Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Naši slavni jedrenjaci

Avatar korisnika
Medokava
R13kA
R13kA
 
Postovi: 487
Teme: 18
Pridružen: 23.10.2011, 09:10
Lokacija: Belveder

Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#1  PostPostao/la Medokava » 14.8.2012, 17:42

Bark Federico B.
Članak iz časopisa POMORSTVO Lipanj 1960.
Slika

Tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je nakon napoleonskih ratovanja ponovo oživio privredni život u Evropi i kada se on razvio više nego prije, Rijeka je opet zauzela mjesto važne izvozno-uvozne luke. Iz nje se izvozilo panonsko žito, agrarni proizvodi te goransko i slavonsko drvo, a velike trgovačke tvrtke nabavljale su brodove, kojima su prevozile u svijet svoje proizvode.

Na Rijeci osnivaju tada svoja sjedišta mnoge trgovačke tvrtke, koje su se svojim poslovanjem nadaleko pročule na tadašnjim privrednim i potrošnim tržištima. Među ovim tvrtkama bila je i poznata trgovačka tvrtka Josipa Bakarčića, rodom iz Drage, koji je početkom pedesetih godina imao što u potpunom vlasništvu što u suvlasništvu šest jedrenjaka duge plovidbe. Bakarčić je inače bio poznati riječki privrednik i rodoljub; član i osnivač riječke Narodne čitaonice, počasni vicekonzul Švedske i Norveške, a ujedno član konzorcija, koji je četrdesetih godina poveo akciju, da se izgradi pruga od Vinkovaca do Rijeke. Bakarčić je početkom veljače 1864. umro u 68. godini od upale, a u času smrti posjedovao je devet jedrenjaka duge plovidbe, od kojih jedan brik, dvije nave i šest barkova. Nekoliko godina prije toga, 1859., u ratnom sukobu Austrije s Francuskom i Sardinijom izgubio je Brik Marria Baccarcich, koji je bio od francuskih pomorskih snaga zaplijenjen i prodan kao ratni plijen u Toulonu.

Među Bakarčićevim brodovima bio je jedan od najvećih bark Federico B., nazvan tako po njegovu sinu.
Bark Fededico B. sagrađen je na Rijeci 1863. na poznatom brodogradilištu »pul peškarije«, pred gradom, danas po prilici na početku Tršćanske obale, koji je pripadao poznatim riječkim brodograditeljima braći Brazzoduro. Bio je to brod, kako možemo razabrati iz sačuvane slike, lijepih oblika, koji je u šesnaest godina, što je plovio, izvršio bezbrojna putovanja ponajviše na relaciji između Crnog mora, jadranskih luka i luka Sjevernog mora. Interesantno je, da nije izvršio nijedno putovanje u Sjevernu Ameriku, dok je samo dva putovanja izvršio u luke Južne Amerike, Pernambuco i Rio de Janeiro.

Prilikom upisa bark je Federico B. bio sa 18 karata vlasništvo Josipa Bakarčića, dok je 6 karata pripadalo bakarskom armaturu Antonu Kopajtiću. Već iduće godine brod je u potpunosti vlasništvo Bakarčićevo, a njegovom smrću dugo se vodio kao ostavinska masa, dok ona nije početkom sedamdesetih godina bila regulirana. U novom upisniku brodova duge plovidbe, koji je stvaranjem dualizma bio 1870. uveden i vodio se kod riječke pomorske oblasti, vlasnici su mu bili Bakarčićevi sinovi Nikola i Anton, zatim Marija Zambelli rođ. Tarabochia, te Zagrepčanin Anton Jakić.
1874. kupuje od Zambellijeve i Jakića udjele kap. Rajmond L. Bačić iz Grobnika, kasnije brodovlasnik i trgovac drvom na veliko. Ujedno Bačić kupuje iz ostavine Nikole Bakarčića 4 karata, a iduće godine prodaje 4 karata Kostrenjaninu Franu Medaniću, koji je ujedno do brodoloma bio zapovjednik broda. U ovakvu suvlasničkom sastavu ostao je brod do njegove tragične propasti.

Prvi zapovjednik barka Federico B. bio je Bokelj Toma Florio, a nakon njega na brodu se izmijenilo 11 zapovjednika, uglavnom Riječana i Kostrenjana, koji su se na njemu zadržavali kraće vrijeme. Najduže mu je, preko četiri godine, bio zapovjednik sam suvlasnik kap. Medanić. Među ovima bila su braća Aleksandar i Josip Zambelli, pa Grobničani Ernest Kovačić, koji je 1873. umro u Pernambucu od žute groznice. Kovačića je naslijedio kap. Alfons Beschman, koji bi prema našim informacijama bio u rodbinskim odnosima sa poznatim hrvatskim književnikom i pravnikom Dr. Ivanom Dežmanom.

Dvije godine bio mu je u međuvremenu zapovjednikom i suvlasnik Rajmund Bačić.
Kako možemo razabrati iz sačuvanih podataka o njegovim putovanjima, ona su bila dosta sretna, jer neke teže pomorske nezgode nisu evidentirane. Stalno na plovidbenim pravcima jug—sjever prevozeći rusko žito, slavonsko drvo, engleski ugljen, bark je Federico B. bio redovan posjetilac mnogih poznatih svjetskih luka A ta njegova kretanja vršena su na ovim relacijama.
1871. Bristol—Carigrad u 61 dan. Iste godine Carigrad—Amsterdam u 74 dana. Na ovom putovanju Dardanele je prošao četvrti dan, a u Texel je doplovio šezdeseti dan. 1872. Cardiff—Pernambuco u 84 dana. Povratno putovanje početkom srpnja iste godine do Queenstowna izvršio je u 41, dan.
1873. Ryde (otok Wight) — Rio de Janeiro u 66 dana. Dolaskom u Rio de Janeiro brod je zahvatila epidemija žute groznice, i od posade umrli su jedino zapovjednik kap. Ernest Kovačić iz Grobnika i krmilar Andre Pune iz Voloskog. Tek početkom kolovoza brod je isplovio put Falmoutha pod zapovjedi kap. Filipa Marunića iz Kostrene Sv. Barbare.

U proljeću 1874. zapovijed barka Federico B. preuzeo je kap. Bačić i na njemu ostao do ožujka 1876. Za to vrijeme brod je izvršio nekoliko putovanja iz Cardiffa do Trsta, potom u balastu u Crno more, gdje je u ruskim lukama Odesa i Nikolajev krcao žito za engleske luke. S prvog putovanja na zapovijedi barka Federico B. kap. Bačić je prilikom jednog boravka u Trstu 1875. dao ovjekovječiti jaku oluju, na koju je koncem lipnja 1874. naišao u blizini Pirana. Sliku je izradio naš poznati marinist portretist kap. B. Ivanković, pa se ona danas čuva kod zapovjednikova nasljednika g. Sina Bačića na Rijeci.
1875. Nikolajev—Falmouth u 53 dana.
1876. Bordeaux—Newport u 17 dana. Iste godine Newport—Alexandria u 35 dana, a povratno putovanje iz Alexandrije do Gloucestera tokom ljeta izvršio je u 29 danas Iste godine Cardiff—Alexandria u 43 dana. Na ovom putovanju rt Penarth prošao je četvrti dan. Povratno putovanje trajalo je od konca prosinca 1875. do ožujka 1876., ukupno 71 dan. 1877. Glasgow— Alexandria u 35 dana.
Početkom listopada 1877. isplovio je iz Aleksandrije za Trst. šesti dan prošao je Deal, a petnaesti dan doplovio je u Plymouth, gdje se u zaklonu zadržao punih 26 dana.
1878. Cette—Carigrad u 27 dana. Iste godine Marseille—Alexandria u 13 dana. a povratno putovanje Aleksandrija—Marseille u 28 dana.

A tada, mjesec dana potom, 11. veljače 1879. bark Federico B. isplovio je iz Marseille ponovo put Aleksandrije s teretom ugljena i petrolejskih bačava na svoje posljednje tragično putovanje.
Bark je sretno preplovio prvi dio puta i već deveti dan nalazio se na jugu Tirenskog mora pred ulazom u Mesinski tjesnac u zaljevu Gioia. Tog dana, 19. veljače vladala je snažna oluja smjera lebića, koja je nanijela štete jedrilju broda, i oko 11.31 sati brod se postavši igračkom jakih valova nasukao u blizini ušća rijeke Petrace, južno od malog kalabrijskog gradića Gioia Tauro. To je mjesto poznato sa svojim olujama u kojima je dotada na obalama zaljeva već mnogo brodova nastradalo. Snaga valova bila je tako jaka, da je krasan brod, — kako je opisala talijanska štampa, — u nepunih pola sata bio potpuno razbijen i uništen. Uzalud su lučke vlasti i pojedini hrabri stanovnici grada kušali da pruže pomoć i da makar spasu posadu broda: zapovjednik i osam članova posade izgubili su u vrtlogu razbješnjelog mora svoje živote, a spasila su se samo trojica, koje je brzojav iz Napulja, poslati sutradan riječkim lučkim vlastima, poimenično naveo: Nikola Jurić, Anton Franičević i Mate Sušić.
Bila je to ponovo tužna stranica povijesti našeg pomorstva iz onih dana, kada su jedrenjaci duge plovidbe još uvijek vladali morima svijeta.

Radojica F. BARBALIC
Sukob u kojem protivniku nisi izmamio osmijeh na licu – izgubljen je.

Avatar korisnika
Medokava
R13kA
R13kA
 
Postovi: 487
Teme: 18
Pridružen: 23.10.2011, 09:10
Lokacija: Belveder

Bark „Fa"

Post broj:#2  PostPostao/la Medokava » 15.8.2012, 11:14

Jedrenjaci: Bark „Fa"
Članak iz časopisa POMORSTVO 10. 1958.
Radojica F. BARBALIC

Slika

Među poznatijim jedrenjacima duge plovidbe istočnoistarske obale treba istaknuti bark »Fa«. Bio je to — da tako kažemo tipičan brod istočnoistarskih pomorskih središta Lovrana i Voloskog, jer su svi njegovi zapovjednici i najveći dio njegove posade u petnaest godina njegove plovidbe bili uglavnom iz Lovrana. Voloskog, Poljana, Oprića i malenih pomorskih zaselaka, nanizanih na osojnim rubovima brežuljaka Učke.
Bark »Fa« zahvaljuje svoje ime — koje zvuči možda čudno, a ipak nije ni biblijsko ni mitološko — doista čudnovatoj kombinaciji. Naime njegovi suvlasnici, lovranski i vološćanski pomorci i armaturi, udružili su se u vremenima konjunkture vozarina i gradnje brodova, da se i kod nas grade i koriste brodovi, te su svoja tri broda, koja su dali izgraditi na Rijeci od 1861 do 1569., i to škuner »Union« i barkove »Fa« i »Forza« nazvali ishitrenom svojom lozinkom na talijanskom jeziku-Unione fa forza« — zajednica čini snagu. Premda su ti brodovi — osim škunera »Union«, koji je 1879. bio prodan na Rijeci grofici Domini, — do posljednjeg časa pripadali prvobitnim «časnicima odnosno njihovim nasljednicima, doživjeli su zaista bornu i tužnu sudbinu, škuner se »Union« nasukao u ve a 1880. u francuskoj Guinei u blizini mjesta Wydah, a posada je bila zarobljena od krvožednih urođenika i jedva se spasili uz pomoć francuske posade iz Wydaha; — bark »Fa« u ljetnoj nepogodi 1879. prilikom krcanja petroleja u Poin Breize kod Filadelfije bio je udaren gromom i izgorio; — bark »Forza«, koji se u plovidbi najduže zadržao, pretrpio je brodolom u listopadu u 1896. u Botnijskom zaljevu. No o škuneru »Union« i barku »Forza« govorit ćemo drugom zgodom, a danas ćemo se zadržati na lutanjima i sudbini barka »Fa«. Bark »Fa« sagrađen je 1865. na Rijeci, i to na brodogradilištu braće Schiavon, nazvanom »Al Fortino«, koje se nalazilo otprilike u blizini današnje Žabice. Podaci o njegovim dimenzijama nisu nam poznati, jer se vodio u upisniku tršćanskog Governo marittimo, koji nam momentano nije pristupačan. Drugi podaci o barku »Fa«, koje smo koristili iz godišnjih publikacija »Annuario marittimo«, nisu evidentirali njegove dimenzije. Jedino se zna, da je imao 510 registarskih tona, pa je prema tome pripadao među veće jedrenjake duge plovidbe tadašnjeg vremena.
Prvi njegovi suvlasnici bili su Vološćaki Viktor Varljen, Vinko Tomašić i Nadal Pošćić, pa Opatijac Anton Đačić i Lovranac Gaudencije Cupar, odnosno, kako se potpisivao, Zuppar. Od 1878. Tomašićev udio pripada devetorici suvlasnika, odnosne suvlasnica dijelom iz Voloskog, a dijelom iz Rijeke. Glavni i prvi suvlasnici bili su, kako smo rekli, viđeni lovranski i vološćanski armaturi i pomorci, koji su prije bili suvlasnici u nekim vološćanskim, lovranskim i mošćeničkim jedrenjacima duge plovidbe, a neko su vrijeme bili i zapovjednici drugih brodova.
Prvi zapovjednik barka »Fa« bio je Vološćak kap. Anton Eduard Schmarda, koji je proveo na brodu četiri godine, a nakon njega bio je zapovjednik toga broda kap. Anton Katalinić, otac pjesnika Rikarda Katalinića Jeretova, kojega prije susrećemo na barku »Carlo C.«, a kasnije dugo godina na barku >-Dorina«. Kap. Katalinić istakao se kao zapovjednik barka »Fa« 1876. prilikom spašavanja posade barka »Orfeo«. Nakor, Katalinića kratko je vrijeme bio zapovjednik Opatijac Anton Đačić, a zatim Ivan Baćić iz Poljana, kojeg susrećemo prije na brodovima »Sv. Vid«, »Maylath« i »Nane B.«, a zatim na »Ifigeniji«, s kojom je doživio brodolom u Biskajskom zaljevu 1883. Nakon kap. Bačića izredali su se kap. Anton Pošćić i kap. Cupar, koji mu je ujedno bio i posljednjim zapovjednikom.
Kap. Cupar, za kojeg smo rekli, da se potpisivao talijanski »Zuppar«, bio je potomak poznate lovranske obitelji Cupar, koja se kasnije potalijančila i njeni su potomci odigrali doista žalosnu ulogu u denacionalizaciji Lovrana. Iz te obitelji bio je i poznati principal kap. Jure Cupar, potalijančeni načelnik Lovrana, koji je kako nam je pripovijedao nestor našeg kulturnog i književnog zbivanja Istre Viktor Car Emin, — prilikom ustoličenja za načelnika dao na hrvatskom i u domaćem dijalektu ovu izjavu: »Prisegujem se na Boga, da ja hrvatski ne govorin i ne razumen.« To je taj Zuppar, za čijeg je djeda narodna pjesma 1839. prilikom otvorenja ceste Rijeka — Lovran pjevala:
»Cupar svilnem va odiću
Smokav nosi va košiću . ..«
0 barku »Fa« mnogo su nam pripovijedali stariji lovranski i ikarski pomorci. Vele, da je to bio brod krasnih oblika, koji je plovio na redovnim relacijama naših starijih jedrenjaka duge plovidbe prevozeći rusko žito iz Crnog mora u Marseille, građevno drvo i dužice s naših primorskih obala u Francusku Alžir, šećer s Antila u Francusku, engleski ugljen u sredozemnu Evropu i Južnu Ameriku te pri kraju američki petrolej u Evropu. Nisu nam bili dostupni podaci o svim njegovim putovanjima, pa iz kronike plovidbe barka »Fa« izvlačimo samo detalje o njegovim posljednjim putovanjima pod zapovjedi kap. Gaudencija Cupara.
1878. New York - Dublin u 41 dan
1879. Cardiff — St. Vincent u. 21 dan.
1..svibnja 1879. isplovio je iz St. Vincenta u rijeku Delaware radi ukrcaja tereta petroleja u željeznim bačvama za Evropu. Dok se brod nalazio privezan u luci Point Breiza, nastala je 10. lipnja ljetna nepogoda s atmosferom nabijenom elektricitetom. Na brodu je već bilo ukrcano 12.000 bačava petroleja, i za vrijeme nepogode u brod je udario grom. Da li je tome bio uzrok, što nije možda na jarbolima imao propisani gromobran, ili je uza sve to došlo do djelovanja iskre, brod je naglo planuo, i posada se jedva spasila. Da nesreća bude veća, osim barka »Fa nastradala su i druga četiri jedrenjaka, i to: tri engleska i jedan talijanski, od kojih su barkovi »Hudson« i »Illion« imali 6.800 odnosno 2.300 bačava petroleja već ukrcano u skladišta.
Nakon prve konsternacije u domovini za desetak dana došla je iz Filadelfije vijest, da bark »Fa« ipak nije toliko oštećen, i da se računa, da će brod i dio tereta biti spašen. No koncem lipnja pala je definitivna odluka o sudbini broda, i bark je »Fa« bio prodan na javnoj dražbi za 1.025 dolara.
I tako je iz »zajednice« ostao samo bark »Forza«, da gotovo do posljednjeg časa plovidbe naših jedrenjaka pronosi svima morima, kojima su plovili naši pomorci, njezino simbolično ime i istarski akcent.
Sukob u kojem protivniku nisi izmamio osmijeh na licu – izgubljen je.

