Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Orehovica

Grad Rijeka se sastoji od 34 mjesna odbora i 637 ulica. Zanimljivosti o nekom dijelu grada, njegovoj prošlosti, sadašnjosti. Imamo i sve ulice i kućne brojeve kvartova , pogledajte i saznajte pod koji mjesni odbor pripada vaša ulica te otkrijete po kome ulica nosi ime.
Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3502
Teme: 80
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Orehovica

Post broj:#1  PostPostao/la Vežičanka » 23.7.2016, 11:56

OREHOVICA

KAKO JE OREHOVICA DOBILA IME

iZ knjige Andrije Račkog, "Povijest grada Sušaka" iz 1929., godine:

Mjesto Orehovica spominje se već 1681. godine. Jedan spis 1836. godine veli da se je današnja Orehovica od najstarijih vremena zvala Žakalj pa da joj je general Vukasović, graditelj Lujzijanske ceste, dao ime Hrast po krasnom prastarom Hrastu, što se je nalazio uz gradsku mitnicu.

Jedan dio Orehovice tako je pripadao gradskoj općini Sušak, dok je drugi dio pripadao općini Grobnik. U dolini Rječine u Orehovici danas se vide razvaline nekoć mlina kojeg su prozvali imenom onog kraja "Žakalj". Taj mlin sagrađen je 1841. godine.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Danas Orehovica ima najizrazitiji prometni položaj na Grobinštini. Preko njezina teritorija prolaze ceste različitog značaja. Izgradnjom zaobilaznice, Orehovica je povećala svoj prometni značaj. To su "sjeverna vrata" Rijeke. Orehovica pripada župi Svetog Jurja na Trsatu, Pa i danas ljudi sa Orehovice idu pješice na misu puteljkom koji vodi od tunela pod gradinom, pa ubrdo na Strmicu i Trsat.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Na planu iz 1845. godine vidi se raskršće u Orehovici. S lijeve strane dolazi Lujzijana i skreće prema Grobniku. Na desno ide cesta prema Dragi, a u donjem lijevom kutu vidi se cesta koja dolazi s Vežice (krak koji se odvajao od Karoline), danas je to ulica Kačjak.
Vidi se rampa na Lujzijani prema Grobniku. Tu je bila mitnica za ubiranje cestarine i drugih davanja za svaku prevezenu životinju, kola, raznu robu (odatle naziv mito).

klikni za veći prikaz
Orehovica raskršće 1845.jpg


uvećan dio gornjeg plana. Vidi se čuveni hrast po kome je Orehovici general Vukasović (graditelj Lujzijane) dao ime Hrast.
Prema Račkome hrast je tu stajao 300 godina, sve do prvih desetljeća 20og stoljeća. Zbog rampe, Orehovica se nazivala i Štranga.
:
Orehovica Lujzijana 1845.JPG
Orehovica Lujzijana 1845.JPG (152.87 KiB) Pogledano 711 puta


danas to raskršće izgleda ovako. Na dnu slike je zaobilaznica preko koje prolazi ulica Kačjak do raskršća.
raskršće Orehovica.JPG
raskršće Orehovica.JPG (148.38 KiB) Pogledano 711 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3502
Teme: 80
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Orehovica

Post broj:#2  PostPostao/la Vežičanka » 23.7.2016, 14:33

Rudolf Strohal- Uz Lujzinsku cestu

SELO OREHOVICA

Prvo selo, u koje dolazimo, idući iz Sušaka Lujzinskom cestom, jest Orehovica. Ona je udaljena od sušačko-riječkoga mosta po prilici tri kilometra.Ovo se je selo pravo razvilo istom u 19. vijeku.

U popisu pučanstva od g. 1805. navodi se, da je bilo na Orehovici u svemu pet kuća i 27 stanovnika. Kako se vidi, bilo je ovo mjesto već i prije poznato, ali saobraćajne su veze s ostalim svijetom bile u selu Orehovici posve slabe. Najbolja je bila ona cesta ili bolje kolni put, koji je vodio od Karolinške ceste kod Sv. Ane podno trsatskoga brijega do grobničkoga brijega preko Kaline. Odavle je jedan kolni put vodio u selo Pašac, a drugi strmi na Grobnik. Bio je još jedan kolni put, koji je spajao Orehovicu sa Dragom i koji je išao od Orehovice do Drage podno cerničkoga brda. Pored pomenutih putova bila su još dva puta ili bolje staze za pješake, jedan preko Strmice (Strmca) na Trsat, a drugi na Cernik. Svi ti putovi postoje još i danas.

Orehovica 1919.jpg
Orehovica 1919.jpg (266.27 KiB) Pogledano 707 puta

Uz ove su se putove nanizale u većim ili manjim razmacima kmetske kuće i posjedi. Bila su ondje već u 18. vijeku i dva vlastelinska dvora, jedan podno grobničkoga i cerničkoga brda koji je već g. 1714. pripadao Juliju pl. Benzoniju, te se je to mjesto na Orehovici dugo vremena zvalo "Benzonovo", a drugi podno trsatskoga brda, koji je u 18. vijeku pripadao kapetanu Suppeu.
Prvi je danas vlasništvo Antuna Bačića, industrijalca sa Sušaka, a drugi vlasništvo udove odvjetnika dra.Dragomira Bakarčića Milke, kćerke Dra.Marijana Derenčina. Dr. Dragomir Bakarčić baštinio je ovaj dvorac od svoje majke, koja je bila prvi put udata za unuka pomenutoga kapetana, odvjetnika na Rijeci, a drugi put za trgovca Bakarčića.

Među bregovima s jedne strane grobničkim i cerničkim, a s druge strane trsatskim pukla je plodna dolina, u kojoj se izmjenjuju vinogradi, oranice i livade i koja počinje tako zvanim fratarskim poljem nedaleko Drage, koje polje presijeca željeznička riječko-karlovačka pruga, a završuje kod Rječine, te je na Orehovici presijeca Lujzinska cesta na onom mjestu, gdje je ta dolina najviša i gdje prelazi Lujzinska cesta sa trsatskoga brijega na grobnički.
Ta je dolina dugačka do 3 kilometra, a široka je do pol kilometra, negdje više negdje manje. U šezdesetim godinama prošloga vijeka kupio je ovdje zemljište bakarski sudac Mužević i podigao ondje lijepu kuću. Danas je to imanje vlasništvo Busettija, te ga drži kolonija bugarska, koja se bavi u prvom redu uzgajanjem povrća, koje šilje ne samo na Sušak, nego idalje, kao u Crikvenicu, Rab i t.d.

Kmetovi i posjedi, koji su bili uz trsatski brijeg, potpadali su pod dominium bakarski, a koji su bili uz grobnički i cernički brijeg, potpadali su pod grobnički dominium. Isto tako potpadali su prvi pod župnu crkvu sv. Jurja na Trsatu, a drugi pod župnu crkvu u sv. Filipa i Jakova na Grobniku. Svi su bili rimokatolici. U 18. vijeku bile su najjače kmetske zadruge Vlašića i Barčića. Svoje su posjede imali sve do Rječine. Vlašići su se već u 18. vijeku podijelili. Od njih je bio Ivan najjači, te je Mihalj Vlašić prodao ugovorom od 10. veljače 1753. komad svoga umejka bratu Ivanu, a Andrija komad vinograda, umejka i kuće ugovorom od 3. veljače 1757. U to vrijeme pada i pritužba Ivana Vlašića na dominalski sud u Grobniku, kojom moli, da mu braća plate odštetu, što je podigao uz Rječinu zid za obranu svoje zemlje i zemlje braće svoje.
Ivan Vlašić s Petrom Barčićem uzeo je ugovorom od 17. prosinca 1771. u najam na pet godina vinograd udove kapetana Ane Marije Suppe, koji je poslije smrti njena supruga jako opustio. Braća Andrija, Petar, Antun i Fran Barčić prodali su 16. ožujka 1800. komad svoje šume na desnoj obali Rječine u tako zvanom Žaklju trsatskomu posjedniku Luki Matkoviću, da ondje sagradi mlin. Luka se je Matković obratio i molbom od 17. kolovoza 1801. na dominium grobnički, da mu dopusti mlin na Rječini podići. On je doista podigao maleni mlin, koji je nekoliko godina dobro radio. Malo iza toga zamolio je također Luka Matešić, da mu se dopusti sagraditi nešto poviše uz lijevu obalu Rječine mlin. I Matešićev mlin bio je isprva malen, nešto veći od Matkovićeva.

G. 1804. gradila se je na Orehovici Lujzinska cesta. Dio Lujzinske ceste od Sušaka do Orehovice gradio se sa najvećim poteškoćama. Valjalo je upravo usjeci cestu u strmi trsatski brijeg. Gotovo nitko nije mogao vjerovati, da bi se onuda, kuda si nije mogla prekrati puta ni najvještija koza, mogla graditi cesta. Pa je ipak upravo majstorski izvedoše tadanji inžiniri.
Na Orehovici prelazi Lujzinska cesta sa trsatskoga na grobnički brijeg. Do Orehovice ide ova cesta povrh Rječine. Sa Lujzinskom je cestom odlanulo selu Orehovici.

Orehovica 1928.jpg
Orehovica 1928.jpg (218.65 KiB) Pogledano 707 puta

Orehovica je oživjela novim životom. Postala je najobljubljenije izletište Riječana. Na tisuće Riječana polazilo je u Orehovicu, da se nadivi upravo umjetničkom tehničkom remek-djelu ove ceste i da se podjedno okrijepe kapljicom dobrog primorskog vina. Gospoštija grobnička je pretvorila malenu lugarsku kućicu u gostionu i dala ju u zakup. Podno trsatskoga brijega bila je uz Lujzinsku cestu podignuta prizemna gostiona sa krasnim vrtom, kojoj je dugo bio vlasnikom Ivan Jelušić.
Kad je društvo Lujzinske ceste napustilo nakanu, da podigne na Sušaku zgrade za svoju mitnicu, podignu takve zgrade na Orehovici baš na prelazu sa trsatskoga brijega na grobnički. U glavnoj je zgradi bila pisama i stanovi za činovnike. Zemljište je društvo kupilo od Vlašića. Na grobničkom su brijegu bile zgrade, a na trsatskom krasan vrt i vinograd sa lijepim kolosjekom.

Ali Lujzinska je cesta dala pobude, da su se na Orehovici podigla dva velika mlina. Na pobudu Gašpara Matkovića, koji je baštinio od oca maleni mlin u Žaklju, sagradi ondje g. 1841. veliki mlin Tršćanin Ottavio Fontana sa više zgrada. Kasnije je Fontana taj mlin prodao dioničarskom društvu "Stabilimento commerciale di Fiume". Ravnatelj ovoga mlina bio je Iginij Scarpa. G. 1864. izgorio je ovaj mlin. Sad ga je od društva prekupio spomenuti Scarpa i podignuo još ljepši i veći mlin. Međutim je mlin mijenjao razne vlasnike. Na mjestu, gdje je imao Luka Matešić maleni mlin, podignu također njegov sin Antun Matešić oko g. 1840. veliki mlin sa više velikih zgrada. Taj je mlin baštinio sinovac Antunov Valerijan Matešić, veliki hrvatski rodoljub. I taj je mlin izgorio g. 1864., ali ga nije Matešić više podigao, jer su novčane prilike mladoga Matešića jako trgnule u nazadak.
Obadva ta mlina bila su spojena posebnim cestama sa Lujzinskom cestom, prvi ispod Orehovice kod tako zvanoga Orišića, a drugi na Orehovici.

G. 1833. podignuta je bila kraj zgrada glavne mitnice još jedna lijepa velika jednokatna kuća, u kojoj je imao neko vrijeme dućan svakovrsne robe neki Peršić. On je kupio iza zgrada Lujzinske ceste pusto kamenito zemljište, na kojem je uredio lijep vinograd i podigao malu kuću.

Kad je g. 1848. kmetstvo prestalo, posvetilo se mnogo mladih ljudi iz Orehovice pomorstvu, čime su si pribavili veliko životno iskustvo. Mnogi obogativši se u stranom svijetu, otvorili su trgovine na Rijeci. Sirotinja služila je novac u tvornici papira i u mlinovima.

slika iz teme Fotografije i slike osoba, lica prošlosti
Slika

Društvo je Lujzinske ceste prozvalo onaj dio Orehovice, gdje je imalo svoje zgrade "Hrast" po velikom hrastu, koji se je nalazio ispred društvenoga vrta. Mjesto "Hrast" govori se još danas "Kod hrasta". Ime "Benzonovo" čuje se u novije vrijeme svemanje.

Vrlo je zanimiv na Orehovici most preko Rječine, koji je podignut na hridinama, gdje se je najviše primakao trsatski brijeg riječkom brijegu Kalvariji, tako da cijeli most izgleda kao da lebdi u zraku, a pod njim provaljuje Rječina kroz veliku kamenitu rupu, koja kamenita rupa (hridina) faktično na ovom mjestu veže trsatski sa riječkim brijegom, i gdje pada voda nekoliko metara duboko. Ovaj se most nalazi na cesti, koja vodi od Lujzinske ceste do dioničarskog mlina. Ovdje je dao mladi Matešić Valerijo učiniti sa strane trsatskoga brijega sprorov (tunel), da će ovdje podići neku tvornicu, dapače prikupio je već i kamen, koji još i danas razbacan ondje leži, ali do tvornice ipak nije došlo, jer nijesu novčane prilike toga dopuštale Matešiću.

slika iz teme Fotografije i slike osoba, lica prošlosti
Slika

Budući da se je broj pučanstva znatno umnažao u 19. i početkom 20. vijeka na Orehovici, osnovana bi ondje pučka škola, koju ne polaze samo djeca iz sela Orehovice, nego i djeca iz susjednoga sela Pašca, koje je selo udaljeno od Orehovice po prilici 2 kilometra. Orehovčani govore danas čakavskim narječjem više ekavskoga neko ikavskoga izgovora. Najsličnije je njihovo narječje grobničkomu, samo Orehovčani znatno brže govore nego li Grobničani. Bave se idanas mnogo poljodjelstvom i stočarstvom. Danas hrane ponajviše krave radi mlijeka, koje mogu vrlo dobro unovčiti na Sušaku i na Rijeci.
Prije gradnje Lujzinske ceste do 19. vijeka mnogo su gojili ovce radi vune, iz koje su žene prele i plele zimska odijela. Voća imade svakovrsnoga, kao trešanja, višanja, šljiva, bresaka, jabuka, krušaka, oskorušava i svakovrsnih smokava. Vinova loza također dobro uspijeva na Orehovici. Od drveća imade najviše hrastova. U novije je doba podignuto više ljetnikovaca,tako zvanih "campagna" na Orehovici. Danas mlin u Žaklju ne radi, jer je pripao Italiji, a sa riječke strane nema onamo puta.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3502
Teme: 80
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Orehovica

Post broj:#3  PostPostao/la Vežičanka » 23.7.2016, 21:52

O Orehovici piše Andrija Rački i u knjizi Prilozi k povijesti grada Sušaka (1947.)

Nalazi se na granici Sušaka i Grobnika; veći dio pripado je upravnoj općini Grobnik, manji gradskoj općini Sušak: granična crta išla je u pravcu puta koji vodi iz Orehovice prema Čavlima preko Rebra, zatim kanalom, koji ide iz Orehovice kroz uvalu prema željezničkoj pruzi. Taj se kanal zvao već u staro doba Rakov jarak a i sada ga krste tim imenom.
Prva kuća na grobničkoj strani bila je mitnica, sada kuća Hlača-Blau.

Mjesto, o kome pišemo, dolazi u staro doba pod tri raznolika imena pa se zove Orehovica, Hrast, Stranga. Ovo posljednje ime nastalo je tada, kad je sagrađena mitnica, jer se tad zatvarala cesta brkljom, koju naši zovu »štrangom«. (vidimo na planu iz 1845. post br.1-op V.)

Hrastom okrstiše mjesto, po starom hrastu, koji raste tik puta, što vodi u Kačjak. Taj je vrijedni starina, koji eto čini mali dio naše povijesti, pred kratko vrijeme izgubio život iza što je gotovo 300 godina prkosio buri i oluji. (i njega vidimo na planu u postu br.1-op. v.)

Godine 1836. čita se »Mautamt Hrast«. Ime Orehovica spominje se u staro doba. Stara isprava iz godine 1642. kazuje, koliko će pojedina sela grobničke' gospoštije davati svake godine gazdi gospoštije.

Najstariji dio Orehovice jest Kalina. Onuda je prolazio put, što dolazi sa Grobnika pa teče dalje prema Dragi uz posjed Busetia, dok drugi ogranak ide prema s. Ani kroz Kačjak, odnosno preko Strmiće na Trsat. Put preko Evanđelja jest kasnijeg datuma, sagrađen onda, kad je nastala Luizinska cesta. Do Kaline nalazIo se posjed ugledne i bogate obitlji Krtica. Prema Kobleru bila je ta obitelj podrijetlom sa Rijeke a posjedovala na početku 19. vijeka brodogradilište te više kuća i vinograda.
Iz te obitelji potiče Mato Krtica, koga imenovaše 1774. đakovačkim biskupom. Dvorac tik Kaline bio je vjerojatno građen prije, no je obitelj Krtica došla onamo. Kasniji vlasnici onog posjeda bili su Benzoni, Štanger, Skulič, Albert Ruhr te pok. Ante Bačić.

Na posjedu bila je kućna kapela pa imade bilješka iz početka 19. vijeka: "GuardIanus apud D. Kertizza missam dixit et prandium sumpsit."
Na oltaru kapele bila je slika sv. Josipa i s. Ane.
Ljudevit Stanger, gospodar dvorca, napusti kapelu, a oltarnu sliku posla na Grobnik u župnu crkvu.

Novi život stade živjeti Orehovica, kad je kroz nju prošla glasovita Luizinska cesta. Sagradi je general Filip Vukasović, graditelj više znamenitih cesta u našem Primorju. Novac za gradnju dade dioničko društvo, u kome je bilo više hrvatskih i ugarskih magnata, među drugima zagrebački biskup Vrhovac.
Isto je društvo sagradilo bivŠu kuću Mayländerovu, koja mu je bila potrebna ili za nastambu činovnika i inžinjera ili za druge poslove u vezi s cestom.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
dolje je citat iz teme Najstarije kuće u Rijeci do 1900 godine
Trebalo bi biti Mayländer (A.Rački) ne Melender. (Melender piše i na stranici Mjesnog odbora Orehovica (o domu sagrađenom 1833.)

nikola napisao:Na Orehovici, izgrađen je 1833. godine prekrasni ljetnikovac gospodina Melendera.
I danas na pročelju zgrade stoji rimskim brojkama ispisan datum gradnje-MDCCCXXXIII. Sa donje strane na teraci, još stoji i šterna na čijim metalnim poklopcem stoji godina 1874.

vidite rimske brojeve?

šterna na teraci

nekada je to bio raj za odmor i razonodu, danas ceste sjeku taj ljetnikovac

ah da, i godina izgradnje šterne na poklopcu


U postu koji sam gore citirala su nestale slike, ali dvije slike zgrade Mayländerove sagrađene 1833. (danas dom Orehovica, a u prizemlju s pogledom na raskršće je restoran) imamo u temi Šterne

ovdje se vidi godina 1833. na fasadi s metalnim rimskim brojevima.
Slika

šterna u dvorištu kuće
Slika

slike sa Google Eartha Doma Orehovice (bivša kuća Mayländer)
strana prema raskršću, u prizemlju je restoran:
Orehovica dom.JPG
Orehovica dom.JPG (104.99 KiB) Pogledano 695 puta

strana prema Draškoj dolini i Vežici, ovdje je prodavaonica boja Kalina

Orehovica dom 1.JPG
Orehovica dom 1.JPG (146.13 KiB) Pogledano 694 puta

Avatar korisnika
milic
R13kA
R13kA
 
Postovi: 824
Teme: 6
Pridružen: 5.6.2012, 17:39

Re: Orehovica

Post broj:#4  PostPostao/la milic » 28.7.2016, 11:56

Odlično obrađeno, Vežičanka. :bravo:
Interesantno, barem meni, je da nikad nisam bio u ovoj oštariji. Jednom, vrag zna kad ali kad sam bio jako mlad, tamo početkom sedamdesetih, sam bio na plesu s Vežičanima ljeti. Bila je terasa tu gdje je sad oarking za prodavaonu boja.
Daj balu mali!

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3502
Teme: 80
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Orehovica

Post broj:#5  PostPostao/la Vežičanka » 28.7.2016, 12:40

Hvala miliću!

Ja sam bila u oštariji jednog zimskog dana na pivi.
Sad nije oštarija nego je nedavno otvoren restoran u tom prostoru u prizemlju https://www.facebook.com/Restoran-Oreho ... 953868523/

Na gornjem katu su koliko znam prostorije doma. Prodavaonica boja (i još raznih stvari) je bila dugo vremena omiljena Riječanima. Uvijek problem za parkirati ispred. Sad ne znam kako se nose s konkurencijom Bauhausa i sličnih.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3502
Teme: 80
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Orehovica

Post broj:#6  PostPostao/la Vežičanka » 2.8.2016, 15:18

BENZONOVO

Rudolf Strohal "Uz Lujzinsku cestu" (1935):

Bila su ondje već u 18. Vijeku i dva vlastelinska dvora, jedan podno grobničkoga i cerničkoga brda, koji je već g. 1714. pripadao Juliju pl. Benzoniju, te se je to mjesto na Orehovici dugo vremena zvalo »Benzonovo«.
Danas je vlasništvo Antuna Bačića, industrijalca sa Sušaka. Ime “Benzonovo” čuje se u novije vrijeme sve manje. (ovo "danas" odnosi se na godinu 1934.- op Vežičanka)

A.Rački "Prilozi k povijesti grada Sušaka" (1947.):

Najstariji dio Orehovice jest Kalina. Onuda je prolazio put, što dolazi sa Grobnika pa teče dalje prema Dragi uz posjed Busetia, dok drugi ogranak ide prema s. Ani kroz Kačjak, odnosno preko Strmice na Trsat. Put preko Evanđelja jest kasnijeg datuma, sagrađen onda, kad je nastala Luizinska cesta.
Do Kaline nalazIo se posjed ugledne i bogate obitelji Krtica. Prema Kobleru bila je ta obitelj podrijetlom sa Rijeke a posjedovala na početku 19.vijeka brodogradilište te više kuća i vinograda.

Iz te obitelji potiče Mato Krtica, koga imenovaše 1774. đakovačkim biskupom. Dvorac tik Kaline bio je vjerojatno građen prije, no je obitelj Krtica došla onamo.

Kasniji vlasnici onog posjeda bili su Benzoni, Štanger, Skulič, Albert Ruhr te pok. Ante Bačić.
Na posjedu bila je kućna kapela pa imade bilješka iz početka 19. vijeka:
Guardianus apud D. Kertizza missam dixit et prandium sumpsit.

Na oltaru kapele bila je slika s. Josipa i s. Ane. Ljudevit Stanger, gospodar dvorca, napusti kapelu, a oltarnu sliku posla na Grobnik u župnu crkvu.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Na planu iz 1844. prikazana je ta zgrada.:

klikni za veći prikaz
Benzonovo 1844.jpg


Na karti iz 1861. vidi se tlocrt te zgrade http://mapire.eu/en/map/cadastral/?bbox ... .214296243
Orehovica 1861.JPG
Orehovica 1861.JPG (69.29 KiB) Pogledano 653 puta


Danas bi to bilo na raskršču između Grobničke ceste i ulice Kalina
Orehovica ulica Kalina.JPG
Orehovica ulica Kalina.JPG (86.27 KiB) Pogledano 653 puta

Avatar korisnika
ozren
Rijekofil
Rijekofil
 
Postovi: 1038
Teme: 16
Pridružen: 23.10.2010, 21:24

Re: Orehovica

Post broj:#7  PostPostao/la ozren » 9.11.2016, 19:41

Prema karti iz 1940.godine na Orehovici je postojala ciglana.Prema legendi, Fornace visoka peć(ciglana) Mattoni.
Na karti se uočava Mlikaričin put koji vodi prema Hrastenici(pisalo se na forumu o tom putu).Ciglana je bila udaljena 300-400 metara od početka puta,
pa to može biti pomoć za utvrđivanje današnjeg stanja.
Fiume Eneo_1940.jpg
Fiume Eneo_1940.jpg (233.43 KiB) Pogledano 437 puta


Legenda.jpg
Legenda.jpg (57.94 KiB) Pogledano 437 puta

Daluka
Šegrt
Šegrt
 
Postovi: 344
Teme: 7
Pridružen: 13.10.2015, 17:08

Re: Orehovica

Post broj:#8  PostPostao/la Daluka » 9.11.2016, 22:06

Ako je bila onda je to kod ove zgrade ili čak ta zgrada, tu bi treba tražiti.
Orehovica_ciglana.jpg
Orehovica_ciglana.jpg (234.4 KiB) Pogledano 429 puta

Daluka
Šegrt
Šegrt
 
Postovi: 344
Teme: 7
Pridružen: 13.10.2015, 17:08

Re: Orehovica

Post broj:#9  PostPostao/la Daluka » 10.11.2016, 12:48

Dr. A. Rački u knjizi "Prilozi k povijesti grada Sušaka" piše o ciglani.
Orehovica_ciglana1.jpg
Orehovica_ciglana1.jpg (127.02 KiB) Pogledano 411 puta


Ozrene, karta je iz koje godine, odnosno koja je osnovna na osnovu koje je dopunjavana?
Prema tekstu iz knjige, zadnji ostaci su srušeni 1935., što se slaže s njemačkom kartom koju ja imam iz 43. napravljena na osnovu Jugoslavenske karte iz 35-te i na njoj nema ucrtane ciglane.

Avatar korisnika
ozren
Rijekofil
Rijekofil
 
Postovi: 1038
Teme: 16
Pridružen: 23.10.2010, 21:24

Re: Orehovica

Post broj:#10  PostPostao/la ozren » 10.11.2016, 13:24

Daluka napisao:Ozrene, karta je iz koje godine, odnosno koja je osnovna na osnovu koje je dopunjavana?
Prema tekstu iz knjige, zadnji ostaci su srušeni 1935., što se slaže s njemačkom kartom koju ja imam iz 43. napravljena na osnovu Jugoslavenske karte iz 35-te i na njoj nema ucrtane ciglane.


Moja je kao što sam napisao iz 1940.godine.
U IGM-u posjeduju karte Fiume Eneo 1919, 1927, 1934 i 1940.
Znači na karti iz 1934. je mogla biti ucrtana ciglana (zapravo samo dimnjak).
Nakon rušenja dimnjaka 1935.godine nisu unijete promijene u karti iz 1940.
Jel tako?

Avatar korisnika
Pero guska
Šegrt
Šegrt
 
Postovi: 138
Teme: 6
Pridružen: 29.11.2014, 21:50
Lokacija: Rijeka, Donja Vežica

Re: Orehovica

Post broj:#11  PostPostao/la Pero guska » 15.11.2016, 23:47

Vežičanka napisao:Hvala miliću!

Ja sam bila u oštariji jednog zimskog dana na pivi.
Sad nije oštarija nego je nedavno otvoren restoran u tom prostoru u prizemlju https://www.facebook.com/Restoran-Oreho ... 953868523/

Na gornjem katu su koliko znam prostorije doma. Prodavaonica boja (i još raznih stvari) je bila dugo vremena omiljena Riječanima. Uvijek problem za parkirati ispred. Sad ne znam kako se nose s konkurencijom Bauhausa i sličnih.


Oštarija je bila prilično loša zadnjih godina prije nego je zatvorena. Ne znam kako je sada nisam bio.

A Kalina ima tu prednost osoblje odmah na usluzi, blizina. Ja kažem da je vrijeme ako si zaposlen jednak resurs kao novac. Za ići u Bauhaus trebaš izgubiti pola dana. Mali dućani prehrane nisu mogli opstati jer su veliki lanci došli skroz u grad, ali za željezarije i boje i lakove to ne vrijedi jer nema nijedan u gradu.


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Kvartovi

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost