Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Groblje Kozala

Sva riječka groblja nekoć i sad.
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21389
Teme: 861
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Groblje Kozala

Post broj:#1  PostPostao/la Adamić » 29.10.2009, 13:06

Riječko groblje Kozala

Površina groblja Kozala iznosi 109.847 m²
Broj sahranjenih do 31.12.2012.godine je: 113.941



Riječko groblje Kozala jedno je od najstarijih groblja u Hrvatskoj, koje je i do današnjega dana u funkciji. Tijekom gotovo stoljeća i pol opstojanja Kozala je jedna od bitnih prepoznajnica grada Rijeke, posvjedočenje njezine bogate povijesti, ali i prinosa mnogobrojnih građana koji su životom i djelovanjem ondje ostavili tragove. Za Hrvatsku reviju pregled povijesti groblja Kozala, uz osvrt na grobljansku arhitekturu i najpoznatija ukopna mjesta, donosi Daina Glavočić iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Autor fotografija je Egon Hreljanović.

panoramskipoglednagrobl.gif
panoramskipoglednagrobl.gif (90.5 KiB) Pogledano 1485 puta

Panoramski pogled na groblje Kozala sa crkvom sv. Romualda i Svih svetih

Od današnjih osam grobalja riječkoga komunalnog društva najstarije je i najljepše monumentalno gradsko groblje Kozala, za koje je gradska uprava nekadašnje Rijeke otkupljivala zemljište od polovice 18. stoljeća, ogradila ga 1800, uređivala od početka 19. stoljeća te službeno započela ukopima 1. prosinca 1838. godine, vodeći, do danas neprekinutu, evidenciju ukopa u Knjizi mrtvih od 1872. pa se katkad taj datum uzima kao službeni početak groblja Kozala.
Donedavno se o grobnoj arhitekturi i skulpturi kao kulturno-umjetničkom naslijeđu gotovo uopće nije vodilo računa zbog uvriježenog mišljenja da nije riječ uvijek o umjetničkim (remek) djelima. Te su tvorevine smatrane manje vrijednom građom premda je grobljansko kulturno naslijeđe posebno zanimljivo zbog memorijalnoga, dokumentarno-povijesnoga pa i oblikovno-simboličkog svjedočanstva koje sažima u svojoj biti. Osobito je to važno za grad Rijeku, čija je dvjestogodišnja tradicionalna multikulturalnost prisutna danas još jedino na groblju Kozala i u arhivskoj dokumentaciji (fondovi gradskih Tehničkih ureda Ju 51) s obzirom na izmjenu nekoliko stranih vlasti (austrougarske, talijanske, jugoslavenske) tijekom 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća. Baš je groblje Kozala vrijedan čuvar sjećanja na obitelji koje su dolazile iz svih krajeva Europe zbog brzoga industrijskoga, pomorskog i ekonomskog uspona grada u 19. stoljeću, kao i zbog velikog egzodusa riječkog stanovništva, poglavito talijanske narodnosti, nakon Drugoga svjetskog rata. Uz grobne parcele, od osnutka groblja namijenjene različitim religijama (katolicima, protestantima, pravoslavcima, židovima), na grobovima su višejezični natpisi i prezimena (hrvatski, mađarski, talijanski, francuski, engleski, njemački, latinski) s mnoštvom zanimljivih podataka i simbola. Detaljniji su podaci o groblju Kozala sistematski prezentirani tekstom i lijepim ilustracijama u monografiji Komunalnog društva Kozala, koja je objavljena 2002. prigodom 130. obljetnice kontinuiranog vođenja evidencije ukopa, a u kojoj su glavni predmet interesa grobni spomenici s izrazitim stilskim karakteristikama historicizma, secesije i moderne, poglavito oni čiji su autori (arhitekti, graditelji, kipari, klesari) poznati.
Svaka je gradnja u gradu živih – stambenih i poslovnih zgrada, pa i u gradu mrtvih – monumentalnih mauzoleja groblja Kozala, potkraj 19. stoljeća – bila odobravana u Građevinskom (Ufficio Edile), odnosno potonjem Tehničkom uredu (Ufficio Tecnico) Municipija grada Rijeke. Prvi je plan za groblje Kozala izradio umirovljeni carski i kraljevski inženjer Luigi Emily 1858. Zatim je taj plan reguliran 1898. da bi bio definiran oko 1924. i do danas neznatno proširen jer je prostor limitiran konfiguracijom tla. Ovalno dno kraške vrtače kamenim je potpornim zidom s 400 klasicističkih niša zamislio ing. Venceslao Celligoi 1893. i postupno realizirao do 1912. u obliku potkove (tzv. Ferro di Cavallo), a središnje je tlo potkove namijenjeno isključivo posteljnim grobovima. Na zapadnom dijelu groblja su između 1910. i 1918. građene secesijske niše po planovima ing. Artura Heringa, a na istočnom dijelu između 1929. i 1942. jednostavne zidne niše moderne ing. Bruna Anghebena. Grobne su niše bile praktične iz dvaju razloga: njima su poduprti rubni dijelovi terenskog uleknuća vrtače, a ujedno su bile dostupne građanstvu slabije platne moći, dok su oni boljih mogućnosti podizali raskošnije grobove i mauzoleje.


mauzolejobiteljiwhitehe.gif
mauzolejobiteljiwhitehe.gif (202.58 KiB) Pogledano 1485 puta

Mauzolej obitelji Whitehead iz 1905.

Autori grobnica, posebice mauzoleja, morali su ovjeravati i uklapati svoje nacrte u važeće planove prostorne izgradnje groblja, koje je Magistrat prihvatio i još godinama dosljedno provodio naknadnim proširenjima groblja i sistematizacijom okolice. Gradska se vlast sama brinula o zelenim površinama, grobnoj kapeli sv. Mihaela s mrtvačnicom, vodovodu, stazama i ogradama riječkoga komunalnog groblja, a javnim apelima i novinskim oglasima podsjećala vlasnike na dužnost redovitog uređenja, održavanja i ukrašavanja svojih grobnica. One su uglavnom bile građene od čvrstog i trajnog materijala (kamena, armiranog betona) s dodacima od kovanog željeza, stakla, mozaika, fresaka i često ukrašavane kamenom ili metalnom skulpturom. U podizanju i dekoraciji historicističkih grobnica u zadnja dva desetljeća 19. stoljeća, kao i secesijskih početkom 20. stoljeća, angažirani su riječki graditelji i majstori koji su bogatijim građanima gradili stambene i poslovne zgrade, kao Emilio Ambrosini, Francesco Placsek, Ignazio Rossi, Ugo Pagan, Giacomo Mattich, Raffaelle Cullotti, ali i tršćanski majstori kao Giacomo Zammattio. Zbog malobrojnih domaćih kipara pozivani su oni iz Trsta, Venecije, Pavije, Milana (Ivan Rendić, Giovanni Mayer, Urbano Bottasso, Domenico Rizzo, Donato Barcaglia) te vrsni domaći klesari (Antonio Marietti, Francesco i Giacomo Albertini, Giovanni Borri, Giuseppe Sirola, Ivan Stupar). Grobnu arhitekturu na Kozali naručivali su cjenjeniji i bogatiji građani veleposjednici, industrijalci, bankari, brodovlasnici, pomorci koji su imali svijest o vlastitoj važnosti za života i htjeli su ostaviti trajni trag i nakon smrti. Činili su to shodno svojim platnim mogućnostima, razvijenom ukusu i stupnju obrazovanja, što se lijepo može iščitati iz veličine i izgleda objekata, epitafa, odabira dimenzija, lokacije i stila grobnice, odnosno njezina projektanta ili kipara. Važnost pokojnika ogledala se i u poziciji njegova vječnog počivališta – mauzoleja, baš kao što se i u životnoj, gradskoj sredini ogledalo društveno mjesto, moć i važnost investitora kroz velebnost, izgled i smještaj njegove stambene ili poslovne zgrade.
Shodno općem trendu u 19. stoljeću i shvaćanju stilova koji vladaju u arhitekturi historicizma te njihova impliciranog sadržaja, značenja i tumačenja, za grobnice su najbolje odgovarali elementi antičke klasičnosti zbog smirenih i skladnih proporcija, romanički zbog sigurnosti i trajanja koje ulijevaju snažniji volumeni i polukružne konstrukcije, bizantski zbog raskoši svjetlucanja zlatnog mozaika i efektnih kupola, pojam gotike prizivao je duh mističnosti i onostranosti, renesansni su elementi svojim elegantnim i odmjerenim konstrukcijama svjedočili ozbiljnost, a baroknim se pak raskošnim i bogatim formama, skulpturama te miješanjem materijala i tehnika, davalo veće značenje ne samo mauzoleju nego i njegovim stanovnicima.
Grobnice neoklasičnih karakteristika uglavnom su zamišljene kao konstrukcije tipa antičkoga hrama, u kojem ili pod kojim su grobovi. Najčešće dorski stupovi ili toskanski s visokom bazom nose arhitrav s trokutnim zabatom. Ako je riječ o kombinaciji grčkih i rimskih klasičnih konstruktivnih elemenata, ukrasi su im ugaoni akroteriji s palmetom, kamene amfore, lekiti, stele.
U grupi neoromaničkih mauzoleja-kapelice s centralno naglašenim ulazom nad kojim je puna ili probijena luneta nad rešetkastim željeznim vratima, prevladavaju romanički detalji (slijepe arkadice) i ugođaj (masivnost). Bočni dijelovi pročelja obično su obrađeni polikromnom horizontalnom rustikom. Ponegdje je polukružni istaknuti luk nad portalom ili krovni vijenac postavljen na dva stupića-konzole romaničkih kapitela. Takve su grobnice uglavnom projektirali Pietro Cuchetti (mauzoleji S. Clescovich, 1885; Martich i Gigante, 1893; R. Bacich, 1897) i Francesco Placsek (mauzolej Blecich, 1890). Toj bi skupini mogli pridružiti i specifične mauzoleje koje je projektirao naš poznati kipar Ivan Rendić, a koji su izraz njegova osebujna stila s natruhama bizantske arhitekture i romaničkih elemenata u kombinaciji s mozaicima zlatne pozadine i njegove realističke skulpture (mauzolej J. Gorupa, 1882; Kopajtić-Battaglierini, 1892; da’ Asta-Mohovich).

skulpturaanelaraddomeni.gif
skulpturaanelaraddomeni.gif (252.52 KiB) Pogledano 1485 puta

Skulptura anđela (rad Domenica Rizza) na grobu obitelji Ossoinack

Neogotika se pokazala primjerenom za nadgrobne spomenike i mauzoleje zbog svojih šiljastih oblika i kićenih florealnih ukrasnih motiva, koji su nekako predodređeni za meditativne, duboko religiozne ugođaje. Jedan od najranijih, a vrlo velikih, mauzoleja na groblju Kozala jest onaj Iginija cav. de Scarpe iz sredine 19. stoljeća (vjerojatno 1859–61), nepoznata autora. Taj mauzolej predstavlja arhitekturu sjevernoeuropskih, britanskih uzora, tzv. tudorskoga stila (Tudor style), nešto nalik stilu gottico quadrato tršćanskog zdanja Miramare. Dvije nadgrobne kapele s obilnije korištenim gotičkim odlikama (šiljasti luk, vegetabilna ornamentika, slijepe arkadice, polikromija, fijale...) su rad Giovannija Borrija za obitelj Cretich 1898. Posebno lijepo komponiranu i lociranu baldahinsku kapelicu obitelji Vio-Baccarcich podignuo je kipar Giovanni Dorigo 1889, a skulpturu žene izveo je i signirao Donato Barcaglia iz Milana.
Neorenesansnih mauzoleja ima nekoliko, a među najizrazitijima su mauzolej obitelji Gelletich-Bartolich-Nikolaides (1886) s centralno, na povišenju sljemena, postavljenim Rendićevim kipom Žene s knjigom, te mauzolej obitelji Ploech po projektu Filiberta Bazariga (1884) s oslikom istaknutoga riječkog slikara i dekoratera Giovannija Fumija. Tu su i dva djela Ivana Rendića: pred ulazom ležeći Lav a u interijeru grupa anđela s djetetom – Spava. Pozornost zaslužuje i okolna željezna rešetkasta ograda, rad Mattea Dumicicha, s obzirom na to da se u doba historicizma uz grobnice obično planira uređenje cijele parcele, posebno ako je većih dimenzija, jer se računa na cjelokupni vizualni dojam i scenografski efekt arhitekture i vegetacije.
Početkom 20. stoljeća, paralelno s pojavom prvih secesijskih gradnji u gradu živih, dolazi i do narudžbi secesijskih nadgrobnih spomenika, kapelica i mauzoleja za – grad mrtvih. Građani Rijeke: trgovci, industrijalci, kapetani, liječnici, suci, umjetnici, obrtnici ili činovnici koji su, putujući i poslujući s Europom, zapazili novi stil građenja, željeli su novosti odmah primijeniti u svojoj životnoj okolini, u kućama i okruženju svagdašnjice, ali i u onima namijenjenima vječnosti. Najelitnije mjesto na groblju, akropolsku poziciju s koje se vidi ne samo vrtača Kozale nego i cijeli grad s Kvarnerom, zauzima jedna od najvećih secesijskih grobnica u Hrvatskoj, ona industrijalca i izumitelja torpeda – Roberta Whiteheada, koju je projektirao mladi i najcjenjeniji gradski arhitekt Giacomo Zammattio, a izveo Carlo Pergoli (1904). Do nje vodi elegantna Pergolijeva skalinada kroz »špalir« čempresa, pa snježnobijela konstrukcija apsolutno dominira nad prostorom mrtvih (Kozale) i živih (grada Rijeke). Moćan i bogat naručitelj mogao je i u smrti osigurati pravo dominacije nad gradom u kojem je zaradio životno bogatstvo proizvodeći smrt (torpeda). Shodno već uvriježenom riječkom običaju naručivanja grobnica kod graditelja stambene kuće, bilo je za očekivati da i veletrgovac Giovanni Schittar 1905. naruči kod ing. Emilija Ambrosinija obiteljsku grobnicu, u istom novom stilu i usporedno s gradnjom svoje moderne, prve secesijske kuće na Korzu. Ambrosinijev nacrt izveden je u obliku jednostavne secesijske kamene stele koja plijeni pozornost vitkošću i uzgonom vertikale te efektnim kontrastom bjeline kamena nasuprot tamnoj, bogato izvijenoj metalnoj ogradi. Od drugih secesijskih spomenika na Kozali među najznačajnijima je veliki Rendićev brončani kip Zaspale Vestalinke (1916) te grobnica Ide Steffule rođ. Pauletich, koja je već 1905, desetljeće prije smrti, dala projektirati grobnicu Riječaninu ing. Giovanniju Randichu, dok je skulpturalno rješenje anđela smrti u stilu liberty na tragu znamenitog Bistolfija, nad baldahinom s fitomorfnim stupovima, zasluga tršćanskoga kipara Giovannija Mayera. Zanimljiva je i velika metalna figura anđela smrti s trubom u procijepu kamenoga križa obitelji Kucich, secesijsko djelo riječkoga, međuratnoga kipara Uga Terzolija.
skulpturatriparkeoko194.gif
skulpturatriparkeoko194.gif (225.5 KiB) Pogledano 1485 puta

