Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Naši slavni jedrenjaci

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21420
Teme: 863
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#31  PostPostao/la Adamić » 23.6.2017, 15:29

Bravo Vežičanka, rasturaš ! :gore :zastava: :čitati:

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#32  PostPostao/la Vežičanka » 24.6.2017, 10:36

Adamiću :cvijece
------------------------------------------------------------------------------------
MORNARI I ALBATROSI

Zanimljivo je što piše kap. Širola o odnosu mornara s albatrosima, pa ću to podijeliti s vama.
Albatrosi, te veličanstvene ptice bile su mornarima svakodnevna pojava u Južnom oceanu. Kako saznajemo iz dnevnika kap. Širole, mornari ih nisu gledali s divljenjem, već su ih koristili da nešto zarade, pa čak i da pojedu nešto mesa, premda im meso nije ukusno:


Da bi nam prikrili dosadu, počeli su nas salijetati golemi albatrosi. Sa svojim krilima od pet metara raspona spuštali su se na morsku površinu kao živi oblaci.

No, mornari se nisu zabavljali isključivo promatranjem tih orijaških i proždrljivih srodnika naših galebova, već su ih počeli nemilosrdno hvatati.
Naime, na dugu i čvrstu uzicu postavili bi udicu načinjenu od lima preostalog od polupanih posuda za petrolej i vezali u obliku trokuta.
Na tako improviziranu udicu stavljali bi komad slanine. Proždrljivi albatros progutao bi meku a mornari bi s najvećim užitkom i uz povike "Jurija-a-a-a-a!" povlačili pticu, koja bi se uzdigla kao avion, koji se spušta na aerodrom.

albatros 2.jpg
albatros 2.jpg (73.7 KiB) Pogledano 575 puta

Dovučen na palubu, albatros je nemoćno i nespretno koracao, jer krila više nije mogao raskriliti, i davao bi od sebe znakove bespomoćnog bijesa. No, sve to nije dugo trajalo, jer bi se u najkraćem roku našao u rukama derača.
Utrobu bi izvadili i nadomjestili je slamom.
U takvom su ih stanju sačuvali i kasnije prodavali ornitolozima u Engleskoj po jednu funtu za svakoga.

Bilo je međutim i takvih među albatrosima, koji uhvaćeni na udicu nisu uzlijetali, već bi tražili spas zaronivši u more.
Sudbina im je bila ista, samo s tom razlikom, što su bili izvučeni polomljenih krila, i umjesto kod nekog ornitologa završavali su u želucu posade, iako im meso nije bilo ukusno.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Šteta što neki od tih prepariranih albatrosa nije stigao do riječkog Prirodoslovnog muzeja.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#33  PostPostao/la Vežičanka » 27.6.2017, 16:00

Od životinja bilo je na brodu mačaka čiji je zadatak naravno bio da love miševe. Čak su se i macile na jedrenjaku.
Vozilo se žive kokoši i svinje za hranu posade, a to se trošilo za kakve praznične dane.

Miroslav Grdaković, vođa palube plovio je 1923. god. na norveškom jedrenjaku, kitolovcu imena "Tijuca" (Tihuka).
U svojim sjećanjima piše (knjiga "Oploviti Cape Horn") da je najveći kit koga su ulovili bio dug 23 m. Bila je to ženka iz čije je utrobe barba Slave izvukao tek začetog kita dugog 22 cm. U bočici s eterom i s nekoliko fotografija o lovu na kitove poslao je to zagrebačkom prirodoslovnom muzeju.
(Tko zna što je s tim, to jest da li fotografije i zametak još postoje?- op. Vežičanka)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
O jedrenjaku "Crono" (više o njemu čitajte u postu br.25), koji je spasio posadu engleske škune "Geraldine" našla sam u staroj štampi, u "Subotičkom glasniku" od 31. listopada 1874. ovo:

Subotički glasnik 31 listopad 1874- Crono.JPG
Subotički glasnik 31 listopad 1874- Crono.JPG (33.19 KiB) Pogledano 542 puta

matrosi su mornari na ruskom jeziku

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#34  PostPostao/la Vežičanka » 3.7.2017, 15:46

Nije priča o našim jedrenjacima ili pomorcima, ali je zanimljivost vezana uz albatrose oko Cape Horna, iz sjećanja britanskog kapetana Jamesa Bisseta.

James Bisset, kasnije zapovjednik velikih putničkih brodova kao što su Queen Mary i Queen Elizabeth, svoju prvu plovidbu imao je na britanskom jedrenjaku County of Pembroke 1898. kao petnaestogodišnji dječak. S tim jedrenjakom je oplovio Cape Horn.
Svoja sjećanja na plovidbu jedrima opisao je u knjizi Sail Ho!
Spomenimo i to da je Bisset plovio na parobrodu Carpathia kao drugi časnik palube one kobne noći kada je stradao Titanik, te je sudjelovao u spasavanju putnika s Titanika. (opisano u knjizi Tramps and Ladies)

Engleski mornari vjerovali su, da kada mornar umre na moru, a njegovo tijelo bude bačeno u more, on se kasnije vrati na ovaj svijet kao albatros. S toga bi prema njihovom vjerovanju bio zločin ubiti albatrosa, a također bi to donijelo i nesreću.

albatross.jpg
albatross.jpg (36.95 KiB) Pogledano 460 puta

Međutim, za duše mrtvih mornara, čin milosrđa je uhvatiti nekog albatrosa i dati mu šansu da (ponovo) hoda palubom.
Albatrosa su lovili pomoću mornarske kuke na koju bi zakačili usoljenu slaninu, a koju bi vukli s krme broda. Albatros bi kljucao slaninu ali ne bi progutao kuku, nego bi mu se gornji dio kljuna, koji je zakrivljen, zaglavio u kuku.
Tada je bilo potrebno nekoliko mornara da ga drži i spriječi da odleti. Naposljetku, kada bi se ptica izmorila, povukli su je na palubu. Tu bi je pustili. Albatros nije mogao poletiti s palube, jer nije s palube mogao postići dovoljnu brzinu za uzlet.
Ponekad su znali imati čak po šest tako uhvaćenih albatrosa na palubi.
Ptice nisu pokušavale ujedati, grepsti ili napadati. Hodale bi okolo na svojim kratkim nogama, očito nenaviklim da podnose težinu tijela.
Međutim, na opće iznenađenje, nakon nekoliko minuta na palubi, ptice bi dobile morsku bolest, pa bi čak i povraćale.
Nakon što su ih promatrali neko vrijeme, mornari bi ih bacili natrag u more. Tu bi oni odmah raširili svoja veličanstvena krila, uzeli zalet i odletjeli, kao da im se ništa neobično nije dogodilo.

Bilo je poznato da osamljeni albatros ponekad prati brod i po tisuću milja, ali Bisset kaže da nije povjerovao priči da albatros nikada ne prati škotski brod.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#35  PostPostao/la Vežičanka » 7.7.2017, 11:38

Vratimo se mi na naše jedrenjake i naše pomorce.

Brik Ivich privukao me svojom nesretnom pričom. Volim ja sretne priče, kako da ne, ali ova je neobična jer skoro graniči s hororom :šok
Tko je čitao "Oploviti Cape Horn", čitao je i o briku Ivich, pa će se prisjetiti, a za ostale evo priče koja se zbila 1859.godine:


O JEDRENJAKU
Brik Ivich sagrađen je u Bakru 1855. godine. Imao je 268 reg.tona i 10 članova posade.
Vlasnici su bili Marija Bonetić rođena Battagliarini iz Bakra i Franjo Šepić, Bakranin nastanjen u Odesi. Godine 1858. zapovjednik broda postaje kapetan Nikola Anicet Pilepić iz Rijeke.

O kobnom putovanju pišu R. Barbalić i Ivo Jurković:
Brik Ivich doplovio je početkom 1859. godine u Rio de Janeiro gdje je posada obolila od žute groznice. Na sreću svi su ozdravili osim kormilara Franje Matića iz Bakra.
U Riu je kapetan Pilepić uz povoljnu vozarinu ukrcao puni teret kave za San Francisco. Brod je iz Ria otplovio 3.travnja 1859. god.
Prve vijesti o brodu stigle su u Trst tek 1.prosinca iste 1859. godine, kada je prema jednom konzularnom izvješću objavljena novinska vijest o tragičnom putovanju brika.
Prema toj vijesti 8.listopada 1859., oko 20 NM od meksičke luke Mazatlan vojna granična patrola opazila je brik Ivich koji je bio sumnjiv zbog spuštenih jedara i smjera plovidbe.

Neka nam dio priče ispriča strana štampa iz tog vremena koju sam pronašla:

Pod dramatičnim naslovom "Pobuna i ubojstvo" novine "Sacramento Daily Union" pišu 28. studenog 1859. o dva pisma koja su stigla iz Mazaltana u Meksku u San Francisco.
U prvom pismu s datumom 20.listopada pisalo je da je oko dvije milje južnije od meksičke luke Mazaltan pronađen austrijski brik Ivich s teretom kave koji je bio namijenjen za San Francisco.
Kapetan je pronađen ubijen na brodu a tu su bila još dva mornara od kojih je jedan kasnije preminuo. Drugo pismo navodilo je kao razlog pobune nedostatak vode na brodu. Jedrenjak Ivich bi trebao za koji dan odjedriti za San Francisco.
1 -Sacramento Daily Union 28November1859-brik Ivich.JPG
1 -Sacramento Daily Union 28November1859-brik Ivich.JPG (65.65 KiB) Pogledano 445 puta

Novine "Cronicling America" pišu 28.prosinca 1859. da je austrijski brik Ivich za koga se smatralo da je potonuo, nađen blizu meksičke obale s dva mornara na njemu u stanju izgladnjelosti. Osim tri mornara koja su čamcem stigli do San Blasa (otoci koji pripadaju Panami), sva je ostala posada na brodu poumirala.
2 -Cronicling America 28december1859.JPG
2 -Cronicling America 28december1859.JPG (35.64 KiB) Pogledano 445 puta

Iz novina "Daily Alta California" od 21.siječnja 1860. saznajemo da je briku Ivich trebalo 294 dana da stigne iz Ria do San Francisca preko meksičke luke Mazaltan. Kapetan Mason je čini se zamijenio pokojnog kapetana Pellepicha (Pilepića) na tom zadnjem putovanju. S brodom je stigao i teret kave za kompaniju Jas. Patrick & Co.
3- Daily Alta California, 21January1860.JPG
3- Daily Alta California, 21January1860.JPG (32.7 KiB) Pogledano 445 puta

"The New York Times" piše 23. January 1860. da je Ivich konačno stigao u San Francisco.
Nesretni brod nikada nije imao nesretnije putovanje. Na brodu su oboljeli od skorbuta a smatralo se da je došlo do pobune. Brod je napustio Rio de Janeiro 2. travnja 1859. Meksički konzul polaže pravo na teret zbog usluga koje su Meksikanci pružili u San Blasu i Mazatlanu.
4 - The New York Times 23January1860.JPG
4 - The New York Times 23January1860.JPG (59.67 KiB) Pogledano 445 puta

Iz "The New York Times" od 16.veljače 1860. saznajemo da je datum dolaska broda u San Francisco bio 20.siječanj 1860., 296 dana nakon što je napustio Rio.
5- The New York Times 16February1860.JPG
5- The New York Times 16February1860.JPG (30.8 KiB) Pogledano 445 puta


Radojica Barbalić piše u svojoj knjizi da se jedan vod meksičkih mornara otputio na jedrenjak Ivich kada im je bila sumnjiva njegova besciljna plovidba i spuštena jedra. Ono što su tamo našli bilo je strašno. Na krmenoj palubi ležao je leš zapovjednika za kojeg je bilo očito da je ubijen. U blizini leša ležao je mrtav kamarot (sobar). U pramčanom podpalublju bila su dva mornara teško oboljela od skorbuta, od kojih je samo jedan prenesen u bolnicu ozdravio.
Iz pričanja tog mornara saznalo se da je brod bio zahvaćen nepogodom u blizini Cape Horna i da je ostao bez živežnih namirnica i bez vode. Kad su uplovili u Tihi ocean skoro sva posada je oboljela od skorbuta. Mornari su umirali jedan za drugim.
Petnaest dana prije nego je brod zapažen kod meksičke luke Mazatlan, došlo je do pobune u kojoj je ubijen zapovjednik. Tada su tri člana posade uspjela čamcem doploviti u meksičku luku San Blas.
Prema izvještajima koje je dostavila austrijska konzularna vlast brik Ivich je dotegljen u San Franncisco i ondje je bio prodan na dražbi.
Ne postoje u arhivi na žalost detaljni podaci o plovidbi brika, o oplovljenju Cape Horna i o detaljima oboljenja posade i pobune na brodu.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#36  PostPostao/la Vežičanka » 16.7.2017, 14:36

Fotografija postaje zanimljivija kada se pronađu podaci o osobama koje prikazuje.
Donja fotografija je iz naše teme Fotografije i slike osoba, lica prošlosti , post br. 812., iz knjige "Kultura Hrvata kroz 1000 godina", Josip Horvat 1939. god.

Prikazuje porodicu brodovlasnika Nadala Randića iz Kostrene 1856.god. U opisu slike piše da se slika nalazi u Sušaku u gradskom muzeju, a fotografija slike je iz fotoarhiva Jugoslavenske akademije. Tako je bilo 1939., a sada se slika pretpostavljam nalazi u Pomorskom muzeju Rijeke. (tko zna da li je stvarno tamo??)

O Nadalu Randiću i njegovoj obitelji iz knjige "Onput kad smo partili" R.Barbalića i Ive Marendića:

Nadal Randić je bio kostrenski pomorac i brodovlasnik koji se doselio u Rijeku početkom 70ih godina 19.stoljeća. Bio je zapažen rodoljub, te član Kostrenske čitaonice i Bratovštine sv. Nikole u Kostreni sv. Barbare. U Rijeci je bio član Narodne čitaonice.
Brodovi koji su bili u njegovom suvlasništvu su Maria R., Maria Fany, Domenico, Frane, Margareta, Pepina.
Potresen gubitkom brodova i propadanjem jedrenjaka umro je u srpnju 1893. u Rijeci, no posljednja mu je želja bila da počiva na groblju rodne mu Kostrene sv. Barbare.
Supruga Marija, rođ. Medanić, imala je udjela u njegovom jedrenjaku Marija Fany.
1876. za zapovjednike barka Maria Fany dolaze Randićevi sinovi Ivan i Anselmo. Kapetan Ivan Randić ostao je na barku tri godine a potom je do 1894, zapovijedao očevim barkom Maria R.
Njegov brat Anselmo kratko je vrijeme vodio bark Mimi P., a 1879. god. preuzeo je zapovijed na briku Maria Fany. Nakon brodoloma prelazi na Adrijine parobrode, a 1896. postaje društveni inspektor u Trstu. Tamo je umro prije Prvog svjetskog rata.

Slika
Nadal Randić, slika se nalazi u Pomorskom muzeju Rijeke (iz knjige "Onput kad smo partili"):
Nadal Randić brodovlasnik.JPG
Nadal Randić brodovlasnik.JPG (47.99 KiB) Pogledano 390 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#37  PostPostao/la Vežičanka » 9.12.2017, 19:10

BARK CAPRICORNO

Brodolom jedrenjaka „Capricorno“ u noći 27. na 28. prosinca 1900. god.

Naša sloga piše 8.siječnja 1901.godine:

Strašan brodolom
„Novi list“ javlja: Ovih dana prosula se je Rijekom i okolicom strašna viest o brodolomu broda „Capricorno“, koji je vlasničtvo vit. Kosulića. Ovaj se je strašni brodolom dogodio u kanalu Bristolskom u noći od 27. Na 28. decembra prošle godine (1900. –op. Vežičanka).

Na brodu je nastradalo mnogo naših Primoraca. U Bristolskom kanalu zahvatila je strašna bura brod, pa je nastradao najprije prvi kapetan Vazmoslav Perović, 43 god. iz Kostrene (Sv. Lucije), drugi kapetan Roman Matković, 22 godine star, iz Trsata i brodski mladić Gilbert Corossacz, 15 godina star sin bankira i vlastnika mjenjačnice na Sušaku.

Drugi su se u prvi čas bili popeli na katarku, dok je stigla pomoć, ali od njih su jedva trojica spašena.

Evo imena brodolomaca, osim gore spomenutih: Antun Sabljić iz Kostrene (Sv. Lucije); Juraj Vlaho iz Visa u Dalmaciji; Josip Barišić iz Veprinca; Ivan Duimić iz Kostrene (Sv. Lucije).
Zatim jedan mornar iz Senja (kojemu se još nije saznalo ime). Osim ovih nabrojenih nastradala su također tri Talijana.

slika je iz knjige "Onput kad smo partili". Nalazi se u Pomorskom muzeju u Rijeci, izrađena je 90ih godina 19. stoljeća
jedrenjak Capricorno .JPG
jedrenjak Capricorno .JPG (169.31 KiB) Pogledano 277 puta


O barku Capricorno pišu Radojica Barbalić i Ivo Marendić u knjizi "Onput kad smo partili":

Gradnja barka Capricorno:
Bark Capricorno izgrađen je u brodogradilištu na Pećinama koje je bilo vlasništvo poznatog brodograditelja Josipa Bačića-Belca. To je bio posljednji jedrenjak duge plovidbe sagrađen u Hrvatskom primorju a porinut je 21. rujna 1883.godine.
Brodograditelj Bačić-Belac započeo je izgradnju broda za sebe, no zbog krize u brodarstvu s jedrenjacima, objavljuje u ožujku 1882. u dnevnom tisku oglas o dražbi trupa broda, tada bezuspješno.

Tek nakon pomorske nesreće koja se dogodila na sidrištu riječke luke kada su u oluji potonula četiri jedrenjaka (vidi post br. 18 u temi Pomorske nesreće), brodovlasnik Kazimir Kozulić prihvaća Belićevu dražbu. Naime, Kozulić je kupio dio građe i opeme nastradalih jedrenjaka što je namjeravao iskoristiti za novi jedrenjak. Gradnja barka je nastavljena.
Jedrenjak je bio dugačak 42,4 m; širok 9,48 m i visok 6,29 m. Imao je 589 rt.

Zapovjednici su mu u njegovih 18 godina plovidbe bili uglavnom Kostrenjani. To su bili redom kapetani: Jakov Pezelj, Alojzo Šodić, Anselmo Kiselić (iz Drage), Srećko Uršičić, Paškval Dujmić, Eduard Perović.

U osamnaest godina svoje plovidbe bark je prevozio žitarice, ugljen, industrijske i kolonijalne proizvode, dužice, krinu (jak navošten konac za šivanje jedara), kost. Putovao je u Crno more, Južnu Ameriku, Meksički zaljev, na Antile, u Baltičko more, nekoliko puta iz Rijeke u provansalske luke.

Na svoje posljednje putovanje Capricorno je otplovio pod zapovjedništvom kapetana Eduarda Perovića. Krenuo je iz Cardiffa s teretom ugljena prema afričkoj luci Paolo di Loandi. U jakom nevremenu jedrenjak je doživio brodolom u zaljevu Bude u blizini kornvalske obale. Stradala je sva posada osim dva kormilara Talijana.

U noći 28. prosinca brod je bačen na hridine kod Bude u Cornwallskom zaljevu. Devetorica članove posade su se utopila. Četvorica članova posade u zoru su se još uspijevala držati na konopcima križeva, ali oko podneva nisu više imali snage pa su se strovalili u more.

Imena u knjizi "Onput kad smo partili" se ponešto razlikuju od novinskog izvješća koji sam dala na početku posta.
Po knjizi posadu su činili: zapovjednik kapetan Eduard Perović; poručnik Romano Matković s Podvežice; vođa palube Anton Sablić i dispensir Ivan Dujmić zvan "Varalo" obojica iz Kostrene sv.Lucije, kormilari Josip Dorišić iz Veprinca i Blaž Giorgi iz Dubrovnika, sin tamnošnjeg lučkog kapetana, mladići Gilbert Corossacz iz Rijeke, sin poznatog riječkog bankara i N. Ecker iz Mađarske kojima je to bila prva plovidba, te mali Jakov Rahelić s Podvežice i Frane Randić iz Kostrene sv. Barbare.
Imena dvojice mornara nisu zabilježena- kormilara iz okolice Senja i mladića iz Genove.

Samo je nekolicinu njih more izbacilo slijedećih dana blizu obale te su pokopani na mjesnom groblju u Budi.

Zanimljivo je da je obalni brod Agnes (tipa keč) iz mjesta Bude, 1904. godine prilikom obnove, kada je bio i produžen, kao velejarbol dobio dio jarbola s barka Capricorno.

Na stranici Bude past and present možemo vidjeti sliku Capricorna na hridinama
Bark Capricorno.JPG
Bark Capricorno.JPG (50.04 KiB) Pogledano 277 puta


Možemo pročitati da se pokušalo spasiti brod, na taj način da je bačeno 8 raketa s konopcima, ali bilo je uzalud. Preživjela su samo dvojica mornara.
Brod Agnes koji je dobio Capricornov jarbol bio je posljednji jedrenjak porinut s navoza Bude.

Izvještaji strane štampe koje sam pronašla pisali su još 01. siječnja 1901. o tome da su se devetorica članova posade s Capricorna utopila a četvorica su još na brodu sa gotovo nikakvim šansama da se spase.

Spisak brodoloma u Cornwallu u 19. stoljeću. https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_s ... th_century)
Capricorno je pretposljednji na spisku.
Prema tom linku užad bačena raketom na brod se nije mogla pričvrstiti jer su se četvorica članova posade sklonila u kabinu.

Spašena su samo dva člana posade od 14ero, dva Talijana kormilara, Edvardo Francesconi kojega su uspjeli spasiti raketom s konopom bačenom s obale i kormilar imenom Frontebella koji se sam uspio domoći obale.

Fascinantne fotografije barka Capricorno i ono što je poslije od njega ostalo prenijela sam sa stranice http://www.dailymail.co.uk/news/article ... coast.html

3C906E9300000578-4163684-image-m-156_1485516948701.jpg
3C906E9300000578-4163684-image-m-156_1485516948701.jpg (190.58 KiB) Pogledano 274 puta

3C9067E500000578-4163684-image-m-158_1485517196648.jpg
3C9067E500000578-4163684-image-m-158_1485517196648.jpg (225.04 KiB) Pogledano 274 puta

3C906D0B00000578-4163684-image-m-157_1485516978133.jpg
3C906D0B00000578-4163684-image-m-157_1485516978133.jpg (180.12 KiB) Pogledano 274 puta

3C90730300000578-4163684-image-m-155_1485516919439.jpg
3C90730300000578-4163684-image-m-155_1485516919439.jpg (153.65 KiB) Pogledano 274 puta

3C9062DF00000578-4163684-image-m-154_1485516903368.jpg
3C9062DF00000578-4163684-image-m-154_1485516903368.jpg (220.4 KiB) Pogledano 274 puta

3C906A6900000578-4163684-image-m-153_1485516776760.jpg
3C906A6900000578-4163684-image-m-153_1485516776760.jpg (304.04 KiB) Pogledano 274 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#38  PostPostao/la Vežičanka » 11.12.2017, 15:50

Putovanja barka Capricorno (iz knjige "Onput kad smo partili")

Prvo putovanje bilo je u studenom 1883. god. iz Rijeke za Cette s teretom dužica u trajanju od 38 dana.
1884. god. prevozi sol iz Trapanija za New York. Stiže početkom svibnja za 92 dana.
Zatim se vraća iz New Yorka za Rijeku s teretom petroleja u bačvama, gdje ostaje više od dva mjeseca. Poslije toga ukrcava dužice za Cette.
1885. nakon 28 dana plovidbe stiže u Stockholm s teretom sumpora. Od tuda do Marseilla stiže za 90 dana.
Slijede putovanja za Rijeku, pa prema Batoumu. Krajem 1886. plovi iz Bejruta za Baltimore.
U proljeće 1887. stiže iz Fortress Mon. do Lisabona za 30 dana.
Nakon toga plovi nekoliko puta između luka Sjeverne Amerike i Portugala.
1888. u veljači stiže iz New Yorka za Buenos Aires za 74 dana.
Do početka 1891. prevozi žitarice i ugljen između Buenos Airesa, francuskih i engleskih luka, Pensacole, Dunkerquea, Antwerpena, North Shieldsa, Cardiffa.
U srpnju 1891. stigao je iz Cardiffa u Rijeku s teretom ugljena. U rodnoj Rijeci ostaje do početka listopada. Zatim plovi prema Marseilleu nakrcan bordunalima, dužicama i građevnim drvom.
Do rujna 1895. ponovno je na atlantskim putovanjuma između francuskih luka, Antila, luka Pensilvanije i Alabame.
Dolazi u Rijeku gdje se kraće zadržava. U ljeti 1896. godine plovi od Cagliarija do baltičke luke Rafso 79 dana. Povratno putovanje od Rafsoa do Marseillea traje 86 dana.
U Marseille stiže 15. studenog 1896.
Početkom siječnja isplovljava iz Marseillea za Kanarske otoke i Point a Pitre. Odatle dolazi do Santa Cruza za 20 dana. Tu krca šećer i konjak za Marseille.
Na tom putu sudario se s parobrodom Citta di Messina pa se morao skloniti u Cartagenu.
U Cartageni se zadržava do kraja lipnja 1897.
12. listopada 1897. isplovljava s teretom opeka prema luci Point a Pitre. Putovanje je trajalo 40 dana, a u toj luci ostaje skoro pet mjeseci. Zatim odlazi u Marseille, pa iz Marseillea u Halifax u balastu za 37 dana.
S teretom drva plovi u Alžir, s teretom krine iz Bougije u Veneciju. U Rijeci je sredinom 1898.
Prevozi drvo iz Rijeke za Cette u ožujku 1899. Zatim prevozi sol u baltičku luku Neder Kalix.
Slijedi prijevoz drva u Marseille, pa teret fosfata za Rijeku gdje stiže polovinom siječnja 1900.
Putuje iz Rijeke za Cettu za 41 dan. Nakon toga odlazi u Halifax, te u Cardiff.
Iz Cardiffa odlazi s teretom ugljena na putovanje prema afričkoj luci S. Paolo di Loanda do koje nije nikada stigao.

Kako smo vidjeli, bio je pravi svjetski lutalica.

Lučki gradovi u svojim novinama objavljivali su kretanja svojih brodova kao i dolaske i odlaske drugih brodova u njihovu luku. Ovaj spomen barka Capricorno pronašla sam u novinama New York Tribune od 12. srpnja 1887. Brod odlazi iz New Yorka za portugalsku luku Porto (Oporto na engleskom). Jedrenjak je "austrijski", a Kozulić kako vidimo se predstavlja mađarskim imenom Bela. Kapetan je Peselj (Jakov Pezelj), a vlasnik Bela Cosulich (Kazimir Kozulić).
NY Tribune July12 1887.JPG
NY Tribune July12 1887.JPG (58.99 KiB) Pogledano 244 puta


U slijedećem postu- Što sam saznala o kraju jedrenjaka Capricorno iz izvještaja engleske Pomorske trgovačke komore o nesreći i spašavanju (pokušaju spašavanja).

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#39  PostPostao/la Vežičanka » 11.12.2017, 21:39

Preliminarna istraga o okolnostima u kojima je izgubljen jedrenjak Capricorno iz Rijeke, kod Bude, dana 28. prosinca 1900. godine

U izvještaju ove istrage nisu data imena stradalih pomoraca, osim zapovjednika. Saznajemo samo imena dvojice spašenih, a to su Francesco Frontabella i Edward Francesconi.
O posadi saznajemo da ih je bilo 14 i to zapovjednik, jedan časnik, vođa palube, petoro iskusnih mornara (kormilara), dva obična mornara, jedan kuhar, jedan mali od kuhinje, jedan mali od kamare, jedan kadet.
Zapovjednik je bio Austrijanac (!) Edward Perovick (Eduard Perović- op. Vežičanka)

O BARKU CAPRICORNO IZ IZVJEŠTAJA:
Capricorno je bio austrijski (!) drveni jedrenjak, bark, sagrađen oko 1874. godine (sagrađen je 1883.- op. Vežičanka). Vlasnik je bio Cosulich iz Fiume.
Neposredno prije nego je ukrcao svoj posljednji teret ugljena u Cardiffu, jedrenjak je bio u doku u Cardifu, gdje su mu zamijenjeni metalni djelovi. Kada je isplovio bio je u dobrom stanju, sposoban za plovidbu.
Jedan od preživjelih, Francesco Frontabella, svjedok u istrazi, izjavio je da su na brodu bila nova jedra, koja nisu uspjeli upotrijebiti.
Jedrenjak je bio opremljen s četiri čamca, po dva sa svake strane, i malom jedrilicom smještenom iznad palubne nastambe.
Brod je prevozio oko 950 tona ugljena, ali to je bilo manje nego što se znalo prevoziti ranije.

ZADNJE PUTOVANJE:
Bark Capricorno napustio je luku Cardiff 24. prosinca 1900. Iz luke ga je teglio parni tegljač „Fastnet“ užetom sa Capricorna. Prema svjedoku uže je bilo neoštećeno. Bio je to konop od manile, promjera 7 ili 8 palaca.
Vrijeme je prilikom napuštanja luke bilo povoljno. Oko 9 navečer stigli su blizu otoka Lundy. Vjetar se tada pojačao, more je postalo nemirno a konop za tegljenje se odvojio.
To je bilo otprilike mjesto gdje je trebalo prema dogovoru između dva kapetana završiti tegljenje.
Nakon što se uže odvojilo, jedrenjak je razvio jedra.
Tegljač je kraće vrijeme vozio uz Capricorno, tražeći od njega da se zaustavi i uzme uže na palubu, ali jedrenjak je nastavio plovidbu. „Fastnet“ se vratio u Cardiff.

Dvojica preživjelih izjavila su da se vjetar nakon toga ponešto stišao. Nastavili su plovidbu kroz kanal po povoljnom vremenu i vjetru sve do 27. prosinca. Jačina vjetra se tada oko 7 sati navečer pojačala. Tijekom noći vjetar je počeo još snažnije puhati. Najveći dio jedara je odpuhan.
U 7 sati ujutro idućeg dana (28. prosinca) jedrenjakom više nije bilo moguće upravljati, te se on sve više približavao obali. U to vrijeme bio je oko 30 milja udaljen od obale.

Oko 10 sati ujutro jedrenjak je izgubio dva čamca koje je odnio vjetar. U 2.30 poslijepodne, udario je u vanjske stijene lukobrana Bude. Istodobno, valovi su se prelili takvom snagom da je poginuo časnik, a sedmorica pomoraca bačena su u more, te su se odmah utopili. Tijelo časnika ubrzo je također odnijelo more.
Kada je more prvi puta svom snagom udarilo u jedrenjak i odnijelo sa sobom pomorce, tada je i zapovjednik zadobio ozbiljne ozljede na ruci i nozi. Frontabella (jedan od dvojice preživjelih) je zadobio također lakšu ozlijedu noge.
Preostala šestorica preživjelih pomoraca tada su se sklonila u kabinu.

U slijedećem postu o spašavanju i pokušajima spašavanja.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#40  PostPostao/la Vežičanka » 12.12.2017, 15:53

SPAŠAVANJE I POKUŠAJI SPAŠAVANJA POMORACA S JEDRENJAKA CAPRICORNO

Petnaest do dvadeset minuta nakon što se šestoro pomoraca sklonilo u kabinu Kompanija za spašavanje raketama iz Bude ispalila je prvu raketu u pravcu broda koja je pala između dva jarbola.

Iz onoga što se tada događalo jasno da su tada na palubu izašli Francesconi i Frontabella, (koji su da podsjetimo jedini preživjeli brodolom).
Francesconi nije mogao zadržati bačeni konop zbog nemirnog vremena i pozicije broda u tom trenutku.
Nakon deset minuta ispaljena je druga raketa ali ni ovu nisu mogla pričvrstiti jedina dvojica mornara na palubi. Nakon pola sata pozicija broda se promijenila pa je Francesconi uspio osigurati prvi konopac bačen raketom. Nakon toga je uhvatio i drugi konop i povukao ga na palubu. Na kraju konopa bila je pričvršćena ploča s uputstvima. Francesconi nije znao čitati pa je uputstva pročitao Frontabella te je objasnio postupak svom drugu. Prema instrukcijama Francesconi je pričvrstio kraj konopa za jarbol, 10 jardi iznad palube i dao signal da je to učinio. Spasioci na obali su tada bacili konop na brod s pričvršćenim drugim uputstvima koji su prema izjavi svjedoka bile slične prvima.
Na palubi su bila samo dvojica mornara Francesconi i Frontabella. Ostala četvorica, tada još živih nisu izlazila iz kabine.
Užad koja su bačena raketom na brod bila su zapetljana pa su dvojica mornara morala snalaziti i improvizirati. Nakon oko 45 minuta Francesconi se je uspio pomoću konopa povući na obalu.

Drugi preživjeli, Frontabella, nije se ni pokušao spasiti na taj način jer mu je kapetan rekao da je brod dovoljno čvrst i da će izdražati nemirno more i vjetar.
Ostatak posade ostao je u kabini dok je plima narasla. Tada su bili prisiljeni izaći zbog mora koje je preplavilo palubu.
Nakon nekog vremena, druga kompanija, Boscasle brigada za spašavanje raketama, poslala je još raketa na brod, ali bezuspješno.
Oko 7,30 ili 8 sati navečer (28.prosinca 1900.)jedrenjak se razbio. Frontabella se bacio u more, i nakon dosta poteškoća uspio je doplivati do obale gdje su ga prihvatili spasioci. Odveden je u kuću gdje je dobio piće i suhu odjeću.

Preostala četvorica koja su ostala na brodu nestali su zajedno s brodom.

Iz izvještaja je vidljivo da su četvorica pomoraca koji su posljednji poginuli ipak imali šansu da se spase na isti način kao i Francesconi, to jest pomoću užadi sa pojasom za spasavanje bačenih raketom. To svakako ne znači da bi im to uspjelo. U izvještaju se pomalo izražava čuđenje njihovom pasivnošću. To se objašnjava time da nisu imali vođe, kad se uzme u obzir da je zapovjednik bio ranjen (ne znamo u kakvom je bio stanju), a časnik je poginuo prvi.
Nije poznato iz izvještaja koja su to trojica ostala s kapetanom zadnji na brodu. Možda oni kojima je to bilo prvo putovanje. Dvojica spašenih bili su kormilari, znači iskusni pomorci.
Iz svega je također jasno da nije postojala obuka za slučaj opasnosti šo je iz današnje perspektive nezamislivo.

Uskoro će biti 117 godina od tog tužnog događaja kad je stradao posljednji jedrenjak duge plovidbe izgrađen u Hrvatskom primorju odnijevši sa sobom 12 života većinom iz našeg kraja.

primjeri kod drugih brodova kako je izgledalo spašavanje te vrste(nažalost samo jedne osobe s Capricorna)
1908gamecock1.jpg
1908gamecock1.jpg (48.01 KiB) Pogledano 220 puta

breeches_2.jpg
breeches_2.jpg (46.65 KiB) Pogledano 220 puta

Breeches-Buoy-Rescue.jpg
Breeches-Buoy-Rescue.jpg (28.79 KiB) Pogledano 220 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#41  PostPostao/la Vežičanka » 13.12.2017, 22:58

iz ondašnje štampe

jedrenjak Capricorno (2).jpg
jedrenjak Capricorno (2).jpg (119.28 KiB) Pogledano 198 puta

jedrenjak Capricorno (1).jpg
jedrenjak Capricorno (1).jpg (263.86 KiB) Pogledano 198 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#42  PostPostao/la Vežičanka » 17.12.2017, 12:59

Mislim da je zanimljivo pročitati što su pisale novine "The Western Mail" 31.12.1900. Između ostalog saznajemo da se još jedna osoba bacila u more s jedrenjaka Capricorno ali nažalost nije se uspjela spasiti. Ujutro je more izbacilo mrtvo tijelo koje se još uvijek držalo za komad daske.

The Western Mail 31.12.1900-.JPG
The Western Mail 31.12.1900-.JPG (200.63 KiB) Pogledano 168 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#43  PostPostao/la Vežičanka » 17.12.2017, 17:17

O jednoj od žrtava mogu se naći točni podaci u knjizi Vjekoslava Bakašuna "Patnje i smrt su našli tamo gdje su življenje tražili":

Fran Šimun Randić (Franjin), 28. prosinca 1900. Izgubio se u brodolomu barka "Capricorno" u Bristolskom kanalu u zaljevu Bude. Kad je nastradao imao je 12 godina, 10 mjeseci i 18 dana. ( :šok -ovo je moj komentar-Vežičanka) On je najmlađi poginuli pomorac iz Kostrene.
Poznato je da su ranije pomorci počinjali ploviti s navršenih 12 godina, a njemu je to bio prvi brod, na koji se ukrcao kao mali od palube.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Njegov brat Josip Randić poginuo je kao zapovjednik na brodu Zrmanja 1944. godine, a otac Fran se razbolio na barku "Jafet 2" od žutice i umro 1892. godine u brazilskom Santosu. (gore spomenuta knjiga i Ljubomir Radić-Sudbina parobroda Zrmanja- Krčki zbornik 2013.)

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#44  PostPostao/la Vežičanka » 21.12.2017, 18:59

jedrenjak nava The Lord Warden

Jedrenjak The Lord Warden izgrađen je u brodogradilištu Pile, Hay and Co. Sunderland 1862.godine.
Bio je to drveni brod od 1237 tona, dimenzija 210.3 x 36.6 x 22.6 stopa.

Fotografija jedrenjaka The Lord Warden je iz zbirke A.D. Edwardes, nastala oko 1875. godine. Jedrenjak je obojan Nelsonovim bojanjem - bijeli pojas s crnim kvadratima, tako da izgleda kao da ima vratašca za nepostojeće topove.
jedrenjak The Lord Warden.jpeg
jedrenjak The Lord Warden.jpeg (78.85 KiB) Pogledano 122 puta

Prvi su mu vlasnici bili Richard Green, kasnije (1880) Henry Green, oboje iz Blackwalla, London.
11.srpnja 1884. godine riječki pomorski kapetani Faustin Weber i Josip Nereo Osojnak kupili su u Londonu polovni jedrenjak The Lord Warden.

Kapetan J.N. Osojnak bio je sin poznatog riječkog veletrgovca Jenara Osojnaka iz Voloskoga koji je rano došao u Rijeku. Jenar Osojnak bio je član mnogih privrednih tvrtki, a također jedan od jačih riječkih brodovlasnika.
Braća kapetana J.N. Osojnaka bila su isto tako poznati Riječani. (O obitelji Osojnak čitajte u našoj temi Ossoinack Andrea)

Giuseppe Nereo Ossoinack (Josip Nereo Osojnak), jedan od dvojice vlasnika jedrenjaka, slika iz teme Ossoinack Andrea
Slika

Jedrenjak The Lord Warden ostao je u vlasništvu dvojice kapetana samo četiri godine, do njegovg tragičnog kraja krajem 1888. Za to vrijeme na jedrenjaku su se izmjenila samo dvojica zapovjednika: suvlasnik kapetan Osojnak i kapetan Romano Valentin s Trsata.

Kapetan Osojnak je prije toga godinama plovio na očevim jedrenjacima Nereo O. i Ossoinak A., a kratko vrijeme je zapovijedao i parobrodom Stefanie društva Adrija.

iz novina Primorac 2.10.1875. i 16.12.1873., braća Osojnak izmjenjivali su se kao zapovjednici na očevim jedrenjacima
izvještaji o kretanju brodova-Primorac.jpg
izvještaji o kretanju brodova-Primorac.jpg (249.24 KiB) Pogledano 122 puta

Svojim jedrenjakom The Lord Warden kapetan Osojnak zapovijeda neprekidno od 1884. do 1886. Te godine zamjenjuje ga kapetan Valentin.
U ljeti 1888. kapetan Valentin se iskrcava zbog bolesti. U studenom 1888. umire u Rijeci u 41. godini života.

isječak iz kretanja brodova iz novina New York Tribune 11.lipnja 1887. god., gdje je vidljivo ime kapetana Valentina kao zapovjednika jedrenjaka
NY Tribune 11 June 1887.JPG
NY Tribune 11 June 1887.JPG (54.19 KiB) Pogledano 122 puta

Jedrenjak The Lord Warden najčešće je prevoziio sirovu naftu i mineralna ulja u bačvama iz američkih luka u Europu – u Rijeku, Smirnu i Marseille. Povratno je prevozio prazne bačve i kante.

Ponekad prevozi i drvenu građu iz Rijeke u sredozemne luke ili plovi do luka sjeverne Europe.
Krajem siječnja 1885. doplovio je za 55 dana iz Philadelphije u Rijeku s bačvama petroleja. U Rijeci je ostao dva mjeseca, pa krajem ožujka odlazi ponovo za Philadelphiju s praznim bačvama.
Ljeti 1885. plovi iz Philadelphije za Rijeku za 57 dana.
1886. plovi nekoliko puta iz Philadelphije i iz Bostona u Marseille, iz Smirne u New York.
1887. prevozi petrolej iz Piladelphije u London.

Na svome posljednjem putovanju brod The Lord Warden, krenuo je iz Južne Amerike (Montevideo), s namjerom da nastavi put Philadelphije i vrati se u Rijeku. Međutim stradao je negdje u Atlantiku, ne zna se gdje a ni točno kada.
Od 25. rujna 1888. nema vijesti o jedrenjaku, pa je nakon nekoliko mjeseci brod proglašen izgubljenim.

Udovica Josipa N. Osojnaka objavila je u svibnju 1889. u dnevnom tisku osmrtnicu u kojoj se obavještava da će se u Kapucinskoj crkvi služiti misa zadužnica za njenog supruga i članove posade koji su proglašeni mrtvima jer nema glasa o brodu već više od sedam mjeseci.

Američke novine proglašavaju u siječnju 1889. brod potopljenim jer nakon 108 dana na moru, nije stigao u Philadelphiju pa nema za njega više nikakve nade. Ujedno saznajemo da je bilo 18 članova posade.
Sacramento daily record 15 January, 1889.JPG
Sacramento daily record 15 January, 1889.JPG (44.36 KiB) Pogledano 122 puta

Jedrenjak The Lord Warden na spisku potopljenih brodova u 1888. godini:
The index of current events 1889.JPG
The index of current events 1889.JPG (102.05 KiB) Pogledano 122 puta


izvor knjiga "Onput kad smo partili" (R. Barbalića i Ivo Marendić), naša i strana stara štampa, fotografija iz zbirke A.D. Edwardes, Australija.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3720
Teme: 94
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#45  PostPostao/la Vežičanka » 3.1.2018, 14:31

Nava Miroslav (nekadašnji kliperYoung America)

Nevjerojatno je slična (da ne kažem ista) sudbina kao kod nave The Lord Warden zadesila naš jedrenjak Miroslav.
U povijesti je zabilježen kao austrijski (dakle ne austro-ugarski) jedrenjak. Zaista su ti austrijanci bili dobri pomorci. ;)

Miroslav je također kupljen kao polovni jedrenjak, već 30 godina star. Bio je to nekad a i sad poznati povijesni američki kliper Young America. Nakon dvije godine plovidbe pod imenom Miroslav, nestao je u Atlantiku s 20 članova posade, ne zna se točno gdje ni kad.
Mnogi su izražavali žaljenje što je kliper Young America nakon 30 godina plovidbe pod američkom zastavom prodan strancima, Austrijancima.
O Miroslavu nešto kasnije- prvo o ponosu Amerike, kliperu Young America.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kliper Young America

Zanimljivo je koliko je kliper Young America ostao u američkom sjećanju do današnjih dana. Nema knjige ili časopisa koji govore o povijesti luke San Francisco i o povijesti luke i brodogradilišta New York u kojoj nije spomenut. Umjetničke slike i modeli izrađivali su se od njegovih prvih dana, a mogu se naći i ne stariji od desetak godina.

umjetnička slika iz starijeg perioda klipera Young America:

slika Young America.jpg
slika Young America.jpg (168.91 KiB) Pogledano 65 puta

Kada je imao najveću opremu jedara, imao je 75 članova posade. Kasnije se ta oprema nešto smanjivala, da bi se nakon prodaje smanjila tako da je Miroslav postao nava s 20 članova posade.

maketa Young Americe iz starijeg perioda:
clipper ship Young America maketa.jpg
clipper ship Young America maketa.jpg (20.99 KiB) Pogledano 46 puta

Kliper Young America konstruirao je i sagradio poznati brodograditelj William H. Webb u New Yorku 1853. godine. Porinut je 30.travnja 1853. To je bio posljednji kliper koji je Webb sagradio, predstavljao je njegovo remek djelo i bio je to njegov najdraži brod. Po mnogima to je bio najljepši kliper ikada sagrađen, savršenstvo u konstrukciji klipera.

fotografiju klipera Young America digitalizirao je kalifornijski muzej, klikni za veći prikaz:

jedrenjak Young America fotografija California muzej.jpg

Young America je bio drveni jedrenjak dimenzija 74,1 m x 13,2 m x 8,2 m od 1961 tone.
Sagrađen je za njujorškog trgovca Georg B. Danielsa za trgovinu između New Yorka, San Francisca i Liverpoola. Cijena mu je bila 140 000 ondašnjih dolara.
Njegova veličina i brzina osiguravala mu je stalan prijevoz robe i putnika. Voljeli su ga i kladioničari.
Organizirala su se klađenja između dva jedrenjaka o tome koji će prvi stići na odredište.

O klađenju iz američkih novina 1873. Ujedno vidimo da su jedrenjaci već počeli gubiti bitku s parobrodima kad se usporedi vrijeme plovidbe:
1873 scientific american race between clipers.JPG
1873 scientific american race between clipers.JPG (44.84 KiB) Pogledano 65 puta

U dvadeset putovanja iz New Yorka za San Francisco prosječno trajanje plovidbe bilo je 118 dana.
U trinaest povratnih putovanja prosjek plovidbe je bio 98 dana.
1872.-1873. jedrenjak je postavio rekord u plovidbi od Liverpoola do San Francisca od 99 dana, a između San Francisca i New Yorka najkraćae vremena su mu bila 82 i 86 dana što su bila dva najkraća vremena za jedrenjak s teretom u to doba.

Young America je također plovio u luke na Pacifiku i Indijskom oceanu od Honolula da Mauriciusa.
Na jednom putovanju je prevozio žive ovce od Glasgowa do New Zelanda, na drugom je prevozio 800 kineskih radnika od Hong Konga do Melbournea.

Young America u San Franciscu:
The clipper ship Young America at North Point Dock San Francisco February 1873.jpg
The clipper ship Young America at North Point Dock San Francisco February 1873.jpg (63.9 KiB) Pogledano 65 puta

Prevozio je također željezo za tračnice, pšenicu i raznu potrošnu robu.
Posljednje putovanje pod američkom zastavom bilo je iz Portlanda, Oregon u San Francisco i New York. Zbog propuštanja morao je ostati tri tjedna u Rio de Janeiru, ali je uspio završiti putovanje za samo 126 dana između luka ili 100 dana u plovidbi.
1884. godine prodan je u New Yorku austrijskim (to su zapravo bili naši Bakrani) vlasnicima, preimenovan u Miroslav, a Bakar je postao njegova matična luka.
Nakon dvije* plovidbe preko Atlantika, 17. veljače 1886. otplovio je iz Delawara i nestao. (zapravo je plovidba preko Atlantika bilo šest, sedmu nije nikada završio, što ćemo vidjeti u slijedećem postu)

Young America u New Yorku:

Clipper Young America in New York-.JPG
Clipper Young America in New York-.JPG (235.06 KiB) Pogledano 65 puta

Izvori strana štampa toga vremena, Ships of the world* (1997. god.), Pacific marine review (1925.god), History of New York ship yards (1909. god)

U slijedećem postu - Kliper Young America postaje nava Miroslav............

PrethodniSljedeće

Vrati se na: Pomorstvo

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju

cron