Numizmatika

[Gost]

Evo, da bi mogli donekle procijeniti i vrijednost love, ima i nekoliko konkretnih podataka o cijeni rada.

Vrijednost rada:
- Prema popisu prihoda iz 1568 trsatska je gospoština primala godišnje od prijevoza na Rječini, ribarenja i mlina 150 – 160 Dukata (prema Urbaru iz iz 1682 249 Dukata i 4 Libre)
- 8 kosaca za dvije sjenokoše na Grobniku su bili plaćeni jedan Mučenig, odnosno oko 24 soldina
- Prebacivanje toga sjena u Trsatski kaštel je bio plaćen doručkom („južina“)
- Pomoć kod trganja 5 vinograda u Martinšćici je plaćeno doručkom
- Prijenos mošta iz tih vinograda se plača sa 2 Soldina
- Prilikom krštenja župnik je dobivao 2 kolača, svaki u vrijednosti od 6 Soldina, a ministrant 1 Soldin (1 Orljak)
- „Kaštelad“(upravitelj crkvene imovine) dobiva za zvonjenje za mrtvoga 4 Soldina

Globe za kaznene prekršaje (iz knjige Luje Margetića i Milana Moguša „Zakon Trsatski“)

-100 Libara globe za:
Agresivno ubojstvo
Vračanje bez vraga
Noćna galama
Naknada u slučaju ubojstva napadača na kuću
Zlonamjerni palež kuća

-50 Libara globe za:
Nepomaganje kod poziva u pomoć
Neuspjeh dokazivanja velike krađe torturom
Prikrivanje kradljivca
Nasilna provala u kuću
Međusobno vrijeđanje
Krađa stvari male vrijednosti u crkvi
Satnik koji nije prijavio veliku krađu u crkvi
Kriva zakletva
Kleveta suda nasilje na cesti
Lažne tvrdnje pri silovanju tuđe žene
Silovanje bludnice
Ubojstvo iz nepažnje djeteta u zipci
Prostitucija
Neovlaštena sječa na području Svetog Križa

-25 Libara globe za:
Bezrazložno vrijeđanje člana opčinskog vijeća
Utaja
Nasilje nad pastirima
Nepoštovanje međa

-20 Libara globe za:
Krađa košnice

-8 Libara globe za:
Neodazivanje sudskom pozivu

-6 Libara globe za:
Neprijavljivanje poljske štete
Ranjavanje do krvi

-2 Libara globe za:
Nepružanje pomoći na povik po danu
Svjedočenje bez sudskog poziva
Poljska šteta krupnom stokom

-4 Soldina globe za:
Poljska šteta sitnom stokom

[Gost]

Objašnjenje osnovnih davanja prema državi (Podavanja) (izvađeni iz knjige Luje Margetića i Milana Moguša „Zakon Trsatski“)

1. „Bir“ je bilo osnovno paušalno podavanje u novcu. Plaćala ga je općina kao cjelina, a satnik ga je ubirao od podanika i predavao gospodaru trsatske gospoštije. Bir je u stvari zakupnina kojom trsatski podanici priznaju da posjeduju i koriste tuđu zemlju.

2. „Porezno davanje“(Perckhrecht) je paušalno podavanje u vinu koje je općina plačala kao cjelina. Mažuranić i Herkov tvrde da je trsatsko porezno isto što i „potoka“ u drugim vinodolskim gradovima. Ali između ta dva postoji bitna razlika:
-Potoka se daje srazmjerno količini proizvedenog vina, naprimjer od svakih 15 proizvedenih vjedara jedno, a u Bribiru na svakih jedanaest jedno.
-Porezno je paušalno davanje koje ne ovisi o količini proizvedenog vina. Značajka ove paušalnosti približava ovu vrstu davanja grobničkoj „permaniji“, koja se je davala od vina, žita i ovaca.
Paušalna davanja kao „porezno“ na Trsatu i „permaniju“ na Grobniku nemožemo naći u drugim vinodolskim gradovima. Ta vrsta paušalnosti je posljedica izvjesne kohezije u tim pograničnim i graničarskim gradovima koji su dugo vremena štitile frankopanske posjede od Njemačkog susjeda sa druge strane Rječine.

3. „Počast“. Kokoš i vino su tipična prastara paušalna podavanja koja obično zovu „počast“. Na Trsatu je satnik u ime općine davao ovlaštenom gospodaru trsatske općine 3 kokoši na Božić i isto toliko na Mesopust. Usto je donosio i „firtl“ vina. Razlog je tog podavanja koje je bilo jako rašireno u srednjovjekovnoj Europi, dokazivanje i simboličko izražavanje osobne podređenosti podanika gospodaru, odnosno u slučaju Trsata, općine kao cjeline. To je još jedan dokaz o velikom zajedništvu koje je vladalo u toj općini. U vinodolskim općinama je podavanje kokoši postojalo još samo na Grobniku, a davalo se po zaselcima.

4. „Straževina“ je podavanje vina po kućanstvima. Obveznik tog davanja je bila svaka nastanjena kuća („oganj“), a to znači da je u jednoj kući moglo biti i više obveznika ako se obitelj podjelila i imala više ognjišta. Naziv obveze upućuje na to da su raniji trsatski obveznici bili obavezni obavljati dužnost stražarenja, i da su se kasnije oslobodili te obaveze pretvorivši je u fiksno podavanje po kući u vrijednosti od jednog spuda vina ili jednog dukata. Straževina odgovara otprilike davanjima koja su se davala u Driveniku, Bribiru i Grižanama,a zvala su se „ognjišćina“ i bila određena u fiksnim količinama u žitu.

5. „Rad“ ili „Tlaka“ za gospoštiju. Prema Urbaru iz 1610 radne obaveze Trsaćana su bile radovi na kaštelu, košenje, slaganje sjena, branje grožđa, rad na gospodskim brajdama itd.

6. Davanje „Panja“ je postojalo samo u trsatskoj općini (Urbar iz 1682). Svaka kuća daje jedan panj a vrijednost mu je procjenjena na 6 Soldina. U prijašnjim izvorima nema o tom davanju nikakvih vjesti, što bi značilo da je to nova obaveza. Objašnjenje te obaveze je vrlo jednostavno jer ukupna vrijednost svih panjeva je preko 20 Libara što je velika vrijednost i dobar način da trsatski kaštel bude opskrbljen drvima koja bi ga inače puno koštala.

7. „Polovniki“ ili „Firtli“ je malo čudno i nejasno davanje. Ustanovljeno je zbog toga što (prema Urbaru iz 1682) mnogi rječani ispunjavaju svoje obaveze u davanjima, ali nežele ni da čuju za rad za gospoštiju (rabota), što je na veliku štetu gospoštije. Davanje je ustanovljeno da bi se platitli radnici za obavljanje tog posla. Polovnik je polovica venecijanskog Stara koji ima 80 litara, dakle 40 litara. Veličinu Firtla je teže utvrditi, i po različitim izvorima i i izračunima kreće se od polovice polovnika (20 litara) pa do 1,5 litre. Polovnik je isključivo mjera za žito, dok je firtl mjera i za žito i za vino. Obaveza je fiksna, bez obzira na urod.

[Gost]

Naravno, bilo je i onih koji su bili oslobođeni od poreza.

- To je bio svaki doseljenik koji je sagradio kuću na području Trsata, i davanja je bio oslobođen kroz prvu godinu prebivanja.
- Od podavanja na kuću (straževinu) bila je oslobođena i svaka napuštena kuća. Od tog davanja bila je oslobođena i svaka kuća u varošu koja je pripadala crkvi, kao i 4 crkvena zemljišta.
- Od svih davanja bio je pošteđen i satnik tokom godine u kojoj je obavljao dužnost.
- Vojnici (soldati) su bili oslobođeni podavanja vina (straževina) i panja.

[gost]

zaduznicatrsat1.jpg (253.96 KiB) Pogledano 2771 puta

zaduznicatrsat2.jpg (144.8 KiB) Pogledano 2771 puta

Dionice (zadužnice) kojima je financirana izgradnja Doma Hrvatske čitaonice na Trsatu

[gost]

LIRE »B«, PAPIRNI NOVAC U EMISIJI GOSPODARSKE BANKE ZA RIJEKU, ISTRU I SLOVENSKO PRIMORJE U RIJECI, IZ GODINE 1945.—1947.

[gost]

LIRE »B«, PAPIRNI NOVAC U EMISIJI GOSPODARSKE BANKE ZA RIJEKU, ISTRU I SLOVENSKO PRIMORJE U RIJECI, IZ GODINE 1945.—1947.

[nikola]

E da, nešto smo na početku teme o tome pisali, dobro da je malo ažurirala tema!

[gost]

[color=#FF0000]Izvadak iz knjige:

THE FIRST DUCE
D'Annunzio at Fiume

Michael A. Ledeen

The John Hopkins University Press Baltimore

(s engleskog preveo:
Marin Domitrović)



EKONOMSKA KRIZA

I dok je grad ozbiljno trpio tokom rata, financijska situacija Rijeke bila je daleko od očajne. 6. rujna, manje od tjedan dana prije D’Annunziova dolaska, u uvodniku La Vedetta d’Italia objavljeno je da je usprkos pozamašnom dugu građana, Rijeka u prilično dobrom stanju stajala pred svojim obvezama, da gradu nisu nedostajala sredstva: “Monetarno blago njenih stanovnika značajno je…”. To ne znači da nije bilo ozbiljnih problema, ali su se ljudi uglavnom nadali i vjerovali, da će najozbiljnije ekonomske nedaće grada nestati čim dođe do aneksije.
Državna određenost Rijeke urodila je određenim poteškoćama, na primjer, kod povraćaja novca, pohranjenog u stranim bankama. Jedan građanin ustanovio je da je njegova ušteđevina završila u rukama austrijske vlade, s obrazloženjem da su to sada “jugoslavenska sredstva”. Rijeka nije bila usamljena u iskazivanju želje za opredjeljivanjem grada njegovoj omiljenoj naciji, i kao što je gore spomenuti nesretni trgovac iznio u ogorčenom pismu Vedetti, takove je probleme moguće riješiti tek nakon razrješenja pitanja suverenosti Rijeke. Značajno je, da su novine primijetile da je aneksija predstavljala ključ za rješavanje ekonomskih problema grada uopće, jer bi pored oslobađanja određenih blokiranih sredstava u stranim bankama, omogućila Riječanima postizanje povoljnog deviznog tečaja s Italijom.
Ovo pitanje promjene deviza bilo je izvor stalnih glavobolja, jer je svakodnevno fluktuiranje kursa (a i tu različito od banke do banke) bilo zapanjujuće. Očekivalo se da bi se kurs mogao učvrstiti na dvije i pol krune za jednu talijansku liru, ali su Riječani strahovali da bi, ne dođe li do aneksije, kruna mogla pasti znatno ispod petnaest stotinki lire (što se na kraju i ostvarilo). Špekuliranja su, naravno, bila uobičajena, tako da je krajem rujna, D’Annunzio morao pregovarati oko preuzimanja mjesne podružnice Austro-Ugarske banke od strane Nacionalnog vijeća, u naporu da se osigura stabilan devizni tečaj, a liru zaštiti od mešetara.
Pokušajem da se osigura kakva-takva stabilnost valute rukovodilo je više osoba – Giuriati, Oscar Sinigaglia, više članova Nacionalnog vijeća i Ettore Rosboch, činovnik riječke podružnice Banke Italije. Osim stvaranja Kreditnog zavoda pod pokroviteljstvom Nacionalnog vijeća, nastojali su se s talijanskom vladom izboriti za konverziju strane valute u Rijeci u liru. Ove je pregovore najvećim dijelom obavio Sinigaglia u Rimu. Jasno, vlada nije mogla otvoreno pristati na konverziju, no, pošto je Banca Italiana di Sconto (privatna institucija) bila spremna na to, sve što je bilo potrebno je, po riječima Giuriatija, “da vlada da svoj pristanak i, premda potajno, svoju garanciju”.
Nitti nikako nije mogao pristati na ovu operaciju – ona bi dala njegovim neprijateljima jako oružje protiv njega, potkrijepila bi optužbe o njegovom tajnom savezu s D’Annunziom, i ozbiljno bi ugrozila njegovu pregovaračku poziciju sa Saveznicima – tako da je s dolaskom jeseni, novčani kaos u Rijeci bio sve veći. U isto vrijeme kada je osnovan Kreditni zavod, Komanda je odlučila tiskati nove riječke krune, točnije, stare mađarske novčanice, s otisnutim novim žigom Citta di Fiume. Bila je to želja Komande da ove novčanice postanu službeni novac grada, i da vremenom zamijene mađarske i jugoslavenske novčanice.
Ovakva strategija iziskivala je niz paralelnih mjera: od svih banaka zatraženo je da vode odvojenu evidenciju, jednu riječkih kruna, drugu jugoslavenskih kruna. Cilj je bio osigurati, da riječki novac ne postane metom špekulacija. Gradski vođe su mislili da će, odbiju li mijenjati jugoslavensku valutu u riječki novac, jugoslavenska moneta na kraju izići iz opticaja. Pa ipak, kao što često biva slučaj, ove mjere imale su sasvim suprotan efekt: čim je novi novac ušao u opticaj, trgovci su digli cijene u riječkoj valuti (čak i do trideset posto), mešetari su počeli stvarati zalihe riječkih novčanica (tridesetpet riječkih kruna moglo se je prodati za sto jugoslavenskih kruna), dok je prava poplava krivotvorenog riječkog novca zaprijetila skoro potpunim strmoglavljenjem svih ekonomskih transakcija.
Pored reakcije građana na novu valutu, tiskanje riječkog novca iz potpuno je nepredvidivih razloga dovelo do niza ekonomskih poteškoća. Cijena vina tipičan je primjer: Komanda je propisala dvadesetpet posto poreza na prodaju pića, inzistirajući da porez bude plaćen u riječkoj valuti. Mnogi prodavači našli su se tako u neobičnoj i neveseloj situaciji, primorani platiti porez (u riječkoj valuti) na osnovu cijena plaćenih u drugom novcu. Trgovac, koji je bocu vina kupio za dvadeset jugoslavenskih kruna, morao je platiti pet riječkih kruna poreza, ali, pošto je, krajem listopada, u Kreditnom zavodu jedna riječka kruna vrijedila tri jugoslavenske krune, učinak poreza na promet bio je skoro udvostručivanje cijene vina na malo: nesretni trgovac platio je ekvivalent od petnaest jugoslavenskih kruna poreza, na bocu koju je kupio po cijeni od dvadeset.
Da bude još gore, uredba da jedino riječka valuta bude važeća u transakcijama s Komandom, mnogim je građanima skoro potpuno onemogućila kupovinu hrane (jer se je hrana dijelila putem Ureda za snabdijevanje), tako da su krajem studenog, fiskalne mjere morale biti modificirane. Trgovci su svoj porez morali platiti istom valutom, kojom su i obavili kupovinu, i Ured za snabdijevanje je od građana primao jugoslavenske krune.
Mogli bi do u nedogled nastaviti s opisom monetarnog kaosa, no, početkom prosinca cijelu je stvar vrlo dobro sažeo Il Tapppo:

Novac koji slobodno cirkulira Rijekom je onaj s novim žigom, Citta` di Fiume, otisnut na novčanicama koje su imale stari žig s istim tekstom. Kako bilo, ove novčanice – jer je tako svima zgodnije – rijetko se nalaze u opticaju. Ova mjera ima za cilj olakšati probleme ljudima. I zato je novac, koji je zapravo u opticaju, jugoslavenski. Ovdje, međutim, treba napraviti razliku /vrlo prostu, ipak/: neke od tih novčanica prave su, neke lažne. Da bi ste ih razlikovali, morate ih samo pogledati. Novčanice bez žiga na njima, nisu valjane, ali ih je ipak moguće koristiti. One od tisuću kruna dobre su, ali ih nitko ne želi. One s mađarskim žigom ponekad će prihvatiti, ponekad ne. Neke s hrvatskim žigom su dobre, neke su lažne, a neke pak skoro lažne. Zatim imamo čehoslovačke novčanice, zatim one nove Jugoslavije – koje su skoro pa zvanične, i veoma dobro idu – zatim stirsko-korintske, zatim one s crvenim austro-njemačkim žigom. Sve ovisi o danu u tjednu.
Još je lakše promijeniti talijanski novac u krune: treba samo pročitati kursnu listu koja, na primjer, kaže, 7,50. Mjenjač će vam dati 7,10, kafić 6,50, šeširdžija 6, uredski pribor 5, pizzerija 4, i tako redom. Sve to učinjeno je s plemenitom namjerom omogućavanja mladima Rijeke da savladaju matematiku, bez da idu u školu...

[gost]

Za sve koje zanima riječka numizmatika i riječke krune evo teksta koji sve objašnjava.

Napisala ga je Radmila Matejčić (a tko će drugi) za Numizmatičke vijesti iz 1963., broj 20:

KRUNE "CITTA DI FIUME" I PROBLEM VALUTE U RIJECI
OD GODINE 1918-1924.

Nakon sloma Austro-Ugarske monarhije, na teritoriju zemalja koje su stvorene na njenom bivšem području, izvršeno je u svrhu stabiliziranja monetarnih odnosa žigosanje novčanica u emisiji Austro-Ugarske banke. U to doba poslije sloma, garancije Austro-Ugarske banke bile su minimalne, a novac je padao iz mjeseca u mjesec. Prvo žigosanje u jesen godine 1918. imalo je za cilj da spriječi priticanje tog bezvrijednog novca u novoformirane zemlje. Čehoslovačka je energično riješila taj problem. Reducirala je na polovinu vrijednost kruna, označila ih je tako da je bilo nemoguće falsificiranje i banknote su postale nacionalni novac. Austrija je, također, žigosala vlastitu monetu žigom, kojeg je bilo teško falsificirati i jedino je tako žigosana moneta imala legalan tečaj. Žigosanje je provela i Jugoslavija. Ono u Jugoslaviji nije bilo jednoobrazno i svaki svećenik, općinski ured, gradsko poglavarstvo, svaka javna ustanova i banka bili su ovlašteni da vrše žigosanje. Preostale nežigosane novčanice prebacivane su na teritoriju Trsta i Julijske Krajine gdje je Italija vršila vrlo povoljnu konverziju na bazi 40%.

Prvo žigosanje kruna na teritoriju Rijeke trebalo je biti u novembru godine 1918. ali je uslijed neriješenih političkih pitanja u pogledu Rijeke izvršeno tek u aprilu godine 1919. bilješka 1. Naime, talijanska je uprava uvidjela da kroz Rijeku prolaze ogromne svote papirnog novca bivše Monarhije, a i sama je Rijeka postala opasan depozit bezvrijednog novca koji bi se jednog dana mogao povoljno mijenjati. Kako je konverzija na području Rijeke izgledala blizu, organi vlasti su smatrali da je dovoljno ako se banknote žigošu jednostavnim žigom, te je u tu svrhu načinjen famozni najjednostavniji, okrugli žig u kojem je jedino ispisano -Citia di Fiume- Žig je donesen iz Rima i za razliku od drugog žiga kojim su novčanice prežigosane u oktobru godine 1919. nazvan je --Rimski žig--. Žigosanje kruna -Citta di Fiume- (u daljnjom tekstu CF) izvršili su Consilio Nazionale i Komanda okupacionog korpusa u dogovoru s talijanskom vladom. Žigosana moneta iznosila je u aprilu 47.743.190 kruna, od kojih je bilo 819.643 krune u novčanicama od l i 2 krune. U maju su se već počeli javljali falsifikati.

rikrune.jpg (32.18 KiB) Pogledano 2754 puta

Osnovni razlog falsificiranja bio je taj što se do tog vremena u Rijeci nakupilo vrlo mnogo SHS kruna (jugoslavenske krune prvog žigosanja), vrijednost kojih je određena na burzi kao 1/3 srpskog dinara koji je vrijedio 50 centezima lire. U stvari, jugoslavenske su krune vrijedile 16 talijanske lire a u Rijeci 1/4 lire. Krune s pretiskom Citta di Fiume odmah poslije žigosanja vrijedile su do 10% više od SHS kruna. Drugi je razlog bio, što do obećane konverzije nije dolazilo, a državne i općinske blagajne su malo pomalo iskoristile sve CF banknote, tako da je sva valuta bila u trezoru bilo komunalne, bilo državne banke ili kod privilegiranih pojedinaca. bilješka 2 Ostalo pučanstvo moralo se služiti SHS krunama. Međutim. komunalne usluge morale su se plaćati u CF krunama, što je neminovno dovelo do falsificiranja. Kako je velika mogućnost dobave čistih kruna u Beču i Budimpešti, mnogi su to iskoristili i počeli je masovno falsificirati. Od maja do novembra godine 1919. Rijeka se smatrala "rajem falsifikatora novca".

Organi javne sigurnosti bili su u stalnoj potjeri za falsifikatorima. Naročito poznati falsifikatori bili su Del Bello i Freddi. Oni su kod litografa u Beču dali izraditi jednak žig onom "rimskom" i njime su Žigosali čiste novčanice. U razmaku od šest mjeseci došlo je do pravog monetarnog kaosa i nitko nije više mogao znati da li ima prave ili krivotvorene novčanice. Povjerenje u CF krune se toliko poljuljalo da su SHS krune doživjele stock, a vrijednost CF krune krune naglo pala u odnosu na SHS krunu (Falsifikatori su u ovoj situaciji počeli žigosati čiste banknote falsificiranim žigovima hrvatskih i slavonskih općina. bilješka 3

Trebalo je stvoriti ustanovu koja će u nastalom monetarnom kaosu, što se stalno odražavao na i onako slabu riječku privrednu aktivnost, garantirati autentičnost i stvoriti povjerenje u pučanstvu prema legalnoj valuti. U gradu je u to doba kolalo nekoliko valuta: najviše je bilo SHS kruna; žigosane prave CF krune; falsificirane CF krune; mala količina Deutsch-Oesterreich kruna. Na 100 CF kruna jedva je polovina imala pravi žig. bilješka 4

Da bi se regulirala monetarna cirkulacija u korist riječkih građana, i da se jasno odredi vrijednost SHS krune i CF krune, budući da se uviđalo da uslijed kompliciranja riječkog pitanja neće uskoro doći do konverzije, Consilio Nazionale je prišao formiranju svog Kreditnog zavoda. bilješka 5
Aktom br. 6274 od 6. oktobra 1919. dano mu je u dužnost da izvrši reviziju i ponovno žigosanje novčanica CF kruna. bilješka 6
Zabranjen je izvoz novčanica, a u slučaju eventualne konverzije bit će zabranjen ponovni uvoz na riječku teritoriju. Sve banke i blagajne kao i pojedinci položili su u Kreditni zavod novčanice žigosane "rimskim žigom". Ponovo je izvršeno žigosanje vrlo kompliciranim žigom koji je bilo teško falsificirati. Za bankovne uloge do 30.000 CF kruna građani su trebali dobiti bonove, no Kreditni zavod u momentu revizije nije ih imao pripravne.

Banknote su trebale ostati u Rijeci i priticati u Kreditni zavod. Zbog toga je bila zabrana izvoza. Jedino bankovni bonovi, za koje se zna da su dobiveni pravim CF krunama, bit će smatrani valjanom valutom i izvan grada Rijeke. Dok se ne učvrsti cirkulacija CF kruna, koji ovim dekretom postaju legalna riječka valuta, bit će tolerirana cirkulacija SHS kruna, a trgovci će ih moći stavljati u banku na poseban conto, ili kao stranu valutu, kako se ove krune kod konverzije ne bi u dogledno vrijeme izmijenile u talijanske lire. Svi su se nadali povoljnoj konverziji poput one na teritoriji Julijske krajine. Consilio Nazionale želio je pod svaku cijenu ojačati legalni riječki novac da bi mu dao bar dvostruku vrijednost jugoslavenskih kruna, a što bi se neosporno odrazilo na poboljšanje života u Rijeci. U to doba je lira vrijedila 5 CF kruna ili 6,17 SHS kruna. bilješka 7

Nakon revizije ustanovljeno je da je iznos od 47,743.190 kruna, koliko je bilo žigosano u aprilu godine 1919, porastao za nepunih sedam mjeseci uslijed falsificiranja na 120,094.240 CF kruna. Prema tome, novim je žigosanjem količina CF kruna porasla za dvije trećine, budući da su priznate sve krune bez obzira bile one prave ili falsificirane. bilješka 8
Time je Kreditni zavod u lirama postao bogatiji za 24 milijuna. Vlasnici novožigosanih kruna su, međutim, ostali isti, tj. banke, zavodi i nekolicina pojedinaca.

Iako je jedina legalna valuta bila CF kruna industrija je radnicima plaćala plaće u SHS krunama. Nakon pisma Viktora Meichsnera, direktora Kreditnog zavoda, objavljenog u La Vedetta d'Italia 5, XI 1919. (bilješke 9) vrijednost CF krune se udvostručila u odnosu na SHS krunu. To je izazvalo silnu zabunu i ponovi kaos na tržištu. Roba je u SHS krunama poskupila za 15-20% a do CF kruna nije bilo moguće doći. Još nije zapravo ni bilo svršeno ponovno žigosanje, a već su se pojavili špekulanti. Stvorio se lov na CF krune. Za 100 SHS kruna dobivalo se 35 CF kruna i. dok su sve valute bivše Monarhije bile u naglom padu, riječka legalna moneta se podigla. Zbog prodaje CF kruna postojala je bojazan da one neće kolati u gradu Rijeci, a na što se kod donošenja uredbe i računalo. Zbog toga bila je već izdana zabrana izvoza izvan riječke teritorije.


Štampa i komore isticali su da neće doći do nove novčane krize jedino ako se radnike i činovnike bude plaćalo u CF krunama novog žigosanja; ako se u dućanima budu držale stabilizirane cijene u SHS i CF krunama te lirama, i da se u opticaj stave milijuni legalnog riječkog novca, tj. CF krune. Apelirano je na građanstvo da legalna CF kruna vrijedi: 10 CF kruna za 30 SHS kruna, te da ih ne zanosi mali procenat dobitka od prodaje valute špekulantima, jer će time štetiti kolektiv. bilješka 10
Međutim, špekulacija je bilo s obje monete tako da su već u novembru 1919. postojala dva tečaja CF kruna, oficijelni tečaj Kreditnog zavoda u njegovom odnosu prema riječkoj državi i općini, i privatni tečaj koji je bio odraz stanja svih triju moneta na tržištu. Oficijelni je tečaj Kreditni zavod morao držati stabilnim, a privatni je zavisio o internacionalnoj burzi. U Rijeci je npr. 20. novembra prema oficijelnom tečaju CF kruna vrijedila 0,40 talijanske lire ili 3 SHS krune, dok je u privatnom l talijanska lira vrijedila 4,80 CF krune ili 7,30 SHS krune. bilješka 11

Iz ovih se nesrazmjera jasno vidi da revizija nije pomogla rješenju monetarnog pitanja nego je izazvala porast cijena i nezadovoljstvo pučanstva koje je imalo isključivo SHS krune. To se vidi i po tome što je vojna komanda poslala u Rim stručnjake da izuče pitanje reguliranja monete. bilješka 12
Štampa, naklonjena Italiji, stalno je obećavala konverziju, ali do nje nije nikako dolazilo iz sasvim razumljivih razloga, jer su se upravo koncem godine 1919. s Italijom komplicirali odnosi zbog D'Annunzijeve okupacije. Italija nije mogla pretrpiti rizik i izvršiti konverziju tamo gdje nije bila sigurna u uspjeh. Pučanstvo se, međutim, bojalo konverzije, jer nije imalo legalnog novca, CF kruna, već jedino SHS krune koje su za Kreditni zavod vrijedile kao strana valuta.

Unatoč tome što je bilo vrlo teško falsificirati novi žig, pojavljivali su falsifikati, ali ne znatnije. bilješka 13
Dok su organi javne sigurnosti pronašli preko 20 tipova falsificiranog - rimskog žiga -, dotle se ovaj žig nije mogao evidentno ustanoviti. Od drugog žigosanja do augusta godine 1920. sekvestrirano je u Kreditnom zavodu 2,055.780 CF kruna. Međutim, za osam mjeseci, tj. od januara do avgusta 1920. ustanovljeno je svega 3 0/00 falsificiranih novčanica, dakle, sasvim minimalna količina.

Usprkos tome što falsificiranje nije više dolazilo u obzir, monetarna se kriza još više komplicirala, jer i dalje nije bilo legalnog novca u opticaju, a SHS krune prvog žigosanja bile su u Jugoslaviji povučene iz opticaja marta 1920. bilješka 14
One su u Jugoslaviji zamijenjene dinarima-krunama, a velik broj SHS kruna prvog žigosanja prebačen je na teritoriju Rijeke, tako da se u proljeće godine 1920. svota SHS kruna u Rijeci popela na oko 1 milijardu. To je ozbiljno ugrozilo ekonomiju Rijeke. Postojalo je oko 80 milijuna SHS kruna u komadu po 1000, a nisu bile predočene kao što je bilo raspisano. Međutim, novčanice od 1000 SHS kruna stavljene su izvan opticaja, čime je oštećen veliki broj lakovjernih građana koji ih nisu deponirali. Kako je bilo sve manje CF kruna, falsifikatori su počeli žigosati novčanice od 1 i 2 krune, koje su bile u Rijeci zadržane s - rimskim žigom - a služile su pri plaćanju na tržnici i tramvaju. bilješka 15
U oktobru godine 1920. uhvaćen je "tip 19" falsificiranih CF novčanica. Monetarna se kriza sve više pogoršavala, naročito krajem 1920, kad je Jugoslavija izvršila konverziju nanovo žigosanih kruna u dinare. Za 4 krune drugog žigosanja dobilo se 1 dinar, a isto tako davao se 1 dinar za 5 kruna prvog žigosanja.

Konverzija SHS krune na teritoriji Rijeke ostala je neizmijenjena, dok ih sušačke banke nisu primale. Nastala je trka za kupnjom dinara kao zdrave jugoslavenske valute. Još u oktobru godine 1920. objavila je Reggenza da će se iz zajma u lirama vršiti konverzija isključivo CF kruna, dok SHS krune uopće ne dolaze u obzir, Zbog toga je u Rijeci zavladala panika i bila je jedina nada da će se te krune moći promijeniti naknadno prilikom konverzije u krajevima koji su Rapallskim ugovorom vraćeni Jugoslaviji. Međutim Jugoslaviju nije nitko obvezivao da mijenja falsificirane ili sumnjive novčanice, kojih je bilo u Rijeci krajem godine 1920. oko 200 milijuna. CF krune su i dalje bile u Kreditnom zavodu ili bankama. Pritisak pučanstva da se sredi novčano pitanje Rijeke bio je sve veći. Nova Riječka država, pored niza gorućih problema, trebala je riješiti nastali monetarni metež koji se strahovito odražavao na zastoj riječke privrede. Delegat Ministarstva Riznice iz Rima, Rossi-Fortunati, dao je u junu 1921. izjavu:
1. da nema ni govora o konverziji, sve dotle dok Rijeka ne bude imala stalnu i legalnu upravu;
2. da regulaciju valute treba provesti Riječka država, a ne talijanska vlada koja će se ograničiti isključivo da osigura financijski oslonac i da pruži tehničku pomoć. Zanellu nije zadovoljavao zajam u papirnatim novčanicama lira što je nudila Talijanska banka, već je namjeravao tražiti zajam od Amerike i Engleske, kako bi Riječka država imala zdravu monetu sa zlatnom podlogom.

U julu godine 1921. pojavio se novi falsificirani CF žig drugog žigosanja koji je tako dobro imitirao pravi da je bilo jedva moguće ustanoviti falsifikat. Da bi se spriječila šteta. Kreditni zavod je izdao naredbu da se iz opticaja povuku sve banknote CF kruna u apoenima od 1000 kruna, te da ih se zamijeni bonovima iste vrijednosti. Banka je raspolagala s vrijednošću od 73 milijuna, koja se može izdati u bonovima. bilješka 16


Dvije i pol godine povlačilo se ovo akutno pitanje sređenja monete, a Rijeka se nalazila u stalnom napetom očekivanoj i razočaranjima. Ni jedan problem, u stvari, nije toliko zanimao riječku privredu koliko ovaj. Svi su se stručnjaci slagali da ga treba urgentno riješiti radikalnim izmjenama.

Od januara 1921. jugoslavenske su krune bile izvan tečaja, a na njihovo mjesto u opticaj nije uvedena odgovarajuća količina talijanskih lira, te je u Rijeci stvorena nestašica novca. Talijanska je lira u opticaju bila glavni dio novca, iako nije imala legalan tečaj. CF krune služile su za plaćanje komunalnih usluga i taksa. Iako su SHS krune bile povučene, one su bile uložene u banke i njima su bili iskazani još mnogi krediti i potraživanja. Stanje CF kruna u septembru 1921. bilo je 121,500.000, više 2 milijuna CF kruna od 1 i 2 krune. Novčanice od 1000 CF kruna izmijenjene su u bonove. U bankama je bilo uloženo cca 78 milijuna SHS kruna, a u gradu Rijeci se nalazilo oko 200 milijuna žigosanih jugoslavenskih kruna. Zajedno sa 124 milijuna CF kruna bilo je u Rijeci oko 330 milijuna kruna, dok je u svim ostalim krajevima pripojenim Italiji bilo 1650 milijuna. bilješka 17
Ta novčana inflacija stvorila je stvarnu paralizu privredne aktivnosti Rijeke. U tom času bila su dva pitanja koja su se nametala rješenju krize:

1. kakav tretman treba primijeniti na papirnati novac izdanja Austro-Ugarske banke koji kola u Rijeci i
2. kako treba riješiti potraživanja i dugovanja stvorena na bazi te valute. bilješka 18

Postojala je bitna razlika između CF kruna i kruna što nose bilo koji žig s područja Jugoslavije. CF krune su legalni riječki novac, njihovo je žigosanje izvršeno u punoj suglasnosti između Consilio Nazionale i Talijanske vlade u aprilu godine 1919. Kod predstojeće konverzije stručnjaci su bili mišljenja da bi trebalo računati na tri kategorije novčanih ugovora i to:

1. ulozi i krediti prije pada Monarhije;
2. ulozi i krediti u CF krunama;
3. najnoviji ulozi i krediti u žigosanim krunama Jugoslavije. Svima je bilo jasno da se ne može jednako tretirati dužnika u dobrim krunama prije pada Monarhije od dužnika iz godine 1920, kada je kruna vrijedila 10 centezima lire. Ta su se pitanja nužna nametala, a termin od 14 mjeseci, određen da se prema ugovoru u St. Germainu likvidira aktiva Austro-Ugarske banke te povuku njene novčanice iz opticaja na teritorijama država nastalih od dijelova Monarhije, približavao se kraju. General Amantea je u svojstvu visokog komesara izdao naređenje o povlačenju CF kruna iz opticaja u vremenu od 27-30. septembra. bilješka 19
Kasnije se to povlačenje produžilo do 4. oktobra 1921. bilješka 20
U Rijeci se osnovala filijala Talijanske banke (bilješka 21), a talijanska je Riznica odobrila kredit od 15 milijuna lira koji se cjelokupan trebao razdijeliti posjednicima CF kruna, kao predujam od 12%.

Vlada Riječke države opirala se da se taj kredit bilježi a conto obećanog kredita Riječkoj državi, jer je žigosanje izvršeno od strane Talijanske uprave i bez učešća Riječke vlade. Prema obećanjima talijanskih ministara i čitavog parlamenta, trebala je talijanska uprava u Rijeci izvršiti konverziju. U stvari, taj je kredit išao na štetu obnove koju je riječka privremena vlada željela. Kreditni zavod je ukinut (bilješka 23) i osnovana je filijala Talijanske banke 1. decembra 1921. bilješka 24
Zanella je početkom slijedeće godine nagovijestio pismom filijali Talijanske banke "da ona možda neće biti ili će možda prestati da bude Zavod koji će izdavati valutu Riječke države". Vlada Riječke države je vjerovala u američki i engleski zajam do kojeg nije nikada došlo.

Posjednici CF kruna su dobili pri povlačenju te monete predujam od 12%. bilješka 25
Ulagači manjih svota utrošili su brzo taj iznos, a kako se konverzija odlagala, oni su svoje bankovne uloge prodali špekulantima za puno manje cijene. U augustu 1922. predlagala se konverzija, tako da se CF krune mijenjaju po 30% SHS krune, po 15% na žiro računu, a izvan banke po 7% lire.

Krune "Citta di Fiume" službene su povučene 9. listopada, a dan kasnije počelo se isplaćivati predujam od 12%. Taj se datum može smatrati danom prestanka CF kruna kao jedine legalne riječko valute. Sve do godine 1924. ostalo je neriješeno pitanje potraživanja i dugovanja stvorenih u krunama SHS i CF. General Giardino je kao vojni guverner Rijeke odlučio da se do 15. I 1924. prikažu sve knjige banaka i kreditnih zavoda u kojima će biti iskazan u posebnim rubrikama blagajnički fond u lirama, krunama CF i krunama SHS. bilješka 26
Iz dekreta od 6. II 1924. vidljivo je da je vrijednost SHS i CF kruna porasla na burzi te se u vezi zaustavljanja špekulacije valutom i zaštite javnog povjerenja zabranjuje trgovanje tom valutom u lokalima mjesne burze. Iako je CF kruna službeno povučena iz opticaja 9. X 1921. trgovanje s ulozima CF kruna i SHS kruna nije prestalo sve do aneksije Rijeke Italiji.

BILJEŠKE

1. Dekret od 9. aprila 1919, br. 2453 kojim se predviđa žigosanje Austro ugarskih banknota koje su u opticaju na teritoriji Rijeke. Legislazione di Fiume, Vol. I, Roma 1926, str. 62.
Dekret od 15. aprila 1919, br. 2557 kojim se daje legalni tečaj novčanicama sa žigom "Citta di Fiume", ibidem, str. 64.

2. Dekret od 19. septembra, br. 5990 kojim se određuje odgoda (Banke neće moći isplaćivati svote u vrijednosti većoj od 3000 kruna za svakih 15 dana). Ibid. str. 84. Verso la regolazione della nostra valuta, La vedetta d'Italia, 10. X 1919, str. 2.

3. Sulle traccie di spacciatori di banconote false, Ibid. 29. X 1920. str. 2.

4. I nuovi decreti per la valuta, Ibid. 11. X 1919, str. 2.

5. Dekret od 6. oktobra 1919. br. 6271. kojim se osniva Kreditni zavod za regulaciju monete, Legislazione di Fiume, Vol. I. Roma 1926. str. 86.

7. Dekret od 6. oktobra 1919. br. 6271. kojim se osniva Kreditni zavod zanog opticaja (ponovno žigosanje), Ibid. str. 89.

7. La nuova notificazione sulla valuta, La vedetta d'Italia, 15. XI 1919, str. 2. S.

8. Contraffazioni monetarie, Ibid. 31. VIII 1920., str. 3. 9.

9. La nouva limbratura della moneta, Ibid. 5. XI 1919 str. 2.

10. Per valorizzare il timbro "Citta di Fiume". Ibid. 9. XI 1919, str. 2.

11. Il problema della valuta. Ibid. 20. XI 1919, str. 2.

12. La questione della valuta. Ibid. 21. XI 1919, sir. 2.

13. Dekret-zakon od 28. februara 1920. br. 1200, koji zabranjuje unošenje novčanica Austro-Ugarske banke bez žiga na jurisdikcionu teritoriju Rijeke, Legislazione di Fiume, Vol. L, Roma 1926, str. 128.

14. Questione monetaria, La vedetta d'Italia, 19. VIII 1920, str. 2.

15. Zakon od 30. januara 1920 br. 420 kojim se napokon ustaljuje izvršenje kaznenog zakona i precizira pravna priroda austro-ugarskih novčanica koje imaju žigove, marke ili pretiske, a koje imaju legalni ili komercijalni tečaj u gradu Rijeci. (CF krune prvog žigosanja od l i 2 krune izjedna- čuju se sa CF krunama drugog žigosanja s natpisom "Instituto di Credito del Consiglio Nazionale" velikog formata. Legislazione di Fiume, Vol. I., Roma 1926, str. 115.

16. Per la difesa della moneta Humana, La vedetta d'Italia, 15. VII 1921, str. 2.

17. Il problema della valuta, Ibid. 1. IX 1921, str. 1.

18. La regolazione della valuta. Ibid. 3. XI 1921, str. 1.

19. Il ritiro delle banconote "Citta di Fiume". Ibid. 27. IX 1921 str. 2. Il ritiro della moneta Humana. Ibid. 28. IX 1921, str. 2. Naredba od 26. septembra 1921, br. 3097 koja se odnosi na posjednike austro-ugarskih novčanica (povlačenje), Legislazione di Fiume, Vol, L, Roma 1926, str. 256.

20. Naredba od 30, septembra 1921, br. 3097, u vezi povlačenja novčanica "Citta di Fiume". Ibid. str. 359.

21. Dekret od 27. septembra, 1921, br. 3101, kojim se osniva legalno pred stanovništvo Talijanske banke u Rijeci. Ibid. str. 357. Per la rinascita di Fiume. La Vedetta d'Italia. 2. X 1921, str. 2.

22. Memorial a la commission paritaire italo-yougoslave a Abbazia, 3. III 1923, Kraljevica 1923, str. 40.

23. Dekret od 27. septembra 1921, br. 3102 koji se odnosi na likvidaciju Naci onalnog Kreditnog zavoda, Legislazione di Fiume, Vol. I., Roma 1926, str. 358.

24. L'inaugurazione della Banca d'Italia, La Vedetta d'Ilalia. 2. XII 1921, str. 2.

25. Il cambio della valuta, Ibid. 9. X 1921, str. 3. Dekret od 1. oktobra 1921, br. 3127, u veyi regulacije monete (predujam od 15 milijuna L.) Legislazione di Fiume, Vol. L, Roma1926. sir. 360.

26. Dekret od 28. decembra 1923, br. 10850, koji se odnosi na banke i ostale kreditne zavode koji djeluju u Rijeci (o prikazu blagajničkog fonda. Ibid, str. 551.

[gost]

Dekreti, zakoni i naredbe koji su donešeni od 1919. do 1924. godine za riječke krune

Dekret od 9, aprila 1919. br. 2453 s kojim se predviđa žigosanje austrougarskih banknota koje su u opticaju na teritoriji Rijeke.
čl. 1.
Sve novčanice Austro-ugarske banke koje su u opticaju u gradu Rijeci i njenom području bit će žigosane.
čl. 2.
Isključene su od žigosanja:
a) novčanice od 200 kruna, puštene u promet 27. oktobra 1918.
b) novčanice od 25 kruna, puštene u promet 27. oktobra 1918.
c) novčanice od 20 krune II emisije;
d) novčanice od 10.000 kruna izdane 2. novembra 1918;
e) novčanice bilo koje emisije koje imaju pretiske žigove, marke ili bilo kakve znakove raspoznavanja koje su druge države bilo kada otisnule.
Također su isključene od žigosanja novčanice bilo koje emisije ako se sumnja u njihovu legitimnost i ne priznaje prethodna žigosanja, u slučaju da su perforirane, da im manjkaju dijelovi ili da su bilo kako oštećene.
čl. 3.
Bit će zaplijenjene novčanice za koje se ustanovi da su krivotvorene.
čl 4.
žigosanje propisano ovim dekretom ne daje nikakvu zakonitost novčanicama za koje se kasnije bude utvrdilo da su krivotvorene.
čl. 5.
Posjednici novčanica osim tijela koja su nabrojena u slijedećem članu morat će predočiti odnosne novčanice u vremenu od 10. do 14. aprila uključivo, od 8 do 12 sati i od 15 do 19 sati u uredima navedenim u priloženoj tabeli i morat će ih popratili sa čitko ispunjenim formularima koji će biti podijeljeni u samim uredima:

Ured adresa šalter
Poštanski ured Corso Vittorio Emanuele 5
Gradska carinarnica Via Sem "Benelli 8 3
Talijanska ekskontna banka Via Municipio 6
Uprava financija Piazza Scarpa 3

čl. 6.
Banke, kreditni zavodi, industrijska, trgovačka i pomorska društva morat će prikazati valutu koju posjeduju u slijedećim uredima:
a) Austro-Ugarska banka,
b) Gradska štedionica,
čl. 7.
Ovaj dekret stupa na snagu od dana objavljivanja u službenom biltenu.

Za njegovo izvršenje zadužen je delegat financija.

Iz upravnog odbora Narodnog Vijeća (Consiglio Nazionale).

Rijeka, 9. aprila 1919.
Predsjednik
Comm. dr Ant. Grossich, m. p.
Delegat financija
Idone Rudan


Dekret od 15. aprila 1919. br. 2557 kojim se daje legalni tečaj novčanicama s pretiskom "Citta di Fiume".
čl. 1.
Daje se legalni tečaj novčanicama s pretiskom "Citta di Fiume".
čl. 2.
Javne blagajne neće moći od sada unaprijed primati druge novčanice osim onih označenih u članu 1.
čl. 3.
Ovaj dekret stupa na snagu

Rijeka 15. aprila 1919.
Predsjednik
Comm. dr Ant. Grossich
Delegat financija
Idone Rudan

Dekret od 19. septembra 1919. br. 5990 kojim se određuje odgoda.
S obzirom na aktuelne ekonomske prilike grada i teškoće monetarnog opticaja određuje se:

1) niti jedan dioničarski bankovni kreditni zavod, kao ni štedionice itd. neće moći isplaćivati na svojim blagajnama svote u vrijednosti većoj od 3000 kruna za svakih 15 dana, od dana stupanja na snagu ovog dekreta.
2) istodobno da bi se izbjeglo štete i troškove nastale uslijed ovog u čl.1. nametnutog, određuje se odgoda svih dugova i efektivnih plaćanja bilo u riječkoj, bilo u biranoj valuti.
3) ta odgoda se ne odnosi na plaće i dnevnice, potpore i ostala isplaćivanja predviđeno ugovorom za osobne potrebe kao što se ne odnosi ni na plaćanje stanarina i usluga za kućanstvo.
4) iznimke odredbama navedenim u članovima l i 3 moći će činiti s vremena na vrijeme Ekonomski ured u slučajevima koji zaslužuju posebno tretiranje.

Ovaj dekret stupa na snagu danom objave i trajat će uključivo do 5. oktobra i u koliko ne bude u međuvremenu ukinut, njegova valjanost smatrat će se produženom za slijedećih 15 dana itd.

Za provođenje zadužuje se delegat trgovine i industrije.

Rijeka 19. septembra 1919.
Predsjednik
Comm. dr Ant. Grossich
Delegat trgovine i industrije
mg, C. Rubinich


Zakon od 30. januara 1920. br. 420 kojim se napokon ustaljuje izvršenje kaznenog zakona i precizira pravnu prirodu austro-ugarskih novčanica koje imaju žigove marke ili pretiske a koje imaju legalni ili komercijalni tečaj u gradu Rijeci
čl. 1.
Za ostvarenje kaznenog zakona:
1) Izjednačena je moneta legalnog tečaja austro-ugarskih novčanica pravoga izdanja od l i 2 krune koja nosi žig "Citta di Fiume" predviđen dekretom od 9. aprila 1919. br. 2453, s austro-ugarskim novčanicama velikog formata koje nose pretisak "Istituto di Credito del Consiglio Nazionale";
2) izjednačene su sa stranom valutom koja ima komercijalni tečaj, austro ugarske novčanice prave emisije koje imaju žigove, marke ili pretiske drugih zemalja koje su nastale raspadom Austro-Ugarske. Ovi žigovi, marke i pretisci predstavljaju elemente prave vrijednosti gore navedenih novčanica.
čl. 2.
Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u službenom biltenu. Za sprovođenje je zadužen delegat za pravnu administraciju.

U Rijeci 30. januara 1920.
Predsjednik
Comm. dr Ani. Criossich, ni. p.
Delegat za pravnu administraciju
dot. Arturo Nascimbeni



Dekret 30. januara 1920. broj 421 kojim se sređuje konfisciranje austro-ugarskih novčanica prave emisije na kojima je otisnut pretisak, marka ili žig.

čl. 1.
Austro-ugarske novčanice prave emisije na kojima je otisnut pretisak marka ili žig moraju, kada presuda koja ih proglašava konfisciranima postane pravomoćna, biti predane kreditnom zavodu Consiglio Nazionale popraćene specifikacijom i kopijom presude uz klauzulu koja svjedoči o njenoj neporecivosti.
čl. 2.
Na dopis spomenut u prethodnom članu bit će proglašeno, kao što stoji u dispozitivu presude da li će novčanice koje su bile razlog prestupa a koje su konfiscirane, preći u vlasništvo i slobodno raspolaganje državne blagajne ili će se iznimno vratili njihovom pravom vlasniku, jer nema nikakve veze s tim prestupom i dokazana je njegova nevinost.
čl. 3.
Kada novčanice budu mogle biti vraćene, kao što stoji u prethodnom članu, kreditni zavod Consiglio Nazionale morat će, dobivši pristanak delegata za pravnu administraciju i u prethodnu invalidaciju pretiska, marke ili žiga koji su utisnuti, vratiti onome tko na to ima pravo.
čl. 4.
Ovaj dekret stupa na snagu danom objavljivanja u službenom biltenu; Za provođenje je zadužen delegat za pravnu administraciju u suglasnosti s delegatom financija.

Rijeka, 30. januara 1920.
Predsjednik
Comm. dr Ant. Grossich
Delegat za pravnu administraciju
dot. Arturo Nascimbeni


Dekret-zakon od 28. februara 1920. broj 1200 koji zabranjuje unošenje novčanica austro-ugarske banke bez pretiska na jurisdikcioni teritorij Rijeke.

čl. 1.
Zabranjeno je unošenje novčanica austro-ugarske banke bez pretiska na jurisdikcioni teritorij grada Rijeke.
čl. 2.
Tko prekrši ovu naredbu bit će kažnjen zatvorom do 6 mjeseci, globom do 2000 lira i konfisciranjem sekvestriranih novčanica.
čl. 3.
Prekršitelju kojemu se dokaže nevinost bit će vraćene sekvestrirane novčanice izvan jurisdikcionog teritorija grada Rijeke.
čl. 4.
Ovaj dekret stupa na snagu danom objave u službenom biltenu; za provođenje zadužen je delegat administracije financija.

Iz upravnog odbora Consiglio Nazionale.

Rijeka 28. februara 1920.
Predsjednik
Comm. dr Ant. Grossich
Za delegata financija
dot. Arturo Nascimbeni



Ratificira se dekret-zakon od 28. februara 1920. broj 1200 koji zabranjuje unošenje novčanica austrougarske banke bez pretiska na jurisdikcioni teritorij grada Rijeke.

Izdano u Rijeci 16. marta 1920.

Delegat financija Predsjednik Consiglio Nazionale
Idone Rudan Comm. dot. Antonio Grossich



Dekret od 28. februara 1921. broj 1000 koji se odnosi na molbe za ponovno preštampavanje riječke valute koje revizioni komiteti nisu riješili.

čl. 1.
Dekreti broj 3336 i 83 Komande grada su ukinuti.
čl. 2.
Imenovana je komisija sa zadatkom:
a) riješiti molbe za preštampavanje riječke valute podnesene revizionom komitetu uključivo do 20. januara 1920. i one još ne riješene,
b) utvrditi da li vrijede rimski žigovi otisnuti na novčanicama čije se preštampavanje traži.
čl. 3.
Molbe će biti primljene ako molitelj preda i iscrpnu dokumentaciju:
a) o posjedovanju valute u danima 3. 4. i 5. novembra 1919,
b) o podrijetlu same valute,
c) o nemogućnosti predočenja u propisano vrijeme.
čl. 4.
Komisija je sastavljena od 5 članova koje imenuje rektor financija i riznice a pomagat će joj dva stručnjaka izabranih od strane same komisije.
čl. 5.
Ovaj dekret stupa na snagu danom objave u službenom biltenu.

Rijeka, 28. februara 1921.
Rektor financija i riznice
Idone Rudan


Dekret od 21. aprila 1921. broj 1830 koji modificira dekret broj 421 od 30. januara 1920. Consiglio Nazionale Rijeke koji se odnosi na konfisciranje austro-ugarskih novčanica s otisnutim pretiskom, markom ili žigom.

čl. 1.
Član 3. dekreta broj 421 - 1920. od 30. januara 1920. modificira se slijedećom dopunom:
Ako se radi o novčanicama koje imaju samo rimski žig "Citta di Fiume" Kreditni zavod Consiglio Nazionale predat će ih Komisiji imenovanoj dekretom 1000 od 28. februara 1921. koja će odlučiti da li će se preštampati i to kao što je u spomenutom dekretu.

U slučaju povoljne odluke novčanice će biti preštampane i vraćene legitimnom vlasniku čije se poštenje dokaže. U protivnom slučaju prije vraćanja poništit će se žigom.
čl. 2.
Ovaj dekret stupa na snagu danom objavljivanja u službenom biltenu; za provođenje je zadužen rektor prava u suradnji s Rektorom financija i riznice. Rijeka, 21. aprila 1921.

Rektor prava
Dot. John Stiglich
Rektor financija i riznice
Idone Rudan


Naredba od 26. septembra 1921. broj 3097 koja se odnosi na posjednike austro-ugarskih novčanica.

GENERAL KOMANDANT Kraljevskih trupa u Rijeci.
Prema Saint Germainskom ugovoru:
Smatra se da on fiksira termin za konkuriranje diobe aktiva austro-ugarske banke u likvidaciji namećući predočenje novčanica spomenutog zavoda koje su podigle zemlje nasljednice propale Monarhije.
Smatra se da je Riječka država žigosanjem austro-ugarskih novčanica u opticaju na vlastitom teritoriju priznala ih vlastitom valutom, i tako ima pravo da ih predoči u gore spomenutoj likvidaciji.
Veliki dio ove valute nalazi se već u Nacionalnom kreditnom zavodu, ali da bi se ona smatrala potpuno povučenom iz opticaja potrebno je da bude potpuno sakupljena u samom zavodu.
U vezi s hitnošću naredbe i s ovlaštenjem Visokog komesara privremene Riječke Vlade,

NAREĐUJE:

Svi posjednici austro-ugarskih novčanica koje nose žig utisnut od strane Riječke Vlade u novembru 1919. i novčanice od l i 2 krune koje nose žig određen dekretom broj 2453 od 9. aprila 1919. morat će ih položiti u Nacionalnom kreditnom zavodu od 27-30. tekućeg mjeseca uključivo.
Svakom neovlaštenom posjedniku spomenuti zavod dat će potvrdu blagajne. Zavod će raditi od 8 ujutro do 13 sati i od 15 - 18 sati svakog od gore navedenih dana.
Nakon isteka roka utvrđenog prethodnom naredbom, krune "Citta di Fiume" koje nisu prikazane izgubit će svaku pravnu vrijednost plaćanja i neće im ni u kojem slučaju bili priznato pravo mijenjanja.
Rijeka 26. septembra 1921.
General
Amantea



Dekret 27, septembra 1921. broj 3101 kojim se osniva legalno predstavništvo Talijanske banke u Rijeci.

General komandant kraljevskih trupa u Rijeci
Konstatira se da je nakon zatvaranja austro-ugarske banke sva državna i privatna ekonomija Rijeke regulirana talijanskom monetom; da se u lirama plaćaju dnevnice radnika i plaće službenika javne administracije;
da se u lirama računaju porezi i takse kao i stanarine.
Smatra se da se u vezi s takvim slanjem nameće najveća hitnost interveniranja jednog izdavačkog zavoda koji bi doveo u red i olakšao monetarni opticaj i u odnosu na potrebe trgovine.
Uzima se u obzir dekret od 24. tekućeg mjeseca kojim kraljevska talijanska vlada ovlašćuje talijansku banku da u svojstvu izdavačkog zavoda osnuje na Rijeci filijalu.
Saslušalo se mišljenje predstavnika trgovine i industrije.
Ovlaštenjem Visokog komesara za Riječku Vladu

odlučuje:

Odobrava se osnivanje legalnog predstavništva Talijanske, banke u Rijeci za razmjenjivanje vlastitih Čekova i sve ostale bankovne kreditne operacije.

Rijeka 27. septembra 1921. General
Amantea


Dekret od 27. septembra 1921. broj 3102 koji se odnosi na likvidaciju Nacionalnog kreditnog zavoda.<
br> General komandant kraljevskih trupa u Rijeci
Uzimajući u obzir vlastiti dekret kojim se ovlašćuje Talijanska banka da osnuje na Rijeci filijalu povjerivši joj sve funkcije koje joj po njenom statutu pripadaju kao izdavačkom zavodu;
smatra se da spomenutim osnivanjem prestaje potreba održavanja Nacionalnog kreditnog zavoda koji je do sada bio zadužen za iste funkcije; ovlaštenjem Visokog komesara Privremene Riječke vlade
odlučuje:

1. od 15. oktobra 1921. stavljen je u likvidaciju Kreditni zavod Consiglio Nazionale,
2. likvidacija se povjerava riječkoj filijali Talijanske banke.
Ako nakon likvidacije bude ostatka on će se ubilježiti u korist Riječke države.
3. sve do završetka monetarne konverzije Talijanska banka nastavit će operacije koje je do tada vršio Kreditni zavod Consiglia Nazionale i to:
a) bankovni žiro,
b) izdavanje i gašenje blagajničkih bonova u krunama "Citta di Fiume",
c) besplatna revizija preštampanih novčanica "Citta di Fiume",
d) koncesija dozvola za izvoz vrijednosnih papira, deviza, monete i plemenitih metala u ukinuću zabrana utvrđenih dekretom broj 9445 od 19. decembra 1919.
4. Ovaj dekret stupa na snagu danom objavljivanja u službenom biltenu.

Rijeka 27. septembra 1921. General
Amantea



Naredba od 30. septembra 1921. broj 3097 u vezi s povlačenjem novčanica "Citta di Fiume".

General komandant kraljevskih trupa u Rijeci
Uzevši u obzir naredbu broj 3097 od 26. septembra 1921. s ovlaštenjem Visokog komesara privremene Riječke vlade
naređuje:

rok određen za povlačenje novčanica "Citta di Fiume" produžen je na cijeli 4. oktobar.

Rijeka 30. septembra 1921. General
Amantea



Dekret od 1. oktobra 1921. broj 3127. u vezi s regulacijom monete

General komandant kraljevskih trupa u Rijeci
konstatira da je zbog neregulirane monete iz čega proizilazi imobilizacija preštampane monete "Citta di Fiume" trgovina i općenito sva gradska ekonomija pretrpjela i još uvijek trpi veliku štetu. Smatra se da će problem u potpunosti bili riješen tek kada bude konstituirana definitivna vlada koja će moći poduzeti potrebne korake za dobavljanje velikih svota novaca potrebnih za rješenje te situacije;
Ipak u namjeri da se privremeno riješi postojeća nezgoda i da se postigne bolji opticaj i buđenje ekonomskog života grada, Talijanska riznica odobrila je ovoj privremenoj vladi još jedan zajam bez kamata u visini od 15,000.000. S ovlaštenjem visokog komesara Privremene riječke vlade

odlučuje:

1. posjednicima blagajničkih bonova i korentistima žiro računa Kreditnog zavoda Consiglia Nazionale bit će isplaćena unaprijed svota proporcionalna ulogu do isteka čitave svote 15,000.000.
2. ovaj predujam bit će isplaćivan bez ikakvih kamata i bit će uknjižen u definitivan obračun izmjene kruna "Citta di Fiume",
3. isplaćivanje odobrenog predujma počet će ujutro 10. tekućeg mjeseca i nastavit će se bez prekida slijedećih dana prema modalitetu utvrđenom a suglasnosti s direkcijom Talijanske banke,

Rijeka 1. X 1921.
General
Amantea


Dekret od 28. decembra 1923. broj 10850 koji se odnosi na banke i ostale kreditne zavode koji djeluju u Rijeci.

Mi, general armije, vitez velikog križa Gaetano Giardino, vojni guverner Rijeke
S punim ovlaštenjima

odlučujemo:

1. banke i ostali kreditni zavodi koji djeluju u Rijeci ne mogu više vršiti operacije u krunama SHS prvog žigosanja od momenta verificiranja računskih knjiga i blagajni sa strane upravnog komesara, prema mom dekretu od 27. XII 1923.
2. do 15. januara 1924. zaključno banko i ostali kreditni zavodi morat će pri kazati ovom guvernerstvu slijedeće dokumente:

a) kopiju godišnjih bilansa pet poslovnih godina prije 1923.
b) bilancu ili stanje računa do 31. decembra 1923.
c) blagajnički fond koji - postoji do 31. decembra 1923. uključivo, odvojeno u lirama, krunama "Citta di Fiume" i krunama SHS prvog žigosanja, označivši posebno za ove posljednje svotu novčanica od 1000 kruna i novčanica manjeg formata.
d) popis javnih i privatnih vrijednosnih papira s označenom nominalnom vrijednošću i bilansom.
e) ukupnu vrijednost uloga u krunama zatečenu 31. decembra 1923. uveče.
f) ukupnu vrijednost kredita u krunama zatečenu 31. decembra 1923,
3. ulozi i krediti navedeni u prethodnom članu morat će biti podijeljeni u slijedeće kategorije:
a) konstituirani prije 15. aprila 1919. navodeći za svakog datum konstitucije;
b) konstituirani u krunama "Citta di Fiume" nakon 15. aprila 1919;
c) konstituirani u krunama SHS prvog žigosanja između 16. aprila 1919. i 7. oktobra 1919;
d) konstituirani u krunama SHS prvog žigosanja poslije 7. oktobra 1919.

4. do 31. januara 1924. zaključno morat će biti prikazani ovom guvernerstvu po pi si ulagača i dužnika označivši za svakoga visinu uloga ili duga koja odgovara stanju na 31. decembra 1923. naveče. Liste moraju biti ispunjene odvojeno u četiri kategorije kao u članu 3;
5. kasnije će naredbom ovog guvernerstva eventualno hiti zatraženi ostali podaci koji se budu smatrali potrebnima i izvršene sve istrage koje budu potrebne da bi se pokazala tačnost i istinitost navoda i datuma označenih u dokumentima spomenutima u prethodnim članovima;
6. svaka lažna prijava imat će za posljedicu suspenziju kredita u trajanju koje će biti određeno posebnim dekretom za svaki slučaj posebno.

Rijeka 28 decembra 1923.
Guverner
Giardino


Dekret od 6. februara 1924. broj 1072-1 o zabrani trgovanja krunama "Citta di Fiume" i krunama SHS,

Mi general armije, vitez velikog križa Gaetano Giardino vojni guverner Rijeke.
Budući da smatramo potrebnim spriječit spekulacije s valutom "Citta di Fiume" i krunama SHS prvog žigosanja;
smatra se da ništa ne opravdava dizanje cijena ovih valuta i postaje potrebno zaštićivali javno povjerenje;
unutar naših ovlaštenja odlučujemo:
čl.l od danas je zabranjeno prodavanje kruna "Citta di Fiume" bilo da su one još u kreditnim zavodima ili u privatnim rukama ili uložene u lokalnu filijalu Talijanske banke s garancijom predujma od 10 centesima za riječku krunu odobrenog od spomenutog zavoda.
čl.2 također je od danas zabranjeno trgovanje krunama SHS prvoga žigosanja koje su predstavljene priznanicama izdanim od lokalne filijale Talijanske banke prilikom njihovog povlačenja radi procjene.
čl.3 svaka operacija koja bude izvršena u oprečnosti s prethodnim članovima neće biti priznata i vrijednosni papiri koji predstavljaju spomenutu valutu bit će konfiscirani.
čl.4 oni koji budu zatečeni u lokalima mjesne burze u aktu vršenja jedne od spomenutih operacija bit će lišeni prava ulaza u zgradu burze u trajanju jedne godine. Ako se bude radilo o burzovnim mešetarima oduzet će mu se dozvola rada za isto razdoblje. Eventualne administrativne mjere poduzet će se na njihov trošak.
čl.5 Talijanska banka dostavit će vladi svaku operaciju koja se kosi s ovim dekretom, u momentu kada bude upoznata njom.
čl 6. ovaj dekret stupa na snagu odmah.

Rijeka, 6. februara 1924.
Guverner
Giardino

[gost]

Svršetkom Prvog svjetskog rata, u ratom opustošenoj Europi, manjkalo je kovina za kovanje sitnog metalnog novca. Vlade država su se na razne načine snalazile u ovoj situaciji. Neke su kovale metalni novac loše kvalitete, a neke su se koristile raznim papirnatim zamjenama.

D'Annunzio je odmah po proglašenju Talijanske uprave za Kvarner (Reggenza Italiana del Carnaro), dana 30.IX.1920. g., donio uredbu, kojom se propisuje da se u nedostatku sitnog novaca, kao sitan novac, mogu koristiti riječke i talijanske poštanske marke. Kako je u Rijeci od 10.V.1920. g. službeni novac talijanska lira, nije bilo prepreke u provođenju ove uredbe. Riječke su marke bile puno traženije i cijenjenije kod filatelista od talijanskih, pa su kao sitan novac uglavnom korištene talijanske marke.

$_57.JPG (174.16 KiB) Pogledano 2904 puta

Primjer korištenja talijanskih poštanskih maraka kao sitnog novca u kapsuli
CASA DELLA MODA FIUME

[nikola]

Fora latene kapsule sa amrkicama unutra.

[gost]

Dionica, Ugarsko-Hrvatsko dioničarsko društvo za slobodnu plovidbu iz Rijeke, od 1000 kruna, izdana u travnju 1900. 42x27 cm

Dionica, Ugarsko-Hrvatsko dioničarsko društvo za slobodnu plovidbu iz Rijeke, od 1000 kruna, izdana u travnju 1900. 42x27 cm

Dionica Ugarsko-hrvatsko dionićčarsko društvo.jpg (107.22 KiB) Pogledano 3220 puta

[Adamić]

Oglas sa Njušakala
zlatnik SV. VID ZAŠTITNIK GRADA RIJEKA

zlatnik SV. VID ZAŠTITNIK GRADA RIJEKA.png (109.34 KiB) Pogledano 2973 puta

3,5gr 986/1000
cijena: 1.100 kn

[ivica.prpic]

-Dio starih novčanica koje sam si odavno spremio premda me ne zanimaju previše.

DSC_0031.JPG (164.96 KiB) Pogledano 2834 puta

DSC_0032.JPG (178.48 KiB) Pogledano 2834 puta

DSC_0033.JPG (142.27 KiB) Pogledano 2834 puta

DSC_0034.JPG (161.63 KiB) Pogledano 2834 puta