Skulptura Tri parke (oko 1940, nepoznati autor) na grobu obitelji Schadle

Iako je još u antici bio uvriježen običaj postavljanja portretnih bista pokojnika na grobove, taj se običaj ponovno otkriva početkom 20. stoljeća kao prikladna grobna tema, kada je nastala novorođena građanska samosvijest uz društvenu poziciju postignutu unosnom aktivnošću, radom i zaradom za života, koja se nastoji učvrstiti i nakon smrti postavljanjem na grob portreta umrlog u obliku biste ili reljefa, često dodatno naglašena natpisnom pločom s oznakom funkcije, pozicije ili zanimanja pokojnika. Početkom 20. stoljeća u Rijeci je boravio i radio ugledni venencijanski kipar Urbano Bottasso te je 1903. izradio izvrsni kameni reljefni portret u tondu za nadgrobnu stelu najznačajnijega fjumanskoga gradonačelnika – Giovannija de Ciotte. Racionalnost i skromnost glavne su odlike toga nadgrobnog spomenika koje ujedno govore i o čovjeku koji je najduže i najuspješnije vodio Grad kroz zadnju četvrtinu 19. stoljeća (1871–1896), pretvorivši ga od skromnoga primorskoga gradića u moderan i prosperitetni industrijsko-trgovačko-lučki emporij, živeći s devizom Nulla dies sine linea. Bottasso je izradio portretni reljef mlade Antoniette Gozzano oko 1901. i industrijalca Luigija Ossoinacka umrlog 1904, jednog od utemeljitelja vrlo profitabilne Ljuštionice riže i Rafinerije nafte, koja vrlo brzo, zbog pogodnosti lučkog transporta, postaje među najvažnijima u Europi.
U grobljanskom kontekstu, secesija je svojim likovnim programom bila primjerena, a kod naručitelja rado prihvaćana. Feminizirani motivi, vijugavih mekanih oblika, patetičnih, osobito funeralnih prizora, polunagih podatnih i obamrlih ženskih tijela na rubu fizičke snage u nemoći tuge, često su dopunjeni simboličnim detaljima bizarne faune (sova, šišmiš, zmija) i egzotične flore (palma, bršljan, ruža, mak, čičak, zvončić). Sve je to pogodovalo specifičnom ozračju i tišini grobljanske izolacije i uzvišene meditacije na takvom mjestu pa se je secesijski izričaj na nadgrobnim spomenicima zadržao gotovo do kraja Prvoga svjetskog rata, nakon kojeg se sve češće, pod utjecajem Wagnerove škole, uvode jednostavniji geometrijski oblici i ukrasi. Dobar je primjer projekt Eugenija Celliogoia, Wagnerova đaka, koji je projektirao grob za svojega oca, ing. Venceslava Celligoia, u smislu bečke geometrijske secesije. Takvi, iako rijetki, jednostavni projekti čistih ploha i linija naviještaju nadolazeći stil moderne.
S ustoličenjem talijanske vlasti početkom 1920-ih dolaze u Rijeku i fašistički nazori, a s nešto zakašnjenja i uzori funkcionalističke arhitekture tadanje Italije. Riječki arhitekti projektima zapravo iskazuju svoje političko i nacionalno opredjeljenje, pripadnost vladajućoj Patriji te lojalnost novoj vlasti koja želi čistim i jasnim monumentalnim, a funkcionalnim formama iskazati isto takve tendencije svojega programa, što se očituje i na groblju. Riječki arhitekt ing. Bruno Angheben preuzeo je u Tehničkom uredu grada sve poslove oko planiranja i izgradnje još neizgrađenih dijelova groblja Kozala, zidnih niša, poneke grobnice (Bacci-Rocchetti, Mondolfo) i krunu svih svojih zamisli – izgradnju Votivnog hrama Svih svetih (Tempio Votivo di Ognisanti), koja je ujedno bila i ogledalo nazora i htijenja talijanske fašističke vlasti. Stilska obilježja funkcionalističke arhitekture i skulpture talijanskog novecenta, odn. moderne na groblju Kozala moguće je pratiti u jednostavnim oblicima i materijalu a ne više u dekorativnim detaljima. Obiteljski mauzoleji Berti ili Wottawa lišeni su sentimentalnosti a takav stil traje do pred kraj međuratnog razdoblja, do kraja 30-ih.
Nakon Drugoga svjetskog rata grobnice se smanjuju u dimenzijama, lišavaju detalja i stilskih odlika pretvarajući se u jednoobrazne uglate geometrijske tvorevine uniformno, strojno obrađenih glatkih mramornih pokrovnih ploča podjednakih, standardiziranih dimenzija, visina i oblika, podložnih povremenim modnim trendovima u oblikovanju uzglavne kamene ploče. Iznimno rijetko, vjerojatno zbog skupoće, ponetko angažira nekog akademskoga kipara za izradu nadgrobne plastike, pa ako se to i dogodi, takva je skulptura manjih dimenzija. Općenito, nakon Drugoga svjetskog rata govorimo o konfekcijskim grobovima, s ukrasnim detaljima na granici lošeg ukusa i kiča, kod kojih više nema govora o bilo kakvom tragu umjetničkog obrta, stilskog obilježja i umjetnosti uopće.


mauzolejobiteljiviobaka.gif
mauzolejobiteljiviobaka.gif (142.53 KiB) Pogledano 1485 puta

Mauzolej obitelji Vio-Bakarčić

Budući da su europska groblja devetnaestog stoljeća danas već popunjena do krajnjih mogućnosti, sve je veći trend kremiranja stanovništva pa se nova groblja pretvaraju u parkove meditacije, uređene i inovativnih hortikulturnih rješenja, na lijepim pozicijama daleko od gradske vreve. Istodobno, s druge pak strane, diljem Europe sve više jača nostalgija i interes za proučavanje grobnih običaja i istraživanje povijesti specifične grobne arhitekture i skulpture pa je 2001. u Bologni pokrenuta inicijativa i osnovana međunarodna udruga značajnih povijesnih grobalja – ASCE (Association of Significant Cemeteries in Europe), u koju se, kao ravnopravni član, 2004. uključilo i riječko komunalno groblje Kozala. Ta je organizacija 2001. počela radom skupine predstavnika gradskih uprava i ministara na promociji pionirskog projekta s 12 članova-osnivača, da bi uz neprestano povećavanje broja članova na rujanskoj godišnjoj skupštini udruga obuhvaćala 20-ak europskih zemalja i oko 100 članova. U nekim su zemljama zastupljena gradska groblja ili odjeli gradske uprave, ponegdje državna ministarstva ili tijela za zaštitu kulturne baštine, ponegdje pojedinci i skupine sa sveučilišta, muzeja te udruge građana, menadžera i ljubitelja grobalja. Iz Hrvatske je udruzi ASCE prvo pristupilo groblje u Varaždinu, zatim i Mirogoj. Učlanjenje u to društvo značajno je s više aspekata promocije same djelatnosti ali i spomeničke baštine tzv. parkova – muzeja skulptura na otvorenom, ali je još značajnije što se preko udruge ASCE može uključiti u neki od programa istraživanja, dokumentiranja, publiciranja, valorizacije i konzervatorske zaštite te spomeničke baštine na račun europskih fondova. Tiskana je publikacija prvog vodiča te vrste po značajnim europskim grobljima na pet jezika (engleski, talijanski, litavski, slovenski i švedski) s tekstualnim i slikovnim prikazom 31 gradskoga groblja (uključujući Zagreb i Ljubljanu). Zahvaljujući udruzi ASCE ustanovljen je Tjedan otkrivanja europskih grobalja koji se potkraj svibnja i početkom lipnja obilježava na mnogim grobljima stručnim vodstvima za srednjoškolsku mladež i građanstvo, predavanjima, dijeljenjem propagandne literature školama, stručnjacima itd. Organiziraju se besplatne izložbe i koncerti, predavanja stručnjaka radi podizanja svijesti građana Europe o važnosti groblja kao bitnog dijela europskoga kulturnog naslijeđa i njegove integracije u uobičajene kulturne aktivnosti, a sve češće i u turističke itinerare.

Napisala Daina Glavočić
-------------------------------------------------------

Nisam htio nista ispravljat ali autorica ovog članka nije spomenula jednu jako važnu činjenicu a to je da je riječko groblje Kozala najstarije komunalno groblje u Hrvatskoj i jedno od najstarijih komunalnih groblja u Europi, od 2006. godine ima status zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra upisanog u u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Osnovano je prije 165 godina, a od 1872. do kraja 2001. na njemu je pokopana 135.551 osoba.

Možete kupiti i monografiju o riječkom komunalnom groblju.Monografija se može kupiti u cvjećarnici Komunalnog društva Kozala d.o.o. Rijeka.

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21389
Teme: 861
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka groblja

Post broj:#2  PostPostao/la Adamić » 29.10.2009, 13:07

Abecedni popis značajnih osoba pokopanih na groblju Kozala

A

• Adamich de Cristina - Cristina de Adamich (1790-1878) kći Andrije Ludovika Adamića • od oca naslijedila nekretnine u Mrzloj Vodici (kuće, tereni i šume), pa je preuredila staru staklanu u obiteljsku vilu u kojoj su provodili najveći dio godine • istakla se kao dobrotvor, poklonivši sredstva za podizanje osnovne škole u Mrzloj Vodici. (B-1-2)
• Adamich de Leopoldo - Leopoldo de Adamich (1798-1854) sin Andrije Ljudevita Adamića, nastavio očev posao (A-7-44)
• Adorni Achille - Achille Adorni (1858-1910) muzičar, koncertni majstor i dirigent (E-2-bl. 15-5)
• Allazzetta Attila - Attila Allazzetta (?-?) drogerist • drogerija s Bencom u Ciottinoj (G. Carducci) (D-9-14)
• Andics Barnaba - Barnaba Andics () (L-4-4)
• Angheben Albino - Albino Angheben (1850-1916) • 1887. profesor matematike i fizike na riječkoj gimnaziji (trideset godina) • otac arhitekta Bruna Anghebena, autora crkve sv. Romualda. (A-3-21)
• Angheben Melania - Melania Angheben () učiteljica u osnovnoj školi; majka arhitekta Bruna Anghebena, autora crkve sv. Romualda (A-3-21)
• Antoniazzo Anita - Anita Antoniazzo de Bocchina (1907-2003) likovna umjetnica i fotograf. Napisala opsežno djelo o riječkom groblju Kozala. (L-2-15)


