tradicionalnog ženskog pučkog nakita, ponajprije Riječanki.

Osim Riječanki, nose ga žene Grobinštine, Kastavštine,Vinodola, Gorskog kotara, nose ga na otocima Pagu, Rabu, Krku i Cresu. U Rijeci ga nazivaju i "mori" , u Vinodolskom kraju "morči", u Kastvu "račini morci", a u Gorskom kotaru "morčeki". Ričinu morčića (naušnice) nosili su i sinovi jedinci, pomorci (po jednu u desnom uhu), te ribari kao zaštitu, odnosno hamajliju. Uz to morčići-naušnice označivali su društveni status i ekonomsku moć, te pripadnost primorskom kraju. Zbog svoje omiljenosti u svim društvenim slojevima, morčić je prihvaćen kao suvenir Rijeke.

Legenda o nastanku

O nastanku toga neobičnog nakita u našem kraju s likom crnca u bijelom turbanu postoje dvije legende:

• Prva seže u 16. stoljeće i ovako objašnjava postanak morčića:

"Turci su na Grobničkom polju. U gradu strah, jer od Turčina ništa dobroga - samo pljačka i palež. Već dugo se čuju vijesti o njihovim upadima u našoj blizini, o krvavim borbama oko Senja, u Perušiću... Svi muški su na kuli. Srčano odoljevaju napadima, sve je manje snage, a pomoći niotkud. Žene i djeca zatvorili se u kuće i mole za spas, za Božju pomoć. Kamenje neka s neba zatrpa zlo, živi da ostanemo! Opsada traje... dani prolaze i onda Božjom rukom vođena strijela odapeta iz ruke plemenitog Zrinskog pogađa sljepoočnicu turskog paše. Vidjevši da im je vođa mrtav, Turci se razbježaše poljem. Uto i nebo usliši molitve Riječanki, te se otvori i zatrpa Turke kamenjem. Na polju su ostali samo razbacani bijeli turčinovi turbani. Kao uspomenu na tu pobjedu, riječki su muževi svojim ženama dali izraditi naušnice-morčiće."

• Druga legenda s Pelješca kazuje:

"Jedna talijanska kontesa imala je crnu sluškinju koju je jako voljela. Darovala joj je slobodu, a kao uspomenu na nju dala je izraditi naušnice s njenim likom."

Rasprostranjenost i prepoznatljivost

U drugoj polovici 19. stoljeća Rijeka sa svojim poznatim moretistima i njihovim umijećem izrade morčića postaje najjače središte za izradu takva nakita, pa tako "mori" (kako još nazivaju morčiće) dobivaju, kao izraz autuhtonosti, pridjev "riječki". Izrada lika crnca s turbanom proširila se s naušnica i na druge vrste nakita kao što su prstenje, broševi, ogrlice, igle.
Kako su se razvijale i jačale trgovačke veze, morčić je našao svoje mjesto i proširio se preko Senja u Liku, čak i u Bosnu, a morskim je putem stigao do Splita, Zadra i sjevernodalmatinskih otoka. U tom razdoblju Pavle Scarpa i Augustin Gigante osnivaju firmu "Gigante & Co" kao najjaču zlatarsku radionicu koja se bavila usavršavanjem i oblikovanjem nakita s morčićem i postižu zapažen uspjeh na svjetskoj izložbi u Parizu 1879. godine. Ta je radionica zaslužna za školovanje mnogih poslije poznatih moretista kao što su Tominich, Rollandi i Karlo Venazi.

U općoj atmosferi traganja za riječkim identitetom, potaknuti prikazivanjem predstave "Vježbanje života" Nedjeljka Fabrija 1990. godine, Riječani su izabrali upravo morčića kao simbol Rijeke, bolje reći "oživjeli" ga i vratili mu ono značenje koje je tijekom povijest imao. Nakon Drugoga svjetskog rata proizvodnje morčića umnogome je, naime, opala zbog iseljavanja velikog broja riječkih moretista, slabije kupovne moći stanovništva, a i zbog slabije zainteresiranosti novopridošlih stanovnika Rijeke. Godine 1991. Grad Rijeka i službeno prihvaća morčića i uzima kao "svoju masku" i simbol grada. Otada morčići ponovno ukrašavaju izloge mnogih zlatara, nose ih kao ukras i mladi i stariji, a svoje neizostavno mjesto i kao zaštitni znak Rijeke nalazi na čelu povorke sve poznatijeg i popularnijega Riječkoga karnevala.

Od sportova  najpopularniji je nogomet .

Nogometni klub : HNK Rijeka

Sezona 1984-85 kup uefa
Rijeka, stadion Kantrida 25.000 gledatelja
RIJEKA - REAL MADRID 3-1

Golove se isplati vidjeti vjerujte mi : ).

strijelac Fegić za 1-0
http://www.youtube.com/watch?v=M8D5HCqPYa0

strijelac Matrljan za 2-0
http://www.youtube.com/watch?v=Ke6Y9Cwr6VI&feature=related

strijelac Fegić za 3-0
http://www.youtube.com/watch?v=RTwe7Wj0zCk&feature=related

Armada je smještena na zapadu točnije na D tribini i poznata je po fanatičnom navijanju.

*Ovo je slika iz 1999. sa stadiona Kantrida za vrijeme utakmice Rijeka –Osijek pred 25 000 navijača  kad je Rijeka pokradena i oduzet joj naslov prvaka . Za to se može najviše okriviti pomoćnog suca Zorana Krečka.  Nažalost to je odmaklo mnogo navijača od Rijeke i  danas je Kantrida poluprazna.
Zoran Krečak

IME NAJOZLOGLAŠENIJEG nogometnog suca otkako je hrvatske države, Šibenčanina Zorana Krečka, po tko zna koji put našlo se na usnama ljudi što pišu, djeluju ili prate ovdašnji nogomet. Krečak se svojedobno našao u situaciji da strahuje za vlastiti život jer je dosuđenim zaleđem Rijeci tijekom utakmice s Osijekom (1:1 na Kantridi 1999. godine) po mnogima donio naslov tadašnjoj Croatiji.

Jeste li znali?

