20 GODINA PRIMORSKO GORANSKOG SAVEZA Da Rijeka ne postane potokSvjedočanstva govore da ideja o RiDS-u potječe od novinara Sergeja Gerca i fotoreportera Petra Grabovca, koji su okupili skupinu istomišljenika u inicijativni odbor za osnivanje Saveza. Inicijativni odbor oglasio se 7. ožujka 1990., predstavivši se kao pokretač nadnacionalne i nadstranačke organizacije čije članove prije svega veže ljubav za svoj grad
Neven ŠANTIĆ

- Zvonimir Gržeta, Feruccio Glavina i Vladimir Smešny.jpg (39.15 KiB) Pogledano 6075 puta
Najava sudjelovanja na lokalnim izborima 1993. godine – Zvonimir Gržeta, Feruccio Glavina i Vladimir Smešny
Najava sudjelovanja na lokalnim izborima 1993. godine – Zvonimir Gržeta, Feruccio Glavina i Vladimir SmešnyU početku (ipak) bijaše Riječki demokratski savez. RDS, kako je glasila prva kratica ove stranke, ili kasnije RiDS u temelju je Primorsko-goranskog saveza (PGS). Već nekoliko godina mogu se čuti prigovori da PGS nema ništa zajedničko s RiDS-om, da je zaboravio odakle je potekao, naposljetku da o tome svjedoči i odlazak nekih važnih ljudi iz stranke u posljednjih sedam godina i osnivanje ARS-a odnosno Liste za Rijeku. No, zaboravlja se da je uza sva politička lutanja, taktičke i strateške greške te unutrašanje sukobe, a ništa manje ih nije bilo u vrijeme RiDS nego u doba PGS-a, ova stranka cijelo proteklo vrijeme ipak sačuvala temeljna opredjeljenja: zagovaranje decentralizacije odnosno lokalne i regionalne autonomije te promicanje demokratskih vrijednosti i ljudskih prava, multikulturalnosti, multietničnosti, tolerantnosti i europskih integracija.
Svjedočanstva govore da ideja o RiDS-u potječe od novinara Sergeja Gerca i fotoreportera Petra Grabovca, koji su okupili skupinu istomišljenika u inicijativni odbor za osnivanje Saveza. Inicijativni odbor oglasio se 7. ožujka 1990. godine, predstavivši se kao pokretač nadnacionalne i nadstranačke organizacije čije članove prije svega veže ljubav za svoj grad, da bi već 11. ožujka u riječkoj Gradskoj vijećnici bila održana osnivačka skupština. U prepunoj dvorani vodila se zanimljiva rasprava o Rijeci te političkim prilikama u Hrvatskoj i Jugoslaviji, u kojoj su sudjelovali i mnogi znatiželjnici koji su kritički gledali na djelovanje RiDS-a, da bi po njenom okončanju bio izabran Izvršni odbor od 21 člana. Za predsjednika tog središnjeg političkog tijela bio je izabran Nikola Ivaniš, potpredsjednici su postali Radovan Perić i Muhamed Tokalić, a tajnik Josip Lulić. Osim spomenutih, u osnivačku jezgru valja ubrojiti i Vladimira Smešnyja, Čedomira Perića, Đonija Sokolaja, Radu Marelića, Ivana Ivaniša, Franju Butorca, Leonarda Bressana, Aleksandra Popovića, Mladena Tadeja, Mandicu Tadej, Zvonimira Gržetu, Marijana Turinu, tada petnaestogodišnjeg učenika sa Zameta (danas predsjednika Liste za Rijeku) Denisa Pešuta, Nikšu Vitkovića...
RiDS nije imao previše vremena kako bi se pripremio za prve višestranačke i slobodne izbore. Zato je samo desetak dana poslije osnivačke održana druga skupština organizacije na kojoj je predstavljen izborni program te najavljeno da će, 23. ožujka, na Korzu biti postavljen kiosk, gdje će svaki građanin Rijeke moći predložiti svog kandidata za izbore. U izbornom programu bilo je naglašeno njegovanje kulta grada, restrukturiranje gospodarstva i gašenje bazne industrije, aktiviranje carinske zone, otvaranje vrata ulaganju stranog kapitala, valorizacija komparativnih prednosti Rijeke u pomorstvu, prometu, trgovini i turizmu. Predloženo je i da se Riječani o zatvaranju Koksare izjasne na referendumu, a posebno je bio intrigantan popis manjih akcija kojima se kanilo mijenjati život grada i vratiti mu identitet, poput ekskluzivne trgovačke zone u središtu grada te »morskog tramvaja« na relaciji Pećine - Centar - Kantrida - Kostabela - Opatija.
Kratki rok za izborne pripreme, većinski izborni sustav koji protežira velike stranke te priroda tadašnjeg glavnog političkog rascjepa koja se svela na pitanje položaja Hrvatske u Jugoslaviji nisu pogodovali RiDS-u. Savez nije uspio istaknuti kandidate u svim izbornim jedinicama u Rijeci, ali je ipak dobio tri vijećnika. U Društveno-političkom vijeću Općine Rijeka našli su se Marijan Turina (Škurinjska Draga) i Čedomir Perić (Brajda I), a u Vijeću mjesnih zajednica Ivan Ivaniš (Grbci). Kandidati RiDS-a nigdje nisu dobili manje od 6 posto glasova, rekord je postigao Turina s 42,65 posto glasova, i da su uspjeli pokriti sve izborne jedinice ukupni rezultat Saveza bi svakako bio daleko bolji od prosječno dobivenih 4 posto u Društveno-političkom vijeću i 3,67 posto u Vijeću mjesnih zajednica.
Sljedeći izborni ispit uslijedio je za dvije godine. U međuvremenu stranka je prolazila fazu »unutrašnjeg preispitivanja«, istovremeno izložena stalnim udarima i optužbama za »autonomaštvo«, što je rezultiralo pasivizacijom dijela članstva i krizom vodstva. Novi predsjednik stranke Rade Marelić nije u potpunosti uspio stabilizirati stranku, a u tim previranjima ceh je, ni kriv ni dužan, platio osnivač i potpredsjednik stranke Leonardo Bressan, koji je bio isključen pod optužbom da se bez znanja stranke pojavi
na jednom »sumnjivom« političkom skupu.
Kriza je nastavljena kada je netom pristigli član Vladimir Bebić od jedne stranačke frakcije bio guran kako bi u ljeto 1992. godine, neposredno prije izbora, postao predsjednik stranke. Naposljetku, izabran je protukandidat utemeljiteljske frakcije Vladimir Smešny, a Bebić je dobio »utješnu« nagradu da bude stranački kandidat u izbornoj jedinici Rijeka 1. Osvojio je 22,01 posto glasova i za dlaku, ispred Miljenka Kurobase (HDZ), postao zastupnik. U izbornoj jedinici Rijeka 2 kandidat stranke je bio Zvonimir Gržeta koji je dobio nedovoljnih 10,44 posto glasova. Ukupno u obje ove izborne jedinice u razmjerno djelu izbora, RiDS je u koaliciji s IDS-om i Dalmatinskom akcijom (Asocijacija regionalnih stranaka) dobio 10,57 posto glasova, manje od HDZ-a i HSLS-a. ali više od SDP-a.
Bili su to solidni rezultati, ali je tinjajuća kriza stranke kulminirala kada se Bebić po dolasku u Sabor odmetnuo od stranke i bio isključen. Zahvaljujući, prije svega, Smešnom stranka se ipak uspjela stabilizirati i spremno dočekati lokalne i županijske izbore 1993. godine.RiDS je, pod sloganima »Mi znamo ča nam doma rabi«, »Forza Fiume za bolju Hrvatsku« i »Da Rijeka ne postane potok« i u konstantne objede za »autonomaštvo«, na izbore za primorsko-goransku Županijsku skupštinu izašao zajedno s IDS-om i osvojio 19,25 posto glasova, a za riječko Gradsko vijeće samostalno, dobivši do danas rekordnih 16,75 posto glasova.
S dva vijećnika u Rijeci (Smešny i Ivaniš) i tri člana Županijske skupštine (Turina, Vitković i Feruccio Glavina), RiDS je ušao u jedno od najdinamičnijih i najuspješnijih razdoblja kada je održavao popularnost brojnim inicijativama u Gradu Rijeci, između ostalog stalno »provocirajući« vladajuće Stranke sporazuma SDP, HSLS i HNS zahtjevima za povratak starog riječkog grba, te na nacionalnoj razini postajući uz IDS glavnim promotorom decentralizacije i regionalizacije zemlje.
Sljedeća kriza stranka zbila se u ranu jesen 1995. godine, uoči novih parlamentarnih izbora. Poslije avanture s Bebićem, kao jedan od ciljeva naime postavljen je ponovni ulazak u Sabor kako bi se nastavila nacionalna promocija stranke i njeni interesi. Od svih mogućih opcija RiDS se naposljetku odlučio na prikrivenu koaliciju sa SDP-om. Na predsjedništvu stranke to nije prošlo glatko. Vodila se duga rasprava između »socijaldemokrata« i »liberala« u stranačkom vodstvu i kada se prišlo glasanju s 13 prema 12 pobijedila je struja koja se složila da Nikola Ivaniš dobije visoko mjesto na listi tada sve jačeg SDP-a, ali da nigdje na glasačkim lističćima ne bude imena riječkih regionalaca. Ivaniš je, kako znamo, ušao u Sabor, RiDS je dobio svog zastupnika koji ga neće iznevjeriti, ali su ožiljci sukoba ostali. Od onih koji su tada ostali u manjini, smatrajući da RiDS trebao sačuvati svoj identitet, jedino je Gržeta izašao iz stranke potpuno se politički pasivizirajući. Igrom slučaja, bili su to i zadnji izbori na kojima je RiDS mogao nastupati pod svojim imenom, jer već na sljedećim lokalnim bio je to PGS.
Otvoren svima kojima je Rijeka u srcu
Prvotno je RiDS, u duhu svog opredjeljenja za valorizaciju suživota Hrvata i Talijana u Rijeci i s talijanskim imenom Alleanza democratica Fiumana, bio zamišljen kao »društvena organizacija s političkim ciljevima« otvorena svima kojima je u srcu Rijeka bez obzira na stranačku iskaznicu. No daljnji tijek događaja vodio je profiliranju ove grupacije u autentičnu stranku pa su se neki od prvotnih članova i osnivača povukli zbog nespojivosti pripadanja dvjema političkim grupacijama. U tome su presudnu ulogu odigrali izbori u travnju 1990. godine i daljnji slijed zbivanja na hrvatskoj i jugoslavenskoj političkoj sceni.----------------------------------------
U uvodu piše da je PGS zaboravio odakle je potekao. Pogledajte njihovu novu tablu pa ćete vidjeti da nisu.
Šteta što se je Rids raspao mogli su biti moćna riječka stranka.

- rijecki demokratski savez.jpg (120.17 KiB) Pogledano 6075 puta
"Novi list "je naš list - glas i potpis čitalaca protiv poreznih i carinskih pritisaka na riječki dnevnik.
Kad smo vec kod ove slike treba primjetiti i djelovanje Riječkog demokratskog saveza

koji je osnovan 1990. godine u Rijeci pod nazivom Riječki demokratski savez (prvo RDS a potom RiDS) i ispočetka je svoje aktivnosti ograničila samo na taj grad. RiDS je 28. rujna 1996. promijenio ime u PGS, nastojeći se definirati kao regionalistička stranka koja osim interesa Rijeke zastupa i interese šire regije.