Postao/la 
Krenimo otkrit Veneciju i kakve je to sve prije imao utjecaje na hrv.krajeve pa tako i na našu Rijeku.Venecija
Broj stanovnika: 268.934
Površina: 412 km²
- Venecija (1).jpg (159.05 KiB) Pogledano 1551 puta
Graditi grad ondje gdje ga je nemoguće graditi, već je ludost po sebi, ali graditi na takvu mjestu jedan od najotmjenijih i najsjajnijih gradova, ludost je genija, zapisao je o njoj pisac i putnik Alexander Herzen.
Upravo je tako nastala Venecija, usprkos svim dotad znanim pravilima. I postala Serenissima. Prejasna.Preuzvišena. Drukčija od drugih.
- Venecija (2).jpg (107.68 KiB) Pogledano 1551 puta
Legenda kaže da su se u petome i šestom stoljeću nove ere Akvilejci, pred naletima Avarikovih Vizigota i Atilinih Huna, povlačili u močvarno područje s morem za leđima. Našavši se na posljetku na rasteru stotinjak razasutih sprudova odakle se dalje moglo samo u more, sagradiše na njihovu nestalnom pijesku svoja prva skloništa. A za razliku od utvrđenih obalnih gradova susjedne, dalmatinske obale Jadrana, koji će, na prijetećem razmeđu svjetova, biti opasani zidinama i prema moru i prema kopnu, Mlečani će svoje zaštitničko more proglasiti svetim zidinama grada.
Prvi su naseljenici zemlju na kojoj su živjeli štitili kompleksnim sustavom kanala kako bi voda mogla slobodno otjecati i nasipima ojačanim pleterima od vrbova pruća. Na naplavljenom tlu zasadili su vrtove i živjeli od ribolova i skupljanja soli. Bilo je to, kako ga je d'Annunzio nazvao, praskozorje vremena u kojemu se rađala buduća slava grada u pustoši, bez zidova, bez vrata i bez grobova, sa snagom i temeljima koji stoje na moru.
Najstariji, pak, pisani trag samih početaka života u laguni ostavio nam je Kasi od or, ostro-gotski diplomat: Prizore naselja u vašem kraju naizmjence skrivaju i otkrivaju plima i oseka. Vaše kuće sliče gnijezdima morskih ptica, čas se čini da leže na tlu, čas da plutaju na vodi poput Ciklada. Razbacane po valovima, ukazuju se građevine koje nisu djelo prirode, nego ljudske umješnosti. Učvrstili ste tlo s pomoću isprepletene savijene trske i bez straha morskim valovima suprotstavljate te krhke bedeme... nastavljao je Kasiodor svoje divljenje. Barke privezane uz kolibe i kuće, prevažne za život u laguni, uspoređuje s domaćim životinjama. Taje vezanost uz barku prorekla buduću pomorsku veličinu Venecije čiji se sav život odvija na vodi i oko vode. Povjesničar Charles Diehl tvrdio je da se još u prošlom stoljeću, a možda je tako i danas, u nekim zakutcima lagune, ribarskim kućama oko Grada ili sojenicama Co-macchija, mogu vidjeti iste slike - drvene kolibe, uski kanali na čijoj zelenoj tratini lelujavih alga barke sporo plove... Podsjeća Diehl na mrtve gradove koji su prethodili Veneciji, potopljeni u mulju lagune ili svedeni njezinim usponom tek na bijedna sela. Na jedva naseljenom otočiću leži Torcello, jedan takav umirući grad, do 11. stoljeća veliko središte lagune, s palačama i crkvama. Tonuo je otad polako u pijesak, napušten, nezdrav, sumoran. No sačuvao je svjedoke svoje nekadašnje veličine - crkvu sv. Foske i katedralu u bizantskom slogu, podignutu na temeljima crkve iz 7. stoljeća. Najstarija je građevina u cijeloj laguni, a dijelovi prvobitne crkve ugrađeni su u njezinu mramornu propovjedaonicu.
- Venecija (3).jpg (123.2 KiB) Pogledano 1551 puta
- Venecija (4).jpg (96.69 KiB) Pogledano 1551 puta
I dok je važnost drugih naselja slabjela, glavne su se njihove patricijske obitelji okupljale u Veneciji koja ubrzo preuzima primat u laguni, ali i na čitavome istočnom Sredozemlju, ponijevši titulu Vrata Istoka. Prevozili su u daleke krajeve vino, sol, drvo za gradnju, krzno, laneno platno, vunu, a vraćali se natovareni mirodijama - paprom, cimetom, muškatnim orašcem, šećerom, sandal ovinom, tamjanom, svilom, suknom iz Damaska, ćilimima, dragim kamenjem. Zaključivali su trgovačke ugovore s bizantskim carevima na istoku i njemačkima na zapadu, imali povlastice za slobodnu trgovinu i monopol na prijevoz sve robe. Polako se, ali sigurno, rađalo basnoslovno bogatstvo. Uz gospodarsku i političku, trebalo je osigurati i duhovnu prevlast. Oduvijek se u laguni štovao sveti Marko evanđelist. Navodno je bio prvi akvilejski biskup, a jednoga mu je dana, u posjetu otoku Rialtu, došapnuo anđeo: Mir tebi, moj evanđeliste Marko, ovdje će ti kosti počivati. PAX TIB I MARCE EVANGELISTA MEUS, poznate su riječi koje će otad biti upisivane na grbove i zastave Republike, klesane u kamene knjige svih krilatih lavova, simbola Venecije. Obavi še stoga dva mletačka trgovca 828. godine tzv. pobožnu pljačku, prvu od svih budućih opravdanih i časnih krađa kakvima će se bogati Mleci i ubuduće uljepšavati. Od aleksandrijskih nevjernika oteše sveto tijelo evanđelista. Katunarić je napisao: Bruno i Rustico nisu uzdi obične svete moći, pero s krila anđela Gabrijela, ni obične ljestve kakve je sanjao Jakov, već tijelo evanđelista Marka koji na sprudove donosi lavlji mir, sklonost letenju i čitanju knjiga, mudrost koja ima poslužiti kao nadahnuće da se od obična skloništa ptica sagradi veličanstven grad... I, dakako, dužd je, na Rialtu, naredio odmah sagraditi crkvu sv. Marka da u nju skloni tijelo sveca. A oko crkve rasla je i ljepšala se Venecija.
Voljeli bismo znati što bi čestiti Kasiodor mislio daje mogao vidjeti današnju Veneciju, palače na mjestu ribarskih koliba. Godine 1902. više puta nadograđivan, previsok i pretežak, urušio se zvonik na Trgu sv. Marka. Hrastovi i borovi trupci na kojima se temeljio, pronađeni su u izvrsnom stanju, pošto su u tlu stajali tisuću godina. Venecijanski su se graditelji koristili balvanima zašiljenih vrhova i zabijali ih više od sedam metara duboko, sve do sloja komprimirane gline na dnu lagune. Stisnuti jedan uz drugoga u muljevitu tlu, bez slobodna kisika, nisu bili izloženi truljenju. Na njih su polagali temelje od nepropusnog istarskog mramora, a zatim gradili ružičastim opekama, oblikujući današnje palače izvanvremenske ljepote. Gustu mrežu stotinu pedeset kanala povezuje četiri stotine mostova, a nasip s cestom i željeznicom povezuje je s terrafermom. Najveći od kanala, Canal Grande, Canalazzo kako ga zovu Venecijanci, kruži oko stare gradske jezgre, slijedeći nekadašnji riječni tok. Duž njegovih obala nižu se biseri ponajbolje mletačke arhitekture, palače nekad velikih aristokratskih obitelji koje su davale i po nekoliko duždeva, članova Senata, ili Signorije, ili bijahu tek domovi svećenika i bogatih trgovaca. Uostalom, vjersko i svjetovno oduvijek se znalo uskladiti pa su neki od najbogatijih trgovaca Republike bili upravo klerici. Nešto više od pola sata plovidbe vaporettom ili gondolom pružit će vam upravo onakav uvid u Veneciju kakav su njezini graditelji zamišljali - onaj s vode. Palače su građene tako da im je glavni ulaz bio okrenut kanalu i tajefasadna strana bila uvijek raskošno uređena, sa stubama koje se spuštaju do vode i živo obojenim motkama za pristajanje, s obilježjima obitelji na vrhu, kako bi naglasile njihovo privatno značenje. Plovidba kanalom tako je svojevrsna izložba svih graditeljskih stilova Venecije, ali i njihovih mješavina: od bizantskog stila, palače Loredan i Fondaco dei Turchi, preko kićene, cvjetne gotike, čipkasto izvedene u kamenu kao na palačama Foscari ili Ca'd'Oro.
- Venecija (5).jpg (136.2 KiB) Pogledano 1551 puta
Jedno su od jedinstvenih obilježja Stare Dame gondole, ručno pravljene od devet vrsta drveta, uske i izdužene kako bi se lako mimoilazile u uskim kanalima, ravna dna da ne bi zapinjale po dnu na niskim vodama. Način veslanja gondolijera, stojeći, naziva se i drugdje voga alla veneta. Uz caorllne, teretne barke kojima se s okolnih otočića odavna doprema voće i povrće, i vaporette, sredstva javnog prijevoza, glavna su venecijanska prometala. Treba reći da su povijesna venecijanska brodogradilišta u sklopu Arsenala, u kojima je nekad radilo i 16.000 osoba, bila kadra isporučivati svakoga dana po jedan ratni brod. Pomorska nadmoć Kraljice Jadrana temeljila se na brzim i okretnim triremama, galijama s jedrima. Danas na te slavne dane podsjeća Regata Storica, povijesna regata, rujanska utrka brodova s počasnim defileom na kojoj sudjeluju i Hrvati s batanama i falkušama. Poznata je i fešta vjenčavanja mora, Sposalizlo del Mar, ustanovljena u spomen na uspješni vojni pohod iz 1000. godine na istočnu, hrvatsku obalu Jadrana, nakon kojega su svi važniji otočni i obalni gradovi Dalmacije priznali zaštitu Mlečana. Čak je i slobodarski Dubrovnik neko vrijeme bio u podređenom položaju. Dužd, sa svoga ceremonijalnog broda, ploveće palače od zlata i grimiza, svake godine na Spasovo u more u znakzahvalnosti polaže blagoslovljeni zlatni prsten riječima: Tisposiamo, o mare, in segno dl vero e perpetuo dominio. Dalmacija je bila uvjet bez kojeg se ne može Mletačke Republike - razvedenošću svoje obale, sa svojih tisuću otoka i mnogo luka u kojima se opskrbljivala i sklanjala imperijalna flota, isto onako kako se davno i brod s tijelom sv. Marka pred nevremenom sklonio u Istri, u Umagu.
Regrutirala je Republika u oporome i skromnome htvatskome stanovništvu vojnike, izvrsne ratnike, na koje podsjeća mnogo tragova u Veneciji. Riva dei Schiavoni, kako nazivahu Hrvate, najveće je mletačko šetalište, čiju vrevu poznajemo s Canalettovih slika, veliko pristanište uz koje su brodove sidri li hrvatski pomorci. Na rivi je postavljena i spomen-ploča u čast vjernih skjavunskih soldata, odlučnih da brane Veneciju od nadiruće Napoleonove armade. Riva je rubna crta Castella, četvrti u koju se naseljavaju Hrvati, ističući se brojem među ostalim useljenicima. I u četvrti Dorsoduro postoji Dubrovačka ulica, Calle dei Ragusi, nekadašnja kolonija dubrovačkih trgovaca, pomoraca i intelektualaca. Jedan od najpoznatijih komediograf je Marin Držić, čije je posljednje počivalište u dominikanskoj bazilici SS Giovanni e Paolo.
Stoljeća pak mletačke dominacije na hrvatskoj obali vidljiva su posvuda i danas - na mnogim je kamenim gradskim portama i utvrdama uklesan krilati lav, prepoznatljiv simbol Serenissime. Francuski povjesničar navodi da je Venecija vladala hrvatskim krajevima na najsebičniji način, ne učinivši ništa za napredak siromašne i zapuštene zemlje, za blagostanje stanovništva, trgovinu ili ceste. I, da, potvrđuje Diehl staru legendu o sječi šuma za opskrbu balvanima i za gradnju brodova. Obavljala je Venecija nadzor i nad Motovunskom šumom, odakle je crpila hrast lužnjak kao vrhunsku sirovinu za brodogradnju, a divo s Hvara upotrebljavalo se za izradu bačvi u kojima se čuvalo vino i solila riba.
Jedan je od davnih prijepora i Marco Polo, putujući diplomat, o kojemu hrvatska legenda tvrdi da se rodio na otoku Korčuli, gdje još rado pokazuju njegovu rodnu kuću, a Talijani tvrde da se rodio i odrastao u venecijanskoj četvrti Cannaregio, odakle je i krenuo na svoj prvi veliki put do Mongolije, na dvor moćnoga Kublaj-kana. Ali, korčulansko podrijetlo smatra mogućim i dr. Frances Wood, znanstvenica Kineskog odjela British Library. Napadi senjskih uskoka i neretljanskih gusara na carsku flotu te protumletačke pobune u Zadru, ovjekovječeni na Tintorettovu monumentalnom platnu izloženome u Duždevoj palači, uz ostalo, pridonijeli su ambivalentnim odnosima nasuprotnih jadranskih obala.
A onda se potkraj 18. stoljeća dogodio pad, ono što prije ili poslije dožive sva velika carstva. Sve se nekako poklopilo: Republiku je zauzeo Napoleon, Portugalci otkrili morski put do Indije i Kine, Turci vratili Carigrad. Venecija je prestala biti važna.
Napisala : Dubravka Belas
Fotografije: Davor Rostuhar
Adamiću! 
Razaranje, pljačkanje i spaljivanje je samo izazavalo još veći revolt prema njima . Iz toga smo naučili i pouku, počeli smo graditi obrambeni zid, potajice surađivali sa uskocima koji su uništavali i pljačkali mletačke brodove, potaknuti gubitkom gradskog arhiva napisan je gradski statut itd. 
Jest da nismo toliko atraktivni, ali ne vidim razloga zašto se to u skoroj budućnosti ne bi moglo izmijeniti. 