Avatar korisnika
Medokava
R13kA
R13kA
 
Postovi: 487
Teme: 18
Pridružen: 23.10.2011, 09:10
Lokacija: Belveder

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#3  PostPostao/la Medokava » 16.8.2012, 11:02

Jedrenjaci: Bark , ;Tri sina"
Slika
Članak iz časopisa POMORSTVO 10. 1958. Radojica F. BARBALIC

Među najuglednijim kraljevičkim brodovlasnicima sedamdesetih godina prošlog stoljeća treba svakako istaknuti Vjenceslava Turkovića. Rođen u Kraljevici već se rano posvetio trgovini i u Karlovcu osnovao uglednu tvrtku, no svoj kraj Turković nije zapustio. Koncem šezdesetih godina obnavlja zapušteno brodogradilište u Kraljevici, kao narodnjak zastupa u teškim prvim danima nagodbe u hrvatskom Saboru kotar Crikvenicu, a u Kraljevici bio je poznat kao mecena. Na obnovljenom brodogradilištu sagrađeno je od 1869. do 1875. šest jedrenjaka duge plovidbe, i to barkovi Grad Karlovac , Josip Juraj Strossmayer i Kraljevica, brik škuner Tri brata te barkovi Trojednica i Tri sina, u kojima je najveći udio imao Vjenceslav Turković. Pronoseći svim morima svijeta hrvatsko ime i
hrvatske boje kraljevički su se jedrenjaci duge plovidbe isticali linijom i formom sposobnošću jedrenja i plovidbe, pa su dugi niz godina zadržali važnije relacije i tada poznatim svjetskim plovidbenim pravcima naših jedrenjaka.
Između Turkovićevih jedrenjaka još je i danas kod naših pomoraca svijetao spomen na bark Tri sina, koji je plovio morima pune 23 godine, dok nije u danima naglih depresija bio 1898, prodan u Italiju. Bark Tri sina, nazvan tako po Turkovićevim sinovima Petru Dragutinu, Milanu i Ivanu, sagradio je kraljevički proto Arčanin 1875.a upisan je u upisniku duge plovidbe riječkog governo maritimo koncem lipnja 1875. Bio je to veći jedrenjak sa 839 reg. tona i dimenzijama od 52.14 m dužine, 9.84 m Širine i 6,51m visine, a nakon obnove i pregradnje 1892. imao je 806.09 BRT i 719.96 NRT te 52.02 m dužine, 9.72 m širine i 6,49 m visine. Od spuštanja u more jedinim mu je vlasnikom bio Vjenceslav Turković sve do 1839., kada se po smrti svoje supruge povukao iz javnog života I ustupio sinu Milanu.

Prvim zapovjednikom barka Tri sina bio je punih šest godina Austrijanac kap. Henrih Pauer, rodom iz Mottlinga kod Beča, koji je živio na Rijeci. Iza njega bio mu je tri godine zapovjednikom kap. Juraj Crnković iz Brod—Moravica, iza njega kratko vrijeme kap. Anton Antić iz Bakra , pa dvije godine kap. Anton Rošić iz Škrljeva, a kap. Anton Vučić iz Kraljevice sedam godina. Nakon Vučića tri godine bio mu je zapovjednikom kap. Vinko Tomašić iz Voloskog, dok mu je posljednjim zapovjednikom godinu dana bio kap. Mandekić iz Kraljevice. Sve su to bili prokušani i iskusni pomorci, od kojih su neki plovili i na drugim Turkovičevim brodovima, pa na bakarskima i riječkima, dok kasnije kap. Antića, Mandekića i Vučića susrećemo kao zapovjednike riječke Ungaro-Croate i Levante.
U dvadeset i tri godine plovidbe svima morima svijeta bark Tri sina pretrpio je mali broj havarija,pa ga možemo smatrati jednim od najsretnijih naših jedrenjaka duge plovidbe. Susrećemo ga u plovidbama po Sredozemnom moru između Sjeverne Amerike i Sjeverne Evrope u poznatim Eastbound i Westbound — prijelazima> u plovidbi između Evrope i Istočne Afrike, prema Australiji, New Zelandu i Filipinima, a na posljednjim putovanjima između sredozemne Francuske i luka Baltičkog mora. Pa kada bismo ta putovanja isprekrižali crvenim kursovima na Mercatorovoj projekciji, vidjeli bismo doista, da je bark Tri sina preplovio sva mora svijeta.
Iz evidencije njegovih putovanja od gradnje do prodaje nižemo ove njegove poznate prjjelaze:
1875. Bordeaux—Filadelfia u 38- dana;
1876. Filadelfia—Gravesend u 20 dana,
iste godine London—Filadelfia u 45 dana.
Na ovom putovanju brodom je plovio Vlasnikov sin Milan,
koji je putovanje opisao u svojem putopisu Iz Londona u Filadelfiju.
Na povratku brod je relaciju od Filadelfije do Dublina prevalio u 35 dana.
1877, Baltimore—Queestown u 27 dana,
iste godine relaciju New York—Queestown u 27 dana;
1878. New York—Bristol u 32 dana,
iste godine Bristol—New York u 40 dana;
1879. New York—Marsej U 50 dana,
iste godine Smirna—New York u 80 dana;
1880. New York—St. Nazaire u 32 dana,
iste godine St. Nazaire—Port Eads u 51 dan,
iste godine New Orleans —Le Havre u 55 dana;
1881. New Orleans —Antwerpen u 58 dana,
iste godine Antwerpen—New York u 46 dana
iste godine isplovio je bark Tri sina iz New Yorka u Wellington (Nova Zelandija),
kamo je doplovio koncem ožujka 1882. na 105. dan puta. Premda je brod doplovio u luku Wellington u razmjerno dobrom prijelazu, povratnog tereta više nije bilo,
jer je vremenska nepogoda uništila tadašnju žetvu.
Nakon nekoliko putovanja između Australije i Nove Zelandije te Filipina isplovio je s teretom šećera Iz luke Zebu na istoimenom filipinskom otoku za New York. No zbog prodora vode morao se na putu skloniti polovicom rujna 1883. u Capetown. Otplovivši nakon sedam dana boravka u Capetownu doplovio je u New York na 66. dan puta. Prilikom ove pomorske nezgode na tom putovanju zapovjednik kap. Crnković uspio je tako smanjiti štete, da je teret dovezao gotovo čitav u New York. Osiguratelji tereta su mu u znak zahvalnosti poklonili zlatan sat s lancem i pismo zahvalnosti.

1884. godine New York—Rijeka sa teretom petroleja u 62 dana,
iste godine Bordeaux—New York u 50 dana;
1885. New York—Dardaneli u 45 dana,
iste godine Smirna—New York u 49 dana,
1886. New York—Saigon u 146 dana.
Prolaz Sund prošao je na 129. dan puta.
1887. godine Cheribon—Queens town u 108 dana,
iste godine Liverpool—Ancona u 57 dana,
iste godine Rijeka—Pouillac u 56 dana;
1888. Bordeaux—New Orleans u 47 dana;
1889. Montevideo—New York u 73 dana.
Na putu iz Filadelfije s petrolejem za Rijeku pod zapovjedi kap. Vučića 26. listopada 1889. oko 17.30 sati na poziciji 37° 29' 30" N i 55° 38' W naišlo se na napušteni bark od oko 800 reg. tona tipa konstrukcije brodova iz Nove Škotske, bez jarbola' osim debla srednjeg jarbola, brod je plutao uronjen do ruba palube. Krmeni dio bio je nagoren, i jedva se pročitalo ime Thomas ... . s nečitljivim prefiksom. Uz brod se prošlo na udaljenosti od oko 150 m te se utvrdilo, da na brodu nema nikoga, i da je napušten pred petnaestak dana. U sumraku jesenske večeri usmjerio se brod Tri sina u pravcu istoka, kao da želi izbjeći ponovni neugodan susret s napuštenim brodom.
1890. godine Rijeka — Smirna u 18 dana.
1891. godine ponovo se izvršio putovanje iz Filadelfije na Rijeku s petrolejem, i dok je u veljači 1891. brod bio vezan uz lukobran, mali od foguna Anton Justić iz Kraljevice pretrpio je nesreću pavši u brodsko skladište, te je bio prevezen u bolnicu.
1892. brod je doplovio ü Kraljevicu, gdje je bio generalno obnovljen.
Nakon nekoliko putovanja između Rijeke, sredozemnih i engleskih luka 1894. izvršeno je putovanje Cette — Pensacola, kamo je doplovio na 104. dan putovanja.
Suprotni vjetrovi zadržali su bark između Gibraltara i Tarife punih sedam dana.
Pensacola — Marsej u 39 dana
Marsej — Chatham u 55 dana
Bila su to posljednja putovanja barka Tri sina, a zatim putovanja na Antile, posljednje putovanje u ožujku 1897. iz Rijeke u Philippeville, sa soli iz Cagliari u Wyborg pa povratak u Toulon, oda¬kle izvršava posljednje putovanje u Mar¬sej, kamo je doplovio 18. siječnja 1898.
Tu je 27. siječnja potpisan kupoprodajni ugovor između Turkovićeva predstavnika i kupca Talijana.
A kap. Mandekiću, njegovu posljednjem zapovjedniku, preostalo je samo da pomiluje rudo krmila, da okom preleti po visokim jarbolima, jedrima i konopima i da spusti zastave, onu s krme i s jarbola trobojnicu, crven - bijeli - plavi plamenac s imenom Tri sina i trobojnu Turkovićevu zastavu sa inicijalima njegova oca.

Bio je to posljednji oproštaj s dragim starim brodom, ponosom Kraljevice.
Sukob u kojem protivniku nisi izmamio osmijeh na licu – izgubljen je.

Avatar korisnika
Medokava
R13kA
R13kA
 
Postovi: 487
Teme: 18
Pridružen: 23.10.2011, 09:10
Lokacija: Belveder

Re: Naši slavni jedrenjaci, Lošinjski jedrenjaci !

Post broj:#4  PostPostao/la Medokava » 17.8.2012, 01:05

Otplovili u legendu, Lošinjski jedrenjaci !
Ova nastavak se sam po sebi nametnuo. Naime tražeći materijal za temu Lošinjski jedrenjaci ovo sam jednostavno morao Copy-Paste sa foruma Nautika portal:
Piše: «„ pelig “ : Kolovoz, 2009.»
„Nekoć davno bili smo pomorska nacija, jedna od desetak na svijetu. Danas su ta vremena prošla i teško da se više možemo smatrati i primorskom, a kamoli pomorskom nacijom. Upravo zato dobro je podsjetiti onih dana kad smo nešto predstavljali i u svjetskim razmjerima. Moja je ideja da ovu temu posvetimo sjećanju na neke od najznačajnijih brodova za našu pomorsku povijest.
Pritom mislim na konkretne brodove, a ne tipove brodova jer tipovi brodova zaslužuju posebne teme!“

O#1: -Evo, po mom skromnom uvjerenju tu svakako zaslužuju svoje mjesto slijedeći brodi:
- Contessa Hilda
- Miroslav
- Splendido
- Ferdinando V Re d'Ungheria
- City of Ragusa
- Beechdale
- Besa;
a možda i još poneki.


O#2: Eh, drago mi je da još netko cijeni te stare brodove, a posebno mi je drago što je CH na vrhu
tog popisa. Veoma mali broj ljudi zna da je taj brod jednu rutu napravio puno brže od čuvenog Cutty Sarka. Između ostalog, prošao je i rt Horn, a jedan je od posljednjih trgovačkih jedrenjaka duge plovidbe u vlasništvu Lošinjana (85 karatista-suvlasnika- iz Velog Lošinja), plovio je još u prvom desetljeću 20. stoljeća. Sagrađen je 1875 u Glasgowu, tipa bark, imao je čelični trup.
Poznati zapovjednici su bili Aldebrand Petrina i Branko Širola.
Prodan je u staro željezo 1909.

O#3: ma jedan vrlo poznati brod Croce del sud. Izgrađen 1930 godine u brodogradilište Martinolich. Još uvijek plovi. Adonita iz istog brodogradilišta poznata bio izuzetnim brzinama (18 čv). Te škuna Dorello koja je u SAD-u prekrštena u Morning Star i pretvorena u ketch koji je do prije trideset godina držala rekord na regati San Francisco - Honolulu. Prilikom transfera za regatu potonula je u meksičkom zaljevu kad je naletila na uragan.

O#4: I Martinolići su Lošinjani!
Usput, „jazavac“ vjerojatno znade da je i onaj brigantin Ferdinando V Re d'Ungheria bio Velo-lošinjski brod! Taj je doduše sagrađen 1831 u Trstu ali vlasnik mu je bio Petar Jakov Leva iz Velog Lošinja, a koliko je meni poznato to je naš prvi brod koji je oplovio Cape Horn 1834. godine. A riječ je o brodu od samo 296 BRT!

O#5: Lošinj je dao mnoge dobre pomorce, jedriličare ali i brodove i brodograditelje. Jedan je i Mario Tarabocchia, Lošinjanin koji je radio u SAD i dizajnirao 6 jedrilica za America Cup koje su redom odnijele pobjedu (1964-1980). ali to je tema za sebe, vratimo se jedrenjacima...


još par starih fotki jedrenjaka iz Lošinja: - Adonita i Croce del sud


Slika


Slika


[IMG]http://img688.imageshack.us/img688/1900/loyahtadonita3.jpg[/IMG


Slika


Slika


Slika


““Za dvadeset godina, biti ćeš više razočaran s onim što nisi napravio od onoga što jesi napravio. Zato otpusti konope. Isplovi iz sigurne luke. Uhvati vjetar u svoja jedra. Istražuj. Sanjaj. Otkrivaj.– MARK TWAIN““
Sukob u kojem protivniku nisi izmamio osmijeh na licu – izgubljen je.

Avatar korisnika
Medokava
R13kA
R13kA
 
Postovi: 487
Teme: 18
Pridružen: 23.10.2011, 09:10
Lokacija: Belveder

Re:O našim slavnim jedrenjacima !

Post broj:#5  PostPostao/la Medokava » 17.8.2012, 18:48

Evo još nešto iskopano u 'arhivi' autor je Nikša Mendeš, viši kustos:
Bark: Akvarel Vidulić Ing.Ivan 1958.
Slika
Pomorstvo
Pomorci Hrvatskog primorja na putovanjima oko svijeta tijekom 19. i 20. stoljeća
Hrvatska pomorska tradicija 19. i prve polovice 20. stoljeća usko je na više načina utemeljena susretima hrvatskih pomoraca s dalekim prekomorskim krajevima i njihovim stanovnicima bez obzira je li riječ o Australiji, Arktiku, Americi, Osmanlijskom carstvu, Veneciji, gradovima na Sredozemlju i slično. Ovom je prigodom potrebno upozoriti na najvažnije primjere stvaranja pomorskih i gospodarskih veza Hrvatskog primorja sa svijetom, te na utjecaje hrvatskih pomoraca u svijetu i to zahvaljujući trgovačkim i ekspedicijskim putovanjima austrougarske mornarice tijekom 19. stoljeća, ali i stvaranju vlastitih jedrenjačkih i parobrodarskih društava, poglavito u 20. stoljeću. O svemu navedenom svjedoče nam brojne brodske knjige, naročito dnevnici kapetana, koje sadržavaju živa svjedočanstva o susretima pomoraca s Jadrana s dotada uglavnom nepoznatim civilizacijama. U fundusu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka nalazi se i veoma važna arhivska građa za proučavanje pomorske tradicije pa tako ovu temu možemo podijeliti na tri osnovna razdoblja; prvo, razdoblje prve polovice 19. st. kad se javljaju prvi stidljivi kontakti pomoraca Hrvatskog primorja sa svijetom, drugo, razdoblje sredine i druge polovice 19. st. kad su ostvarena neka od najznačajnijih otkrića u geografskom i znanstvenom smislu, i treće, razdoblje prve polovice 20. st. kad su se domaći pomorci istaknuli kao zapovjednici parobroda u različitim događanjima na svjetskim morima.

Počeci razvoja austrijske trgovačke mornarice

Tijekom druge polovice 18. stoljeća Habsburška je monarhija sve više pokazivala interes za jačanjem svoje prvenstveno trgovačke, pa zatim i ratne mornarice. To se najbolje vidjelo nakon odluka cara Karla VI. iz 1717. i 1719. kad je proglasio slobodnu plovidbu Jadranskim morem, a gradove Trst i Rijeku slobodnim lukama. Više stoljeća su hrvatski pomorci plovili pod stranim zastavama, poglavito venecijanskom, da bi tijekom 18. stoljeća, osobito tijekom zadnje trećine stoljeća, sve više bili u službi Habsburške monarhije. Već krajem 18. stoljeća nailazimo na lošinjske pomorce koji su plovili prema Indiji i Latinskoj Americi, no tada su ta putovanja bila još sporadična i nisu odražavala maritimnu politiku monarhije. No, od kraja dvadesetih godina 19. stoljeća, osobito jačanjem brodogradilišta u Kraljevici, te smirivanjem prilika u Europi porazom Napoleona, Austrija uviđa potrebu za proširenjem svojih interesa prema izvaneuropskim tržištima pa se shodno tome grade sve jači jedrenjaci koji su opremljeni za daleka putovanja.

Putovanja u 19. stoljeću
Tradiciju putovanja jedrenjacima duge plovidbe započinju lošinjski pomorci krajem 17. stoljeća. Od lošinjskih pomorskih obitelji treba istaknuti obitelj Petrina čiji je osnivač Petar Petrina već sredinom 17. stoljeća plovio prema Londonu, prvi put izvan Sredozemlja. No pravi je pothvat izveo kapetan Petar Jakov Leva iz lošinjske obitelji Leva s Velog Lošinja. On je 1834. godine brodom Ferdinando V. Re d´ Ungheria krenuo na put iz Trsta za čileanski grad Valparaiso, na obali Tihog oceana, obilazeći Cape Horn. Putovanje je trajalo 125 dana, a iste se godine i vratio u Trst.

Ipak su sva ta putovanja krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća bila tek počeci i najava onoga što će se događati od sredine 19. stoljeća nadalje u razvitku trgovačke mornarice Habsburške monarhije. Zadržat ćemo se na najznačajnijim primjerima riječkih i kvarnerskih jedrenjaka koji su oplovili svijet.

Sve je započelo 1850-om godinom kad je riječki brodograditelj Andrija Zanon započeo s gradnjom brika Splendido. Narudžbu za gradnju broda predao mu je kapetan Ivan Visin rodom iz Prčnja u Boki kotorskoj. Brod je imao 311 tona nosivosti, prema tipu jedrenjaka to je bio brik s dva jarbola naoružan topovima i opremljen križnim jedrima. Uz Visina je na brodu bio poručnik Friedrich Belavita i 11 članova posade.


U to vrijeme Austrija još nije imala tradiciju plovidbe oko svijeta te je još zaostajala u trgovačkoj mornarici u odnosu na velike pomorske sile zapadne Europe. Ipak je ona više stoljeća prvenstveno bila kontinentalna sila, a manje pomorska, no gradnjom brodogradilišta u Kraljevici i širenjem brodogradilišta u gradu Rijeci stekli su se uvjeti za gradnju većih brodova i za sve duža putovanja.


Plovidba oko svijeta brika Splendido
Ivan Visin krenuo je na put iz Antwerpena za Valparaiso u Čileu 11. veljače 1852. godine. Put ga je vodio preko Cape Horna, krajnjeg rta Južne Amerike. Za brodove koji su ga oplovljavali u smjeru istok - zapad uveden je naziv capehorner, a za pomorce koji bi oplovili rt iz Atlantika u Pacifik počasni naziv Albatros. Cape Horn osobito je opasan za plovidbu jer se na tome mjestu spajaju struje dvaju oceana, no Visin ga je uspješno preplovio da bi u Valparaiso stigao 14. studenog 1852.

Iz Čilea put ga je vodio prema San Franciscu, a zatim preko Tihog oceana prema jugoistočnoj Aziji gdje ga je između Tajvana i filipinskog otoka Luzona zadesila velika oluja u kojoj je brod izgubio četiri glavna jedra. Prvi tajfun pogodio je Splendido 27. srpnja 1854., a drugi 9. kolovoza iste godine.

Nakon odlaska s filipinskog otočja, Splendido se uputio prema Kini. Tijekom 1853. godine, Visin je uspješno odbio napade četiri gusarske lađe, a kasnije je zbog toga od austrijskih vlasti tražio da mu se dodijeli počasna crvena zastava. Nakon nekoliko godina plovidbe između Filipina, Indonezije i Australije, brik je Splendido, tijekom jeseni 1858. stigao u Hongkong i Shanghai gdje se kapetan Ivan Visin susreo sa zapovjednikom fregate Novara, Wüllerstorfom-Urbairom koji ga ipak nije spomenuo u knjizi o fregati Novara: Viaggio intorno al globo della fregata austriaca Novara, I-III.

Novara je bila ekspedicijski brod Habsburške monarhije koji je oplovio svijet između 1857. i 1859. godine.

Visin se odlučio vratiti u domovinu 8. veljače 1859. Krenuo je preko Indijskog oceana prema Rtu dobre nade, da bi sredinom travnja 1859. oplovio rt i ušao u Atlantski ocean. Napokon je, nakon dugih sedam godina, u ljeto 1859. brik Splendido pod zapovjedništvom kapetana Ivana Visina stigao u Trst i prije povratka fregate Novara. Tim je pothvatom Visin postao prvi austrijski kapetan koji je oplovio cijeli svijet, a u zasluge je dobio počasnu zastavu s natpisom Merito navali. Za povijest hrvatskog pomorstva od izuzetnog je značenja to što je jedrenjak Splendido sagrađen u Rijeci i što je kapetan Visin pridonio i razvoju pomorstva u hrvatskim krajevima.


Putovanja oko svijeta riječkih i lošinjskih jedrenjaka nakon Splendida
Bark Stefano
Nakon Visinova puta oko svijeta, Austrija intenzivno razvija vlastitu trgovačku mornaricu. Grade se brojna brodogradilišta na Hrvatskom primorju i otocima. Između ostalog, na riječkom je brodogradilištu braće Brazzoduro sagrađen jedrenjak bark Stefano. Brod je dobio ime po kapetanu Stefanu Bačiću koji je mlad preminuo u 24. godini. Zbog čega nam je važan riječki bark Stefano? Priča nas vodi sve do obala Australije kamo se jedrenjak uputio na svojem trećem i posljednjem putovanju pod zapovjedništvom kapetana Blaža (Vlaha) Miloslavića iz Dubrovnika. Godine 1875., 27. listopada, jedrenjak se nasukao kod rta Cloates, a od ukupne se posade spasila desetorica pomoraca. Do kraja 1875. većina ih je umrla u bespućima Australije, a živi su ostali samo kadet Miho Bačić i mornar Ivan Jurić. Njihov je život u Australiji idućih šest mjeseci, sve do 18. travnja 1876. bio ispunjen susretima s Aboriginima, upoznavanjem njihova načina života i preživljavanjem u divljini. Tada ih je spasio engleski jedrenjak koji ih je odveo u grad Fremantle. Veliki rukopisni dnevnik, štivo od preko 280 stranica o stradanju jedrenjaka Stefano, dubrovačkog dominikanca Stefana Skurla, priča je koju su preživjeli pomorci Bačić i Jurić, nakon povrataka u domovinu prepričali dominikancu Skurli. Dnevnik jedrenjaka Stefano: I naufraghi del bark austro-ungarico Stefano alla costa Nord-Ovest dell ́ Australia, koji na kraju ima čak i rječnik pojmova na aboriginskom jeziku, jedno je od najpotresnijih svjedočanstava o stradavanju riječkih jedrenjaka u drugoj polovici 19. stoljeća.


Suton jedrenjaka- posljednji dani plovidbe Contesse Hilde
Pored Rijeke kao centra brodogradnje na sjevernom Jadranu u vrijeme zlatnog doba jedrenjaka šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća, kao treći najveći centar brodogradnje na Kvarneru isticao se grad Mali Lošinj. Uz otok Lošinj vezana je priča o posljednjem kvarnerskom jedrenjaku koji je oplovio svijet, barku Contessa Hilda. O tome nam mnogo kazuju sačuvani brodski dnevnici njegova posljednjeg kapetana Branka Širole, rodom iz Hreljina. Širola je rođen 1884., a već je 1907. godine položio ispit za kapetana duge plovidbe. Prvi brod na koji se uputio kao zapovjednik, a ne više kao kadet ili mornar, bio je bark Contessa Hilda, brodovlasnika Franje Leva iz Velog Lošinja. Contessa je Hilda, dužine od 76,81 m i s ukupno 1646 BRT, sagrađena u Glasgowu 1875. godine.

Nakon putovanja u Australiju parobrodom, u grad Newcastle, Širola je preuzeo zapovjedništvo na Contessi Hildi od kapetana Volarića. Evo kako je u brodskom dnevniku opisao svoj prvi susret s brodom:

"Našavši se u Newcastleu, smjestio sam se kod obitelji Wafker. 12. rujna 1908. oprostio sam se od obitelji Wafker i s teškim prtljagom krenuo na bark. Zahvaljujući kapetanu Aldebrandu Petrini koji je brodom upravljao od 1902. do 1906., snast brod i njegova oprema bili su prvorazredni i dobro očuvani. Jarboli su bili od tri komada, donji od željeza, a košni i vršni od drva. Brod je bio građen od čeličnih ploča, što mu je davalo osobitu čvrstoću. Imao je zapovjednički most i stan za zapovjednika i dvojicu časnika".
Prema sjećanjima Širole, u svojem je dnevniku najčešće spominjao časnika Romana Cosulicha, kuhara Tuća, kormilare Kamalića, Filinića i Barkovića.

Put je do Cape Horna, do početka prosinca 1908. prošao bez većih poteškoća, osim što se na samom odlasku iz Australije, 17. rujna, Contessa Hilda skoro prevrnula zbor loše raspoređenog balasta u trupu broda, ali je brzom i hrabrom intervencijom kapetana brod spašen.

Evo kako je posada prema sjećanjima i zapisima Širole , pripremala doček Nove 1909. godine:
"Četvrtak, 31. prosinca 1908. Zadnji dan godine. Ustajem u 10 sati. Navijam kronometar i ure u kamarinima, kasnije objedujemo rižu, malo sira galete i crnu kava. U 23.00 sati na kasar dolazi Kozulić, a ja pišem ove retke: " U ponoć mornari zvone zvonima, udaraju i viću što ih grlo nosi, tri put hura za kapetana Contesse Hilde, sve najbolje kapetanu Contesse Hilde". Hrana na jedrenjacima bila je dozlaboga jednolična. Fažol, pašta, riža i fažol, riži-biži. Rijetki su dani kada se pojavio brudet, palamida, svježa svinjetina".
Tijekom siječnja 1909. Contessa je Hilda doplovila do ekvatora, ali je kako je i sam Širola priznao, njegovom nesmotrenošću, stajala trinaest dana u mjestu, bez daška vjetra. Kad su nakon trinaest dana plovidbe konačno krenuli, uputili su se dalje prema Biskajskom zaljevu. No umjesto oluje i vjetra, dočekala ih je opet tišina. Tako su čekajući vjetar gledali parobrode kako pored njih prolaze, a sam Širola piše:
"Kako smo se osjećali bijedni, nemoćni, poniženi, donkihotski nesuvremeni u susretu parobroda koji je u tom trenutku predstavljao budućnost i našeg broda koji je pripadao prošlosti".
Ipak, nakon osam dana stajanja, jedrenjak je nastavio put prema Engleskoj odnosno gradu Cardiffu. U Cardiffu je s broda iskrcan teret, a mjesec dana kasnije Contessa je Hilda otplovila za svoju posljednju luku Genovu. Dolaskom u Genovu u proljeće 1909. godine, s broda je iskrcan teret iz Engleske, a Contessa je Hilda prodana novom vlasniku.
Kapetan Branko Širola nakon toga je nastavio službu na parobrodima, a doživio je i duboku starost. Umro je početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Contessa Hilda bila je posljednji jedrenjak duge plovidbe koji je plovio pod austrougarskom zastavom. Time je okončana epoha lošinjskih jedrenjaka, ali i ostalih velikih jedrenjaka, epoha u kojoj su iznimno važnu ulogu za pomorstvo hrvatskog primorja odigrali naši brodograditelji i pomorci demonstrirajući svoje mornarsko, navigatorsko i zapovjedničko znanje i iskustvo. Nikša Mendeš, viši kustos

Contessa Hilda

Slika
Londra - Hast London - Iquiquc - Venezia Bark A. U.
"CONTESSA HILDA" Cap. Ildebrando Petrina 1904-1905
I. Ufficiale Antonio Ivancich


Veliero austriaco di 1.659 tonn.
Lunghezza m.76 e 84cm..
Larghezza m. 11 e 20cm.,
Altezza m. 6 e 78cm.
Costruito a Glasgow nel 1859.
Nome Blairgourie.
Acquistato 1'8 novembre 1901.
1 caratisti erano 56, fra questi: Maria Antoncich, Pietro Badessicb, Attilia Budinich, Costante Camalich, Antonio Santo Cattarinich, Domenica Martinolich, Maria Rosa ved. Cosulich, Raffaele Craglietto, Concetta Cosulich in Dobrilla, Giovanni Ida e Maria Fedrigo, Pietro Gerolimich, Margherita G¡adrosich, Francesco e Norma Leva, Matteo e Carlo Martinolich, Alessandro Nicolich, Antonio, Giovanni e Giacomo Ragusin, Matteo Rodinis.
- Cancellato Ii 30 ottobre 1909 per awenuta vendita a cittadini italiani. –
Sukob u kojem protivniku nisi izmamio osmijeh na licu – izgubljen je.

Avatar korisnika
nikola
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 11097
Teme: 266
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#6  PostPostao/la nikola » 27.8.2012, 17:26

Medokava, neumoran si, svaka čast! Malo si manje u kuhinji,ali zato nas upoznaješ sa drugim stvarima naše prošlosti. :bravo: :bravo:
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Medokava
R13kA
R13kA
 
Postovi: 487
Teme: 18
Pridružen: 23.10.2011, 09:10
Lokacija: Belveder

Provođjenje novih ekonomskih mjera u brodogradnji

Post broj:#7  PostPostao/la Medokava » 28.8.2012, 09:31

Obzirom na aktivnost teme i danas, evo članka iz Novog Lista davne 1958 god.


Provođjenje novih ekonomskih mjera

Savjet za privredu Narodnog odbora Riječkog kotara ostaje kod svoje preporuke:
»Brodogradilište u Cresu treba likvidirati, jer nema ekonomkog opravdanja da postoji«


RIJEKA, 16 novembra :—Jučer je na svojoj sjednici savjet za - privredu - Narodnog odbora kotara Rijeka razmatrao stanje u našoj brodogradnji drvenih brodova i, nakon svestrane diskusije? donio nekoliko zaključaka i preporuku koje de će podnijeti Narodnom odboru kotara. Savjet preporuča da se brodogradilište u Cresu likvidira jer nema ekonomskog opravdanja da postoji, da se u lošinjsko brodogradilište ne ulažu ni kakva sredstva at njegovo daljnje proširivanje i da brodogradilišta u Martinšćici, Puntu i Žurkovu postanu zanatska poduzeća, odnosno da se orijentiraju i na neku drugu, rentabilnu proizvodnju.

Na našem Jadranu postoji čitav niz brodogradilišta za gradnju drvenih brodova a najjača medju njima i mehanizacijom najbolje opremljena su brodogradilišta Korčula, Mosor i Lošinj. Na području Riječkog kotara ima ih pet: Lošinj, Martinšćica, Punat, Žurkovo I Cres (ovdje nisu uračunati mali škverovi). Kapaciteti svih, ovih brodogradilišta ne mogu biti iskorišteni, jer nema dovoljno narudžaba, a izgledi su takvi da ni u buduće neće biti toliko narudžaba da se potpuno zaposle sva brodogradilišta
Glavni naručioci drvenih brodova su brodarska poduzeća obalne plovidbe i ribarska poduzeća i zadruge pa zato treba razmotriti da li u tim poduzećima i zadrugama treba novih brodova i koliko imaju, sredstava da ih narućuju i kupuju.
Valja, doduše, uzeti u obzir i potrebe remonta drvenih brodova, ali od samog remonta ne bi nikako mogla živjeti tako mnogobrojna brodogradilišta,
Za brodogradilišta na području Riječkog kotara od najvećeg su interesa potrebe i mogućnosti (za gradnju novih brodova) Obalne plovidbe »Rijeka<< jer im je ovo poduzeće dosad osiguravalo najviše posla.

POTREBE I MOGUĆNOSTI OBALNE PLOVIDBE
Evo, dakle, kakve su potrebe i mogučnosti Obalne plovidbe Rijeka«. Poduzeće ima mnogo vrlo starih brodova pa je prosječna starost cjelokupnog brodovlja ove plovidbe
22 godine. Još je gore s brodskim motorima, koji se često kvare pa brodovi moraju ispadati iz plovidbe radi dugotraj¬nih remonta. Sudeći po sadašnjim potrebama za prijevoz robe. Obalna plovidba »Rijeka« mogla bi zaposliti još za trečinu brodovlja više nego što ga sada ima. U poduzeću smatraju da bi trebalo kupovati nove brodove pa je zatražen investicioni kredit za gradnju devet brodova ukupne nosivosti 2.609 tona, od toga četiri željezna i pet .drvenih, Medjutim, poduzeće ne raspolaže osobito velikim mogućnostima. Svake godine moglo bi graditi samo po jedan novi brod (u vrijednosti oko 50 milijuna dinara), a za popravke brodova moglo bi trošiti godišnje 60 do 70 mili¬juna dinara.

DOVOLJNO BI BILO SAMO LOŠINJSKO BRODOGRADILIŠTE
A kako je u ribarstvu? Ribarska poduzeća iz Crikvenice, Rijeke, Rovinja i Poreča tražila su takodjer investicioni kredit za nove brodove i to za gradnju 25 brodova od 18 do 20 metara dužine i za preko sto-tinu ribarskilh čamaca. Ne zna se još hoće li im kredit biti odobren« s
Drugih važnijih interesenata za gradnju "drvenih brodova zasad nema, a sve što se predvidja za gradnju u neposrednoj budućnosti je toliko malog obima da se ni u kom slučaju ne bi mogli zaposliti svi kapaciteti pet brodogradilišta koja postoje na ovome području. Već samo lošinjsko brodogradilište bilo bi dovoljno da preuzme sve te radove, a za ostala četiri ne bi ostalo ništa. Što da se radi?

BRODOVI ZA IZVOZ
U diskusiji je razmotreno nekoliko prijedloga. Nabačena je i ideja o gradnji brodova za inozemstvo. Neke zemlje Bliskog i Dalekog Istoka trebale bi, doduše, drvenih brodova, ali ne za trgovačku, već za ratnu mornaricu to jest motorne brodove velike brzine, Medjutim, takvi se brodovi grade od mahagonija i tikovine, a budući da takve gradje kod nas nema, oni ne dolaze u obzir u našoj brodogradnji Ipak ima možda jedna druga mogućnost da se gradi za izvoz, Moglo bi se možda graditi luksuzne i sportske brodove za inozemstvo: jahte, kutere i druge jedrilice. Zasad: nema nikakvih elaborata o tim mogućnostima. Naša brodogradilišta drvenih brodova uopće vrlo loše poznaju potrebe i domaćeg i svjetskog tržišta pa bi zato trebalo da Udruženje brodogradjevnih poduzeća (sekcija za drvene brodove) osnuje ko¬mercijalnu službu koja bi ispitala potrebe tržišta i upućivala brodogradilišta na kakvu proizvodnju da se orijentiraju.

DA SE U LOŠINJU GRADE ŽELJEZNI BRODOVI?

Bilo, je riječi i o tome da li bi se : lošinjsko brodogradilište moglo preorjentirati na gradnju željeznih brodova. Jaki su razlozi koji otklanjaju tu mogućnost,
Bila bi to vrlo skupa preorijentacija morala bi se uložiti vrlo mnogo investicija. A kad bi se takva preorijentacija i izvršila postojao bi uvijek jedan razlog protiv; transport sirovina
(željeza) sa kopna na otok. Transportni troškovi poskupljivali bi materijal za 20 do 30 posto. Uostalom, zašto da se lošinjsko brodogradilište pretvara u brodogradilište za gradi liju željenih brodova, kad se u Kraljevici nalazi moderno brodogradilište sa dobrim kadrom, koje će moći graditi sve vrste željeznih brodova do 3.000 tona. Dva takva brodogradilišta ne bi nam trebala.
Sukob u kojem protivniku nisi izmamio osmijeh na licu – izgubljen je.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#8  PostPostao/la Vežičanka » 19.6.2016, 22:27

Jedrenjak Hrvatska je bio veliki jedrenjak s tri jarbola koji je plovio po cijelom svijetu. Bio je vlasništvo porodice Poščić čije je ime kasnije nosio.

Jedrenjak "Hrvatska", slika iz časopisa Jadranska straža godište 1925.
jedrenjak Hrvatska-.jpg
jedrenjak Hrvatska-.jpg (232.91 KiB) Pogledano 927 puta


O tom jedrenjaku piše Nikša Mendeš u članku RIJEčKI, LOŠINJSKI I SENJSKI JEDRENJACI KONCEM 19. I POčETKOM 20. STOLJEćA:

Prema izvorima, brod je sagrađen 1874. godine u brodogradilištu Senjskoga brodarskog društva, a imao je 53,74 m duljine, 10,24 m širine i 6,16 m visine, te je upisan s 853 BRT.
Ovdje je potrebno naglasiti upitnost činjenice o brodogradilištu Senjskog brodarskog društva, jer je problematična lokacija brodogradilišta gdje je Hervatska sagrađena, zbog toga što Senj nije imao brodogradilišta za gradnju velikih barkova.

Brod je, kao što je gore navedeno, u travnju 1882. godine kupio brodovlasnik Andrija Poščić, a nakon njegove smrti jedrenjak je bio vlasništvom njegovih kćeri, Marije Bačić, Albine Rak, Antonije Kremešek i Ide Jellouscheg. Bark Hervatska najviše je plovio - tijekom svojeg preko tri desetljeća dugog života pod domaćim vlasnicima - na rutama prema istočnoj obali SAD, zatim za jugoistočnu Aziju, sjevernu Europu, te prema zemljama Sredozemlja. Posljednje putovanje pod originalnim imenom bilo je iz Philadelphije u Rijeku 1882. godine.

Prema Annuario marittimo, zapovjednici barka Hervatska bili su: 1878. godine Giacomo Schnautz iz Bakra, a 1889. godine Giuseppe Tominich iz Lovrana, koji je najduže od svih bio zapovjednik. Osim njih još su zapovijedali Amadej Paravić iz Kraljevice, Anton Medanić iz Bakra, te kao posljednji Anton Antić, također iz Bakra. Tijekom 1906. godine osobito je bio svečan dan u Senju kada je bark Poščić na putovanju iz Rijeke drugi i posljednji put (osim na dan porinuća) boravio u gradu Senju. I kako je to sudbina odredila mnogim našim barkovima duge plovidbe, tako je i Poščić 1909. godine prodan stranom brodovlasniku u Ulcinj.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#9  PostPostao/la Vežičanka » 30.7.2016, 10:38

Jedrenjak "Tri sina" 1870., brodovlasnik Vjenceslav Turković

jedrenjak Tri sina.jpg
jedrenjak Tri sina.jpg (66.33 KiB) Pogledano 904 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#10  PostPostao/la Vežičanka » 27.12.2016, 21:57

Bark Hrvat izgrađen je u brodogradilištu u Bakru 1875. godine

bark Hrvat slika na svili
bark Hrvat slika na svili.jpg
bark Hrvat slika na svili.jpg (51.56 KiB) Pogledano 782 puta

BARK HRVAT - zadnje putovanje

Bark Hrvat pod zapovjedništvom kapetana Švrljuge plovio je od Bangora, (u američkoj državi Maine), 25. svibnja 1892. s teretom drva za Greenock (Škotska).
Hrvat je bio tada star 17 godina, imao je 524 registarske tone. Matična luka bio mu je Bakar (tada Austrija).

27. svibnja, oko 4 sata u jutro za vrijeme guste magle, udarili su u stijene otoka Devil's Limb (Nova Škotska, Kanada).
Kapetan i posada napustili su brod i stigli na otočić Seal (Seal Island, Nova Scotia).
Škuna Teaser i njen kapetan Osborne Phillips došli su do barka Hrvat, ukrcali se na njega, spustili jedra. Ustanovili su da nije jako oštećen. Za vrijeme plime jedrenjak je odsukan i usidren.
U međuvremenu kapetan Švrljuga i posada došli su na brod ali im nije bilo dozvoljeno da preuzmu komandu, pa su se vratili na otok.
Remorker Marina koji se zatekao na Mud Islandu oteglio je tamo jedrenjak. Za vrijeme slijedeće plime, otegljen je u Yarmouth i usidren u kanalu.
Dno joj je pregledao ronioc 16. lipnja i ustanovljeno je da je u lošem stanju. Prodan je na dražbi zajedno s teretom, brod za 950 $, a teret 60 centi po toni. Brod je kupio H.B. Cann, a George Crosby iz Ohia kupio je teret.

15 studenog 1893. u vlasništvu kompanije Hugh Cann & Son, pod imenom Oak, izlazeći iz Buenos Ayresa (Trinidad i Tobago) za Antwerpen, s teretom žita, još uvijek pod komandom pilota, sudario se s brodom Treasurer. Bio je teško oštećen, pa se morao vratiti u Buenos Ayres gdje je prodan.
Oak je bio bark nosivosti 574 tone.

Podaci su iz knjige „Yarmouth past and present“ 1902.
Što je dalje bilo s jedrenjakom, da li je ikada više zaplovio, nisam pronašla.

iz nekih sretnijih dana za jedrenjak"Hrvat":

izvještaj o kretanju brodova 20.listopad 1876.
20 listopad 1876.JPG
20 listopad 1876.JPG (94.08 KiB) Pogledano 781 puta


izvještaj o kretanju brodova 18.siječanj 1878.
18.siječanj 1878 izvještaj o kretanju brodova.JPG
18.siječanj 1878 izvještaj o kretanju brodova.JPG (95.3 KiB) Pogledano 781 puta

Avatar korisnika
KarloOP
R13kA
R13kA
 
Postovi: 453
Pridružen: 27.10.2013, 16:32

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#11  PostPostao/la KarloOP » 28.12.2016, 22:59

Negdje sam imao fotografije jedrenjaka, ili bar nekih, koji se spominju, al mi treba nac.
Evo barka "Contessa Hilda"
Contessa Hilda.jpg
Contessa Hilda.jpg (397.94 KiB) Pogledano 756 puta

ponsal
Poznata osoba
Poznata osoba
 
Postovi: 11
Pridružen: 17.1.2015, 12:24

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#12  PostPostao/la ponsal » 29.12.2016, 10:00

Bark Hrvat od početka nije imao sreće i kako kažu Radojica Fran Barbarić i Ivo Marendić u knjizi "Onput. kad smo partili", pratila ga je zla kob. Nakon odlaska iz Bakra, gdje je porinut 1875.godine, uz veliku svečanost, nikad više nije uplovio u nj. Nekoliko je puta bio teže oštećen.
Godine 1883. na putu New York - Aleksandrija, sa 20.300 barela sirove nafte naišao je na snažan fortunal u kojem je pretrpio teža oštećenja. Ostao je bez jarbola, probijene oplate i slomljene ograde te je bespomočno plutao pučinom.
Godine 1881. na putu New York - Queenstown, nekoliko dana nakon dolaska u Queenstown vladao je jek vjetar zbog čega se talijanski bark Bartolomeo Gagliardo, čije je sidro oralo, sudario s Hrvatom te su oba broda imala veće štete.
Godine 1887. na putu Cette - Philadelphia naišao je na težak fortunal, izgubio je srednji jarbol i kosni i gornji nastavak pramčanog jarbola.
Godine 1892. u Glouchesteru (SAD) je zbog fortunala morao izbaciti oko 60 tona soli koju je prevozio iz Trapanija.
Posljednje putovanje kao bakarski brod, 1892. iz Bangora u Greenock (SAD) je nesretno završilo. Brod se nasukao na otoku Focheu kod Seal Islanda u Novoj Škotskoj. Bio je odsukan ali je zbog jakog prodora vode morao biti ponovo nasukan. Kapetan Mate Švrljuga izgubio je svaku nadu da će spasiti brod. Pregovori sa tegljačima nisu uspjeli jer su tražili 60 % vrijednosti broda i tereta. Na javnoj dražbi održanoj koncem lipnja 1892. u Yarmouthu, bark Hrvat je prodan i posada je morala napustiti jedan od posljednjih bakarskih jedrenjaka duge plovidbe.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#13  PostPostao/la Vežičanka » 29.12.2016, 10:20

:gore još kad bi se našla slika jedrenjaka "Kraljevica"
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
BARK KRALJEVICA
brodolom

Bark "Kraljevica" sagrađen je u brodogradilištu u Kraljevici 1868. godine za brodovlasnike Matu Švrljugu i trgovačko društvo V.Turković i S.Tomac. (Prema nekim izvorima brod je sagrađen 1870.god.)
Bio je dug 44 metra i imao 719 reg. tona.

Doživio je brodolom 11. veljače 1886. kod New Jerseya.

U tragičnom spletu okolnosti, živote je tada izgubilo ukupno 11 ljudi.
Utopilo se 8 članova posade (od 14) i to nakon što su sretno napustili brod i doplovili čamcen blizu obale, te tri člana američke spasilačke stanice (od njih 7), koji su krenuli u spašavanje, ne znajući da je posada brod već napustila.

Pročitajte što se tada dogodilo:

11. veljače 1886. godine bark "Kraljevica" plovio je iz Marseja u New York s teretom soli. Zajedno sa zapovjednikom na brodu je bilo14 ljudi.
Plovili su punim jedrima uz jak sjeveroistočni vjetar. Spuštao se mrak a s njime i gusta magla.
Pokušavali su uočiti svjetionik Barnegat ali im to nije uspijevalo.
U jedan i pol sati iza ponoći brod je udario o sprud Barnegat. Dno je bilo oštećeno i voda je počela prodirati. Ništa se nije moglo učiniti nego što prije napustiti jedrenjak.
Spustio se čamac u more. Kapetan, koji je uzeo samo instrumente, predomislio se u zadnji čas i sišao u potpalublje da uzme novac, ali u tom trenutku voda je još jače prodrla u brod, pa je odustao.

Bilo je dva i pol sata u noći kada se 14 članova posade u čamcu udaljilo od jedrenjaka.
U to doba more je još bilo relativno mirno. Nisu pokušavali doveslati do obale, nego su satima plutali na moru, ali vjetar i struja su ih ipak nosili prema obali.
Sve je bilo u redu dok nisu doživjeli drugi šok te noći. iznenada su naišli na turbulencije u moru.
Barka se počela odjednom prevrtati i to po nekoliko puta bez prestanka. Započela je očajnička borba za život.
Osmoro članova posade odlučilo je plivati do obale, ali su se utopili istog trenutka.

Kapetan i preostala petorica čvrsto su se držali za barku. S mukom zadržavajući taj položaj uspjeli su doći do obale oko 8,30 ujutro, već polumrtvi od iscrpljenosti.
Bili su udaljeni oko milju od Stanice za spašavanje i oko 9 milja od brodoloma.
Od guste magle nisu mogli ništa vidjeti oko sebe, ali su naišli na kolibu u koju su provalili.
Na njihovu sreću tu je bilo hrane pa su se mogli okrijepiti. Ubrzo su zaspali dubokim snom od iscrpljenosti, nesvjesni što se oko njih zbiva.

Sve se to događalo u intervalu između dva prolaska pomorske patrole, tako da nitko nije zapazio niti njihovu borbu za život niti izlazak na obalu, a plima je ubrzo izbrisala sve njihove tragove na obali.

U međuvremenu se počela odvijati druga drama.
Posada "Kraljevice" je poslala s broda signal prije nego što ga je napustila, u slaboj nadi da bi to netko mogao vidjeti.
Patrola obalne straže vidjela je to slabo svjetlo, za koje nisu bili sigurni da li je od nekog broda ili je to udaljena munja.
Iako je "Kraljevica" bila pola milje od obale, zbog guste magle, signal se doimao udaljen.
Raspravljajući o tom, posada spasilačke ekipe obalne straže, oko pet i pol izjutra, odlučila je dežurati na obali dok se ne razdani. Kad se razdanilo ugledali su obrise nekog jedrenjaka. To je bila "Kraljevica".
Sedmorica ljudi uskočila je u čamac i počela veslati prema jedrenjaku.
More je bilo mnogo nemirnije nego što je izgledalo s obale, ali nisu odustajali i s velikim teškoćama su došli do "Kraljevice". Kada su stigli bilo im je jasno da je posada napustila jedrenjak.
Zbog nemirnog mora, povratak je bio težak i opasan. Prilikom povratka trojica članova spasilačke ekipe su se utopila.

Sve do slijedećeg jutra, 12. veljače, nitko nije znao za šestoricu spašenih mornara s "Kraljevice".
Tog jutra oni su sami pronašli stanicu obalne straže, gdje su se javili i dobili potrebnu odjeću. 14. veljače pet pomoraca otputovalo je u New York, dok je kapetan ostao malo duže da vidi što se može spasiti s "Kraljevice".
Od osmorice utopljenika s barka "Kraljevica", pronađena su tijela trojice.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ja sam ovaj događaj o kraju slavnog jedrenjaka “Kraljevica” ukratko prepričala a detaljnije pročitajte u knjizi “Heroes of the storm” izdatoj 1904.god., autor O'Connor, William Douglas, (1832-1889) https://archive.org/details/heroesofstorm00ocon
U knjizi se naši ljudi, Hrvati s jedrenjaka "Kraljevica" nazivaju Austrijanci.


pisma između predstavnika Austrougarske i SADa u kojem A-U nudi novčanu pomoć za američku spasilačku ekipu, a naročito za njihova tri stradala druga:
pismo A-U Washingtonu.jpg
pismo A-U Washingtonu.jpg (153.73 KiB) Pogledano 746 puta

američko pismo zahvale za novčanu pomoć :
pismo Washingtona za A-U.jpg
pismo Washingtona za A-U.jpg (89.32 KiB) Pogledano 746 puta

jedan izvještaj o kretanju brodova iz 1876. godine, kad je bark "Kraljevica" doživio oluju prije dolaska u Genovu:

izvještaj o kretanju brodova 20. listopad 1876 .JPG
izvještaj o kretanju brodova 20. listopad 1876 .JPG (96.76 KiB) Pogledano 746 puta

Avatar korisnika
KarloOP
R13kA
R13kA
 
Postovi: 453
Pridružen: 27.10.2013, 16:32

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#14  PostPostao/la KarloOP » 29.12.2016, 12:30

Dok se ne nadje, evo slike Contesse Hilde.
ContessaHilda.jpg
ContessaHilda.jpg (233.11 KiB) Pogledano 738 puta

ponsal
Poznata osoba
Poznata osoba
 
Postovi: 11
Pridružen: 17.1.2015, 12:24

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#15  PostPostao/la ponsal » 30.12.2016, 09:42

Nava Miroslav.jpg
Zavjetna slika preživjelih brodolomaca barka Stefano
Nava Miroslav.jpg (364.34 KiB) Pogledano 716 puta

Ovo je zavjetna slika preživjelih brodolomaca barka Stefano, Mihe Bačića i Ive Jurića, posvećena Gospi od Milosrđa u Dubrovniku.

Sljedeće

Vrati se na: Pomorstvo

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost