Post broj:#64
Postao/la kobler » 29.10.2013, 14:32
Ovaj članak vapi za pojašnjenjima. Naime:
1. Groblje Kozala, kao uostalom i Trsat, zaštićeno je upisom u Registar, Listu zaštićenih kulturnih dobara RH i to kao cjelina, čime je svaki njegov dio, svaki grob, svaka kapela i sl. postao kulturnim dobrom pod zaštitom RH (čl. 12 i 14 Zakona o o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (»Narodne novine«, br. 69/99., 151/03., 157/03., – ispravak, 87/09. i 88/10., 61/11, 25/12). Pogledate li taj zakon i spomenute članke, NIGDJE nećete naići na spomen i razlikovanje kako kažete, kulturnih dobara: „valoriziranih ambijentalnom, a ne spomeničkom vrijednošću.“ Treba li spomenuti kako nema niti dobara koja „nisu »zaradila« titulu pojedinačnog zaštićenog dobra“?
A nema stoga, što je ta tobožnja razlika fantomska i u stvari ne postoji. Postoji razlika u „titulama“ u Zakonu, koji razlikuje „kulturna dobra od nacionalnog značenja“, „zaštićena kulturna dobra“ te „dobara od lokalnog značenja“. Sva ta dobra upisuju se u različite Liste ISTOG Registra, a sve te Liste zajedno i čine Registar.
E, sad famozna „ambijentalna vrijednost“: Ona čini tek maleni dio elaborata, tek jedan od parametara iz poglavlja tzv. „Valorizacije“; tu se „ambijentalna vrijednost“ odnosi na grobove (citiram Elaborat!): „koji ne posjeduju očiti autorski, povijesni ili stilski izraz, a oblikovanjem i materijalom tipični su za razdoblje, ovo podneblje ili grobljansku arhitekturu uopće.“ Znači ne na „smeće“, već grobnice kojima ne poznajemo autora, niti se odlikuju nekom posebnom značajkom, ali koje čine upravo glavni korpus građe groblja! Kakvom je evolucijom iz ovog „ambijentalnog“ postalo „manje vrijedno“ i gotovo „bez zaštite“ vrijedilo bi pitati vrijedne tumače koji svjesno naglašavaju kako se radi „o vrlo osjetljivoj materiji“.
2. Kapela koju ste nazvali „Smith&Meynier&Gunft“, dajući do znanja kako smatrate da je i „Gruft“ jedna od obitelji ukopanih u kapeli, nažalost ne postoji . Naime, „Gruft“ (Gruft, Plural 1: Grüf•te, Plural 2: Gruf•ten, gr. Krypta) je samo njemački izraz za „kriptu“. Stoga natpis na kapeli „1847 / Familien Guft“ treba razumjeti kao „1847 / Obiteljska kripta“!
3. Što se KD Kozale tiče: Smithovi i Meynierovi su bili osnivači, i do određenog doba, vlasnici Hartere. Posljednji od Smithovih, Edgar Crafton Smith, istupio je iz vlasništva Hartere 1875. i vratio se u Englesku. Što je i kako, ako uopće jest, utanačio s Meynierovima oko grobnice i pokopanih Smithova u njoj, nije poznato. No, trag, ako bi uopće postojao, mogao bi s velikom vjerojatnošću biti baš u arhivi KD Kozala.
I vlasništvo Meynierovih nad Harterom istopilo se početkom XX. stoljeća: po smrti strica Charlesa Juliusa Meyniera, Henry Meynier od 1876. postaje jedini vlasnik i samostalno vodi harteru do 1903. kada je ona pretvorena u dioničko društvo. Meynierovi i srodnici otišli su iz Rijeka s II. svjetskim ratom. Henryjeva žena bila je Eleonora, rodom Poosch, a kći Louisette udala se za viceadmirala Couarde de Grignona. Njihova kći živjela je do 1953. Kamo li je njih sudba odvela?
Meynierovi su, pak, porijeklom bili iz Lorene (Lotaringije). Bez ikakve zluradosti samo konstantiram kako je od 1766. došla (s Alsaceom) pod upravu Francuskog kraljevstva, potom 1871. Njemačke … itd. Elem, zadnji doticaj Habsburga (pa i Austrije) s Lorenom bio je pod Stjepanom Lorenskim, mužem Marije Terezije, koji je umro 1740. Da, vijesti se koji put teško probijaju do naših krajeva …
Poentiranje leži u pitanju: koja je, ustvari, svrha pisanja Austrijskom konzulatu?
4. Na koncu, izjava kako „niti je do sada struka dala neko mišljenje o posmrtnim ostacima osoba koje su u njima sahranjene“ pretpostavljamo da se ne odnosi na njihovo sadašnje fizičko stanje. No, tko god da vam je pokazao elaborat iz 2006. trebao vam je pokazati i dio Elaborata koji nosi naslov Abecedni popis značajnih osoba pokopanih na groblju Kozala. U njemu je na 30 stranica dan popis osoba koje su bile od nekog značaja za društveni i drugi život Rijeke, a posljednje počivalište našle su na Kozali. Moguće bi se „neko mišljenje o posmrtnim ostacima“ moglo odnositi na ovaj dio elaborata?
Spomenuti dio elaborata nije izazvao interes riječkih izdavača, pa tako nije našao put do riječke javnosti, mada bismo voljeli da jest. Možda bi se mogla roditi neka znatiželja u „Novom listu“, pa da taj, za sada još rudimentarni „vodič“ po Kozali (a postoji takav i za Trsat) recimo pokloni u štampanom obliku čitaocima?
A možda bismo, svi skupa, mogli sklonuti KD Kozala da konačno postavi prikladne oznake polja i sekcija na ova dva groblja, kako bi se posjetioci i namjernici lakše snašli na groblju, a ne da, kao danas, za svaku nedoumicu klipšu do panoa na ulazu?