Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Naši slavni jedrenjaci

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21391
Teme: 861
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#31  PostPostao/la Adamić » 23.6.2017, 15:29

Bravo Vežičanka, rasturaš ! :gore :zastava: :čitati:

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3569
Teme: 90
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#32  PostPostao/la Vežičanka » 24.6.2017, 10:36

Adamiću :cvijece
------------------------------------------------------------------------------------
MORNARI I ALBATROSI

Zanimljivo je što piše kap. Širola o odnosu mornara s albatrosima, pa ću to podijeliti s vama.
Albatrosi, te veličanstvene ptice bile su mornarima svakodnevna pojava u Južnom oceanu. Kako saznajemo iz dnevnika kap. Širole, mornari ih nisu gledali s divljenjem, već su ih koristili da nešto zarade, pa čak i da pojedu nešto mesa, premda im meso nije ukusno:


Da bi nam prikrili dosadu, počeli su nas salijetati golemi albatrosi. Sa svojim krilima od pet metara raspona spuštali su se na morsku površinu kao živi oblaci.

No, mornari se nisu zabavljali isključivo promatranjem tih orijaških i proždrljivih srodnika naših galebova, već su ih počeli nemilosrdno hvatati.
Naime, na dugu i čvrstu uzicu postavili bi udicu načinjenu od lima preostalog od polupanih posuda za petrolej i vezali u obliku trokuta.
Na tako improviziranu udicu stavljali bi komad slanine. Proždrljivi albatros progutao bi meku a mornari bi s najvećim užitkom i uz povike "Jurija-a-a-a-a!" povlačili pticu, koja bi se uzdigla kao avion, koji se spušta na aerodrom.

albatros 2.jpg
albatros 2.jpg (73.7 KiB) Pogledano 265 puta

Dovučen na palubu, albatros je nemoćno i nespretno koracao, jer krila više nije mogao raskriliti, i davao bi od sebe znakove bespomoćnog bijesa. No, sve to nije dugo trajalo, jer bi se u najkraćem roku našao u rukama derača.
Utrobu bi izvadili i nadomjestili je slamom.
U takvom su ih stanju sačuvali i kasnije prodavali ornitolozima u Engleskoj po jednu funtu za svakoga.

Bilo je međutim i takvih među albatrosima, koji uhvaćeni na udicu nisu uzlijetali, već bi tražili spas zaronivši u more.
Sudbina im je bila ista, samo s tom razlikom, što su bili izvučeni polomljenih krila, i umjesto kod nekog ornitologa završavali su u želucu posade, iako im meso nije bilo ukusno.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Šteta što neki od tih prepariranih albatrosa nije stigao do riječkog Prirodoslovnog muzeja.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3569
Teme: 90
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#33  PostPostao/la Vežičanka » 27.6.2017, 16:00

Od životinja bilo je na brodu mačaka čiji je zadatak naravno bio da love miševe. Čak su se i macile na jedrenjaku.
Vozilo se žive kokoši i svinje za hranu posade, a to se trošilo za kakve praznične dane.

Miroslav Grdaković, vođa palube plovio je 1923. god. na norveškom jedrenjaku, kitolovcu imena "Tijuca" (Tihuka).
U svojim sjećanjima piše (knjiga "Oploviti Cape Horn") da je najveći kit koga su ulovili bio dug 23 m. Bila je to ženka iz čije je utrobe barba Slave izvukao tek začetog kita dugog 22 cm. U bočici s eterom i s nekoliko fotografija o lovu na kitove poslao je to zagrebačkom prirodoslovnom muzeju.
(Tko zna što je s tim, to jest da li fotografije i zametak još postoje?- op. Vežičanka)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
O jedrenjaku "Crono" (više o njemu čitajte u postu br.25), koji je spasio posadu engleske škune "Geraldine" našla sam u staroj štampi, u "Subotičkom glasniku" od 31. listopada 1874. ovo:

Subotički glasnik 31 listopad 1874- Crono.JPG
Subotički glasnik 31 listopad 1874- Crono.JPG (33.19 KiB) Pogledano 232 puta

matrosi su mornari na ruskom jeziku

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3569
Teme: 90
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#34  PostPostao/la Vežičanka » 3.7.2017, 15:46

Nije priča o našim jedrenjacima ili pomorcima, ali je zanimljivost vezana uz albatrose oko Cape Horna, iz sjećanja britanskog kapetana Jamesa Bisseta.

James Bisset, kasnije zapovjednik velikih putničkih brodova kao što su Queen Mary i Queen Elizabeth, svoju prvu plovidbu imao je na britanskom jedrenjaku County of Pembroke 1898. kao petnaestogodišnji dječak. S tim jedrenjakom je oplovio Cape Horn.
Svoja sjećanja na plovidbu jedrima opisao je u knjizi Sail Ho!
Spomenimo i to da je Bisset plovio na parobrodu Carpathia kao drugi časnik palube one kobne noći kada je stradao Titanik, te je sudjelovao u spasavanju putnika s Titanika. (opisano u knjizi Tramps and Ladies)

Engleski mornari vjerovali su, da kada mornar umre na moru, a njegovo tijelo bude bačeno u more, on se kasnije vrati na ovaj svijet kao albatros. S toga bi prema njihovom vjerovanju bio zločin ubiti albatrosa, a također bi to donijelo i nesreću.

albatross.jpg
albatross.jpg (36.95 KiB) Pogledano 150 puta

Međutim, za duše mrtvih mornara, čin milosrđa je uhvatiti nekog albatrosa i dati mu šansu da (ponovo) hoda palubom.
Albatrosa su lovili pomoću mornarske kuke na koju bi zakačili usoljenu slaninu, a koju bi vukli s krme broda. Albatros bi kljucao slaninu ali ne bi progutao kuku, nego bi mu se gornji dio kljuna, koji je zakrivljen, zaglavio u kuku.
Tada je bilo potrebno nekoliko mornara da ga drži i spriječi da odleti. Naposljetku, kada bi se ptica izmorila, povukli su je na palubu. Tu bi je pustili. Albatros nije mogao poletiti s palube, jer nije s palube mogao postići dovoljnu brzinu za uzlet.
Ponekad su znali imati čak po šest tako uhvaćenih albatrosa na palubi.
Ptice nisu pokušavale ujedati, grepsti ili napadati. Hodale bi okolo na svojim kratkim nogama, očito nenaviklim da podnose težinu tijela.
Međutim, na opće iznenađenje, nakon nekoliko minuta na palubi, ptice bi dobile morsku bolest, pa bi čak i povraćale.
Nakon što su ih promatrali neko vrijeme, mornari bi ih bacili natrag u more. Tu bi oni odmah raširili svoja veličanstvena krila, uzeli zalet i odletjeli, kao da im se ništa neobično nije dogodilo.

Bilo je poznato da osamljeni albatros ponekad prati brod i po tisuću milja, ali Bisset kaže da nije povjerovao priči da albatros nikada ne prati škotski brod.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3569
Teme: 90
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#35  PostPostao/la Vežičanka » 7.7.2017, 11:38

Vratimo se mi na naše jedrenjake i naše pomorce.

Brik Ivich privukao me svojom nesretnom pričom. Volim ja sretne priče, kako da ne, ali ova je neobična jer skoro graniči s hororom :šok
Tko je čitao "Oploviti Cape Horn", čitao je i o briku Ivich, pa će se prisjetiti, a za ostale evo priče koja se zbila 1859.godine:


O JEDRENJAKU
Brik Ivich sagrađen je u Bakru 1855. godine. Imao je 268 reg.tona i 10 članova posade.
Vlasnici su bili Marija Bonetić rođena Battagliarini iz Bakra i Franjo Šepić, Bakranin nastanjen u Odesi. Godine 1858. zapovjednik broda postaje kapetan Nikola Anicet Pilepić iz Rijeke.

O kobnom putovanju pišu R. Barbalić i Ivo Jurković:
Brik Ivich doplovio je početkom 1859. godine u Rio de Janeiro gdje je posada obolila od žute groznice. Na sreću svi su ozdravili osim kormilara Franje Matića iz Bakra.
U Riu je kapetan Pilepić uz povoljnu vozarinu ukrcao puni teret kave za San Francisco. Brod je iz Ria otplovio 3.travnja 1859. god.
Prve vijesti o brodu stigle su u Trst tek 1.prosinca iste 1859. godine, kada je prema jednom konzularnom izvješću objavljena novinska vijest o tragičnom putovanju brika.
Prema toj vijesti 8.listopada 1859., oko 20 NM od meksičke luke Mazatlan vojna granična patrola opazila je brik Ivich koji je bio sumnjiv zbog spuštenih jedara i smjera plovidbe.

Neka nam dio priče ispriča strana štampa iz tog vremena koju sam pronašla:

Pod dramatičnim naslovom "Pobuna i ubojstvo" novine "Sacramento Daily Union" pišu 28. studenog 1859. o dva pisma koja su stigla iz Mazaltana u Meksku u San Francisco.
U prvom pismu s datumom 20.listopada pisalo je da je oko dvije milje južnije od meksičke luke Mazaltan pronađen austrijski brik Ivich s teretom kave koji je bio namijenjen za San Francisco.
Kapetan je pronađen ubijen na brodu a tu su bila još dva mornara od kojih je jedan kasnije preminuo. Drugo pismo navodilo je kao razlog pobune nedostatak vode na brodu. Jedrenjak Ivich bi trebao za koji dan odjedriti za San Francisco.
1 -Sacramento Daily Union 28November1859-brik Ivich.JPG
1 -Sacramento Daily Union 28November1859-brik Ivich.JPG (65.65 KiB) Pogledano 135 puta

Novine "Cronicling America" pišu 28.prosinca 1859. da je austrijski brik Ivich za koga se smatralo da je potonuo, nađen blizu meksičke obale s dva mornara na njemu u stanju izgladnjelosti. Osim tri mornara koja su čamcem stigli do San Blasa (otoci koji pripadaju Panami), sva je ostala posada na brodu poumirala.
2 -Cronicling America 28december1859.JPG
2 -Cronicling America 28december1859.JPG (35.64 KiB) Pogledano 135 puta

Iz novina "Daily Alta California" od 21.siječnja 1860. saznajemo da je briku Ivich trebalo 294 dana da stigne iz Ria do San Francisca preko meksičke luke Mazaltan. Kapetan Mason je čini se zamijenio pokojnog kapetana Pellepicha (Pilepića) na tom zadnjem putovanju. S brodom je stigao i teret kave za kompaniju Jas. Patrick & Co.
3- Daily Alta California, 21January1860.JPG
3- Daily Alta California, 21January1860.JPG (32.7 KiB) Pogledano 135 puta

"The New York Times" piše 23. January 1860. da je Ivich konačno stigao u San Francisco.
Nesretni brod nikada nije imao nesretnije putovanje. Na brodu su oboljeli od skorbuta a smatralo se da je došlo do pobune. Brod je napustio Rio de Janeiro 2. travnja 1859. Meksički konzul polaže pravo na teret zbog usluga koje su Meksikanci pružili u San Blasu i Mazatlanu.
4 - The New York Times 23January1860.JPG
4 - The New York Times 23January1860.JPG (59.67 KiB) Pogledano 135 puta

Iz "The New York Times" od 16.veljače 1860. saznajemo da je datum dolaska broda u San Francisco bio 20.siječanj 1860., 296 dana nakon što je napustio Rio.
5- The New York Times 16February1860.JPG
5- The New York Times 16February1860.JPG (30.8 KiB) Pogledano 135 puta


Radojica Barbalić piše u svojoj knjizi da se jedan vod meksičkih mornara otputio na jedrenjak Ivich kada im je bila sumnjiva njegova besciljna plovidba i spuštena jedra. Ono što su tamo našli bilo je strašno. Na krmenoj palubi ležao je leš zapovjednika za kojeg je bilo očito da je ubijen. U blizini leša ležao je mrtav kamarot (sobar). U pramčanom podpalublju bila su dva mornara teško oboljela od skorbuta, od kojih je samo jedan prenesen u bolnicu ozdravio.
Iz pričanja tog mornara saznalo se da je brod bio zahvaćen nepogodom u blizini Cape Horna i da je ostao bez živežnih namirnica i bez vode. Kad su uplovili u Tihi ocean skoro sva posada je oboljela od skorbuta. Mornari su umirali jedan za drugim.
Petnaest dana prije nego je brod zapažen kod meksičke luke Mazatlan, došlo je do pobune u kojoj je ubijen zapovjednik. Tada su tri člana posade uspjela čamcem doploviti u meksičku luku San Blas.
Prema izvještajima koje je dostavila austrijska konzularna vlast brik Ivich je dotegljen u San Franncisco i ondje je bio prodan na dražbi.
Ne postoje u arhivi na žalost detaljni podaci o plovidbi brika, o oplovljenju Cape Horna i o detaljima oboljenja posade i pobune na brodu.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3569
Teme: 90
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#36  PostPostao/la Vežičanka » 16.7.2017, 14:36

Fotografija postaje zanimljivija kada se pronađu podaci o osobama koje prikazuje.
Donja fotografija je iz naše teme Fotografije i slike osoba, lica prošlosti , post br. 812., iz knjige "Kultura Hrvata kroz 1000 godina", Josip Horvat 1939. god.

Prikazuje porodicu brodovlasnika Nadala Randića iz Kostrene 1856.god. U opisu slike piše da se slika nalazi u Sušaku u gradskom muzeju, a fotografija slike je iz fotoarhiva Jugoslavenske akademije. Tako je bilo 1939., a sada se slika pretpostavljam nalazi u Pomorskom muzeju Rijeke.

O Nadalu Randiću i njegovoj obitelji iz knjige "Onput kad smo partili" R.Barbalića i Ive Marendića:

Nadal Randić je bio kostrenski pomorac i brodovlasnik koji se doselio u Rijeku početkom 70ih godina 19.stoljeća. Bio je zapažen rodoljub, te član Kostrenske čitaonice i Bratovštine sv. Nikole u Kostreni sv. Barbare. U Rijeci je bio član Narodne čitaonice.
Brodovi koji su bili u njegovom suvlasništvu su Maria R., Maria Fany, Domenico, Frane, Margareta, Pepina.
Potresen gubitkom brodova i propadanjem jedrenjaka umro je u srpnju 1893. u Rijeci, no posljednja mu je želja bila da počiva na groblju rodne mu Kostrene sv. Barbare.
Supruga Marija, rođ. Medanić, imala je udjela u njegovom jedrenjaku Marija Fany.
1876. za zapovjednike barka Maria Fany dolaze Randićevi sinovi Ivan i Anselmo. Kapetan Ivan Randić ostao je na barku tri godine a potom je do 1894, zapovijedao očevim barkom Maria R.
Njegov brat Anselmo kratko je vrijeme vodio bark Mimi P., a 1879. god. preuzeo je zapovijed na briku Maria Fany. Nakon brodoloma prelazi na Adrijine parobrode, a 1896. postaje društveni inspektor u Trstu. Tamo je umro prije Prvog svjetskog rata.

Slika
Nadal Randić, slika se nalazi u Pomorskom muzeju Rijeke (iz knjige "Onput kad smo partili"):
Nadal Randić brodovlasnik.JPG
Nadal Randić brodovlasnik.JPG (47.99 KiB) Pogledano 80 puta

Prethodni

Vrati se na: Pomorstvo

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost