Bagno comunale Quarnero 1912.-1913.
Šteta da ga više nemamo, po meni je riječ jednom od najljepših objekata ikad izgrađeni u Rijeci. Da, nam je ostalo, danas bi to staro kupališto bila atrakcija poput poznatog Royal Peera u Bringhtonu ili onih na američkoj zapadnoj oblai (Santa Monica, Los Angeles, Peer 59 u San Franciscu).
Drvena konstrukcija izgrađena na sojeničkoj čeličnoj konstrukciji .
Kupalište je srušeno iza 2. Svjetskog rata iako nije bilo bitno oštećeno. To j kupalište, za razliku od prethodnih, bilo okrenuto prema Riječkom zaljevu i to tako da se izgradio uz kamni rub pristup lungo mare na željeznim nosačima sve do mjesta gdje je na stupovima visine 5,5 m podignuta cjelokupna kupališna konstrukcija. Ispod nosača mogao je prolaziti vlak koji je manuplirao po gatu. Kupalište je imalo kabine, prostranu terasu koja je gledal prema Kvarneru i prema gradu. Na njoj je bila pozornica za varijete, buffet, mala ambulanta i garderoba. Kupalište je imalo stubišta preko kojih su se kupači spuštali u more, zapravo u košare od mreže dugaček 150 m. Bila su određena mejsta za neplivače i djecu. Kupalište je imalo struju i vodu.
Bagno Quarnero - uz lukobran "Molo Longo" vidimo postavljene i mreže, barijere za morske pse.
Korištena literatura "Arhitektura secesije u Rijeci"