• Rijeka je bila nezavisna država od 8. rujna 1920. do 24. siječnja 1924. i da je njen izabrani predsjednik Riccardo Zanella zahtjevao od međunarodne zajednice i Tita 1945. godine obnovu nezavisnosti.
• Od 1918. do 1924. Rijeka je izdavala međunarodno priznate poštanske marke. U filatelističkoj literaturi se nalaze po nazivom Fiume.
• Američki predsjednik Wilson je 1919. predložio Rijeku za sjedište Lige naroda – preteče Ujedinjenih naroda
• Riječani koji su rođeni 1913. i koji su doživjeli 1991. promijenili su 6 država: Austro-Ugarsku, Slobodnu Državu Rijeka, Kraljevinu Italiju, Treći Reich (Njemačku), SFR Jugoslaviju, Republiku Hrvatsku
• U kasnom 19. i ranom 20. st. Riječani su ravnopravno koristili 4 jezika – hrvatski, talijanski, mađarski i njemački
• Komunistička partija Slobodne Države Rijeke osnovana 1921. godine bila je među najmanjim članicama III. Internacionale (150 članova). Manje su bile npr. komunističke stranke Palestine i Turkestana. Glavni tajnik („generalni sekretar”) je bio Simon Arpad.
• Osim većinski hrvatskog stanovništva, Rijeku danas naseljavaju i pripadnici 11 nacionalnih manjina - Albanci, Bošnjaci, Česi , Talijani, Mađari, Crnogorci, Srbi, Romi, Slovaci i Slovenci
• Sveučilište u Rijeci osnovali su isusovci 1627.
• Rječina je od 1924.-1941. bila državna granica – zapadna obala pripadala je Italiji, a istočna (Sušak) Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca
• U prošlom stoljeću u Rijeci je djelovalo 57 konzulata, 20 konzulata u razdoblju uoči I. svjetskog rata
• U svojoj povijesti Rijeka je imala 3 imena – hrvatsko ime Rijeka i talijansko i mađarsko ime Fiume (fiume na talijanskom jeziku znači rijeka), te njemačko Sankt Veit am Pflaum
• János Kádár, dugogodišňji vođa mađarske komunističke partije i prvi čovjek socijalističke Mađarske je rođen u Rijeci 1912. godine
• U Rijeci se trenutačno nalazi najveći trgovački centar u ovom dijelu Europe, poznatiji kao Tower Centar Rijeka na Pećinama.
• Tower centar Rijeka naziv je za novootvoreni polivalentan centar koji sadrži trgovine, restauracije, veliki supermarket i infrastrukturu za razonodu (nekoliko kino dvorana, prostorije za zabavne i sportske aktivnosti).
  U središtu centra nalazi se toranj s uredima, kongresnim dvoranama i salama za sastanke.

  U ovom trenutku, Tower centar je jedan od najvećih trgovačkih centara u ovom dijelu Europe. Suvremen i elegantan trgovački centar sadrži 8 megastore dućana i čak 150 trgovina s neviđenom ponudom od odjeće i obuće do tehnike i uređenja doma. Ima 8 kino dvorana sa ukupno 1800 sjedecih mjesta.U Tower centru nalazi se parkiralište na 7 nadzemnih razina i 3 podzemne razine s ukupno više od 2100 parkirnih mjesta.

Torpedo .Priča o razvoju grada na Rječini nezamisliva je bez priče o torpedu. Naime, iako se radi o vrlo ubojitom oružju, torpedo je u vrijeme svog nastanka bio genijalni izum i vrh tehnološkog dostignuća. Nekoliko riječkih poduzetnika 1853. godine počelao je realizirati ideju izgradnje nove tvornice, ljevaonice metala. Oni osnivaju anonimno akcionarsko društvo pod nazivom “Fonderia Metalli”. Takvu vrstu metaloprerađivačke industrije Rijeka do tada nije imala. R. Whitehead Nova tvornica “Fonderie Metalli” počinje raditi 1853./1854. godine, a smještene je na zapadnom dijelu grada. U njoj se prvenstveno lijevaju sidra i popravljaju željezni parni brodovi. Vlasnici “Fonderie” vrlo brzo uočavaju, kako je za aktiviranje kapaciteta ljevaonice potrebno naći novi stučni kadar i u Trstu uočavaju mladoga engleskog inžinjera Roberta Whiteheada, koji radi u sličnoj tršćanskoj industriji, pa on prihvaća poziv za prelazak u riječku tvornicu 1856./57. Whitehead preuzima vodstvo tvornice, ulazi u Upravu te reorganizira i proširuje proizvodnju. Tvornici daje novo ime “Stabilimento Tecnico di Fiume”. Tu se počinju proizvoditi brodski parni kotlovi i parni strojevi, najmoderniji proizvodi toga doba, a nešto kasnije i željezni parni brodovi. G. B. Luppis Gotovo u isto doba, šezdesetih godina XIX. st. u Rijeku se nakon uspješne mornaričke karijere u austrijskoj ratnoj mornarici, povlači u mirovinu rođeni Riječanin Giovanni Biagio Luppis. On tu pokušava realizirati svoju dugogodišnu ideju “spasioca obale” (salvacoste), novoga mornaričkog oružja kojim bi se na daljinu moglo djelovati na neprijateljske brodove. G. B. Luppis nije imao tehničkog znanja ni sredstava za razvoj i usvršavanje svojeg projekta.1864. godine dolazi u kontakt s Robertom Whiteheadom koji, svojim stručnim znanjem i tehničkim mogućnostima riječkog Stabilimenta može osposobiti “salvacostu” za efikasno mornaričko oružje. Na temelju Luppisove ideje, Whitehead razvija potpuno novi proizvod i naziva ga torpedo. U izradi i konstriuranju torpeda pomažu mu tehničar Annibale Ploech i sin John Whitehead. Razvoj novog originalnog prototipa torpeda traje do kraja 1866. Godine pa su prvi pokusi s torpedom učinjeni 20. prosinca 1866. godine. Na dodatnom usvršavanju torpeda radi se do proljeća 1868. Za lansiranje torpeda u riječkom brodogradilištu braće Schiavon adaptirana je topovnjača “Gemse”, na koju je ugrađena torpedna lansirna cijev, novi originalni Whiteheadov izum. U riječkom zaljevu, ispred tvornice obavljeno je više od 50 lansiranja torpeda . Komandant topovnjače “Gemse” bio je poručnik fregate grof Georg Hoyos, koji se kasnije oženio s Alice Whitehead, kćeri R. Whitehada. Prva riječka torpeda nosila su ime Luppis-Whitehead torpeda, a u kasnijem razvoju zvala su se samo Whitehead torpeda, taj se naziv zadržao gotovo stotinu godina, sve do izuma i razvoja današnjih modernih torpeda. Riječki izum svi su procijenili perspektivnim, ali u prvim godinama nije bilo dovoljno narudžbi stoga “Stabilimento” ulazi u krizu, likvidira se 1873. godina, preuzima ga R. Whitehada te on početkom 1875. transformira tvrtku u privatno poduzeće pod nazivom “Torpedo-Fabrik von Robert Whitehead“. R. Whitehead početkom XX. st. tvrtku pretvara u akcionarsko društvo “Whitehead & Co.”, Societa in Azioni. Na njeno čelo, nakon smrti R. Whiteheada 1905. g., dolazi grof Edgar Hoyos sin Georga Hoyosa. Engleske obiteljske tvrke Vickers Ltd. i Armstrong-Whitworth & Co. kupuju tvrku od nasljednika obitelji Whitehead te tvornica ostaje u engleskim rukama sve do početka I. svjetskog rata. Riječka tvornica torpeda osnovala je brojne filijale diljem svijeta i sklopile posebne ugovore o proizvodnji torpeda u Weymouthu u Engleskoj (1891.), Newport, USA (1892.), La Spezia, Italia (1907.), “Lessner & Obukoff ”, Rusija (1910.), St. Tropez, Francuska (1913.), Napoli, Italija (1914.). Godine 1934. Uprava riječke tvornice donosi odluku o formiranju novu tvornice torpeda u Livornu, u Italiji, pod nazivom “Societa Anonima Motofides”. Nakon I. svjetskog rata i formiranja nove granice između Jugoslavije i Italije, zapadni dio grada na kojem je bila tvornica torpeda pripao je Italiji pa talijanska vojna industrija od siječnja 1924.godine ulazi u tvornicu torpeda. Tvornica tada nosi naziv “Societa di Esercizio Stabilimenti Whitehead”, a od 1930. godine “Silurificio Whitehead di Fiume” S.A. Tvornica je odmah po završetku II. svjetskog rata, nakon ratnih razaranja, promijenila 1945. god ime u “Jadran”, djelomično je osposobljena za rad i u njoj je počela proizvodnja. Dio proizvodnje bio je usmjeren različitim predmetima široke potrošnje (lokoti, upaljači, gorionici), a dio vojnoj proizvodnji (torpeda, lansirni uređaji). Tvornica se počela pripremati i za proizvodnju dieselskih motora., godine 1947. proizveden je prvi dieselski motor snage 7-9 KS pod nazivom “Torpedo motor”. Od 1950. do1953. nosila je ime “Poduzeće Aleksandar Ranković”, i na godinu proizvodila do 2000 motora pod nazivom “Aran”. Tvornica je 1953. godine promijenila ime u “Torpedo” tvornica motora. Tu su se odvijale dvije usporedne proizvodnje, jedna je bila vojna, tj. proizvodnja torpeda, a druga civilna proizvodnja različitih vrsta dieselskih motora, vozila, traktora i sl. U proizvodnji dieselski motora razvijali su se razni tipovi motora, vlastite konstrukcije i po stranim licencijama. Tvornica 1965. godine proširuje svoj program dieselskih motora i razvija rovokopače, utovarivače, kamione i traktore. Oko godine 1966. tvornica napušta vojni program proizvodnje. 1975. godine započinje proizvodnja zrakom hlađenih diesel motora u suradnji s tvrtkom Duetz iz Kolna te svoje proizvode plasira širom svijeta. Na temelju tih motora 1985. godine počinje proizvodnja više tipova originalnih traktora vlastite konstrukcije. Devedesetih godina XX. st. u tvornici se razvija više vrsti namjenskih vozila i kamiona. U posljednjih nekoliko godina tvornica je zbog brojnih tranzicijskih i tržišnih problema u krizi te je u njoj otvoren proces stečaja. Prema dosada dostupnim izvorima u riječkoj tvornici torpeda od 1866. godine do kolovoza 1943. godine proizvedeno je 20.323. torpeda, 1053 lansirne cijevi i 1368 visokotlačnih kompresora. Tvornica je imala godišnji kapacitet proizvodnje od oko 1000 torpeda. Prije I. svjetskog rata proizvodilo se na godinu do 800 torpeda, 1942. godine proizvedeno je 1170 torpeda. Rekordna proizvodnja 1943. g. bila je 160 komada torpeda u jednom mjesecu. Proizvodnja torpeda u riječkoj je tvornici prestala oko 1966. godine.U svojoj 150 godišnjoj tradiciji riječka tvornica torpeda tehnološki je obilježila grad Rijeku. Sve do najnovijih vremena Rijeka je bilo poznati svjetski grad u kojem su se nabavljala najsuvremenija tehničke sredstva. U Rijeci su se kupovale licencije za njihovu proizvodnju, ovdje je bilo svjetsko središte najmodernije industrije. Riječka tvornica torpeda bila je rasadnik najnaprednih tehnoloških rješenja, njeni djelatnici su bili elita riječkih industrijskih inžinjera i radnika. Kultne teme preciznih torpednih tvorničkih majstora u Rijeci su žive još i danas.
Tvornica torpeda, Rijeka 1905.
Whitehead lansirni uređaji na brodu "Seehund", 1870.
Možemo se vratiti jos unazad jer Rijeka je tako bogata svojom  povješću.

RIJEČKE GODINE
Igor Žic
1438. Rijeka je dobila hospital – bolnicu.
1440. U gradu je dokumentirana prva drogerija/ljekarna (Justa Vidotića).
1530.U Rijeci djeluje glagoljska tiskara senjsko-modruškog biskupa Šimuna Kožičića Begne, koja je tiskala pet knjiga.
1627. Isusovci su inaugurirali gimnaziju u Rijeci, treću u Hrvatskoj, nakon Lepoglave (1503.) i Zagreba (1607.).
1638. Započela je gradnja crkve sv. Vida po projektu isusovca Giacoma Briana - to je jedina kružna sakralna građevina na širem području Primorja. Crkva je s prekidima građena do 1744. godine. I njeni mramorni oltari doprinose tome da je Rijeka grad s najviše mramornih baroknih oltara na istočnoj obali Jadrana, a ne Dubrovnik, Zadar ili Split.
1696. U gradu djeluju tri ljekarne.
1717. Car Karlo VI. proglasio je slobodnu plovidbu Jadranom, čime je ukinuo stoljetni venecijanski monopol.
1719. Car Karlo VI. proglasio je 18. ožujka Trst i Rijeku slobodnim lukama, što je bitno unaprijedilo razvoj ta dva grada.
1722. Lazaret sv. Karla, s prvom zidanom lukom, uspostavljen je na području današnjeg KBC-a u Rijeci kao prihvatilište za brodove iz rizičnih luka. Prva karantena u europskom pomorstvu bila je uvedena u Dubrovniku još 1377. godine.
1728. Dovršena je Karolinska cesta, koja je povezala Rijeku s Karlovcem kao prva ozbiljnija veza sa zaleđem nakon propasti Rimskog Carstva. Dobila je ime po Karlu VI. Osnovan je teološki fakultet koji je djelovao do 1778. godine.
1747. Uvedena je poštanska kočija koja je povezala grad s Trstom i Bečom. 1748. Carica Marija Terezija osnovala je s ciljem povećanja trgovačkih aktivnosti Primorsku trgovačku provinciju, koja je obuhvaćala luke: Akvileju, Trst, Rijeku, Bakar, Senj i Karlobag.
1750. Nizozemci su utemeljili Rafineriju šećera. Ta firma od 1752. djeluje s centralom u Rijeci, a ubrzo je postala najveća privatna kompanija cijele Habsburške Monarhije. Zapošljavala je 1000 ljudi dok je u cijeloj Hrvatskoj bilo 300 manufakturnih radnika.
1753. Prva regulacijska osnova izgradnje Rijeke, odobrila ju je carica Marija Terezija.
1764. Prva manufaktura brodskih konopa, zahvaljujući poduzetnosti Nicole Crespija iz Riminija. Iz nje se razvila Riječka tvornica konopa, najdugovječnija gradska firma, propala u najnovije doba, poslije više od 230 godina neprekinutog rada.
1765. Prvo riječko kameno kazalište (izvan gradskih zidina) sazidao je Giuseppe Bon na području današnje zgrade riječke gimnazije.
1773. Isusovac Franjo Ksaver Orlando, rođeni Riječanin, utemeljio je prvu nautičku školu u Rijeci, koja je djelovala do 1794. godine. On  je još 1753. utemeljio u Trstu prvu javnu pomorsku školu na Jadranu.
1779. Čeh Lovro Karletzky obnovio je tiskarstvo u Rijeci. Ta obiteljska tiskara jelovala je u gradu do 1889. godine. Utemeljen je gubernij. U cijeloj Monarhiji samo su Trst i Rijeka imali taj sustav uprave, koji se održao do 1918. godine. U Rijeci je funkcija guvernera bili rezervirana za pripadnike najmoćnijeg mađarskog plemstva (Mailath, Zichy, Erdödy, Batthyany), ali ju je obnašao i ban Josip Jelačić.
1785. Dovršena je Anina cesta, koja je povezala Rijeku s Pazinom, preko Učke.
1786. Dovršena je upravna zgrada Rafinerije šećera (Rikard Benčić) po projektu Andrea Menninija iz Trevisa, najmonumentalniji takav objekt iz tog vremena u Hrvatskoj.
1787. U Rijeci je postojalo šest kavana. Prva kavana u Zagrebu otvorila je svoja vrata tek 1820 godine. Velikom broju kavana pogodovala je blizina Trsta, koji je stoljećima najveća europska luka za uvoz i prženje kave.
1805. Otvoreno je veliko kazalište koje je projektirao i izgradio A. Lj. Adamić. S 1600 mjesta bilo je centar društvenog života grada. Do 1883. stajalo je na mjestu današnje Gradske knjižnice.
1811. Dovršena je Lujzinska cesta (započeta 1803.) kao nova veza Rijeke i Karlovca.  Bila je nazivana najljepšom planinskom cestom u Europi. Dobila je ime po Mariji Luisi, kćeri austrijskog cara i drugoj Napoleonovoj ženi. Trgovačka komora u Rijeci započela je s radom, pet godina nakon one u Splitu, koja je bila prva u Hrvatskoj.
1814. Prve novine u Rijeci – Le notizie del giorno.
1821. A. Lj. Adamić je pokrenuo preradu papira na Rječini. Iz te manufakture razvila se u svijetu poznata tvornica Smith&Meynier.
1833. U Tvornici papira Smith&Meynier započeo je radom prvi parni stroj u jugoistočnoj Europi. Snaga mu je bila 18 KS.
1841. Prvo drveno kupalište na prostoru današnje upravne zgrade Euroherca.
1843. Započeo je radom Museum Nugent u kaštelu na Trsatu, prvi muzej u tadašnjoj Hrvatskoj. Narodni muzej u Zagrebu osnovan je 1846., dok je Arheološki muzej u Splitu bio utemeljen još 1820., no Dalmacija je bila u drugom državnopravnom položaju.
1844. Nedjeljna brodska izletnička pruga: Trst–Piran–Novigrad–Poreč–Rovinj–Pula–Rijeka.
1846. Počeo je s radom prvi dječji vrtić.
1850. U Rijeci je započela radom Tvornica duhana, desetljećima najveća u Habsburškoj Monarhiji. Na vrhuncu je imala oko 2400 zaposlenih, pretežno radnica. Uveden plin zbog potrebe javne rasvjete. U gradu djeluju tri hotela: Ugarskom kralju, Pošti i Kazalištu.
1851. Započela je radom Tvornica kemijskih proizvoda na Cernikovici.
1852. Riječki planinari organizirali su uspon na Učku, što je nekoliko godina prije osnivanja prvih planinarskih klubova u svijetu: Britisch Alpine Club (1857.) i Der Österreichisches Alpenverein (1862.).
1853. Podignut je u Rijeci parni mlin, prvi u Hrvatskoj, potom slijede onaj u Varaždinu(1860.) i Zagrebu(1862.). U brodogradilištu Karla Katalinića sagrađen je kliper Gutmanstahl, samo tri godine nakon pojave tih najsavršenijih velikih jedrenjaka. Utemeljeno poduzeće Ljevaonica metala koje je ubrzo počelo s proizvodnjom parnih kotlova, tadašnjom vrhunskom tehnologijom u brodarstvu. Tu tehnologiju donio je u grad inženjer Robert Whitehead.
1854. Uvedena je, prvi put u Hrvatskoj, nastava gimnastike u riječkoj gimnaziji, a predavač je bio Fridrich Singer.
1855. Započela je gradnja Vojno-pomorske akademije. Gradnja je dovršena 1857., a s vremenom je ta institucija postala najznačajnija visokoškolska institucija, koja je djelovala u gradu do 1918. godine. Započeo je radom telegraf između Rijeke i Trsta.
1857.U Rijeci i bližoj okolici djeluju 22 brodogradilišta jedrenjaka.
1858.Profesor na riječkoj gimnaziji Josef Roman Lorenz organizirao je znanstveno putovanje Kvarnerom a na brodu su mu pravili društvo zoolozi, algolozi i meteorolozi iz Beča, Wroclawa i Venecije.
1859. Utemeljena je Komunalna štedionica.
1863. Emidio Mohović uveo je prve tipografske i litografske strojeve za brzotisak, prve u Hrvatskoj. Josef Roman Lorenz objavio je Physicalische Verhältnisse und Verteilung der Organismen im Quarnerischen Golfe, pionirsko djelo na području ekologije mora. 23. siječnja donesena je odluka o utemeljenju Gradskog vatrogasnog zbora s 23 vatrogasca. Sjedište je bilo u prizemlju Adamićevog kazališta, jer su kazališta, zbog plinske rasvjete, često bila ugrožena požarima. Prvi hrvatski vatrogasni zbor utemeljen je u Varaždinu 1864. godine.
1866. U Rijeci je izumljen i proizveden prvi torpedo na svijetu. Idejni začetnik projekta bio je Ivan (Giovanni) Luppis, a izumitelj je bio Robert Whitehead. Nakon najveće austrijske pomorske pobjede, nad talijanskom mornaricom kod Visa, admiral Tegethoff zahvalio je Robertu Whiteheadu na kvaliteti parnih kotlova proizvedenih u Tehničkom poduzeću u Rijeci.
1867. Industrijska proizvodnja Rijeke jednaka je polovici industrijske proizvodnje cijele Hrvatske. Započinje intenzivna izgradnja luke. Glavni projektant bio je Francuz Hilarion Pascal, projektant luka Marseillea i Trsta. Graditelj je bio inženjer Antal Hajnal, voditelj poduhvata od 1877. godine. Na krunidbi cara Franje Josipa I. za kralja Ugarske iz cijele Hrvatske došla je samo delegacija Rijeke, koja je donijela grumen zemlje iskopan ispod Gradskog tornja.
1871. Utemeljena je Riječka banka.
1872. Sagrađen je Hrvat, prvi parobrod željezne konstrukcije s riječkih navoza.
1873. Rijeka je spojena željezničkom prugom sa Svetim Petrom (Pivkom) 24. lipnja, a s Karlovcem 23. listopada. Inače, u Habsburškoj Monarhiji sve su pruge smatrane pomoćnima u odnosu na prugu Beč–Trst iz 1857. godine. Uveden je omnibus kao oblik gradskog prijevoza od željezničke stanice do središta grada. Prva nogometna utakmica između mađarskih željezničara i engleskih tehničara iz Tehničkog poduzeća. Inače, prvu loptu u Zagreb donio je Frane Bučar 1893.godine.
1877. U Rijeci djeluju veliki hoteli Europa i Hotel de la Ville, te manji Albergo alla stella d’oro i Nazionale. Hotel Quarnero u Opatiji podignut je tek 1884. godine, a za njega  se često pisalo da je bio prvi na Jadranu.
1881. Započinje radom Ljuštionica riže, najveće prehrambeno poduzeće svog vremena u gradu. Prerađivala je na vrhuncu proizvodnje 70 000 tona riže i imala je 400 zaposlenih. Nakon što je na Svjetskoj izložbi u Parizu Edison prikazao usavršenu verziju žarulje, u Rijeci su izvedeni prvi pokusi s električnom rasvjetom u luci. Ubrzo započinje redovni noćni pretovar robe.
1882. Utemeljena je Rafinerija nafte na Mlaki, koja je 1908. godine bila najveća u Europi. Utemeljeno je brodarsko poduzeće Adria, najveće u istočnom dijelu Monarhije. Grad je dobio modernu kanalizaciju.  U tvornici Torpedo uvedena je električna rasvjeta u pogonima.
1883. Osnovan Klub prirodnih znanosti – Naturwissenschaftlichen Club. Peter Salcher ubrzo je održao predavanje Fotografija brzih pokreta.
1885. Dovršeno je novo kazalište po projektu Fellnera i Helmera, koji su podigli 53 kazališta diljem Europe. U zgradi je korištena električna rasvjeta iz vlastitog izvora. Isti bečki atelje podigao je kazalište u Zagrebu 1895. godine. Nakon izgradnje upravne zgrade Luke, u prizemlju je utemeljen muzej i akvarij s 36 bazena s morskim životinjama. Na poticaj Austrijanca Broodbecka utemeljen je Riječki alpinistički klub.
1886. Predavanje u Klubu prirodnih znanosti koje su održali Peter Salcher i Sandor Riegler na inicijativu uglednog Ernsta Macha i na kojem su prikazani prvi snimci leta puščanog zrna u svijetu.
1890. Započela je radom prva telefonska centrala u Rijeci, s prvih 86 pretplatnika. U Klubu prirodnih znanosti predavanje o Edisonovom fonografu, s demonstracijom izuma. Započeo radom Ugarski trgovački muzej sa stalnim postavom mađarskih proizvoda. Djelovao je na prvom katu u ovalnoj kući koja je stajala na mjestu današnje zgrade Euroherca.
1892. Sagrađen prvi i jedini austrougarski tanker – Etelka, koji je dovozio sirovu naftu u riječku rafineriju.
1896. Svečano je otvoren moderan vodovod koji je koristio nepresušiv Zvir u podnožju Kozale.  Prve filmske predstave u Rijeci. U rujnu je Vincenzo Giardon prikazivao filmove u Zmajićevoj kući na obali (danas Svid Rock Caffe). 20. veljače snimljena je  rendgenom ruka barunice Josephine Mollinary Vraniczany u Klubu prirodnih znanosti. Fotografija je djelo Petera Salchera, a izvedena je samo mjesec dana nakon svjetske prezentacije rendgena.
1899. Započeo je prometovati električni tramvaj, prvi na ovim prostorima, jedanaest godina prije Zagreba. Prva industrijska izložba u Rijeci, u lučkom magazinu broj 5 na Žabici.
1901. Osnovana je seizmička postaja, godinu dana poslije Pule, a iste godine kad i u Zagrebu.
1904. Otvoren je na Školjiću akvarij u egipatskom stilu s 18 bazena.
1906. Stalni kinematograf Salone Edison na Fiumari bio je prvi na ovim prostorima. Podignut najveći riječki hotel – Emigranti, armirano-betonska građevina duga 160, a visoka 17,5 metara. U njemu je bilo 1500 kreveta. Uoči Prvog svjetskog rata preko Rijeke je u Sjedinjene Države odlazilo po 50 000 iseljenika godišnje brodovima Cunard Linea.
1909. Prvi igrani film tu snimljen – Ruski razbojnici napadaju Narodnu banku u Rijeci. Taj prvi film na tlu Hrvatske vjerojatno je snimio Salvatore Spina, pionir tršćanske kinematografije.
1910. Rijeka ima 67 865 stanovnika, od toga na Sušaku 12 214. Zagreb je tada imao oko 75 000, Trst 260 000 (treći grad Austro- Ugarske!), Pula 60 000, Osijek 28 000, Split 18 000. U razdoblju 1868.–1918., dok je bila izdvojeno tijelo ugarske krune, iako je bila mnogostruko manja od Budimpešte, Rijeka je bila jedan od najvećih mađarskih gradova. Pećine (kasnije Park) ime je prvog sanatorija u tadašnjoj Hrvatskoj.
1911. Prvi Riječanin koji je letio nad gradom bio je Guido Prodam, godinu dana nakon Slavoljuba Penkale u Zagrebu. Kirurg Antonio Grossich tiskao je u Berlinu Meine Preparations-methode des Operationsfeldes mittels Jodtinktur o sterilizaciji kirurškog polja jodnom tinkturom, čime je spriječio čestu pojavu gangrene pri operacijama.
1912. U gradu djeluje 12 banaka.
1913. Riječka luka je po ukupnom prometu (4,5 mil. tona) osma u Europi. Na lukobranu je podignuto najatraktivnije riječko kupalište Quarnero. Dovršeno je novo, revolucionarno armirano-betonsko kazalište Fenice, do danas najveće kazalište u Hrvatskoj (izvorno 1450 sjedećih mjesta), iako je rijetko u toj funkciji.
1914. Rijeka ima 20 hotela, dok Opatija, kao drugi turistički centar Monarhije (iza Karlovih Vary), ima 13, a Zagreb 3. Tu je ukupno 7 kinematografa, u Puli ih je 4, a u Zagrebu 3. U gradu su bila 22 konzulata. Luka je imala 39 teretnih linija duge plovidbe i 31 liniju male i velike obalne plovidbe.
1916. U riječkom brodogradilištu Ganz–Danubius dovršen je jedan od četiri najveća bojna broda austro-ugarske mornarice Szent Istvan, dugačak 151 metar, s nešto više od 20 000 tona deplasmana i s 12 topova kalibra 305 mm, koji je potopljen torpedom s torpednog čamca MAS 21 kod otoka Premude 11. lipnja 1918. To se smatra jednim od najvećih uspjeha talijanske ratne mornarice, koja i danas slavi taj dan. Luigi Rizzo, kapetan čamca MAS 21, bio je predstavnik Messine i Rijeke u talijanskom parlamentu 1919. godine.
1920. Utemeljena je D’Annunzijeva Talijanska regencija Kvarnera, prva fašistička država u povijesti. Prvi radioprijenos opremom s jahte Elettra Giuglielma Marconija u riječkoj luci. Prenošen je D’Annunzijev govor. Prva država u svijetu koja je priznala Lenjinovu boljševičku Rusija bila je riječka Talijanska regencija Kvarnera.
1921. Utemeljena je Komunistička partija Rijeke, koja je sa 150 članova bila najmanja članica Treće internacionale.
1930. Aerodrom na Grobniku stavljen je u funkciju.
1931. Zračne linije od Grobnika do Zagreba, Splita, Sarajevai Beograda.
1934. Prva asfaltirana cesta na ovim prostorima bila je Trst–Rijeka u dužini od 74 km. Kraljevina Jugoslavija nije imala asfaltiranih cesta izvan gradova. Izgrađena je bolnica na Sušaku, najmodernija u državi.
1935. Veliki natječaj za projekt Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku. Pobijedio je Josip Pičman radikalnim projektom nebodera od 12 katova. Neboder bi po projektu bio prvi stakleni neboder u Europi, a ispod dvorane predviđen je i prvi zatvoreni bazen u Kraljevini Jugoslaviji. Zgrada je postala najviša u državi.

POVIJEST GRADA NA RIJEČINI
Rijeka je smještena na obali Kvarnerskog zaljeva, najsjevernijeg dijela Jadranskog mora, kojim se Mediteran najdublje uvukao u europski kontinent i upravo tu najviše približio zemljama srednje Europe. Budući da je u zaleđu Kvarnera Dinarsko gorje najniže, tu je i najlakši prijelaz između Podunavlja i Jadrana. Stoga je i geoprometni položaj Rijeke izvanredno važan. Veliku važnost u životu Rijeke ima Rječina, krška rijeka što grad tijekom cijele godine opskrbljuje zdravom pitkom vodom, a djelomično i električnom energijom. Izvire u neposrednom zaleđu Rijeke i nakon 17 km utječe u more u samom gradu. U prošlosti je njezino ušće tvorilo jedini prirodni zaklon za jedrenjake pa je tu bila i prva luka grada Rijeke. Tako je ušće Rječine bilo zapravo prvi zametak današnje velike riječke luke, izgrađene pred gradom u prošlom stoljeću.
Škrta priroda i nepogodan reljef oduvijek su prisiljavali riječko stanovništvo da se za svoj opstanak okrene moru i u njemu nađe osnovu svog života i rada.
Rijeka s okolicom ima površinu od 515 km2, a sam grad 50 km2, treći je po veličini u Hrvatskoj.
Ovaj je prostor naseljen u dalekoj prošlosti, a prvi podaci o stanovništvu spominju se još u doba Rimskoga carstva. Polovicom 19. st. grad ima oko 15.000 stanovnika, a do 90 % stanovništva su Hrvati.
Ubrzani gospodarski razvoj utjecao je na veliki mehanički priraštaj stanovništva, što je uz prirodni priraštaj, pridonijelo znatnom rastu broja stanovnika na području Rijeke, pa je po popisu iz 1991. godine općina Rijeka imala 206.229 stanovnika, a sam grad Rijeka 167.964 stanovnika. Stanovništvo Rijeke i dalje je najvećim dijelom hrvatsko (70%), ali u Rijeci skladno žive i pripadnici ostalih naroda.
Stupanj pismenosti je vrlo visok, a stupanj obrazovanja je primjeren, osobito u zadnjih 45 godina, otkad se u Rijeci osnivaju fakulteti, a od 1973. godine i Sveučilište. Školstvo ima bogatu tradiciju, posebice osnovno i srednje čiji začeci sežu u početak 15. odnosno 17. stoljeća.
Brojna akropolska prapovijesna naselja smještena na podbrđu oko Riječkog zaljeva, najčešće u blizini vode i mora, u međusobnoj vizualnoj komunikaciji tvore sustav gradina opasanih moćnim rubnim nasipom od suhozida. Veli vrh, Vela straža, Trsatski breg, Sv. Križ i Solin kronološki datiraju od brončanog do rimskog doba, a svjedoče o silnoj društvenoj organizaciji Liburna, pomorskog i primorskog naroda nastanjenog uz Kvarner i u Istri do Labina. Rimski nalazi otkriveni na potezu od riječke Brajde, preko Starog grada do Sv. Lovre u Sušaku, svjedoče da se na tom arealu nalazila Tarsatica, od 4. st. pr. Krista ključna točka obrambenog sustava klauzura Julijskih Alpa, tzv. "liburnijskog limesa". Pod srednjovjekovnim bedemima, koji su opasivali Stari grad, otkrivena je rimska substrukcija (Korzo, Kaštel), temelji antičkih zidina debljine 1,8 do 2 metra. Nedaleko od Crkve Uznesenja Marijina, u Užarskoj ulici, arheološki su istraženi ostaci hipokausta rimskih termi i arhitekturnog sklopa koji se proteže prema zapadu do Mljekarskog trga. Stara vrata (Arco Romano), uzidana između kuća u istoimenoj kali, ulaz su u zgradu rimskog pretorija limeske utvrde s ostacima zidova iz 4. st., građeni u tehnici opus mixtum, nedavno otkriveni. Od Jadranskog trga do Brajde, uz trasu nekadašnje rimske ceste, što je spajala Tergeste (Trst), preko Tarsatice (Rijeke) sa Seniom (Senjom), pružala se rimska nekropola iz 1-2. st. n. ere, a pod porušenom zgradom Kortila na Sv. Lovri u Sušaku (Hotel Neboder) otkrivena je uz temelje kultne građevine, kasnoantička nekropola iz 4. stoljeća.

Nakon franačkih razaranja Tarsatice i barbarskih prodora u Istru na Kvarneru se osjeća ekspanzija duhovne i političke moći Rimske crkve.
Novo naselje na mjestu razorene rimske Tarsatice, nazvano po crkvici Sv. Vida, Reka Sv. Vida, Sv. Vid na Rječini, ili St. Veit am Pflaum, izraslo je na talozima antičke i starokršćanske prošlosti. Novi stanovnici privučeni blizinom obale, obiljem pitke vode i skloništem za brodove u luci na ušću Rječine, pretvaraju prvotnu jezgru koncentriranu oko crkve Sv. Vida u grad unutar preostalih antičkih zidina Tarsatice, koje imaju svoja vrata, kule, ulice i trgove, a sve je to vezano preko Zagrada i Pregrada uz tarsatički ager. Nekadašnje sijelo tarsatičke biskupije, Crkva uznesenja Marijina, postaje Zborna crkva, središte arhiđakonata i kaptola s crkvenom jurisdikcijom na području kvarnerske gospoštije. Arhiđakonat ostaje neposredno podložan biskupu u Puli.
Slabljenje autoriteta pulskog biskupa i ambicije feudalnih dinasta, Devinaca, pomažu polagan razvoj gradske autonomije, a s tim u svezi i institucije, gradskog statuta i diferencijacije među stanovništvom. Feudalci, Devinci, grade na najvišoj točki u gradu arx, Kaštel, moćnu tvrđavu, jer od konca 13. st. dobiveni feud smatraju svojim vlasništvom. Između 1336. i 1365. god. "Zemlju Riječku Sv. Vida", kao zalog svojih rođaka Devinaca, držali su krčki knezovi, gospodari susjedne Vinodolske knežije. Krčki su knezovi sporazumno vratili Rijeku Devincima 1365. godine. Devinska gospoda, kao germanska vlastela, bili su vazali i moćnih transalpskih feudalnih dinasta, čime se tumače umjetnički dotoci alpske gotike u Rijeci. Tomu je pridonio razvoj trgovine sa zaleđem i preko mora. Tako je Rijeka od druge polovice 14. st., kao feudalni grad-tvrđava, pomoću tankog feudalnog sloja i formiranog patricijata, postala rasadištem umjetničke aktivnosti.

U razdoblju od 13. do 15. st. Rijeka se razvija u trgovačko i pomorsko središte, s manufakturnom proizvodnjom i brodogradnjom. Rijeka dobiva 1438. i svoj hospital, 1440. prvu drogeriju, 1455. gradsku školu na talijanskom jeziku (tada trgovačkom jeziku na Mediteranu), a 1457. kaptolsku školu na hrvatskom jeziku s glagoljskim pismom. Sve do 1613. hrvatski je jezik u službenoj, javnoj uporabi, a otada se sve više koriste latinski i talijanski. Od 13. st. krčki knezovi učvršćuju izbočenu najzapadniju točku svoje kopnene Vinodolske knežije, trsatski Kaštel. Nedaleko od njega, na mjestu gdje je po legendi stajala Nazaretska kućica, knez Nikola gradi zavjetnu kapelu. U 15. st. tu će biti izgrađena gotička jednobrodna propovjednička i hodočasnička Crkva Gospe Trsatske. Njezina je arhitektura bila odraz mediteranskih strujanja iz Dalmacije. U 15. st. očituje se i u gradu Rijeci izraziti mediteranski utjecaj iz Dalmacije.
Već tada u blizini Rijeke jačaju konkurentske luke Bakar i Kraljevica, posjedi snažne feudalne obitelji Zrinski. U sukobu s Bakrom riječka trgovina opada.
 Od drugog desetljeća 17. st. u Rijeci se nakon Madridskog mira 1617. godine smiruju prilike. Razvija se manufaktura, veliki je priljev poduzetnih stranaca, trgovina se razvija morem i kopnom pa grad osniva svoje konzulate u brojnim pomorskim središtima. Pokazuje se potreba za naobrazbom (latinska gimnazija 1627.), a novodošli građani nameću ukus ustajaloj sredini i potrebu modernizacije postojećeg. Ekonomsko nadmetanje i posttridentinska politika Habsburgovaca, tadašnjih feudalnih gospodara Rijeke, pridonose razvoju barokne umjetnosti. Crkveni redovi, kapucini, franjevci i isusovci svojim inicijativama u gradnji crkava i samostana pridonose povezivanju Rijeke s umjetnosti Veneta, Furlanije i unutarnjih austrijskih zemalja. Arhitekti, slikari i skulptori iz velikih umjetničkih centara rade u Rijeci i unose internacionalne oblike baroknog stila u sakralnu arhitekturu.

U inventaru riječkih crkava sačuvana su djela primijenjene umjetnosti, među kojima je, neosporno, najvrijednija vrlo kvalitetna rešetka od kovanog željeza pred svetištem u crkvi Gospe Trsatske iz 1705. te ograde na propovjedaonicama u Crkvi uznesenja Marijina i u Crkvi Sv. Vida. Srebrni liturgijski pribor u riječkim crkvama predstavljen je djelima poznatih venecijanskih, augzburških i bečkih srebrara, signiranim puncama iz 17. i 18. stoljeća. To su brojni relikvijari, pokaznice, garniture svijećnjaka, piramide i kandila u Crkvi Gospe Trsatske, u crkvama Uznesenja Marijina i Sv. Vidu. Ti radovi kvalitetom ne zaostaju za djelima velikih kulturnih i vjerskih sjedišta.
 Novodošli građani iz Veneta, Furlanije, Gorice i austrijskih zemalja, privučeni pomorstvom, zanatima i industrijom, imaju potrebu za nobilnom arhitekturom, a ta se potreba povećava proglašenjem Rijeke 1719. godine slobodnom lukom. Otad u grad, u kolonijama, pristiže novo stanovništvo. Za potrebe pravilnog održavanja karantene u slobodnoj luci car Karlo VI. o svom trošku 1722. gradi Lazaret, od kojega je sačuvan monumentalni barokni portal s memorijalnim natpisom ( u Krešimirovoj ul.).
Rijeku je 1750. pogodio katastrofalni potres. To je bila prigoda da se grad proširi i izvan srednjovjekovnih zidina na Pregradu i Rovu. Po urbanističkoj regulaciji zaslužnog arhitekta Antuna Gnamba uređuje se "riječki trokut", odnosno nasipavani prostor na potezu između ušća Rječine i današnjeg Jadranskog trga. Ujedno se izgrađuje obalna prometnica od Mlake do Trga na Rječini (sadašnji Trg bana Jelačića), sade se platane od @abice do upravne zgrade Rafine
rije šećera, podignute 1782. na inicijativu Privilegirane orijentalne kompanije u stilu jozefinijanskog baroka. Nakon potresa 1750. obnovljena arhitektura u Starom gradu (Civitas vetus) prilagođava se ambijentalnim vrijednostima pučkog baroka, dok arhitektura izvan Starog grada, na području tzv. Civitas nova, na reguliranom i nasipavanom arealu "trokuta", nosi oznake jozefinskog baroknog klasicizma.
  Godina 1848. je godina revolucija i sukoba Hrvata s Mađarima. Josip Bunjevac, podžupan zagrebačke županije, s ovlaštenjem bana Josipa Jelačića 31. kolovoza 1848. vraća Rijeku Hrvatskoj, a ban Jelačić postaje guverner. Hrvatski se jezik uvodi u latinsku gimnaziju, gdje dolazi Fran Kurelac (1849), čovjek koji je svojim nacionalnim i književnim radom obilježio to vrijeme. Osniva se Narodna čitaonica (1850.) koja postaje kulturno žarište riječkih Hrvata. Godine 1851. od 12.272 stanovnika Hrvata je 11.581, Talijana 691, a broj ostalih je neznatan. Pod vlašću banske Hrvatske, Rijeka ostaje dva desetljeća (1848. - 1868.).
Nastojanja Mađara usmjerena su na osvajanje Rijeke. Hrvatski sabor ističe prava Hrvatske na Rijeku kao njen sastavni dio i uspostavlja, uz potvrdu austrijskog cara (8. studenog 1861.), Riječku županiju koja u predstavci, što ju je sastavio Ante Starčević, zahtijeva cjelokupnost hrvatskih ze Vlada u Budimpešti čini sve da "mađarsku" Rijeku izgradi u jaku pomorsku luku, kao svoj izlaz na Jadransko more. Istodobno, polustoljetna mađarska vlast u Rijeci pridonijela je denacionalizaciji grada. Mađarske vlasti ukinule su hrvatski jezik u školama i uvele talijanski i mađarski. Hrvatska gimnazija, kao nacionalno i kulturno žarište riječkih Hrvata, održala se u Rijeci do 1869. godine, kada je silom preseljena u Sušak, dio grada pod hrvatskom vlašću. Politički i nacionalno svijesni Hrvati Rijeke i Sušaka, administrativno odvojenih dijelova grada, nisu mirno promatrali djelovanje Mađara koji su zbog svojih interesa podržavali talijanski jezik i talijanizaciju građanskog sloja. U Sušaku već 1878. počinje izlaziti list Sloboda, časopis Hrvatska vila (1882.), a
tiskaju se i knjige na hrvatskom jeziku. Konačno, na poziv rodoljuba ovog područja, iz Dubrovnika u Rijeku dolazi Frano Supilo, čuveni hrvatski političar i javni radnik, pravaš, koji 1900. godine počinje izdavati politički dnevnik Novi list, prvo tiskan u Sušaku a od 1901. u Rijeci. Preko lista Supilo širi napredne političke misli, razvija borbeni duh Hrvata u otporu Austriji, mađarskim pretenzijama potpunog potčinjavanja Hrvatske i talijanaštvu.
Raskidanjem svih odnosa Hrvatske s Ugarskom i habsburškom dinastijom, na zasjedanju Hrvatskog sabora u Zagrebu 29. listopada 1918. Rijeka je vraćena Hrvatskoj i guverner Zoltan Jekelfalusuzy predaje vlast predstavniku Narodnog vijeća Države SHS, velikom županu Rikardu Lencu. Vlast Hrvatskog narodnog vijeća u Rijeci traje vrlo kratko. U ime Antante u riječku luku 4. studenog 1918. ulazi talijanska flota, a Rijeku 17. studenog 1918. okupira talijanska vojska. U grad 12. listopada 1919. upada Gabriele d' Annunzio sa svojim legionarima (arditima) i proglašava svoju vlast - regencu, koja traje do 18. siječnja 1921. Rimskim ugovorom od 27. siječnja 1924. između Italije i Kraljevine SHS, Rijekaje prepuštena Italiji.

 Poslije oslobođenja, glavno obilježje razvoja riječke privrede čine industrijske, pretovarno-tranzitne i međunarodno-trgovinske funkcije. One su omogućile da Rijeka postane snažno prometno čvorište, glavna i najveća luka u državi, jedno od najjačih industrijskih centara Hrvatske, najveći izvozno-uvozni centar koji s jakim deviznim priljevom znatno pridonosi platnoj bilanci države. Sve to čini Rijeku ishodištem pomorskog života Hrvatske i glavnim gradskim središtem istočne obale sjevernog Jadrana. Šezdesetih godina počinje brzo širenje riječke luke i njezino osuvremenjivanje. Godine 1963. izgrađen je žitni silos, a 1967. automatiziran je rad luke rasutog tereta u Bakru. Na Brajdici je izgrađen moderan kontejnerski terminal. Promet riječke luke 1978. godine dostiže 14,7 milijuna tona ( u 1950. godine 2,4 mil. tona).
Industrija je najvažnija riječka privredna djelatnost čije 22 veće radne organizacije ostvaruju oko 28 % društvenog proizvoda. Poslije velikih napora uloženih u obnovu, industrija Rijeke se ubrzano razvijala, dostigla je značajanu tehnološku i komercijalanu razinu uz veliko povećanje zaposlenosti i preotela prvenstvo prometu koji je dugo bio glavno obilježje riječke privrede. Razvijena i raznovrsna industrija upotpunjuje pomorsko-uslužni karakter Rijeke, zadovoljava znatan dio potreba stanovništva i snažno sudjeluje u međunarodnoj trgovini. U energetici Rijeka raspolaže s HE Rijeka na Rječini i TE Rijeka 1 smještenoj uz rafineriju na Urinju, na istoku grada. Ova dva objekta ukupno proizvode 1.900 GWh elektroenergije. Najvažnija industrijska grana Rijeke je prerada nafte i proizvodnja naftnih derivata. Gradi se naftovod s otoka Krka u pravcu Zagreba i prema Mađarskoj. Brodogradnja je druga vodeća industrijska grana u Rijeci.

Vrati me na vrh