Groblje Sv.Barbara Kostrena

[Vežičanka]

Groblje u Svetoj Barbari- Kostrena, malo je groblje. S njegove jedne strane prolazi pruga. Kao sva groblja, naročito mala, gubi svoje stare spomenike, koje sve više zamjenjuju uniformirane crne mramorne ploče. Ako spomenik na groblju nije zaštićen, ubrzo će nestati kad grobno mjesto preuzmu novi vlasnici.

Kako je Kostrena mjesto pomoraca, na groblju ima dosta pokopanih pomorskih kapetana.

zid koji okružuje groblje

zid groblja.JPG (203.31 KiB) Pogledano 10357 puta

kapelica desno od ulaza

kapelica kod ulaza.JPG (238.59 KiB) Pogledano 10357 puta

ulaz u groblje Sv.Barbara. Na stupu s desne strane vratiju upisana je godina 1836.

ulaz u groblje Sv.Barbara 1.JPG (160.66 KiB) Pogledano 10357 puta

uoćljiv je ovaj stepenasti spomenik s križem na vrhu

Anton Burmašević spomenik (1).JPG (223.73 KiB) Pogledano 10357 puta

o čijem se spomeniku radi, nemoguće je odgonetnuti jer su slova potpuno izbrisana

Anton Burmašević spomenik (3).JPG (204.11 KiB) Pogledano 10357 puta

Srećom, postoji internet pa možemo saznati da je to grobnica Antona Burmaševića koju je podignuo sebi i roditeljima 1872.godine
Sa stranice Općine Kostrena:

Anton Burmašević, župnik i pomorski pedagog, utemeljitelj i prvi predstojnik (preffeto) Bratovštine sv. Nikole u Kostreni Sv. Barbari („Confraterna di S. Nicolo“ nella parrochia di S. Barbara in Costrena), od 31. siječnja 1869. do 30. prosinca 1872.
Rođen u Senju 1816. godine, umro u Kostreni Sv. Barbari 1872. gdje je i pokopan na mjesnom groblju. Bio je seoski pop – glagoljaš, poznavalac matematike, nautike, astronomije i fotografije u njenim samim počecima. Generacije mladih pomoraca pripremao je za polaganje ispita za škrivane*i pomorske kapetane, vrsne pomorce tog doba.

Na pročelju grobnice koja se nekad nalazila u središtu groblja, a sada se nalazi na njegovoj južnoj strani piše:

ANTE BURMAŠEVIĆ ŽUPNIK PODIGNU SEBI I RODITELJEM FRANJI I FRANJICI
MDCCCLXXII

*škrivan (tal. scrivano, od scrivere: pisati), brodski pisar u doba jedrenjaka (od XIII. st. do pojave parobroda), koji je vodio brodsko poslovanje, brodski dnevnik, krcanje tereta, javnopravne dužnosti i dr. S obzirom na ondašnju rijetku pismenost pomoraca, ali i zapovjednika brodova, njegova je uloga bila važna. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59704

O Bratovštini Svetog Nikole : http://kostrena.hr/category/bratovstina-sv-nikole/

ima par starih grobova s kovanom ogradom. Vjerojatno je to nekad bilo uobičajeno za skromnije grobove, bez većeg kamenog spomenika;

grob s ogradom 2.JPG (276.73 KiB) Pogledano 10357 puta

grob s ogradom.JPG (280.52 KiB) Pogledano 10357 puta

[Vežičanka]

Neobični su ovi kameni "sarkofazi". Nalaze se na dva mjesta na groblju, na jednom mjestu tri, na drugom dva spojena zajedno:

sarkofag.JPG (216.63 KiB) Pogledano 10351 puta

sarkofazi.JPG (226.95 KiB) Pogledano 10351 puta

Neka imena sa sarkofaga:

Anton Randić, pomorski kapetan 1841-1911.

Anton Randić pom.kapetan 1841-1911.JPG (334.53 KiB) Pogledano 10351 puta

Hilarij Randić, pomorski kapetan, preminuo 1885. u 26.godini

Hilarij Randić preminuo 1885 u 26.god.JPG (186.47 KiB) Pogledano 10351 puta

Hilarij Randić pom.kap preminuo 1885.JPG (97.86 KiB) Pogledano 10351 puta

Marija Randić, preminula 1884.

Marija Randić preminula 1884.JPG (176.43 KiB) Pogledano 10351 puta

[Vežičanka]

Andre Šoić, pomorski kapetan, preminuo 1905. u svojoj 72.godini

Andre Šoić pom.kapetan.JPG (198.67 KiB) Pogledano 10338 puta

Andre Šoić pom.kap. 1905.JPG (110.34 KiB) Pogledano 10338 puta

Ante Sarjanović pom.kap. 1850-1929.

Ante Sarjanović pom.kap. 1850-1929.JPG (101.17 KiB) Pogledano 10338 puta

Jakov Randić pom.kapetan 1868-1940.:

Jakov Randić pom.kapetan.JPG (216.97 KiB) Pogledano 10338 puta

Jakov Randić pom.kapetan 1868-1940.JPG (74.71 KiB) Pogledano 10338 puta

Jeronim Pezelj pom kap:

Jeronim Pezelj pom kap 1.JPG (198.04 KiB) Pogledano 10338 puta

Jeronim Pezelj pom kap.JPG (100.52 KiB) Pogledano 10338 puta

Francika Pavletić preminula 1916.

Francika Pavletić preminula 1916.JPG (180.34 KiB) Pogledano 10338 puta

[Vežičanka]

Obitelj Medanić:

Medanić 1.JPG (187.09 KiB) Pogledano 10321 puta

Medanić.JPG (133.69 KiB) Pogledano 10321 puta

Kuzma Medanić pomorski kapetan 1844.-1880.
Adela Medanić 1849.-1921. -supruga

Djeca:
Dr. Bruno Medanić 1870.-1915. , liječnik, iz Sušačke revije saznajemo da je osnovao društvo Akademija http://www.klub-susacana.hr/revija/clan ... um=52&C=23, bio je član društva "Ljudevit Gaj" u Rijeci.

novine "Sloga" 20.studenog 1910.:

Sloga 20 studeni1910-društvo Ljudevit Gaj.JPG (147.5 KiB) Pogledano 10321 puta

kratka obavijest o njegovoj smrti u Jutarnjem listu 29.ožujka 1915.

Jutarnji list 29 ožujak 1915.JPG (17.3 KiB) Pogledano 10321 puta

Valerija Medanić 1876.-1953. profesorica na Sušačkoj gimnaziji. U temi Trsatska gradina imamo njezine fotografije Trsatske gradine iz 1912.godine (postovi br. 25.i 26.)
poklonila je knjige Riječkoj biblioteci http://www.svkri.uniri.hr/povijesnazbir ... ge1_47.htm

čini se da se za grob nitko ne brine:

Medanić 2.JPG (205.3 KiB) Pogledano 10321 puta

[Vežičanka]

Mate Tonković pom.kap. 21.09.1880-5.04.1941.

Mate Tonković pom.kap. 21.09.1880-5.04.1941.JPG (148.59 KiB) Pogledano 10296 puta

Iz knjige Vjekoslav Bakašun: "Patnje i smrt su našli tamo gdje su življenje tražili":

Mate Tonković, 61 god. Zapovjednik putničkog p/b Prestolonaslednik Petar Jadranske plovidbe d.d. Sušak.

Brod je 2. travnja 1941. neposredno iza 16 sati kod Zlarina naišao na minu i potonuo. Istodobno je naišao na minu i potopio se p/b Karađorđe na kojem je zapovjednik bio Toma Grdaković iz Kostrene Sv. Lucije. Posade i jednoga i drugoga broda spašene su bez ikakvih jačih ozljeda.

Zapovjednici Tonković i Grdaković po dolasku u Šibenik saslušani su i dali su izjave u Lučkoj kapetaniji. Nakon toga otišli su na saslušanje u komandu Ratne mornarice koja se nalazila na fregati Krka, vezanoj u Šibeniku uz obalu u Mandalini. U Šibeniku su ostali do 4. travnja poslijepodne. Tada su na poziv direkcije Jadranske plovidbe doputovali u Split i tu su, u direkciji, u subotu 5. travnja bili ponovno saslušavani. Vratili su se uvečer u hotel Ambasador.

O njihovu daljnjem kretanju ne zna se ništa. Rano ujutro u nedjelju 6. travnja 1941. u Splitu su, u uvali Poljud u moru na plićaku pronađena njihova beživotna tijela. U stališu duša Župe sv. Lucije kao datum smrti kap. Tome Grdakovića upisan je 5. travnja 1941.
Bile su izaslane vijesti da su izvršili samoubojstvo (što je malo vjerojatno), no stvarni razlozi smrti nisu nikada službeno razjašnjeni. Pok. kap. Orfeo Tićac u jednom mi je razgovoru ispričao da je za rata u partizanima susreo čovjeka koji mu je rekao da je tih dana služio mornaricu u Splitu i da je bio očevidac kada su u kasnim noćnim satima kapetani Tonković i Grdaković odvedeni iz hotela i da je uvjeren da su tada ubijeni.
Ujutro 6. travnja 1941. započeo je napad sila Osovine na Jugoslaviju, čime je spomenuti događaj bio zasjenjen i sasvim je sigurno da nikakva daljnja istraga (namjerno?) nije bila provedena. Obojica su u tajnosti pokopana u Splitu. Zbog ratnih uvjeta njihovi su posmrtni ostatci dopremljeni u Kostrenu tek nakon nekoliko mjeseci, za talijanske okupacije, a pogreb je bio istoga dana, vjerojatno početkom srpnja 1941.

Bio sam, tada dvanaestogodišnjak, očevidac kada se automobil furgon zaustavio ispred crkve sv. Lucije, gdje je iskrcan drven sanduk u kojem je, vjerojatno zbog transporta, bio upakiran mrtvački sanduk s posmrtnim ostatcima kap. Tome Grdakovića, ali se ni ja ni nekoliko živih i tada prisutnih ne sjećamo datuma, a nigdje datum nije ni zapisan. Automobil je nastavio put Kostrene Sv. Barbare. Kap. Mate Tonković pokopan je na groblju u Kostreni Sv. Barbari, a kap. Toma Grdaković na groblju u Kostreni Sv. Luciji.

Nešto opširnije o tom događaju i okolnostima, pročitajte u tekstu kapetana i publicista Orfea Tićca u našoj temi Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi (str.16., post br.239)

[Vežičanka]

O Antonu Burmaševiću (spomenik u postu br. 1) piše Andrija Rački u Povijesti Sušaka:

U svijetloj uspomeni našega kraja, napose pak Sv. Barbare osta tamošnji župnik Anton Burmašević. Rođen u Senju, boravio je u dječačko doba u Praputnjaku, gdje mu je otac bio stražar mitnice (miles telonearius).
Za prvi gimnazijski razred polagao je kao privatista ispit na riječkoj gimnaziji, nastavio za tim kao redoviti đak i apsolvirao gimnaziju 1836.
Bio je čovjek nakazne vanjštine, no vrlo uman i načitan. Dobar poznavalac matematike, pripravljao je mlade Kostrenjane za kapetanske ispite, te su oni na dalekim morima upotrijebili znanje, što im ga dade bijedni i skromni seoski pop.

Poznavao je glazbu i bavio se fotografiranjem (u ono doba rijetkost), te će se moguće i sad naći u Sv. Barbari po koji Burmaševićev fotografski snimak.
Prigodice znao je i pjesme pjevati a ostavio je iza sebe lijepu knjižnicu, u kojoj je bilo knjiga raznih struka, naročito fizičkih, nautičkih i astronomskih. U Sv. Barbari osnovao je čitaonu te društvo Sv. Nikole za pomaganje pomoraca (1865.). Marvinski trg u Sv. Kuzmu jest njegovo djelo, te tamo ima napis: "pobožnoga puka prinesak, braće sloga, kapelana Burmaševića skarb placu sagradi 1851."

Vele da ga je grad Bakar poslao više puta u stanovitim misijama u Zagreb, Beč i Peštu.
Pokopan je u groblju Sv. Barbare a spomenik, koji sada stoji, vele, da si je učinio sam vrli pokojnik.

[Vežičanka]

Vezano za spomenike u gornjim postovima (iz knjige "Poškropljeni z morem" Radojice Barbalića):

post br.3:
ŠARJANOVIĆ ANTON iz Starigrada na Hvaru (28.V 1850.- 20.II 1929. u Trstu, pokopan u Kostreni Sv.Barbare)
Počeo rano ploviti, uglavnom na kostrenjskim jedrenjacima, pa se i vjenčao u Kostreni s Katarinom Šoić, no supruga mu je rano umrla. Ispit za poručnika položio je 1870, a za kapetana 1974.
Iste godine preuzima zapovjedništvo na riječkom barku "Tom", zatim na "Moise Montefiore". Najduže se zadržao na Kozulićevom barku "Ariete", punih šesnaest godina, od 1881. do 1897. godine. Zatim je zapovjednik na parobrodima "Dunav", "Azov" i "Pećine".
Prelazi zatim u službu tršćanskog društva "Navigazione Libera Triestina" kao zapovjednik parobroda "Sirena". Dugo je bio nautički inspektor tog društva.

post br. 5
TONKOVIĆ MATE iz Kostrene Sv.Barbare (21.IX 1880. - 5.IV 1941.)
Počeo ploviti kao mali na kostrenjskim jedrenjacima. Ispit za poručnika položio 1901., a za kapetana 1904. godine.
Plovi kao časnik i zapovjednik na brodovima "Ungaro-Croate" i "Jadranske plovidbe".
Nakon rata zapovjednik na većim brodovima "Jadranske plovidbe", a najduže na parobrodu "Prestolonaslednik Petar". Nakon potonuća broda kod Zlarina, neposredno pred rat, pod neobjašnjenim okolnostima umro u Splitu. Pokopan u Kostreni Sv.Barbare.
Kapetan Mate Tonković iz Urinja bio je odrešit pomorac, koji je redovno tvrdio svoje, i na tome je moralo ostati.