B

• Bakarčić Anton ml. - Anton Bakarčić ml. (1844-1890) brodovlasnik, posjednik i tvorničar. Godine 1887. zajedno s Ljudevitom Ružićem utemeljuje tvornicu kože. Godine 1889. udružio se kao glavni financijer s renomiranim kožarskim poduzetnikom Antom Simonićem u zajedničku tvrtku Bakarčić & Simonić koja se nalazila na lijevoj obali Rječine, nedaleko Tvornice papira. Bio je član Narodne čitaonice riečke. (A-9-1)
• Bakarčić Fridrik - Fridrik Bakarčić (Federico Baccarcich, 1841-1888) treći sin riječkoga veletrgovca Josipa Bakarčića, rodom iz Drage. Bio je kapetan duge plovidbe, trgovac i brodovlasnik. Član Narodne čitaonice riečke. (D-3-3)
• Barčić Erazmo - Erazmo Barčić (1830-1913) odvjetnik te riječki i hrvatski političar, istaknuti hrvatski rodoljub i vođa Stranke prava u Primorju. Riječki patricij. • Potomak stare patricijske obitelji. • Školovao se na riječkoj gimnaziji i Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu. • 1860. U Rijeci štampa najpoznatije djelo: La voce d´un patriotta. (D-9-5)
• Bartolich Matteo - Matteo Bartolich (1810-1880) pomorski kapetan, brodovlasnik i posjednik • on je dao sagraditi kapelu po projektu Filippa Bazariga uz sudjelovanje Ivana Rendića. (G-40)
• Battaglierini Francesco - Francesco Battaglierini (1789-1861) trgovac (D-7-7)
• Battara Pietro - Pietro Battara (1841-1924) knjižar i izdavač • 1882. otvara Tipo-litografiju u kući Whitehead u via Clotilde n. 2 odnosno via della Ruota • 1912-1920. izdavao dnevne novine «II Giornale» (A-7-54)
• Benčić Rikard - Rikard Benčić (1920-1944) antifašist (partizansko groblje)
• Benzan Giovanni - dr. Giovanni Benzan (1850-1906) liječnik opće prakse (E-1-bl. 21-1)
• Blasich Mario - dr. Mario Blasich (1878-1945) liječnik i političar • 1921-1922 ministar unutrašnjih poslova u Zanellinoj vladi • 1943. predsjednik obnovljene Riječke autonomne stranke • ubili ga agenti OZNA-e kod kuće, kod ulaska partizana (B-1-33)
• Branchetta Antonio - Antonio Branchetta (1831-1916) tvorničar, suvlasnik tvornice šešira s bratom don Costatinom. Ostavili su 500.000 kruna za izgradnju Ubožnice u Rijeci (danas Medicinski fakultet). (B-2-25)
• Brentari Emma - Emma Brentari () alias Dora Valle, književnica i direktorica gradske djevojačke srednje škole. (E-2-bl. 10-3)
• Brgić Ljubdrag - Ljubdrag Brgić (1900-1969) čakavski pjesnik (F-bl. 1-14)
• Brugetti Girolamo - Girolamo Brugetti (1813-1885) direktor Doma za nahočad (Asilo di Carità) te učitelj u osnovnoj i večernjoj obrtničkoj školi • grobnica je eksproprirana, ali prema podacima KD Kozala treba vratiti oznaku. (G-?)
• Bruss Ermano - Ermano Bruss () • grob mu je podigao grad Rijeka za zasluge (N niše, bez oznake - 6. od početka)
• Brusić Josip - Josip Brusić (1910-1943) antifašist • OŠ Brajda nosila je njegovo ime 1962-1992. (partizansko groblje)
• Buneta David - David Buneta (1891-1964) arhitekt. Projektirao hotel Park i kupalište na Pećinama (1936-1937), upravnu zgradu Torpeda, sušački željeznički kolodvor te niz stambenih zgrada na Pećinama. (H-3-81)


C

• Caffieri Arturo - Arturo Resti, preudonimi A. Caffieri i "La Rocambole"(1865-1934) pjesnik, koji je pisao na fiumanskom govoru (M-3-?)
• Candellari Gioacchino - Gioacchino Candellari (1850-1914) vlasnik papirnice i gradski zastupnik • grob mu je uništen 1981., ali treba vratiti oznaku prema podacima KD Kozala (G-?).
• Caparello Francesco - Francesco Caparello (?-1916) talijanski pilot, ranjen nad Voloskom u sukobu s austrijskim asom Banffyjem (J-4-7)
• Carposio Ilario - Ilario Carposio (1852 -1921) profesionalni fotograf • najplodniji riječki fotograf s ateljeom u ulici Dolac koji vodi do smrti (D-1-15)
• Carposio Renato - Renato Paolo Giovanni Carposio (1886 -1930) profesionalni fotograf • 1920. naslijedio očev atelje u ulici Dolac koji vodi do smrti (F-13)
• Carrabino Giuseppe - Giuseppe Carrabino (1920-1944) antifašist (partizansko groblje)
• Catti Đuro - Đuro Catti (Juraj, Giorgio), (?-?) ljekarnik, vlasnik ljekarne na Korzu. (D-7-3)
• Catti Đuro - prim. dr. Đuro Catti (Juraj, Giorgio), (1849-1923) liječnik. • Studij medicine pohađa u Beču i potom radi kao asistent na laringološkoj klinici Leopolda Schröttera. • Godine 1879. vraća se u Rijeku, gdje dugi niz godina vodi Interni odjel gradske bolnice. • Međunarodni ugled stekao znanstvenim publikacijama i konzilijarnom praksom u Opatiji. Osobito su zapaženi njegovi radovi o karcinomu larinksa, akutnim zarazama grla, simptomima raka i tuberkuloze grkljana. (D-7-3)
• Celligoi Venceslao - Celligoi Venceslao (1850-1916) arhitekt i građevinski poduzetnik. • Građevinske studije završio u Grazu. • Od 1884. godine živi u Rijeci. • 18?? s arhitektom Giuseppeom Leardom osnovao je građevinsko poduzeće koje je izgradilo čitav niz javnih objekata: novi kolodvor, željezničke kuće na kolodvoru, sirotište Maria, gimnaziju, groblje na Kozali, lučka skladišta i dr. Projektirao je velik broj stambenih zgrada i vila (npr. Casa rossa u luci Baroš i kuća Celligoi na Belvederu) • 1891.-1910. zapovjednik riječkih vatrogasaca • 1911.-1914. zapovjednik gradske vatrogasne jedinice i predsjednik općinske protupožarne komisije • secesijsku grobnicu je projektirao njegov sin Eugenio. (B-3-14)
• Centis Enrico - Enrico Centis (1868-1926), profesor riječke državne gimnazije-liceja i liječnik. Predavao je biologiju (scienze naturali) i kemiju. S 50 godina na sveučilištu u Padovi diplomirao medicinu, te je besplatno liječio siromašne.
• Cerkovnikov Eugen - prof. dr. sc. inž. Eugen Cerkovnikov (1904-1985) kemičar. Predstojnik Zavoda za kemiju Dekan Medicinskog fakulteta (1958-1959). • Prvi predsjednik Društva za historiju zdravstvene kulture. (H-6-27)
• Cerkovnikov r. Rill Margit - doc. dr. Margit Cerkovnikov r. Rill (?-?) liječnica i dipl. farmaceut (H-6-27)
• Cheracci Antonio - Antonio (Antal) Cheracci (?-1919) direktor Ungaro-croate (A-8-37)
• Chiopris Carlo - Carlo Chiopris (), pekarski obrtnik i trgovac. Potječe iz Furlanije. • 1882. otvorio u Rijeci poznatu trgovinu pekarskim proizvodima (kbr. 395.). • Bio je član riječke Udruge pekara. (B-3-19)
• Ciotta Giovanni - Giovanni de Ciotta (1824-1903) veleposjednik i mecena. • Završio Vojnu akademiju u Beču. • Prestankom aktivne službe vraća se u rodni grad, gdje živi kao posjednik. • Od 1872. do 1896. neprekidno obnaša čast gradonačelnika Rijeke. • 1889. Pod njegovom je upravom donesena i provedena regulatorna osnova novog dijela Rijeke, koja ju je stavila uz bok razvijenijih srednjoeuropskih gradova, što Ciottu i Josepha Learda čini tvorcima i utemeljiteljima novog riječkog urbaniteta. • 1885. podigao raskošnu zgradu novoga kazališta • 1891. dao izgraditi novi vodovod i kanalizaciju (Acquedotto Ciotta) • Dao urediti tržnicu itd. • Bio je čovjek neobično poduzetna duha, djelotvoran podjednako u privrednom, društvenom i kulturnom životu svoga doba. Pokrovitelj je i promotor Whiteheadove Tvornice torpeda, prosvjetnih i humanitarnih institucija. • grob mu je podigao grad Rijeka za zasluge (A-7-45)
• Ciotta-Messeri Ernestina - Ciotta-Messeri Ernestina (1834-1909) sestra gradonačelnika Giovannia Ciotte • na niši joj je postavljen obiteljski grb (E-2-bl. 18-7)
• Clemente Centis (? - 1903) poznati riječki slastičar (A-8-28)
• Copaitich (Kopajtić) Sigismund (Žiga) - Sigismondo Copaitich Bakarski (Žiga Kopajtić) (1853-1925) pomorski kapetan, trgovac i brodovlasnik. Istaknuti riječki pomorski privrednik, jedan od osnivača Pomorskoga društva Ungaro-Croata. Norveški vicekonzul u Rijeci. (C-14)
• Copaitich Olga - Olga Copaitich rođ. Battagliarini (1852.-1900.) supruga Sigismonda Copaiticha potječe iz bogate i vrlo ugledne trgovačke obitelji porijeklom iz Burana. Posjedovala je kuću gdje se nalazio Caffe Fiumara i zgradu nekadašnje Narodne čitaonice riečke na Korzu. (C-14)
• Cornet Luigi - Luigi Cornet (1786-1858) trgovac • potpredsjednik Trgovačke komore • bavarski konzul i potkonzul Sardinije (D-7-14)
• Corossacz Francesco - Francesco Corossacz () zlatar, moretist (D-5-15)
• Cretich Luciano - Luciano Cretich (1839-1897), suprug Catterine, bio je kapetan duge plovidbe. (B-3-26)
• Cretich Stefano - Stefano Cretich (1802-1869) riječki posjednik. (B-3-26)
• Cussar Luigi - Luigi Cussar () vlasnik velike livnice (B-2-5)

D

• Dall'Asta Stanislao - Dall´Asta, Stanislao (1845-1911) riječki odvjetnik. • Pravne studije završio u Grazu. Bio je vrlo aktivan u javnom i političkom životu, dugogodišnji član gradskoga zastupništva. • Sudjelovao je u osnivanju Ljuštionice riže, • jedan je od utemeljitelja Pučke štedionice i • Planinarskoga društva, • ravnatelj Casino patriottico i • Filharmonijskog društva, • Sportskoga društva Quarnero, • pravni savjetnik Gradske štedionice, Riječke kreditne banke, Rafinerije i Ljuštionice riže. • Godine 1873. oženio se Carmellom, sestrom riječkoga tiskara Emidia Mohovicha. • Odvjetnički mu se ured nalazio na Korzu (Casa Mohovich, br. 543.). (F-90)
• Dalmartello Arturo - Arturo Dalmartello (1850-1920) profesor na riječkoj državnoj gimnaziji-liceju od 1874. do 1891., a potom gradski pročelnik za obrazovanje od 1891. do 1915. (D-7-6)
• Descovich Francesco Carlo - Francesco Carlo Descovich (?) trgovac, riječki patricij • vijećnik Trgovačkog suda (D-7-12)
• Douthwaite Robert Christopher Morris - Lieutenant Robert Christopher Morris Douthwaite (?-1919), poručnik iz York and Lancaster Regimente, umro za savezničke okupacije Rijeke po završetku I. svjetskog rata • O grobu brine The Commonwealth War Graves Commission i pod zaštitom je britansko-srpskog sporazuma, koji je preuzet u naše zakonodavstvo. To je jedan od dva groba britanskog vojnog osoblja u Hrvatskoj. (A-3-40)
• Duella Giuseppe - Giuseppe Duella (1918-1944) antifašist (partizansko groblje)
• Duiz Giovanni - Giovanni Duiz (1908-1944) antifašist (partizansko groblje)
• Durbešić Hinko - Hinko (Enrico) Durbešić (1844-1910) brodovlasnik i trgovac drvom, fialantrop • 1880. s Rajmundom Baćićem osniva zajedničko pomorsko poduzeće • 1891. jedan od direktora Ungaro-croate • 1862. član Narodne čitaonice riječke • 1893. član riječkih dobrovoljnih vatrogasaca )A-3-23)
• Dušanek Vinčenc - mr. ph. Vinčenc Dušanek (?-1932) redovnik, ljekarnik (E-2-bl. 18-2)


Đ

• Đačić-Bareš Jolanda - Jolanda Đačić-Bareš (1906-1985) dramska umjetnica (D-1-1)


E

• Ellenz Antonio - Antonio Ellenz () (J-7-16)
• Ellenz - Antonio Ellenz () trgovac (L-7-16)
• Emili Boren - Boren Emili (1901-1990) • • (L-4-49)
• Emili de Stanislao - dr. Stanislao de Emili (1869-1906) liječnik i političar * 1895.-1902. liječnik u Gradskoj bolnici sv. Duha * 19020. liječnik Društva trgovaca * jedan od utemeljitelja Autonomne stranke * 1902.-1905. gradski zastupnik * (A-6-64)
• Emili Giuseppe - Giuseppe de Emili (1855-1922) novinar i političar * urednik dnevnika "Varieta'" * predsjednik Riječkog planinarskog društva * predsjednik autonomne stranke (A-6-64)
• Emili Hinko - Hinko Emili (1900-1983), liječnik bakteriolog i epidemiolog. Upravitelj Doma narodnog zdravlja na Sušaku (1931.-1942.), voditelj Epidemiološkog odjela Centralnog higijenskog zavoda u Zagrebu (1949.-1959.), potom voditelj Higijensko-epidemiološkog odjela Zavoda za zaštitu zdravlja u Rijeci (1959.-1972.), te predstojnik Katedre za higijenu i socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci (1960.-1972.), gdje je bio redovni profesor od 1965. Značajne radove vodio je na suzbijanju malarije na Krku i Hrvatskom primorju, te na izučavanju crijevnih zaraza koje se šire vodenim tokovima. • Bio je počasni član Zbora liječnika Hrvatske i aktivan fotoamater. • Za životno djelo dobio je 1970. Nagradu grada Rijeke.


F

• Fantini Emiro - Emiro Fantini (1890-1946) profesionalni fotograf • 1915. otvara prvi vlastiti fotografski studio na Kozali • 1922. otvara novi studio na riječkom Korzu pod naziva "La Modernissima", a uz njega ima i trgovinu fotoaparata i foto opreme, koji djeluje do kraja II. svj. rata. (H-7-84)
• Fiamin Ivan - Ivan Fiamin pučki (1833-1890) pisac, prevodilac i prosvjetitelj. • Bogoslovne nauke završio na bečkom Pazmaneumu. • Od 1863. do smrti bio je kanonik i župnik riječki. • Književnošću i prevođenjem počinje se baviti pod utjecajem svoga gimnazijskoga profesora Frana Kurelca. Objavio je ukupno osam knjiga prijevoda, najviše s talijanskoga (C. Cantù, N. Tommaseo, P. Mantegazza), zatim sa francuskoga (Fenelon, Bourdalou), i po jednu s latinskog (Salustije) i njemačkog jezika (Littrow). • Godine 1870. tiskao je i vlastitu knjigu pod imenom Radnja čovjeku dužnost i blagodat, u kojoj iznosi svoje prosvjetiteljske ideje. Bio je ugledan svećenik i poznati hrvatski rodoljub.
• Fietta Ernesto - prof. dr. Ernesto Fietta (1893-1923) (E-2-bl. 14-8)
• Finderle Viktor - dr. Viktor Finderle (1902-1964), liječnik i izumitelj. • Gimnaziju pohađao u Sušaku, a Medicinski fakultet u Zagrebu. • Specijalistički ispit iz ginekologije i obstetricije položio u Padovi. • Od 1928. do 1941. radio je u Bolnici “Sv. Duh” u Rijeci, na kirurškom odjelu, te kao specijalist ginekolog i obstetričar. • Nakon mobilizacije u talijansku vojsku zaposlen u Vojnoj bolnici u Crikvenici. • 1943. Nakon kapitulacije Kraljevine Italije priključio se partizanskom pokretu. • Prvi načelnik Odjela “Rodilište i ginekologija” Opće bolnice u Rijeci, pročelnik Odjela za narodno zdravlje, idejni začetnik Medicinskog fakulteta u Rijeci. • Vrstan stručnjak i znanstvenik, te plodan pisac znanstvenih i stručnih radova. • 1951. Patentiran Vacuum extractor, njegov najvažniji i najpoznatiji izum u porodništvu. (H-3-140)
• Fioritto Sebastiano - Sebastiano Fioritto () poznati riječki klobučar (A-?)
• Frankenberger Nicolas - Nicolas Frankenberger (1909-1945) kapelan zborne crkve u Augsburgu. (tj. bez oznake)
• Fumi Giovanni - Fumi, Giovanni (Venezia, 1849. - Rijeka, 1900.), slikar i restaurator. Živio je u Rijeci • Od 1886. godine u Rijeci. Izveo je niz dekoracija na i u zgradama (Filodrammatica, Hotel Europa), oltarnih pala (Vela crikva, Sv. Jeronim, Kapucinska crkva), portreta, pejsaža, marina i dr. • Prijateljstvu s Ivanom Rendićem dugujemo ovu grobnicu, koja prikazuje Fumija pri izradi portreta svoje žene. (L-6-88)
• Fusini Angelo - Angelo Fusini (1898-1944) gradski vatrogasac, zamjenik brigadira (D-9-18)


G

• Garofolo Isidoro - prim. dr. Isidoro Garofolo (1863-1945) • primarius oftalmolog riječke bolnice • osobni liječnik D' Annunzia (D-3-3)
• Garzotto - Garzotto () (A-7-6)
• Gauss Antonio de - Antonio de Gauss pl. de Haanberg (1843-1923) patricijski vijećnik • (L-4-129)
• Gauss Vittorio de - Vittorio de Gauss pl. de Haanberg (1857-1932) profesor i novinar • patricijski vijećnik • profesor Više ženske škole i potom Nautičke akademije • upravitelj Akvarija u zgradi Pomorskog gubernija • glavni urednik lista "Fiumei szemle" i suradnik časopisa "Fiume" • za E. Mohovicha preveo na talijanski "Povijest Mađarske" (1884) (H-4-129)
• Gelletich Tommaso - Tommaso Gelletich (1829-1884) pomorski kapetan i trgovac (G-40)
• Gennari Mario - Mario Gennari (1917-1944) antifašist (partizansko groblje)
• Gervasoni Giambattista - Giambattista markiz Gervasoni (1792-1869) profesor (D-2-3)
• Ghersina Giuseppe - Ghersina Giuseppe (1837-1903) Garibaldijev dobrovoljac (E-1-bl. 26-6)
• Giacich Antonio Felice - Giacich, Antonio Felice, (1813-1898.) liječnik. • Školovao se na riječkoj gimnaziji, a potom studira medicinu u Padovi. Po završetku medicinskih studija postaje liječnikom i kirurgom, te specijalistom za porodiljstvo i okulistiku. • Nakon dolaska u Rijeku dugi niz godina radi u gradskoj bolnici kao kirurg, protofizik, bolnički ravnatelj, liječnik kod pomorskog saniteta i profesor pomorske higijene. • Autor je velikog broja stručnih rasprava, knjiga, priručnika i udžbenika iz raznih medicinskih područja (balneologija, kirurgija, venerologija, epidemiologija, higijena). Najpoznatije mu je djelo udžbenik pomorske higijene za pitomce nautičkih škola Lezioni mediche per i naviganti (1855.), koji se tiskao ukupno u šest uzastopnih izdanja. (G-34)
• Gigante Agostino - Agostino Gigante (1837-1910) poznati riječki zlatar koji je unaprijedio proizvodnju morčića (C-13)
• Giovanni Rubinich ml. - (1904-1939) arhitekt, (F-56)
• Gorup Josip - Gorup pl. Slavinjski, Josip (1834-1912), industrijalac, veleposjednik, mecena i veliki rodoljub, pokrovitelj brojnih kulturno-prosvjetnih, školskih i humanitarnih ustanova. • U mladosti radi kao prokurist u trgovačkom poduzeću svog ujaka Kalistera u Trstu, a kasnije osniva vlastitu tvrtku. Vještim, poduzetnim i marljivim radom stekao je silan imetak i postao jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena. • 1874. sagradio je prema projektu tršćanskoga arhiteka G. Brunija veličanstvenu palaču novoga Hotela Europa, jedan od najljepših graditeljskih simbola moderne Rijeke • kapela je pod zaštitom (D-2-5)
• Gotthardi - Gotthardi (M-5-25)
• Grossich Antonio - Grossich, Antonio, (1840-1926) kirurg. • Poslije medicinskih studija u Beču stanovito vrijeme službovao kao općinski liječnik u Kastvu. • 1879. prelazi u Rijeku kao kirurg primarijus i šef kirurško-ginekološkog odjela gradske bolnice. • 1907. stekao međunarodni ugled uporabom jodne tinkture za dezinfekciju prije kirurške operacije. Prve vijesti o svojim iskustvima objavio iduće godine u časopisu Giornale centrale della chirurgia. • 1909. njegova metoda dobiva konačnu potvrdu na Međunarodnom kongresu liječnika u Budimpešti. • 1911. U svijetu znanosti među prvima je počinju propagirati ugledni profesori Konig iz Altone i Walter iz Pariza. Godine na kirurškom kongresu u Berlinu prof. Kutner naziva njegovu metodu najvažnijim napretkom na području dezinfekcije. • 1911.-12. Jodna tinktura dobiva širu primjenu tijekom Libijskoga rata. (C-3)
• Gržeta Mato - Mato Gržeta (1899-1972) pravnik, prvi tajnik Medicinskog fakulteta u Rijeci (M-2-? )


H

• Haasz Ipoly - prof. dr. Ipoly Haasz () liječnik, psihijatar, predstojnik Zavoda za neuropsihijatriju Medicinskog fakulteta (H-3-69)
• Haasz Lux Alice - prof. dr. Alice Haasz Lux () liječnik, psihijatar Zavoda za neuropsihijatriju Medicinskog fakulteta (H-3-69)
• Haire - Haire - potomci trgovca, partnera A. L. Adamića i G. B. Learda (D-1-13)
• Hajnal Antal - Antal Hajnal (1838-1907) projektant i graditelj riječke luke (A-9-42)
• Hajnal Mario - Mario Hajnal () pisac (A-9-42)
• Hassenteufel Carlo - dr. ing. Carlo Hassenteufel (1865-1947) direktor tvornice Torpedo (M-2-?)
• Herljević Anton - Anton Herljević (1911-1977) djelatnik riječkog državnog arhiva (M-3-98).
• Hill - Hill Struppi, potomci Thomasa Hilla, britanskog konzula u Rijeci, te graditelja i glavnog inžinjera Struppija (D-6-5)
• Hoyos Nathalie - Nathalie Hoyos (1840-1860) sestra Georga Antona de Hoyosa, zeta i kompanjona Roberta Whiteheada (D-9-15)
• Hyrat Jaroslav - Jaroslav Hyrat (1884-1945) lovočuvar, potom dugogodišnji grobljanski inspektor na Kozali (A-?)


I

• Iliassich Corrado - Corrado Iliassich (1917-1998) riječki profesor. U razdoblju od 1946. do 1983. službovao u riječkoj Talijanskoj gimnaziji (Liceo) kao profesor povijesti i zemljopisa. Istaknuti član Talijanske Zajednice u Rijeci, zaslužni djelatnik u Circolo Italiano di Cultura, tajnik Talijanske Unije.
• Ivancich Antonio - Antonio cav. Ivancich (1813-1893) pomorski kapetan * istakao se u ratu 1862. i dobio za zasluge Red Franje Josipa i plemstvo (L-4-46)


J

• Jardas Edo - Edo Jardas (1901-1980) političar i publicist • 1952-1955. predsjednik NO Rijeka (gradonačelnik) • španski borac i nosilac Spomenice 1941. (B-2-1)
• Jechel Francesco - Francesco Jechel () odvjetnik (D-6-3)
• Jellouscheg Arturo - Dr. Arturo Jellouscheg (1869-1939), sin Francesca ml., bio je općinski liječnik i kirurg. (D-7-4)
• Jellouscheg Francesco ml. - Francesco Jellouscheg ml. (1843-1916) sin Francesca J. starijeg, uspješno je nastavio očevu trgovačku djelatnost. Bio je član Trgovačko-obrtničke komore i gradski zastupnik. (D-7-1)
• Jellouscheg Francesco st - Francesco Jellouscheg st. (1798-1897) riječki veletrgovac, posjednik i brodovlasnik. Počasni građanin grada Ljubljane i član riječkoga gradskoga zastupništva. (D-7-1)
• Jugo Antonio - Antonio Jugo (1836-1911) riječki posjednik i poduzetnik. U više navrata iskazao se smionošću kao austrougarski časnik. Za hrabrost iskazanu za bitke kod Königsgrätza, gdje sudjeluje kao podnarednik, odlikovan je Velikom i Malom medaljom za vojne zasluge, a kasnije i Zlatnim križem za zasluge. Stanovito je vrijeme obnašao čast člana riječkoga gradskoga zastupništva. (B-3-32)


K

• Keomley Paolo - Paolo Keomley de Rajka (?-1927) vijećnik apelacijskog suda u Rijeci (G-72)
• Kobler Giovanni - Ivan (Giovanni) Kobler (1811-1893) povjesni pisac, pravnik i patricijski vijećnik. Napisao najvažniju knjigu o povijesti Rijeke. • Pravne studije polazi u Zagrebu. • Poslije toga dugi niz godina radi u općinskim službama i bavi se advokaturom u rodnom gradu. Bio je historičar eruditskoga tipa, neumoran istraživač arhivskih izvora i sabirač temeljne povijesne građe za izučavanje riječke prošlosti. Plod njegovih dugogodišnjih napora je trodjelna knjiga Memorie per la storia della liburnica città di Fiume (1896.), izdana troškom riječke općine poslije autorove smrti, djelo od prvorazredna značaja za svakoga onoga tko se želi upustiti u istraživanje povijesti Rijeke. (B-2-3)
• Kobler Marco - Marco Kobler (), trgovac, patricijski vijećnik • otac Giovannija Koblera. (B-2-3)
• Kontuš Ladislav - Ladislav Kontuš (1930-1987) liječnik, primarijus (H-2-?)


L

• Lancetti Gianbattista - Gianbattista Lancetti (?-1910) Garibaldijev dobrovoljac (M-)
• Laszy Hijancint - Hijacint Laszy (1912-1999) novinar i pisac • Radio u EDIT-u i uredništvu dvotjednika "Panorama" (B-6-12)
• Leard Joseph - Leard, Giuseppe (1824-1897), inženjer. • Pohađao je Inženjerijsku i Vojnu akademiju u Beču. • Kao aktivni austrijski časnik službovao je u Pescari, Puli, Temišvaru, Brnu, Kotoru i Albaniji. • 1867. Nakon demobilizacije stalno se nastanio u Rijeci i posvetio inženjerskom pozivu. • Godine 1872. gradonačelnik G. Ciotta imenovao ga je ravnateljem Tehničkoga ureda grada Rijeke. Bio je izuzetno sposoban arhitekt, a kao graditeljski stručnjak posebno se iskazao u rješavanju problema komunalne infrastrukture. Njegovom zaslugom Rijeka je dobila u to doba najsuvremeniji sustav opskrbe pitkom vodom. • 1875.-1879. zapovjednik riječkih vatrogasaca • Zajedno s arhitektom i građevinskim poduzetnikom Venceslaom Celligoiem, osnovao je zajedničko građevinsko poduzeće. Prema Leardovim projektima izgrađeni su lučki gatovi i veliki lukobran, te postrojenja brodogradilišta u Brgudima. Projektirao je stambene zgrade ponajviše u neorenesansnom stilu. • Bio je član gradskoga zastupništva i mnogih općinskih komisija, pasionirani sakupljač umjetnina i slikar-amater. (C-19)
• Leard Janko-John - Leard, Janko-John (1871-1935), pomorac, glazbenik i slikar. • Službovao je kod Pomorske uprave. Prvi predsjednik Pomorske uprave u Rijeci nakon propasti Austro-Ugarske monarhije. • Odigrao značajnu ulogu u borbama za Rijeku nakon Prvog svjetskog rata. • Znatan dio svoga imetka ostavio je fondu naših pomoraca. (C-19)
• Leard John Baptist - Leard, John Baptist (1753-1831), britanski konzul. • Organizirao izvoz hrastova drveta iz Hrvatske u Englesku. • U Rijeci je djelovao kao konzul Velike Britanije od 1814. do smrti. (C-19)
• Lenaz Lionello - Lionello Lenaz (1872-1939) liječnik, znanstvenik svjetskoga glasa. Primarijus riječke bolnice i slobodni docent na Sveučilištu u Padovi. • Medicinske studije pohađa u Beču i 1895. dobiva diplomu liječnika opće prakse. • Potom šest godina radi kao asistent na klinikama za nervne bolesti profesora Benedikta i profesora Neussera. • 1901. vraća se u Rijeku i prihvaća mjesto upravitelja Bakteriološkog laboratorija gradske bolnice. • U stručnom se pogledu osobito istakao u proučavanju problema žutice i bubrežnih bolesti. • Najopsežnije mu je djelo Lezioni di ematologia (izd. Wassermann), a Lezioni di neurologia ostali su nedovršeni. Osim toga napisao je veliki broj znanstvenih radova iz raznih medicinskih specijalnosti (neurologija, fiziopatologija, infektologija i dr.). • aktivan u Autonomnoj stranci (G-28)
• Lobisch Giovanni - Lobisch Giovanni (1885-1909) livac zvona (L-4-5)
• Lobisch Guerrino - Lobisch Guerrino (1890-1939) livac zvona (L-4-5)
• Lobisch Vilibaldo - Lobisch Vilibaldo (1862-1941) livac zvona (A-2-3)
• Logar Mihovil - Mihovil Logar (1902-1998) kompozitor • učenik Praškog konzervatorija i Majstorske škole Jozefa Suka u Pragu • profesor kompozicije i orkestracije na Muzičkoj Akademiji u Beogradu (D-1-20)
• Lucianov polubrat Francesco Cretich (1866-1916), koji se školovao u Grazu i Budimpešti, bio je veterinar. (B-3-26)
• Lukeš Sergie - Sergie Lukeš (1930-1982) inžinjer • 1982. gradonačelnik Rijeke (A-8-115)
• Luppis Antonio Francesco - Antonio Francesco Luppis (1829-1910) pomorski kapetan, brodovlasnik, posjednik i slikarski amater. Dugogodišnji počasni konzul Kraljevina Švedske i Norveške. Za svoje zasluge odlikovan plemstvom s pridjevkom “de Tihovac”. (B-2-6)
• Luppis Luigi - Luigi Luppis (1879-1935), riječki graditelj. Godine 1903. diplomirao je arhitekturu u Budimpešti. Nakon povratka sa studija vodio je vlastiti arhitektonski studio. Projektirao je škole na Plasama (1907.) i na Kozali (1911.), zgradu Milosrdnog dječjeg prihvatilišta (1914.-1916.), uglovnicu na početku današnje Ulice Ivana Grohovca, stambene objekte i dr. (B-2-6)


M

• Manasteriotti Francesco - Manasteriotti, Francesco (1837-1893), pomorski kapetan, posjednik i brodovlasnik. • Bio je ravnatelj Banca fiumana, • član Narodne čitaonice riečke. Njegova supruga Marija bijaše kćerka vrlo poznatog riječkog i bakarskog patricija Marka Bonetića. Iz tog su braka potekli Edmondo, Francesco Ulisse i dr. Amedeo Manasteriotti. (C-1)
• Marendić Ivo - Ivo Marendić (1937-2004) grafički urednik i dizajner koji je obilježio nakladništvo u Rijeci • Od 1967. uredio je oko 600 knjiga i časopisa • Početkom šezdesetih godina postavio je četiri scenografije za filmove u Rimu u Cinecità (H-5-139)
• Martini Lucifero - Lucifero Martini (1916-2001), riječki književnik. Ekonomsku školu i Sveučilište završio u Trstu. Bio je glavni urednik La Voce del popolo, Panorame i književnoga časopisa La battana. Pjesnik, prozaik i dramski pisac. Pisao je i stvarao na talijanskom jeziku. (J-? niše)
• Matejčić Marijan - prof. dr. Marijan Matejčić (1920-1997) liječnik, specijalist radiologije • 1966. predsjednik Podružnice Rijeka Hrvatskog liječničkog zbora (E-9-67)
• Matejčić Radmila - prof. dr. Radmila Matejčić (1922-1990) sveučilišni profesor, povjesničar umjetnosti i arheolog. Diplomirala je arheologiju i povijest umjetnosti u Zagrebu. Doktorirala je tezom Barok u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju. • U Rijeci je djelovala od 1952. u Narodnom muzeju. • Autor je nekoliko knjiga i velikog broja znanstvenih ili popularnih članaka iz najraznovrsnijih područja kulture i umjetnosti. • Njena knjiga Kako čitati grad (1988.), objavljena dosad u tri dopunjena izdanja, riječki bestseler, postalo je klasičnim vodičem kroz kulturnu povijest našega grada. (E-9-67)
• Matešić Ljudevit - Ljudevit Matešić (1906-1944) antifašist • ulica u Rijeci nosi njegovo ime (partizansko groblje)
• Maylender Michele - Michele Maylender (1863-1911) pravnik i političar • bavi se advokaturom u Rijeci • Isticao se u kulturnom i javnom životu, naročito u politici, kao prvak autonomaškoga pokreta (1896) i riječki gradonačelnik (1897) • Bavio se i znanstvenim radom. Godine 1926. posthumno je tiskana njegova Storia della Accademie d´Italia u pet svezaka, kapitalna studija o povijesti talijanskog visokog školstva i kulture obrazovanja. (M-5-33)
• Mazzieri Ettore - Ettore Mazzieri (1920-2004) sportski novinar i publicist • pokretač i urednik godišnjaka "La Torre" talijanske zajednice u Rijeci (M-1-122)
• Meixner Arturo de alias Mainieri - Arturo Meixner de (alias Mainieri) (F-81)
• Mestrovich Ezio - Ezio Mestrovich (1941-2003) novinar, izdavač, publicist i književnik • 1985. glavni urednik lista "La voce del popolo" • 1990. direktor izdavačke kuće EDIT (M-1-9)
• Meynier Charles Julius - Charles Julius Meynier (1793-1876) • 1828. dolazi u Rijeku • Osnivač i upravitelj riječke Tvornice papira kroz 49 godina. (B-1-1)
• Meynier Henry - Henry Meynier (1822-1912), vlasnik i direktor riječke Tvornice papira kroz sedamdeset godina • 1841. došao u Rijeku • 1851. suvlasnik Tvornice kemijskih proizvoda (Stabilimento prodotti chimici) • predsjednik Trgovačko obrtničke komore kroz 25 godina • 1876. po smrti strica postaje jedini vlasnik i samostalno vodi harteru do 1903. • 1879. počasni građanin Rijeke • 1895. viteški red Željezne krune III. klase za zasluge u privredi • 1903. direktor d. d. Tvornica papira. (B-1-1)
• Mikuličić Miroslav - prof. dipl. ing. Miroslav Mikuličić (1906-1991) (C-18)
• Mittner Zoltan - Zoltan Mittner (1874-1949) (H-8-10)
• Mizzan Antonio - Antonio Mizzan (1839-1892) ljekarnik, posjedovao ljekarnu na Jadranskom trgu (Piazza Regina Elena 6) (D-4 dorske niše)
• Mohovich Emidio - Emidio Mohovich (1838-1898) novinar, tiskar i publicist • Godine 1863. osniva tiskarski zavod Stabilimento Tipo-Litografico Fiumano kojem ostaje na čelu sve do smrti. Bio je to jedan od najbolje opremljenih industrijskih pogona u gradu (uvodi prve tipografske i litografske strojeve za brzotisak). • Godine 1867. pokreće riječki politički dnevnik, glasovitu La Bilanciu (izlazi do 1919.), list koji će obilježiti čitavu jednu epohu. • U istome zavodu tiskao je čitav niz drugih novina, časopisa, knjiga, brošura i drugih publikacija. Bio je poznati riječki rodoljub, vrlo aktivan u kulturnom i javnom životu, član velikog broja međunarodnih akademija i znanstvenih društava. (B-6-11A)


N

• Nikolaides Nikolaki - Nikolaides Nikolaki (1855-1933) turski i grčki konzul u Rijeci • sagradio tzv. "Tursku kuću" kod tržnice • oženio se Bartolichevom kćeri. (G-40)
• Nonveiller Tullio - Prim. dr. Tullio Nonveiller (1903-1992) liječnik, specijalist dermatovenerologije • šef Kožno-veneričkog dispanzera • 1974.-1978. predsjednik Podružnice Rijeka Hrvatskog liječničkog zbora (A-3-17)


O

• Ossoinack Luigi - Luigi Ossoinack (1849-1904). tvorničar i veleposjednik • Školovao se u Ljubljani, Grazu i Beču, gdje završava Trgovačku akademiju. Trgovačku praksu usavršavao je u Trstu, Odesi, Londonu i Sjevernoj Americi. • Godine 1873. vratio se u Rijeku, otvorio vlastitu pomorsko-trgovačku agenciju, razvijajući potom tijekom trideset godina izuzetno značajnu privrednu aktivnost. • Utemeljio je redovnu pomorsku liniju između Rijeke i Liverpoola (1877), izravno utjecao na osnivanje pomorskoga društva Adria (1881.), utemeljio Ljuštionicu riže na Ponsalu (1881.), kojom je kao vlasnik i ravnatelj rukovodio do smrti, osnovao Tvornicu sanduka i bačava na Mlaki (1888.), te pomorsko društvo Oriente (1891.), za trgovinu s azijskim zemljama. • Na njegov su poticaj otvorena i prva moderna lučka skladišta u Rijeci (1878.), a sudjelovao je i u osnivanju Rafinerije petroleja u Rečicama. • Kao član gradskoga zastupništva dugi niz godina aktivno sudjeluje u javnom, privrednom i političkom životu. • Godine 1898. riječki kipar i klesar Giovanni Borri izradio je mauzolej Luigija Ossoinacka, za koju je skulpturu anđela visoka dva metra napravio Venecijanac Urbano Bottasio. (M-5-32)


P

• Pagan Ruggero - Ruggero Pagan (?) naslijedio oca, izveo radove u luci [pokopan, ali nije označen na grobu] (C-4)
• Pagan Ugo - Ugo Pagan (1856-1927) arhitekt i graditelj • U Rijeci djeluje od devedesetih godina XIX. stoljeća. • Nadzornik radova za vojarnu Honvéda na Školjiću • izvođač Crvene kuće (Casa rossa) • izveo kapelu Leard na Kozali (C-4)
• Pallua Silvestro - Silvestro Pallua (1847-1936) odvjetnik (D-9-19)
• Pessi Vicenzo - Vicenzo Pessi (1874-1938) trgovac (C-18)
• Phillipovich Alberto - prim. doc. dr. Alberto Phillipovich (1891-1959) liječnik, osnivač riječke okulistike (H-4-92)
• Picovich Remigio - Remigio Picovich (1913-1944) antifašist (partizansko groblje)
• Pihler (Pichler) Milan - Milan Pihler (Pichler) (1897-1981), operni pjevač (bariton). Školovao se u Zagrebu i Beču. Djelovao u riječkoj operi NK “Ivan Zajc” od osnutka (1946.). Istaknuo se u izvedbama Zajčeve opere ´Nikola Šubić-Zrinski´. Pihlerovim je imenom nazvano Riječko društvo prijatelja opere. (H-7-2)
• Pilepić Frane - dr. Frane Pilepić (1837-1890) doktor prava, odvjetnik (G-61)
• Pilepić Fran - Fran Pilepić (1838-1890) riječki odvjetnik. Bio je suučenik i prijatelj Ivana Dežmana, putovao je s njim po Hrvatskoj, studirao u Beču, pristaša Kurelčev i istaknuti pravaš. U Rijeci je djelovao kao odvjetnik. Bio je pravaški zastupnik u Hrvatskom saboru. Kao pravnik bavio se pomorskim pravom, surađujući u sušačkoj Slobodi i zagrebačkom Vijencu. Pisao o Akademijinu Rječniku. Iz Rijeke se dopisivao s talijanskim pjesnikom G. Carduccijem. (G-61)
• Pillepich Augusto - dr. Augusto Pillepich (?-1917) dugogodišnji riječki protofizik (E-2-bl. 18-5)
• Pillepich Emilia - Emilia Pillepich r. Jeglich (1851-1907) supruga riječkog protofizika (E-2-bl. 18-8)
• Pillepich Piero - Piero Pillepich (1886-1932) bibliotekar. Dolazi 1910. godine na mjesto bibliotekara nakon što je u Firenzi završio moderno talijansko bibliotekarstvo, te po svom povratku ustrojava riječku knjižnicu po svim ondašnjim zahtjevima struke. Izrađuje abecedni, predmetni, mjesni i stručni katalog. Nišu mu je podigao grad. (H-4-59)
• Ploech Annibale - Annibale Ploech (?-1910), precizni mehaničar • najuže surađivao s Robertom Whiteheadom i zbog doprinosa na izradi torpeda dobio određen postotak od zarade • dao sagraditi nekoliko zgrada u Rijeci od kojih je najpoznatija Palazzo Ploech na Žabici • ovu kapelu po projektu Filippa Bazariga krasi Rendićeva skulptura "Spava" • A. Ploech nije pokopan u Rijeci, nego u Firenzi. (G-39)
• Ploech Ilario - Ilario Ploech (1890-1979) sin Annibalea P. i Marije Felice, muzičar, čelist • svirao u kvartetu s dr. Kresnikom. (G-39)
• Ploech Marija Felice - Marija Felice udova Ploech (1855-1945) supruga Annibalea P. (G-39)
• Poglayen - Poglayen () (C-23) [nije dostupno, zazidano]
• Polonio Balbi Michelangelo - Michelangelo (Mihovil) Polonio Balbi (1849-1932) knjižar • vlasnik važne izdavačke knjižare na Koblerovom trgu (piazza delle Erbe) • autor nekoliko almanaha Rijeke • vitez Reda talijanske krune (Corona d’ Italia) • predsjednik Društva veterana I. svj. rata. (A-7-73)
• Poszady Adolfo - Adolfo Poszady (1852-1931) dugogodišnji čuvar gradskog kazališta (E-1-bl. 32-5)
• Pregarc Rade - Rade Pregarc (1894-1952) kazališni režiser, glumac, dramatičar, publicist i prevodilac • školovao se u Berlinu kod M. Reinhardta i u Rusiji kod Stanislavskog u MHAT • djeluje u Mariboru, Splitu, Sarajevu i Banjoj luci • pokrenuo je i uređivao kazališnu reviju Maske, koja i danas izlazi u Ljubljani (M-3-42)
• Prodam Arturo - dr. Arturo Prodam (1863-1937) pravnik • predsjednik riječkog okružnog suda i vijećnik prizivnog suda u Rimu (D-5-14)
• Prodam Giovanni - Giovanni Prodam (1831-1916) ljekarnik, vlasnik ljekarne na Korzu, uz Gradski toranj (D-5-14)


R

• Rajevich - Rajevich () trgovac (D-1-22)
• Rems Miloš - Miloš Rems (1920-1944) antifašist (partizansko groblje)
• Riboli Michele - Michele Riboli () trgovac vinom i likerima (F-91)
• Ricotti Adamo - Adamo Ricotti () 1900.-1902. gradski vatrogasac (D-4 dorske niše)
• Ricotti Adamo - Adamo Ricotti (1871-?) suvlasnik Teatro Fenice (D-4 dorske niše)
• Rinaldi - Rinaldi veleposjednici, vlasnici Palazzo Rinaldi (D-1-13)
• Rosenberg Oskar - Oskar Rosenberg (1884-1941) odvjetnik (H-4-136)
• Rossi Egisto - Egisto Rossi (1882-1908) • 1903. objavio knjižicu o groblju Kozala • 1910. posmrtno mu je objavljen članak "Za jednu povijest Rijeke" (Per una storia di Fiume) • pred II. svj. rat Učiteljska škola na Belvederu (Scuola magistrale) nosila je njegovo ime, a na Lisini planinarsko sklonište (A-7-29)
• Roštan Marija Ana - Marija Ana Roštan ud. Wnoucsek (1874-1936) majka Romola Venuccija (H-8-12)
• Rubinich Giovanni - Giovanni Rubinich st. alias Rubini (1876-1945) arhitekt • U Rijeci 1902. osniva vlastito projektno i građevinsko poduzeće, a radi i u Tehničkom uredu grada. U razdoblju od 1904. do 1913. ostvario je niz važnih objekata stekavši reputaciju vrsna konstruktora i esteta, te stručnjaka široka polja djelovanja, od stambenog do industrijskog graditeljstva. Aktivno je sudjelovao i u politici, zastupajući autonomaška stanovišta. Bio je član riječke vlade 1918. godine i pristalica pripojenja Rijeke Kraljevini Italiji. • (F-56)
• Rupnick Emilio - Emilio Rupnick (1852.-1910.), trgovac i komisionar za brašno, zastupnik pivarske tvrtke A. Drehera iz Köbanye-Budimpešte i Udruženih paromlinova L. Franza i sinova iz Velike Kaniže. Bio je član Trgovačke burze i masonske lože Sirius, jedan od utemeljitelja udruženja Libero Pensiero. (F-87)


S

• Sachs de Grič Hinko - Hinko Sachs de Grič (1859-1916) riječki odvjetnik. Višegodišnji predsjednik riječke Židovske općine, zaslužan za podizanje velike sinagoge na Pomeriju (1903.). (K-1)
• Salcher Peter - Salcher Peter (1848-1928) profesor, pomorski časnik • Trideset i pet godina predavač na Pomorskoj akademiji u Rijeci, znanstvenik svjetskog glasa i širokih interesa. Prvenstveno se bavio fizikom i mehanikom ali i meteorologijom i oceanografijom, te bio jedan od pionira znanstvene fotografije. • Osamdesetih godina izvodio u suradnji s prof. L. Rieglerom pokuse i snimke puščanih metaka pri nadzvučnoj brzini, koji su koristili glasovitom praškom profesoru Ernstu Machu u njegovim istraživanjima. Napisao je knjigu Klima od Rijeke do Opatije (Rijeka, 1884.) i raspravu Radioaktivnost morske vode u Riječkom zaljevu i okolici. • 1893. jedan od utemeljitelja i aktivan član riječkog Kluba prirodnih znanosti, pogotovo njegove foto-sekcije. • 1896. mjesec dana nakon originalnih Röntgenovih pokusa s novim "X" zrakama, isti pokus Salcher ponavlja u Rijeci i uspješno snima rendgenogram ruke barunice Josipe Vranyczany (E-9-66)
• Sandorffy Ferdinando - prof. dr. Ferdinando Sandorffy () kanonik i predavač (A-7-33)
• Sartorio Angiolina - Angiolina r. dei baroni Sartorio (1802-1832) villa Angiolina u Opatiji dobila je ime po njoj (1844). • gradnja ville uzeta je za sibolični početak turizma u Opatiji. (Blok 105)
• Sartorio Pietro - Pietro barun Sartorio (1764-1820) veletrgovac u Trstu, rodom iz San Rema. • otac Angioline Sartorio (Blok 105)
• Scarpa cav. Iginio - Iginio cav. Scarpa (1794-1866) veletrgovac žitom i drvom, danski vicekonzul, patricijski vijećnik u Rijeci i Bakru, te dobrotvor. • Sudjelovao je u osnivanju Tvornice strojeva, Plinare, Parnog mlina i ostalih važnih industrijskih postrojenja. Inicijator dobivanja koncesije za gradnju ceste od Kastva do Šentpetra (Pivka), predsjednik Trgovačko-obrtničke komore, predsjednik riječkog odbora Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu, • Sagradio villu Angiolinu u Opatiji, na terenu kupljenom od obitelji Giustini (1844). Predsjednik Trgovačke komore (1852-1866). Jedan od utemeljitelja i dugogodišnji administrator Dječjeg skloništa (Asilo infantile). (Blok 105)
• Scarpa cav. Paolo - Paolo cav. Scarpa (1822-1884) veletrgovac, suvlasnik kožare na Školjiću i vicekonzul Prusije i konzul Saske, te potom Njemačkog carstva za područje Rijeke, Bakra i Kraljevice. Zasnovao je oporučnu zakladu "Fondazione Scarpa" ( od 2.000 f.) za siromašne u Rijeci. (Blok 105)
• Scarpa Giuseppe - Giuseppe Vittorio Scarpa (1859-1914) veletrgovac drvetom • sin Iginia Lodovica Scarpe (E-1-bl. 32-2)
• Scarpa Iginio - Iginio Scarpa (1821-1892) (A-6-48)
• Schittar Mario - Mario Schittar (1862-1890). riječki književnik i slikar, prvi pjesnik koji stvara na fijumanskom dijalektu (pseudonim Zuane de la Marsecia) • Od 1880. do 1884. studira slikarstvo na Reale Accademia di Belle Arti u Veneciji. Nakon povratka u rodni grad živi kao profesionalni slikar i književnik • Glavna su mu djela: El trionfo de S. Micciel e I sfoghi del cor (1888.), Il Bastardo di Hunyad ovvero La Vergine Liburna (1889.). Posmrtno su mu tiskane izabrane pjesme I sfoghi del cor (1913.). Okušao se u više književnih žanrova (drami, romanu, pjesništvu), stvarajući na talijanskom književnom jeziku i narječju rodnoga grada. (E-3-66)
• Schwalba - Schwalba (M-7-19)
• Scott Alexander - Alexander Scott (1793-1870) britanski pukovnik • prijatelj Lorda Byrona • po njemu je nazvana Uvala Scott. (B-1-2)
• Scott Sabina - Sabina Scott udata Horchy (1822-1900) • 1880. poklonila Gradu stanovit broj knjiga za gradsku knjižnicu u osnivanju • 1891. poklonila Gradskoj knjižnici oko 400 knjiga svog pokojnog muža Mihalya de Horhyja. (B-1-2)
• Sincich Giuseppe - Giuseppe Sincich (1893-1945) pravnik, jedan od prvaka Riječke autonomne stranke, ubijen 3. 5. 1945. (A-?)
• Sirola Vincenzo - Vincenzo Sirola () veletrgovac i posjednik (C-16)
• Smith Walter Crafton - Walter Crafton Smith (1799-1860) vlasnik i direktor riječke Tvornice papira • 1851. suvlasnik Tvornice kemijskih proizvoda (Stabilimento prodotti chimici) (B-1-1)
• Smoquina Antonio Francesco - Antonio Francesco Smoquina (1844-1911) trgovac • otac Maria Smoquine • tajnik Trgovačko-obrtničke komore. Zalagao se za gospodarski procvat grada. Godine 1872. zajedno sa L. Ossoinackom i E. Cattinellijem inicirao uspostavu prve parobrodarske linije između Rijeke i Engleske. Istaknuo se i prilikom osnutka Parobrodarskoga društva Adria. (D-7-4)
• Smoquina Mario - dr. Mario Smoquina (1874-1945) liječnik • numizmatičar svjetskog glasa • nestao u bombardiranju Rijeke, kad mu je kuća izravno pogođena(D-7-4)
• Soprano Fernando - Fernando Soprano (1922-1977) riječki profesionalni i umjetnički fotograf, jedan od klasika hrvatske nacionalne (M-3-73)
• Springhetti Elpidio - Elpidio Springhetti (1886-1921) (L-3-48)
• Steffula Ida - Ida Steffula rođ. Pauletich (1842-1917), riječka dobrotvorka i posjednica • Supruga austrougarskoga časnika. Ostavila je gradu Rijeci kuću i imanje ukupne vrijednosti preko pola milijuna kruna, a grad joj je podigao grobnicu. (B-5-3)
• Struppi - Hill Struppi, potomci Thomasa Hilla, britanskog konzula u Rijeci, te graditelja i glavnog inžinjera Struppija (D-6-5)


T

• Thierry de Carlo Laval - Carlo Laval de Thierry (1907-1938) patricij, odlikovan za vojne zasluge • sekretar ambasade (D-7-15)
• Thierry de Enrico - Enrico de Thierry (1886-1916) patricij • odlikovan za vojničke zasluge • nestao u tzv. Strafexpedizion na Pasubiu (Mali Dolomiti) (D-7-15)
• Thierry de Federico - Federico de Thierry (1818-1881) patricijski vijećnik, • 1843. on je s bratom Vranyiczanijima prodao Kastavsku gospoštiju (D-7-15)
• Tomassich - Tomassich, riječki patriciji, obitelj generala Franje Tomašića, vojnog guvernera Dalmacije (D-5-3)
• Tome Ladislav - Ladislav Tome (1895-1946) antifašist (partizansko groblje)
• Tomšić Rudolf - Rudolf Tomšić (1920-1945) antifašist (partizansko groblje)


V

• Valich Mario - Mario Valich (1925-1945) antifašist (partizansko groblje)
• Vallentsits Antonio - Vallentsits Antonio de (1829-1902) ministerijalni savjetnik i riječki prefekt u doba kada ugarska vlada nije prihvaćala izbor Riccarda Zanelle za gradonačelnika • Bio je i potpredsjednik riječkog ogranka Crvenoga križa • Počasni građanin grada Rijeke. (J-2-27)
• Venucci (Wnoucsek) Romolo - Romolo Venucci (Wnoucsek) (1903-1976) slikar, kipar i likovni pedagog. Najveći riječki umjetnik XX. stoljeća i vodeća osobnost Riječke avangardne grupe između dvaju svjetskih ratova. • Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, studij slikarstva na Akademiji u Budimpešti. Bavio se i kiparstvom. • Nakon Drugog svjetskog rata zaposlen kao nastavnik likovne kulture u Talijanskoj gimnaziji, talijanskim osnovnim školama Gelsi i Belvedere, djelujući istovremeno i na obrazovanju odraslih. Dobitnik je Nagrade grada Rijeke. (J-? niše)
• Venucci Remo - dipl. ing. Remo Venucci () brat slikara Romola Venuccia (B-1-bl. 26-1860)
• Verneda Antonio de - Antonio de Verneda (?-1874) patricijski vijećnik, direktor odjela i tajnik predsjedništva u riječkom guberniju (E-10-13)
• Verneda Ladislao de - Ladislao de Verneda (1833-1918) patricijski vijećnik, direktor odjela u riječkom guberniju (E-10-13)
• Verzenassi Francesco G. - Francesco G. Verzenassi (1811-1880) trgovac (D-7-13)
• Vidovich Alessandro - Alessandro Vidovich (?-1913) ugarski viši carinski službenik (E-1-bl. 30-7)
• Vio Amletto - Hamlet (Amletto) Vio (1884-1980) bankovni činovnik (D-3-3)
• Vio Antonio st. - Antonio Vio st. (1849-1947) odvjetnik (D-9-10)
• Vio Ferruccio Maria - Ferruccio Maria Vio (1898-1917) austrougarski pilot, dobitnik posmrtne zlatne te jedne male i dvije velike srebrne medalje za hrabrost • 1915. završio Pomorsku akademiju u Rijeci (D-3-3)
• Vio Francesco - Francesco Vio () odvjetnik • 1901-1913. riječki gradonačelnik (D-3-3)
• Vio Ivo - dr. Ivo Vio (1926-1998) liječnik medicine rada (D-3-3)
• Vio Leon - Leon Vio (?-1967) odvjetnik (D-9-10)
• Vranyczany Giorgio ml. - Juraj (Gjuro, Giorgio) barun Vranyczany ml. (1838. - 1925.) U riječkoj grani obitelji Vranyczany, kao fotoamater istakao se Giorgio Vranyczany. Njegove najranije fotografije su iz 1880-tih godina. Sudjelovao je aktivno u riječkom kulturnom i društvenom životu, bavio se istraživanjima u fizici i kemiji. Jedan je od osnivača riječkog "Kluba prirodnih znanosti" (Club di scienze naturali, Naturwissenschaftlichen Club), u kome je odmah po osnivanju 1883. godine izabran za zamjenika predsjednika. U fotoamaterskoj sekciji kluba jedan je od aktivnih članova, drži predavanja, projicira dijapozitive snimljene u raznim europskim zemljama, sudjeluje na klupskim izložbama 1899. i 1900. godine. (D-3-5)
• Vuković Potkapelski Metel - Metel Vuković Potkapelski (1907-1969) sin hrvatskog zapovjednika mornarice, admirala i heroja, Janka. (B-1-11)


W

• Whitehead Robert - Robert Whitehead (1823-1905) svjetski znameniti usavršitelj i proizvođač torpeda. Posljednje dane proživio u Worthu, gdje je i pokopan u tamošnjoj katedrali. Mauzolej je trebao prihvatiti sve članove obitelji Whitehead, no to se nije obistinilo, te nitko od njih nije ovdje pokopan. U unutrašnjosti postoje dvije ležeće skulpture od kararskog mramora koji prikazuju Roberta Whiteheada i njegovu ženu Francis M. Whitehead, koja 1883. umire na otoku Whight. Ovaj mauzolej je najveći na groblju Kozala, a jedna je od najvećih secesijskih grobnica u nas. (B-3-45)
• Woodloke Joannes - John Woodloke (?-1811) Irac, apostolski protonotar (bez oznake, uza zid kod polja A)
• Wurmb Cornelius - Cornelius ritter von Wurmb (1806-1873) podmaršal austrijske vojske (k.k. Feldmarschall-lieutenant). (B-1-3)


Z

• Zanella Giovanni Battista - Giovanni Battista Zanella (1840-1919) otac Riccarda, predsjednika Riječke države. (N niše, sredina)
• Zanella Teresa - Teresa Zanella (1851-1920) otac Riccarda, predsjednika Riječke države. (N niše, sredina)
• Zanella Vittorio - Vittorio Zanella (1920-1924) sin Riccarda, predsjednika Riječke države. (N niše, sredina)


Kazalo (potrebno uvećati na vašem računalu)
http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/ima ... kotala.jpg

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21389
Teme: 861
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka groblja

Post broj:#3  PostPostao/la Adamić » 1.11.2009, 18:09

Centralni križ na Kozali.jpg
Centralni križ na Kozali.jpg (190.59 KiB) Pogledano 2068 puta

Centralni križ na Kozali - Izgradio ga je Bruno Angheben oko 1919., tu se nalazi centralna kosturnica , napuštenih grobova.

spomenikaustrougarskimv.jpg
spomenikaustrougarskimv.jpg (122.16 KiB) Pogledano 1484 puta

Spomenik austrougarskim vojnicima poginulim u Prvom svjetskom ratu . Izgrađen 1918. (Bruno Angheben)


spomenikfijumanimaposvi.jpg
spomenikfijumanimaposvi.jpg (143.48 KiB) Pogledano 1484 puta

Spomenik Fiumanima po svijetu

gost1
 

Re: Riječka groblja

Post broj:#4  PostPostao/la gost1 » 24.5.2010, 15:22

Ovdje sam stavio par slika židovskog dijela groblja na Kozali...

http://community.webshots.com/album/577771331vgoNaR

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21389
Teme: 861
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka groblja

Post broj:#5  PostPostao/la Adamić » 24.5.2010, 15:30

Odlično djeluje kao neka zaboravljena stara priča ,što i je na neki način. Koliko vidim nema baš svježeg cvijeća na groblju niti svijeća koje gore.

gost
 

Re: Riječka groblja

Post broj:#6  PostPostao/la gost » 24.5.2010, 16:12

Adamić napisao:Odlično djeluje kao neka zaboravljena stara priča ,što i je na neki način. Koliko vidim nema baš svježeg cvijeća na groblju niti svijeća koje gore.


Po prezimenima na grobovima se može dosta dobro utvrditi nacionalna struktura stanovništva u prošlosti.
Evo nažalost, upravo sam se vratio s Kozale i baš u prolasku pročavao nadgrobni spomenik koji je ovaj mjesec u photo-contestu.
Inače se volim prošetati tamo.

Avatar korisnika
luce
Šegrt
Šegrt
 
Postovi: 241
Teme: 1
Pridružen: 21.5.2010, 13:57

Re: Riječka groblja

Post broj:#7  PostPostao/la luce » 5.6.2010, 23:33

Kozalsko groblje je stvarno lijepo, grobnice sa pradavnom pričom neke obitelji, života. Stare fotografije, imena, a onda zagledaš u "krugu obitelji" novu ploču sa nekim novim xy imenom, koji ne pripada ničemu, ne familiji, ne Rijeci, i niti ne grobnici kao kulturnom spomeniku. U redu, život ide dalje, vrijeme teče i ne možemo zaustaviti kadar, a ipak, tako grubo i bez odnosa.

gost
 

Re: Riječka groblja

Post broj:#8  PostPostao/la gost » 6.9.2010, 15:01

Židovska groblja u Rijeci

Godine 1781. dolazi do službenog osnivanja židovske samostalne bogoštovne općine s vlastitom bogomoljom i malim grobljem izvan gradskih zidina na predjelu Zagrada, odnosno Pomerija (sjeverni dio terena Zeniković - uz današnju Trinajstićevu ulicu). Kako se okolno područje vinograda oko groblja pomalo izgrađivalo i pretvaralo u (buduću) stambenu zonu, tako počinju i sve glasniji protesti građana, a stanovnici područja Zeniković 1871. traže preseljenje aktualnog (starog) židovskog groblja na područje novog - kozalskoga. Kao razloge za to navode da je židovsko groblje smješteno na privatnom zemljištu, a uz to je i preblizu prometnoj ulici i naseljenom području. Novo će, međutim, židovsko groblje uistinu proraditi tek 1904. na unaprijed za nj predviđenom polju novoga komunalnog groblja Kozala.

Položaj starog židovskog groblja na Zagradu, 1910. (DAR).jpg
Položaj starog židovskog groblja na Zagradu, 1910. (DAR).jpg (152.34 KiB) Pogledano 2112 puta

Položaj starog židovskog groblja na Zagradu, 1910.

Gradska je uprava u više navrata upozoravala Židove da prestanu s ukopima na svom starom groblju, a nakon povlačenja Francuza iz Rijeke, 1831., i pismeno nudila Židovima da, zajedno s pravoslavcima, otkupe dio groblja na Kozali i tamo pokapaju mrtve, odredivši im i rok za preseljenje koji je Židovima bio prekratak, te su se žalili. Ni nakon otkupa tzv. zemljišta Tudorovich 1836., dio kojeg je bio predviđen za Židove (a dio za pravoslavce), oni ne poduzimaju ništa glede preseljenja iako se u vezi s tim u više navrata sastaju s pravoslavcima. I dok su pravoslavci ipak 1856. bili preseljeni na Kozalu, Židovi su, zbog specifične i teške situacije, tamo stigli tek 1875. godine. 1.338 ostalo je pokopano na Kozali.
Na svojim je nacrtima groblja od samog početka inž. Emily planirao, ucrtavao i upisivao polje za židovsko groblje. Na nacrtima iz 1856. to je bila ugaona parcela odmah lijevo uz ulaz u groblje (na mjestu sadašnjeg servisnog i klesarskog dijela). Inženjer Giacomo Mattich 1882. predlaže nacrt za uređenje tog pravokutnog polja, ograđuje ga zidom od susjednog komunalnog polja i donjeg, katoličkog groblja.
Poprečnim zidom koji dijeli teren na dvije polovice, nivelirao je blagi nagib u dva nivoa. Na nacrtu je zapisano da će radove izvesti protomuratore Giovanni Serdoz, glavni zidarski majstor. U međuvremenu je Societa Chevra Cadischa di Fiume dokupila dio zemljišta za ukop radi proširenja židovskog groblja. Iz Plana povećanja izraelitskog groblja s kraja 1889., koji je Tehnički ured dobio tek 1893., vidljivo je da se proširenje odnosi na susjednu parcelu koja je bila fondo comunale, površine gotovo dvostruke od već postojećeg židovskog groblja. Obje parcele, stara i nova, bile su smještene uz južni ogradni zid. U tom je planu bio definiran i zid prema udolini na zapadu, koji je odijelio židovsko groblje od katoličkog, a koji postoji i danas.

planstarogidovskoggrobl.jpg
planstarogidovskoggrobl.jpg (67.81 KiB) Pogledano 1483 puta

Francesco Plascek: Plan starog židovskog groblja na Kozali 1893.

Na dijelu staroga groblja, uz ogradni zid prema cesti kojom se iz Rijeke prilazilo glavnom ulazu u groblje Kozala, graditelj Francesco Plaček je zamislio malu mrtvačnicu s ulazom za groblje. Kućica je projektirana kao prizemni objekt s dvoslivnim krovom. Pročelje je simetrično podijeljeno na dva lučna otvora s okulusom na sredini čela i nizom polukružnih slijepih arkadica pod strehom, što građevini daje neoromanička obilježja. U polovini je kućice trebala biti mrtvačnica, a u drugoj pasaž s ulazom u groblje.
Izgleda da je ova građevina ubrzo postala premala jer u lipnju 1893. Plaček predlaže novi nacrt mrtvačnice, nešto većih dimenzija, pravokutnog tlocrta s tri prostora. Između dviju odarnica, za uobičajene smrtne slučajeve i one od zaraze, je pasaž s vratnicama od kovanog željeza. Pročelje je neoklasicističko, tripartitno - između četiri korintska polustupa na visokim bazama bočni su zidovi ukrašeni horizontalnom vrpčastom rustikom, a središnji je prolaz pod polukružnim lukom. Cijelo je pročelje zaključeno dvojnim arhitravom, a središnji je dio naglašen povišenim zabatom.
S vremenom je pokapanje na židovskom groblju prihvaćeno, a u južni su ogradni zid zazidane dvadeset dvije nadgrobne ploče prenesene s prvog židovskog groblja, terena Zenikovich iz Zagrada. Cijelo je groblje opasano željeznom ogradom, koja je kasnije uklonjena i zamijenjena zidićem. Zbog progona Židova i iseljavanja nakon Drugog svjetskog rata, veći je dio grobova bez nasljednika i vlasnika, pa ubrzano propada.
U novijoj je povijesti opet bilo nevolja jer je 1976. došlo do eksproprijacije židovskog groblja, koje je dano na uporabu i upravljanje Općini Rijeka, odnosno Komunalnoj organizaciji udruženog rada "Parkovi i nasadi", dok je starije grobljansko polje s dvjesto dvadeset šest grobova trebalo biti ustupljeno za javnu uporabu. Uplatom uporabe tog polja za sljedećih trideset godina, Židovska općina ipak ga je uspjela zadržati.
Inž. Zdenko Sila projektira 1981. u jednom dijelu židovskog groblja spomenik za dvjesto sedamdeset pet žrtava holokausta 1941. - 1945.
Novije grobljansko polje s tristo trinaest grobova postalo je 1993. spomen-groblje i zaštićeno spomen-područje. Iste godine obnavlja se mrtvačnica židovskog groblja na Kozali sredstvima Grada Rijeke.

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21389
Teme: 861
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka groblja

Post broj:#9  PostPostao/la Adamić » 6.9.2010, 16:49

zidovskogroblje.jpg
zidovskogroblje.jpg (287.39 KiB) Pogledano 1482 puta

Tu je negdje na ovom potezu bilo . Samo malo opis ulica ne stoji ,prema tome staro židovsko groblje je ogromno bilo.

Ako piše Zagrad znači da je tu bilo a i u blizini je bila sinagoga 1904 .

Avatar korisnika
nikola
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 11097
Teme: 265
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Riječka groblja

Post broj:#10  PostPostao/la nikola » 6.9.2010, 16:56

Adamić napisao:Tu je negdje na ovom potezu bilo . Samo malo opis ulica ne stoji ,prema tome staro židovsko groblje je ogromno bilo.

Ako piše Zagrad znači da je tu bilo a i u blizini je bila sinagoga 1904 .

Sjeverni dio terena Zeniković - uz današnju Trinajstićevu ulicu - tako piše u opisu mjesta gdje se prvo židovsko groblje nalazilo.I tu dolazi ona prva slika.
A druga slika je groblje Kozala.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 11097
Teme: 265
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Riječka groblja

Post broj:#11  PostPostao/la nikola » 6.9.2010, 16:58

A židovi u Rijeci pišu i ovo:

Židovska Zajednica u Rijeci čiji je službeni osnutak bio 1781. godine, pokapala je svoje mrtve na vlastitom groblju.
Groblje se nalazilo blizu ceste što je vodila na Belveder, južni dio Kozale, sjeverozapadno od Starog grada.
Staro Židovsko groblje slijedilo je neumoljivi razvitak grada i zauvijek iščezlo, kao i druga koja su u vremenu od 1619. do 1845. godinie postojala izvan gradskih zidina.
Židovsko groblje - Kozala -
Zaključkom Gradskog poglavarstva iz 1840. godine - Zajednici Židova određuje se pokapanje mrtvih na novom općem groblju Kozala, što je uz odgodu i uslijedilo od 1875. godine, na dobivena dva grobna polja ukupne površine od 6033 metara kvadratnih.


Eksproprijacija uslijedila je 1976. godine i Židovsko groblje dodjeljuje se na upravljanje tadašnjoj komunalnoj organizaciji, što otvara mogućnost davanja groblja za javno korištenje.
Iste godine u cilju zaštite Groblja kao povijesne i kulturološke cjeline, Tedor Morgani iz Genove uz još 117 potpisnika iz osam zemalja sa tri kontinenta / svi "nekadašnji" građani Rijeke, uz podršku Židovske zajednice pokreće sklapanje nagodbe o plaćanju naknade za pojedina grobna mjesta na tom grobnom polju za slijedećih 30 god.
Uslijedili su potpisi ugovora s održavateljem groblja što je na snazi do današnjih dana.
Židovsko groblje uz mrtvačnicu, kao sustavni dio cjeline groblja Kozala postaje zaštićeno spomeničko područje / zvanično / od 01.03.1993.

Izgled groblja potvrđuje tradicionalne i spomeničke vrijednosti i čini oazu mira u kojoj jeutkan duh tolerantnosti kulturnog horizonta povijesti Grada Rijeke.
Ono treba ostati kao zaštičena urbanistička cjelina jer time potkrepljuje činjenicu statusa povijesnog svjedoka ostavštine višestoljetnog postojanja zajednice Židova na ovom prosotoru.
Ukazuje na razvoj i djelovanje Zajednice koja je imala neobično svestran i trgičan, ali i obnovljen život u Gradu Rijeci.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21389
Teme: 861
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka groblja

Post broj:#12  PostPostao/la Adamić » 6.9.2010, 17:01

Ma zabrijao sam jer sam želio u detalje znat gdje je točno bilo staro židovsko groblje.

Uglavnom bilo je negdje blizu Zagrada da se ne umaram. Gledajući onu kartu prvu gdje piše Belveder to je nešto naškrabano jer Via Belvedere je bila kod sata na Belvederu ona ulica.

Avatar korisnika
nikola
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 11097
Teme: 265
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Riječka groblja

Post broj:#13  PostPostao/la nikola » 5.11.2010, 15:12

Uz zid groblja na Kozali, položeni su stari nadgrobni spomenici koji su preneseni najvjerojatnije sa starog groblja.Ima tu zaista svega, treba to vidjeti.
Između njih zamjetio sam i ovaj koji kazuje da je pokojnica umrla u 46 godini života, a ukopana je u listopadu 1842. godine.Dakle rođena je 1794.godine.
I da to nije povijest...
P.S.Još kada po tome ne bi šarali... :evil:

img0735.jpg
img0735.jpg (181.68 KiB) Pogledano 1479 puta
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

LPR
lr1-2014
R13kA
R13kA
 
Postovi: 777
Teme: 6
Pridružen: 14.6.2014, 18:57

Re: Riječka groblja

Post broj:#14  PostPostao/la LPR » 20.1.2011, 23:19

Groblje Kozala :raspored grobnica

kozala plan.jpg
kozala plan.jpg (109.93 KiB) Pogledano 1478 puta


1. Antonio, Antonia i Ladislav (1833–1918) de Verneda.
2. Famiglia Therry
3. Kamenar Maria r. Szabó (1912–1968), Vadócz Karlo (1936–1983)
4. Obitelj Sirola: Anton (1894–1953), Miljenko (1935–1965) i Ana (1895–1976)
5. l ing. Stefan Fejes (1897–1948), Luize Fejes 1897
6. Czirnák József (1901–1967), Czirnák Flóra (1897–1967).
7. Obitelj Ádány. Anna r. Manczér (1900–0964), Istvan Anton (1900–1974), Anton (1929–2001)
8.U smjeru strelice:
a) Fletzer család: Francesco (1842–1916), Maria (1844–1920), Alfredo (1875–1923)
b) Mina Reszely (1902–1981)
c) Schuster család: Schuster Románné sz. Ambrus Ilona (1881–1926), Schuster Románné sz. Konjári Ida (1875–1907), Schuster Román (1869–1919); valamint Gueth Ilonka (1903–1976) és De Gueth László (1898–1982)
d) Carlo Ungar (1847–1907), Lodovico Ungar (1880–1926). „Mare Adriatico, e la memoria di Antonio Ungar 1916–1942 Mare Mediterraneo ten. Genio-navale.
e) Famiglia Pillepich: „il dottor Augusto Pillepich per lunga serie d’anni protofisico della città di Fiume… etc.”
f) Mészáros Janka (1839–1910), Mészáros Maria ved. Carletti (1889–1936)
g) Antonio (1837–1911) i Anna Walluschnig (1849–1930)
9. U smjeru strelice:
a) Silvio Ivancich (1842–1915). „Cavaliere dell’ ordine di F. G., I. E. R. Lučki kapetan
b) Adolfo Poszady „gia custode del Teatro Giuseppe Verdi” (1852–1931)
c) Giuseppe Scarpa (1859–1914)
10. Szabó Alberto (1916–1977)
11. Hajnal Antal „Meghalt 1879. jún. 7.”; Mario de Hajnal (1891–1945)
12. Famiglia Sirola (ukupno 11 osoba)
13. Famiglia Gigante. (Silvino Gigante i) (9 grobova)
14. Berthoti Berthoty Károly. Meghalt 1896-.
15. Famiglie Lőrincz: Giuseppe (1887–1959), Rosalia n. Szigeti (1883–1969), Francesco (1920–1982, Ausztrália)
16. Obitelj Szauer: „Feri” (1897–1955), Margaret (1905–)
17. „Hoffmann Camillo” (1897–1914)
18. Giovanni comm. De Ciotta
19. Famiglia Szommer: Giuseppe (umro 1923- u dobi od 64 g. ), Nela (1899–1977), Maria (umro 1948- u 80 )
20. Dott. Ferdinando Sándorffy canonico professore (1859–1932), Serena Sándorffy ved. Descovich (1878–1938)
21. Dudás család: Lajos (1955–1909), előbbi neje Anna (1874–1920), Piroska (1897–1963), Kálmán (1901–1967), Elisabetta (1904–1991)
22. Famiglia Kolman-Stöhr: Nonni Kolman, Kolman v. Stöhr, Giov. Balassi
23. Famiglia di B. Anderle
24. Francesco Baborszky (1819–1886), Eugenio Baborszky (1859–1886), Paolo Baborszky (1872–1900), Cecilia ved. Baborszky nata de Keömley (1830–1909), Czibesz Mihály (1904–1904), Czibesz István (1897–1918).
25. Famiglia Blasich: Antonio (meghalt 1864), Giuseppe di A. Blasich (1848–1924) „direttore della cassa communale risparmio”.
26. Venutti (2 groba)
27. Celligoi
28. Famiglia Leard: Anna (1873–1947), Mary (1870–1919), Giuseppe (1824–1897), Elena Leard de Kostel nata Francovich de Beršeć (1833–1917), John Leard (umro 1831-sa 78 g.),
29. Budai Carlo (1838–1910)
30. Famiglie Perini-Imricze
31. Farago Anna (1879–1950) és Farago Lodovico (1877–1958)
32. Emidio Mohovich (1838–1898) „Scrittore eclectico giornalista di eccelsa capacità editoriali Nelle sua stamperia due giornali quotidiani diedero voce al fiumani”
33. Familia Lászy: Rosalie rod. Kováts v. Kutassy (1872–1945), Stefania (1908–1987), Hijacint Mario (1912–1999)
34. Obitelj Vio
35. Obitelj Kinka: Jenő (1919–1990), Emilka (1920–1996)
36. Varga Anna (1895–1976), Lajos Varga (1908–1963), Olga Varga (1922–2000)
37. Anita Szabó (1913–1939), Caterina ved. Szabó (1889–1927)
38. Rosina Szigeti (umro 1929, u dobi 19 g.)
39. Vittorio Gauss (1857–1932) „Nobile de Haanberg, patrizio fiumano”
40. Erdelyi Dragutin (1907–1982), (mellette) Erdelyi Lurda (1909–1994)
41. Enzo Maroth (1903–1938)
42. Norma Horvath (1887–1941), Caterina Buzinkay (1898–1938)
43. Obitelj Haasz: Imre (1887–1964), Emma (1893–1976), Ipoly (1914–1993), Lux Alice (1930–1993)
44. Maria Nyirády (1880–1928)
45. Anna Gombócz ved. Marisek (1861–1944)
46. Famiglia Fehérvári: Pierina (1885–1933), Géza (1919–1933), Árpád (1916–1987), Ivka (1920–1998)
47. Obitelj Keömley : Ferdinando (1791–1880), Maria (1808–1884), Margherita Frank-Kiss (190?–1920), Stefano Frank-Kiss (1873–1940), Violetta Frank-Kiss (1912–1959), Maria Keömley ved. Frank-Kiss (1879–1970)
48. Horvát Bözsi (1918–1922), Horvát Erzsi nata Keömley de Rajka (1891–1944), Horvát Ernő (1887–1958)
49. Famiglia Fenyő: Cornelio (1909–1919), Marco Vucsko „capo-controll. ferr. in oll.” (1846–1927), Marcello (1870–1942)
50. Antonio Gauss (1870–1898), Maria ved. Gauss (1846–1933)
51. Olga Biro (1914–1997)
52. Obitelj Batori: Mate (1941–1985)
53. Andics Barnaba de Nagyszap (1877–1953), Carlo Andics de Nagyszap (1913–1985)
54. Familiae Bruni et Balás: Csík Vatsartsi idősb. Balás (1839–1882), Csík Vatsartsi idősb. Balás Gyula „vámszaki tanácsos” (1858–1921), Silvia de Balás Bruni (1866–1947), Angela de Balás (umrla1976), Vilma de Balás (umrla 1980), Csíkvarsárosi ifj. Balás Gyula, (1896–1916), Balás Gyöngyike (1892–1903)
55. Mayländer M.
56. Famiglia Camerra de Lendvai
57. Elena Mészáros (1864–1919)

LPR
lr1-2014
R13kA
R13kA
 
Postovi: 777
Teme: 6
Pridružen: 14.6.2014, 18:57

Re: Riječka groblja

Post broj:#15  PostPostao/la LPR » 20.1.2011, 23:29

Nastavak sa židovskim popisom
A.)
Gold Katarina (1868–1943)
Polgár Arminne
Roth Sándor (prem.1914)
Friedmann Jolán (prem. 1912)
Rosenfeld László (1892–1912)
Müller Adolfné szül. Simon Róza (prem.1912)
Steiner Ernő (prem. 1912)
Hetényi Márton (prem. 1915)
Ungár Alfréd (1885–1909)
Schwarzenberg Márkusz (1881–olvashatatlan)
Brummer Dávid (meghalt 1910)
Neumann Manóné sz. Kohn Mariska (1867–1910)
Mor Vermes (prem. 1910)
Fuchs Matild (1891–1910)
Enrico Blau [sz. Nagykanizsán] (1868–1910)
Barkovits Salamonné sz. Reiner Anna (prem. 1910)
Guttentag Ignácné sz. Fischer Verona (prem. 1910)
Gold Józsefné sz. Kohn Babetta (prem. 1907)
Demeter Ilonka (1899–1908)
Gaus szül. Neumann Teréz (prem. 1907)
Hegedűs Ignatz (1857–1908)
Grünwald Imre (prem.1909)
Rozsika Heimler (1905–1914)
Laufer Salamon (prem. 1912)
Anna Wohlmuth geb. Neumann (1865–1912)
Arthur Wohlmuth (1893–1912)
Komlós Lajos (1859–1944)
Mészáros Dávidné (prem. 1912)
Alessandro Paolo Polgar (1933–1936)
Rosa Schwarz Szemere (1854–1930)
Blayer Hermann (1898–1917)
Nemes [?] Roza
Fleischer Márton „MÁV ellenőr” (prem. 1906)
Büchler Samu „orvosnövendék” (1883–1906)
Krausz Pistike (1903–1909)
Blüh Annuska (1904–1906)
Burger Ármin (prem. 1904)
Langer Gyula (1870–1905)
Fischl Gyuláné sz. Pollacsek Helén (1879–1906)
Heller Lipót
Marco Neumann (1822, Muraszombat –1905)
Zipser Lajosné (prem. 1907)
Dr. Avv. Szécsi Giuseppe (1885–1960)
Massimiliano Kráhl (1882–1934)
Weisz Salomone (1862–191?)
Lampel Béla (1868–1908)
Neuberger Armin (1847–1911)
Neuberger Sári (1857–1928)
Nelly Meszaros (1884–1964)
Regine Anb (prem. 1944)
Ilona Anb-Glöckner (prem.1944)
Gyula Glöckner (prem. 1944)
Lustig Ignác (187?–1920)
Davide Mészáros (1855–1942)
Obitelj Pauk : Edmondo, Emma, ing. Oscar, Imre
Zsiga Neumann (1856–1924)
Enrico Löwy Lukacs (1870–1925)
Giulio Sági (1862–1934)
Francesco Kadosa
Erminio Zoltán (1872–1936)

B.)
Juci Neumann (1917–1938)
Valentino Vamos (1903–1933)
Reich Ödön (1874–1922)
Giorgio Reich (?–193?)
Sándorfi Imre (1882–1919)
Moritz Kalman
Catherina Kalman (1869–1929)
Schwarz Ella (prem. 1916)
Eichenbaum Jenő (1906–1924)
Emilio Sinkovics (1923–1932)
Weinberger Teréz
Erminia Emődi (1865–1938)
Sigismondo Emődi (1857–1939)
Kohn [?] Ignác
Krausz Simeone Leopoldo (18?8–1941)
Krausz Rosa nata Scheibel (1860–1923)
Colomano Ettelesz (1862–1928)
Giacomo Denes (prem.1928)
David Molnar (1856–193?)
Imre Bardos
Simeone Vertes
Farkas Giuseppe (prem.1941)

Sljedeće

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Groblja

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost