Riječka SIDARMA
Danas u Rijeci ima sjedište samo nekoliko brodarskih tvrtki (Jadrolinija, Lošinjska plovidba-Brodarstvo, Damaco, Dinamarin), neke su propale (Jugolinija-Croatia Line), a neke su potpuno zaboravljene. Među njima je i Societa SIDARMA (Societa Italiana d' Armamento) koja se prilikom osnutka zvala Societa Fiumana di Navigazione čije je sjedište bilo na Obali (Riva) Emanuele Filiberto br. 4.
Brodar je 1937. godine pristupio ministarskom planu modernizacije talijanske trgovačke flote koji se odlučio za tzv. „drugi tip“ brodova namijenjenih linijskom prijevozu generalnog tereta s velikim otvorima skladišta, električnim vitlima, jakim derićima za dizanje teških tereta pogonjenih dvotaktnim motorima FIAT sa šest cilindara koji su imali nisku potošnju i omogućavali velike brzine. Dimnjak je bio ukrašen s dvije od tri riječke boje – crvena i žuta, a brodovi su dobili imena nekoliko venecijanskih duždeva.
Andrea Gritti
Brod je izgrađen u brodogradilištu Cantieri Riuniti dell' Adriatico u Monfalconeu 1939. godine, imao je 6.337 tona nosivosti uz 143,46 metara dužine i 18,47 metara širine. Pogonio ga je motor FIAT 646 od 4.800 KS brzinom od 16,67 čvorova.
Korišten za opskrbu libijskog fronta. Početkom rujna 1941. godine plovio je u konvoju iz Napulja prema Tripoliju kada su ga torpedirali britanski zrakoplovi tipa Swordfish, bazirani na Malti, oko 25 milja od rta Spartivento. Brod je eksplodirao i potonuo uz gubitak od 347 osoba koje su se nalazile na brodu (posada i vojnici). U konvoju su se nalazili i brodovi Vettor Pisani, Francesco Barbaro i Sebastiano Venier, sva tri istoga brodara te Rialto (6.099 tona nosivosti) u pratnji razarača Da Recco, Dardo, Folgore i Strale. Barbaro je oštećen, ali je otegljen od strane razarača Dardo i kasnije popravljen.
Brodar je odmah odlučio da isto ime ponese brod koji se nalazio u izgradnji u Monfalconeu istih osobinakoji je porinut tek 1943. godine. Taj, drugi Gritti, bio je jedan od rijetkih koji je preživio rat i nastavio ploviti pod stijegom istog brodara do 1967. godine kada je promijenio ime u Veritas i vlasnika - Societa Veras Shipping Co. iz Famaguste (Cipar). U rezalište je dospio 1971. godine i to u Kaohsiungu.
Francesco Barbaro
Izgrađen je u brodogradilištu u Monfalconeu 1939. godine i bio je istih osobina kao i Gritti. Krajem rujna 1942. godine torpedirala ga je britanska podmornica HMS Umbra P-35 pod zapovjedništvom poručnika Maydona oko 35 milja južno od rta Maranthia (kod otoka Zakynthos) i teško ga oštetila. Brod je potonuo nekoliko dana kasnije 50 nautičkih milja jugozapadno od istoga rta, odnosno zapadno od Navarina, nakon drugog napada iste podmornice. Brod je plovio u konvoju iz Brindizija za Benghazi.
Tom prilikom stradali su (prema nepotpunim podacima koji se prvi put objavljuju) i Antonio Muscoli i Ernesto Calcich iz Rijeke, Giovanni Devescovi iz Zadra te Gaspare Zagabria iz Plomina.
Drugi brod istoga imena je izgrađen 1943. godine u Cantieri Riuniti dell' Adriatico u Monfalconeu (novogradnja 1251) za riječkoga brodara SIDARMA kao Carnaro, ali se radilo o tankeru koji je 1955. pretvoren u bulkcarrier, a tek 1955. postao je Francesco Barbaro. Svoja putovanja završio je u rezalištu Vado Ligure 1967. godine.
Marco Foscarini
Izgrađen je u brodogradilištu u Monfalconeu 1940. godine, bio je istih osobina, a korišten je u iste svrhe- snabdjevanje libijskog fronta. U studenom 1943. godine potopljena je od strane posade u Tripoliju. Podrtina je, navodno, 1948. godine izrezana u engleskom Barowu.
Brodar je isto ime nadjenuo brodu koji se gradio u istom brodogradilištu i koji je isporučen 1943. godine i koji je bio gotovo istih osobina. Taj brod je torpediran i potopljen 21. travnja 1943. godine 42 nautičke milje zapadno od Favignane od strane britanske podmornice HMS Union.
Prema nepotpunim podacima, koji se po prvi put objavljuju, pri potonuću stradali su i Antonio Bonich i Matteo Bussani iz Malog Lošinja, Rodolfo Finderle iz Rijeke te Egidio Lettis iz Voloska.
Kao zanimljivost: 1952. godine još jedan brod, tipa Liberty, dobiva isto ime (izgrađen je kao Fort Grahame) koji će 1960. godine zaploviti kao Promina u floti šibenske Slobodne plovidbe.
Pietro Orseolo
Izgrađen je u brodogradilištu u Monfalconeu 1939. godine i bio je istih osobina kao i ostali blizanci. Za razliku od svoje subraće ovaj je brod iznajmljen Lloyd Triestinu i početkom rata se našao se u japanskoj luci Kobe kada je donijeta odluka da s brod vrati u domovinu. Trebalo je preploviti gotovo 20.000 milja izbjegavajući britanske i američke ratne brodove. Brod je uspješno, nakon 58 dana plovidbe, stigao s dragocjenim teretom iz Japana za Italiju i Njemačku. Početkom listopada 1942. godine odlučeno je da s teretom za japanskog saveznika krene, preko rta Dobre nade – natrag. U Kobe je stigao u prosincu bez većih problema. Krajem siječnja kreće opet prema Europi s teretom sirove gume i s oko devedeset Nijemaca koji se vraćaju u domovinu. Krajem ožujka kod rta Finisterre dočekuju ga njemački ratni brodovi kako bi ga štitili. No, prvog travnja, u Biskajskom zaljevu, torpedira ga američka podmornica Skad, a zahvaljujući nepropusnim pregradama brod uspijeva doći do Bordeauxa. Brod je konačno potopljen u toj luci 21. prosinca 1943. godine od strane – Nijemaca koji se povlače. U tom trenutku na krmi više nije Rijeka (Fiume) upisana kao matična luka, već Rim (Roma).
Kao zanimljivost: 1952. godine još jedan brod, tipa Liberty, dobiva isto ime (izgrađen je kao Fort Livingstone) koji će 1960. godine zaploviti kao Bor u floti šibenske Slobodne plovidbe.
Sebastiano Venier
Izgrađen je u brodogradilištu u Monfalconeu 1940. godine i bio je istih osobina kao i ostali blizanci. Zanimljivo je da je tijekom izgradnje prodan brodaru N.V. Nederlandsche Stoomvaarts Mij. „Oceaan“ iz Amsterdama i dobio ime Jason, ali nije nije isporučen prije njemačke okupacije Nizozemske, prodaja je otkazana te je brod dobio prvotno ime i izgrađen za riječkog brodara.
Torpediran je pet milja južno od Navarina devetog prosinca 1941. godine od britanske podmornice HMS Porpoise (zapovjednik poručnik Pizey) dok je plovio iz Benghazija za Taranto. A oštećeni brod je ponovno torpediran i konačno potopljen 15. prosinca od strane britanske podmornice HMS Torbay.Tom je prlikom stradalo oko 300 britanskih ratnih zarobljenika koji su se nalazili na brodu.
Sidarma je isto ime odmah dala brodu koji je bio u gradnji u istom brodogradilištu i koji je isporučen 1943. godine. Brod 1944. godine pada u ruke Nijemcima i postaje Kapitan Diederichsen. Krajem veljače u plovidbi iz Pule prema jugu napada ga francuska torpiljarka Le Fantasque kod Premude, a brod tone u teglju prema Puli prvoga ožujka.
Sidarma je 1943. godine u Trstu izgradila tanker Illiria od 8.201 tona nosivosti. Brod je imao vrlo zanimljiv život: 1943. godine posada ga topi u Trstu, slijedeće godine koriste ga Nijemci, 1945-46. godine koriste ga saveznici,1955. godine povratkom u Sidarmu postaje Sebastiano Venier, 1966. godine postaje Gemesef, a izrezan je 1973 . godine u Kini.
Vettor Pisani
Izgrađen je u brodogradilištu u Monfalconeu 1939. godine i bio je istih osobina kao i ostali blizanci.Brod je bombardiran, torpediran i potopljen 25. srpnja 1942. godine južno od Argostolija.