milic napisao:U Studeni je čista čakavica. Po svim elementima.
U Klani govore npr. "kaj" za "što" pa mnoge taj kaj navodi da je to kajkavsko narječje, ali, kako kaže prof. Iva Lukežić, i to je tipično čakavsko narječje.
Lisac je nešto slično.
Ovo za Studenu je navedeno u Zborniku Društva za povjesnicu Klane br 2 iz 1996. na str. 39.
Za Klanu u zborniku br 1 iz 1995. na str.63.
Za Lisac ima isto nešto u zborniku br 1 ali sam zaboravio detalje. Pročitat ću pa javiti. Ali, bilo bi jako dobro, čisto ova pitanja da - ne, postaviti nekom autoritetu. Ja se samo donekle snalazim u hrvatskoj čakavštini.
Ispravljam sebe, doduše malkice samo. Eh, kad se amateri dohvate znanosti.
Evo što kaže gđa Iva Lukežić u zaključku svog djela Govori Klane i Studene, Crikvenica, Libellus 1998.
---------
Zakijučak
U prvorne je dijelu ovoga rada prikazan dosljedan ikavski retleks jata u govorima Klane i Studene, sa stanovitim brojem leksičkih ekavizama, primljenih vjerojatno iz ekavskoga ili ikavsko-ekavskoga čakavskoga, ili pak iz međudijalektalnoga susjedstva. U vezi s ikavskim refleksom jata i u vezi s onim što je po dosadašnjoj literaturi poznato o provenijenciji ikavskih govora, spomenuto je i pitanje autohtonosti ikavskih govora na čakavskome sjeverozapadu. Prema toj bi u Iiteraturi rekonstruiranoj slici valjalo zaključiti da su
ikavci u Klani i Studenoj podrijettom iz južnih prostora.
S druge se strane toj tezi protive mnoge od jezičnih značajki prikazanih u ovome radu, koncipiranome po načelu hijerarhijske slojevitosti. Takav prikaz u govorima Klane i Studene izdvaja osam općečakavskih crta koje nisu vezane za arealno podrijetlo niti pomažu njegovu određenju. Među njima su
četiri samo čakavske jezične crte vrhunskoga alijetetnoga ranga, a četiri čakavske ali ne samo čakavske razlikovne crte.
U prikazu je potom u oba govora izdvojeno jedanaest jezičnih crta, u govoru Studene povrh njih još dvije, koje ova dva govora povezuju sa starosjedilačkim ekavskim i ikavsko-ekavskim govorima u najbližemu teritorijalnome i jezičnome susjedstvu na čakavskome sjeverozapadu, što posredno govori o dugu i staru susjedstvu i o srođenosti s tim govorima, i predstavija značajan argument u prilog pretpostavci o
autohtonosti tih dvaju govora na ovoj sievernočakavskoj ekavskoj i ikavsko-ekavskoj granici. U prikazu su i tri crte zastupljene u oba govora, koje su svojstvene inodijalekatnim pa i inojezičnim idiomima sa starih rubnih areala. Oni posredno svjedoče da su govori Klane i Studene od starine granični.
169
Konačno, u govoru je Klane prikazano petnaest, a u govoru Studene dvanaest od dvadeset i jedne jezične crte koje držim svojstvenima gorskokotarskim i buzetskim govorima kao nekonzistentnome sjeverozapadnome mecludijalektu. One su potkrepa mišlienju da
podrijetlo ovih dvaju govora ne treba tražiti izvan prostora na kojemu su i danas. Te su crte ozbiljan argument u prilog tezi o autohtonosti ovih dvaju govora na čakavskome sjeverozapadu, odnosno autohtonosti na čakavskoj margini sjeverozapadnoga rubnoga areala unutar koridora koji u dugome povijesnome tijeku prostorno i jezično povezuje gorskokotarsku primarno kajkavsku i buzetsku primarno čakavsku regiju.
Interpretacija govora Klane i Studene podarila mi je osobno iskustvo i onakvu spoznaju, od kakve je u prikazu gorskokotarske jezične situacije krenula i Vida Barac-Grum. I meni je, kao vjerojatno i njoj pred gorskokotarskom jezičnom problematikom, izmicao jezični korpus govora Klane i Studene sve dok sam ga pokušavala interpretirati rutinskom metodološkom aparaturom u skladu s do sada dostignutim dijalektološkim spoznajama. Valjalo mi je samoj tragati za polazištem i odgovarajućom aparaturom koja bi omogućila prodor u onaj dio jezičnoga tkiva koji je izmicao uobičajenim zahvatima.
170
-----------------
Eto, tako kaže profesorica, a i drugi su (bili) profesori pa i nisu baš tako govorili.
Moja mala malenkost bi se ovdje priklonila mišljenju profesorice. Dakle autohtoni čakavci - ikavci s natruhama okoline i nepoznate povijesti.