Legendarni Jastreb u svojoj 59. uživa u gradskoj ćakuliAutor: Luka Benčić/Epeha
Objavljeno: 14.01.2010
Iako bi njegovo radno mjesto nekome moglo biti izvor stresa, glumac Žarko Radić posao ravnatelja Hrvatske drame u HNK Ivana pl. Zajca, na prvi dojam, obavlja prilično ležerno. Radić djeluje flegmatično čak i kada govori o problemima na koje vrlo često nailazi, a to su, primjerice, probijanje rokova dramskih pisaca, otkazivanje nastupa glumaca zbog bolesti ili nekih drugih razloga te druge sitnice koje bi nekoga “koštale živaca”. Međutim, popularni Jastreb rješenje protiv stresa “posudio” je iz budističke filozofije.
- Uvijek se vodim Dalaj Laminim riječima - ako imaš problem koji možeš riješiti, riješi ga, a ako ga ne možeš riješiti, nemoj se nervirati jer onda imaš dva problema - govori nam 59-godišnji glumac dok u svojem poprilično skučenom uredu na trećem katu zgrade riječkog kazališta pregledava službene mailove kojih dnevno dobije 10-15, a to, složili smo se s njim, i nije neka pretjerano velika brojka. Na vratima je još uvijek natpis “Direktor drame”, relikt nekih prošlih vremena koji, čini se, nikome ne smeta. Žarko samo nehajno komentira da “moraju to zamijeniti”, no ne zvuči kao da se namjerava smjesta baciti na taj zadatak.
Radni dan počinje mu oko 8.30, 9 sati ujutro, a tome obavezno prethodi jutarnja kava u nekom od kafića u blizini riječkog teatra.
Nakon toga, u uredu prelistava novine te analizira izvještaje s dan ranije održanih proba. Tu su i svakodnevni kolegiji…
Dobivam pisane izvještaje sa svake probe i ako postoji neki problem, odreagiram. Na telefonu ne provodim previše vremena, možda sat vremena dnevno, jer volim stvari rješavati oči u oči. Osim toga, mobilni telefoni i nisu previše zdravi. Evo, upravo smo dobili poziv da predstava ‘Opća bolnica’ gostuje na jednom festivalu u Bugarskoj. No, ne pokrivaju putne troškove koji su dosta visoki, a situacija trenutačno nije baš bajna. Sada im moram sastaviti jedno ‘ljubavno pismo’, pa pokušati dogovoriti da ipak pokriju barem dio troškova, a onda ćemo probati naći neko rješenje za ostatak - priča Radić.
U susjednoj prostoriji radno je mjesto “njegove” dramaturginje Magdalene Lupi. Među ostalim, ona je zadužena za čitanje tekstova koje im šalju pisci.
- Godišnje dobijemo 20 do 30 tekstova, otprilike dva do tri mjesečno. Ima tu i poznatih i nepoznatih autora. Ne čitam sve tekstove nego samo one na koje mi Magdalena svrati pozornost. To je dosta ozbiljan dio posla kojemu pridajemo veliku važnost. Naime, postavljanje novih, dosad neizvođenih djela domaćih autora na pozornicu naša je dužnost, neka vrsta ‘strateške odrednice’ - govori Radić koji posao ravnatelja Drame obavlja već dvije godine, a na tom je mjestu naslijedio karizmatičnog Galiana Pahora, glumca koji je ostavio velik trag u riječkom teatru.
Kašnjenja naručenih tekstova, čemu pisci znaju biti skloni, Radić rješava tako da rokove postavi puno ranije nego što je premijera zamišljena. No, kada se termin premijere fiksira, izgovora više nema.
- Ne nerviram se, ali s druge strane, ne mogu dopustiti da se ode u ‘cajtnot’. Ne želim izgledati pretvrdo, ali isto tako, imam veliku odgovornost. Nastojim to izbalansirati - dodaje.
Žarko Radić u Rijeku je stigao prije pet godina, a u HNK je ostao na poziv bivše intendantice Mani Gotovac. Život u gradu na Rječini organizirao si je naizgled savršeno - stanuje u Dolcu, u samom centru Rijeke, na pet do deset minuta pješice od kazališta. U neposrednoj blizini zgrade teatra u vlasništvu ima kafić Set i beauty centar, jer njegov poduzetnički duh ne može mirovati. Ipak, zadnje vrijeme odlučio je malo stati na loptu. Otkriva nam da je pronašao partnera koji će preuzeti odgovornost za vođenje tih objekata, jer on to zbog velike količine obaveza nikako ne stiže.
Navlačimo priču na njegovu poduzetničku stranu, ali Radić se ne da. Za njega se, naime, često zna čuti da mu je kazalište samo hobi, jer si je egzistenciju osigurao svojim poslovima u Americi.
- Da, takva je glasina krenula čim sam stigao ovamo, ali tu nema previše istine. Prije nego što sam se vratio, u Kanadi sam imao jednu malu tvornicu namještaja koju sam prodao. Ali, novac se brzo potroši. Ljudi valjda misle da sam bogat jer nikada ne kukam, što je ovdje običaj. Istina je da dobro živim i imam dovoljno za ono što mi treba, a nisam previše zahtjevan. Kaže se da si bogat onoliko koliko ti malo treba. Recimo, vozim auto, Ford Focus, star deset godina i sasvim sam zadovoljan njime - priznaje glumac.
Trenutačno je u pregovorima za nastup u jednoj makedonsko-hrvatskoj TV seriji radnog naziva “Tvga za jug” koja bi se trebala početi snimati u ožujku. No, kratkoročno, valja mu ponoviti tekst za predstavu “Ljepotica i zvijer”, za što koristi svaki slobodni trenutak, jer predvečer je proba. Predstavu nisu igrali od ljeta i puno stvari se, kaže, pozaboravlja.
Nakon ureda, uskim kazališnim hodnicima, koji su prosječnim gledateljima potpuno nepoznat dio zgrade, spuštamo se u kazališni kafić, koji je Radiću neka vrsta drugog radnog mjesta. Priznaje da sastanke najviše voli održavati u kafiću, kazališnom ili nekom od obližnjih, jer kao strastveni pušač ne može dugo izdržati u uredu.
Tamo razmjenjuje nekoliko rečenica s mađarskim glumcem i redateljem Róbertom Alföldijem koji u Rijeci postavlja novu premijeru, Aristofanovu komediju “Lizistrata”.
Pod njegovom je ingerencijom 30-ak glumaca riječkog HNK, a suradnja je, tvrdi, jako dobra.
- To su sve vrhunski profesionalci i svima nam je zajednički cilj da se posao odradi kako treba - napominje Radić.
Zbog dinamike posla, Radić na riječku tržnicu, koja je smještena vrlo blizu zgrade HNK, odlazi vrlo rijetko. No, kada uhvati trenutak, kupi svježe voće, povrće ili neku drugu potrepštinu. Osim toga, tržnica je mjesto gdje se može sresti puno poznatih ljudi, a Radić je jedan od onih za koje se kaže da poznaju svih u gradu. Naime, ovaj je glumac na glasu kao vrlo društvena osoba. No, zanimljivo je da se uglavnom ne kreće u društvu svojih kolega iz branše, već su to riječki poduzetnici, ugostitelji, direktori, novinari, ribari…
Partizana Jastreba nikada se nije odrekaoRadićev kafić Set glumčeva je obavezna postaja u koju svraća svaki dan. Interijerom dominira fotografija Jastreba, lika koji je Žarko Radić utjelovio u popularnoj seriji “Kapelski kresovi”. Zahvaljujući toj ulozi, prišiven mu je nadimak koji nosi do današnjeg dana. To nije uspjela “pomutiti” ni uloga Tome Juraka u svojevremeno vrlo popularnoj sapunici “Villa Marija”.
Radić je rođen 13. travnja 1950. godine u Splitu, a počeo je glumiti 1971. Akademiju je završio u Beogradu, gdje je živio do 1991. godine, nakon čega se odselio “preko bare”.
- Bila su to teška vremena i više nisam mogao izdržati u Beogradu. Odlazak u Ameriku, tada sa 41 godinom, nije bio laka odluka - kaže Radić. U Bostonu je živio dvije godine, u Kanadi sedam. Vratio se prvo u Split, a zatim ostao u Rijeci. Partizana Jastreba se, pak, za razliku od nekih glumaca, nikada nije odrekao. I dan danas se rado odaziva na pozive starih partizana da na njihovim skupovima recitira partizanske pjesme.
http://www.jutarnji.hr/zarko-radic--leg ... li/488131/ 
Postao/la 
Gledaj na 
