Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Naši slavni jedrenjaci

ponsal
Poznata osoba
Poznata osoba
 
Postovi: 11
Pridružen: 17.1.2015, 12:24

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#16  PostPostao/la ponsal » 30.12.2016, 11:52

Bark Fiume E. izgrađen je u Rijeci na Mlaki (Ponsal) u Schiavoninu brodogradilištu. Porinut je u more 6.4.1881. Iz drugog izvora datum porinuća je 6.7.1881. No kako bilo, to je bilo pretposljednje porinuće jedrenjaka duge plovidbe sa riječkih dilja. Spadao je u veće jedrenjake onoga doba, 45,5 m dug, 9,52 m širok i 6,22 m visok, 710 rt. Plovio je sa 12 mornara.
Deset godina njime je zapovjedao kapetan Josip Blečić Jurjev iz Istre, velik prijatelj Viktor Cara Emina, kojemu je poslužio kao lik za njegove "gajetunskerazgovore" objavljivane u glasilima za mladež.
Bio je to dobar i lijep brod. Prošao je mnogo puta uzduž i poprijeko Atlantski i Indijski ocean i Sredozemlje. Bark Fiume E. postao je poznat i po tome što se kao malo koji austrijski brod našao u prolazu Sunda između otoka Sumatre i Jave nakon erupcije vulkana Krakatau u kolovozu 1883. To je bilo na putu iz New Yorka u Anjer u Sundskom prolazu. Na tom putovanju kapetan Blečić je odlučio produžiti putovanje u Bataviju, tako da je ta plovidba trajala 147 dana. To je bilo jedno od najdugotrajnijih putovanja naših starih jedrenjaka.
1899. u Marseilleu je prodan Talijanima. Brod mijenja ime, zastavu i luku pripadnosti.

Fiume E.jpg
Fiume E.jpg (328.92 KiB) Pogledano 709 puta
Zadnja izmjena: ponsal; 30.12.2016, 16:42; ukupno mijenjano 1 put/a.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#17  PostPostao/la Vežičanka » 30.12.2016, 12:27

:bravo: ponsal
Prekrasni su ti naši slavni jedrenjaci.

ponsal
Poznata osoba
Poznata osoba
 
Postovi: 11
Pridružen: 17.1.2015, 12:24

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#18  PostPostao/la ponsal » 30.12.2016, 16:41

Stvarno su prekrasni. Mene uvijek oduševljavaju činjenice da su na tim zapravo malim drvenim brodovima, punim tereta plovili preko oceana. Bez navigacije, telefona, satelita, prognoze, frižidera, vitamina, antibiotika, itd. itd... Putovanja preko Atlantika su trajala oko dva mjeseca...
Neka na Atlantiku visina valova uglavnom i ne prelazi 15 metara, to je još uvijek barem dva puta više od visine barka. Svaka čast ondašnjim moreplovcima, na njihovom znanju i izdržljivosti. A bome svaka čast i njihovim ženama koje su na kopnu čuvale domove, djecu i starce!!

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#19  PostPostao/la Vežičanka » 30.12.2016, 19:02

Mene je iznenadilo kako je bilo malo članova posade na tim jedrenjacima, 10 do 14.

Kako se bliži Nova godina, dio posta br.5 na prethodnoj stranici je zanimljivo ponoviti, sjećanja kapetana Branka Širole (1884.-1973.) na doček nove 1909. godine na jedrenjaku "Contessa Hilda":

Evo kako je posada prema sjećanjima i zapisima Širole, pripremala doček Nove 1909. godine:
"Četvrtak, 31. prosinca 1908. Zadnji dan godine. Ustajem u 10 sati. Navijam kronometar i ure u kamarinima, kasnije objedujemo rižu, malo sira, galete* i crnu kavu. U 23.00 sati na kasar** dolazi Kozulić, a ja pišem ove retke: " U ponoć mornari zvone zvonima, udaraju i viću što ih grlo nosi, tri put hura za kapetana Contesse Hilde, sve najbolje kapetanu Contesse Hilde".
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
galeta* - mornarski suhi kruh; u Bakru, Rijeci i okolici mornarski kruh je baškot
kasar** - nadgradnja na krmi broda se zove krmica ili kasar

ponsal
Poznata osoba
Poznata osoba
 
Postovi: 11
Pridružen: 17.1.2015, 12:24

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#20  PostPostao/la ponsal » 31.12.2016, 09:10

Da, malo riže za doček Nove godine!
Ipak, izgleda da se držalo do Božića. Prema brodskom dnevniku barka Hunnus, jednog od boljih brodova izgrađenog 1869. u Rijeci, nije se radilo na dan Božića i drugi dan, na Stjepanovo.
1869. na putu prema Glouchesteru ispred odredišne luke zateklo ih je nevrijeme i morali su se osloboditi dijela tereta jer pristupni kanal nije imao dovoljnu dubinu za brodove sa visokim gazom.
Iz knjige Kostrena pod jedrima Jure Suzanića, Dnevnik barka Hunnus: "Iako je bio posve snježan dan, na Badnjak, u petak, iskrcano je 459 vreća. Na Božić počivaju uz 2 stupnja Renaumura ispod ništice*. na dan za Božićem je svetkovina, uz 3 stupnja ispod ništice**. Trećeg dana vani je još 637 vreća, pa 352 vreće, ali i nalog za odlazak."

* -2,5 st.C
** -3,75 st. C

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#21  PostPostao/la Vežičanka » 25.4.2017, 15:40

DVA PUTOVANJA JEDRENJAKOM POSCHICH (POŠČIĆ)

Jedrenjak Poschich (Poščić), ranije je nosio ime Hrvatska (više o tom jedrenjaku i slika jedrenjaka Hrvatska u postu br. 8 ove teme.)

Iz knjige “Uspomene iz Bakra”:

“Uspomene iz Bakra”, autor Zvonimir Klepac 1963. Knjigu je izdala Matica Hrvatska - ogranak Rijeka 1996.

Zvonimir Klepac rođen je u Bakru 1888. godine. Godinu smrti nisam pronašla, čudno da izdavač nije uvrstio taj podatak u knjigu, iako u knjizi postoji Urednikov pogovor u kojem su se osvrnuli samo na jezik kojim su pisane ove uspomene.

Zvonimir Klepac završio je pomorsku akademiju u Bakru 1905. godine. Otada je plovio svim morima svijeta najprije kao kadet, zatim časnik i kasnije kao zapovjednik na više brodova.
Od 1920. do smrti bio je talijanski državljanin s prebivalištem u Livornu.
Iako su jedrenjake već naveliko zamjenjivali parobrodi, 1905. je još uvijek vrijedio propis da kadet pomorske škole mora izvršiti praksu u trajanju od jedne godine na nekom jedrenjaku duge plovidbe. To je za većinu bio veliki problem jer je tada već bilo malo jedrenjaka.

Zvonimirov prvi ukrcaj nakon mature bio je na parobrod Olga krajem mjeseca srpnja 1905. Na Olgi je plovio godinu dana.
Međutim, trebalo je naći jedrenjak za obaviti obaveznu praksu.
Čuo je da se u Senju nalazi jedrenjak Poschich koji je tamo krcao drvo za Francusku. Kapetan je bio nezaboravni i vrlo poštovani Kuzma Stipanović iz Kostrene.

PRVO PUTOVANJE
Dana 29. srpnja 1906. Zvonimir Klepac i njegov kolega Krešimir Martinić, ukrcali su se kao kormilari na jedrenjak Poschich. Na brodu su našli svoga kolegu Kuzmu Pavletića koji je bio na jedrenjaku već više mjeseci kao kormilar, a sada je preuzeo službu kuhara na brodu.
Istodobno su se ukrcali Fran Paškvan kao noštromo, njegov rođak Francele Pauer, Nino Batičić iz Ike, još neki iz Kostrene i Istre i Toma Grdaković nautičar (pretpostavljam da je to isti Toma Grdaković, kasnije zapovjednik parobroda Karađorđe koji je zajedno s kapetanom Matom Tonkovićem tragično završio 1941.-više o tome u temama viewtopic.php?f=28&t=161&start=225 i viewtopic.php?p=95178 -op. Vežičanka)

10.kolovoza 1906. nakrcane drvom za Nizu i Marseille, mali parobrod Ungaro Croate oteglio ih je do Nove Baške, odakle su sami počeli jedriti prema Francuskoj.
Na Poschichu je bilo na tom putovanju 14 članova posade zajedno s kapetanom i škrivanom. Škrivan je bio Lovra Wandling iz Lovrana.
Jedrenjak Poschich je imao tri jarbola sa deset križeva i šesnaest jedara.

Putovanje do Nize trajalo je 27 dana s ugodnim vremenom i laganim vjetrovima. U Nizi je posada sama iskrcala polovicu tereta drva. Navečer su razgledavali grad, promatrali velike kavane, kočije, dame i gospodu.

U Nizi su se opskrbili vodom za brodske potrebe iz jednog vrela ispod same obale, što se pokazalo kao velika pogreška. Bez sumnje je voda bila zagađena jer se više članova posade razbolilo, a dvojica članova posade Paškvan i Fabčić morali su kasnije u Marseille u bolnicu. Fabčić je čak bolovao više godina.

Iza Nize proslijedili su za Marseille gdje su se vezali pramcem uz obalu blizu glasovite kavane Caffe Turco ili Caffe alla Pisciarola. U toj su se kavani u vrijeme jedrenjaka sastajali svi naši kapetani kad bi dolazili u Marseille. Zvonimir Klepac se sjeća da je kavana još postojala 1926., a također je u luci još radio tada već stari pilot Dalmatinac, Krsto Šarić.
U Marseille su sami iskrcali teret drva ukrcan u Senju.

HRANA NA JEDRENJAKU:
U plovidbi jelo se slano meso iz bačve koje su iz Amerike u Rijeku donašali parobrodi Cunarda. Frižidera naravno na jedrenjaku nije bilo pa se nije moglo jesti svježe meso. To slano meso bilo je dobro i ukusno.
Za ručak bio bi riži-biži, krumpir i slano meso. Za večeru najviše kalandraka ili žgvacet.
U luci bi bilo različito, jelo se svježe meso ali ekonomično. Na moru se jeo suhi mornarski kruh koji su zvali galete. U luci bi kuhar s košem u ruci i nešto novaca koji je dobio od kapetana išao na tržnicu po namirnice za brod.
Kuhinja je bila na jedrenjaku malen, crn, uvjek zadimljen prostor s velikim štednjakom.

Život na jedrenjaku nije bio lak, kao uostalom život pomoraca u to doba. Počinjali su raditi u 6 sati ujutro na prazan želudac. Pisac kaže da ga je znala često hvatati vrtoglavica od gladi. Nije ni čudo, bio je mlad čovjek a posao težak.
Skroman doručak bio bi u 8 sati ujutro. Radilo se 10 do 12 sati na dan.

Nakon što su iskrcali teret drva u Marseilleu, ukrcali su boksit za Rijeku. Otplovili su krajem listopada. Tokom putovanja kapetan je lovio ribe i totanje pa su imali za brodet. U Rijeku su stigli u prosincu 1906. godine. Većina posade se iskrcala, a Zvonimir Klepac je ostao.
U siječnju 1907. iskrcali su boksit i oteglili su ih u Porto Baroš. Te godine zima je bila tako oštra da se pol Porto Baroša zaledilo. Toga siječnja izgorio je do temelja riječki silos za žito. S broda su promatrali požar i visoki plamen.
Subotom i nedjeljom je Zvonimir odlazio u rodni Bakar na ples jer su bili dani karnevala.
Započelo je krcanje drva na Delti. Zvonimir je brojio dužice i daske. Kuhar Krešo je kuhao ječam i fažol koji im je izuzetno prijao po onoj ljutoj zimi. Ujutro bi kupili mlijeka od mlikarica Grobničanki za bijelu kavu.

Posada na jedrenjaku Poschich u rujnu 1906. u Marseilleu, fotografija iz knjige: stoje s lijeva na desno: Fran Mihovilić iz Lovrana, mali; Grga iz Kostrene, mladić; Fran Paškvan, noštromo; Kuzma Pavletić, kuhar; Kapetan Kuzma Stipanović; Lovra Wandling, škrivan; Kreše Martinić, mornar, Zvone Klepac, mornar-autor knjige
sjede: Toma Grdaković, mladić; Pepe Rožmanić iz Poljana, mladić; Frane Pauer iz Podvežice, mornar; Dalmatinac iz Paga, mladić

na jedrenjaku Poschich 1906.jpg
na jedrenjaku Poschich 1906.jpg (210.76 KiB) Pogledano 616 puta

DRUGO PUTOVANJE:
Par dana nakon završetka krcanja tereta drva, ukrcala se nova posada na Poščić. Ukrcao se škrivan Fran Valentin iz Lovrana, a za noštroma Romano Pliskovac. Ostala posada: Batičić iz Lovrana, Jerko iz Orebića, Margaretić iz Dubrovnika, Toma Grdaković iz Kostrene (još nedovršeni nautičar), Alexandro Mikoč iz Bakra, Kreše Martinić i još neki drugi.

Krajem siječnja 1907. odjedrili su s burom iz Porto Baroša do Francuske po velikoj zimi. Iza Santa Marie di Leuca, pratilo ih je neugodno vrijeme. Po čitave dane i noći bilo je teškog posla na palubi. Dlanovi su im bili puni tvrdih žuljeva.
U Lionskom zaljevu na polovici puta uhvatila ih je oluja. Nastala je prava borba za stari jedrenjak. Silni vjetar rastrgao im je najveće jedro. Vjetar je bacao rastrgana užeta po palubi. Nitko se nije smio približiti jer bi ih konopi šibani vjetrom presjekli poput mača. Valovi su bijesno udarali i izlijevali se. Teret drva na palubi počeo je plivati. Ovo je trajalo oko četiri sata.
Uspjeli su se okrenuti i zaploviti natrag prema južnoj Sardiniji u zaklon.
Punih sedam dana čekali su u Sardiniji na povoljnije uvjete, da preplove Lionski zaljev do Cetta u Francuskoj.
Vodu koja je prodrla u jedrenjak Poschich ispumpavali su dan i noć sa sisaljkama. Imali su i jednu sisaljku na vjetar koju su zvali malinica. Često je bila u havariji ali bi je kapetan Stipanović vješto popravio i zamijenio joj pokidana jedra.

Kada su dočekali povoljno vrijeme otplovili su prema Cetti gdje su dospjeli u proljeće 1907. Putovanje od Rijeke do Cetta je trajalo 52 dana. Svi su imali rane na rukama koje su sporo zarastale jer su uvijek bile mokre, a bila je zima.
U Cettu su sami iskrcali teret drva. Dani su bili lijepi proljetni. Navečer bi šivali nova jedra u salonu Poschicha.

Nakon što su iskrcali teret drva, sami su ukrcali 200 tona balasta od kamenja jedne porušene zgrade. Prenašali su balast u koševima na ramenima u veliku maonu, a onda iz maone u brod. Svi su imali crvena ramena. To je trajalo četiri dana.
Nakon toga otplovili su za Alžir gdje su imali ukrcati teret vegetalne strune za Rijeku.
Bale su bile teške po stotinu kilograma, teret je krcala posada sama i bilo je veoma teško. Nakon krcanja tereta plovili su na puna jedra, a putovanje je trajalo desetak dana. Poschich je ostavio Alžir mjeseca lipnja 1907. Svi su bili veseli što se približavaju rodnom kraju, a naročito kadeti koji su ovim putovanjem obavili svoju obaveznu praksu na jedrenjaku.
Nije sve prošlo ni bez nevolje. Bale sa strunom bile su pune buha jer su ih na obali Alžira kao ležaj za prenoćiti koristili lučki radnici, kojima je higijena bila zadnja briga.
Međutim, buhe za razliku od žohara i štakora ne mogu duže opstati na moru pa je uskoro i to prošlo.

Jedrenjak Poschich stigao je u Rijeku 30. srpnja 1907. ravno u luku i usidrio se kod samog mola. Sva se posada iskrcala. Pozdravili su kapetana Kuzmu Stipanovića koji im je svima bio učitelj i kao otac.
Zvonimir Klepac je bio na Poschichu ukupno 11 mjeseci i 11 dana. Sada je mogao pristupiti ispitu za časnika trgovačke mornarice.

Bark Poschich napravio je nakon toga još jedno putovanje za Francusku. U Rijeku se vratio u ožujku 1908. i to je bilo njegovo posljednje putovanje. Bio je prodan nekim brodovlasnicima u Albaniji koja je tada bila pod Turskom.
Njegovo prvo putovanje bilo je 1870*. iz Senja za Rangoon gdje je ukrcao teret riže. (ovo su podaci iz knjige)


------------------------------------------------------------------------------------------------------
*Prema Nikši Mendešu, jedrenjak je sagrađen 1874.godine- vidi post br.8

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#22  PostPostao/la Vežičanka » 28.5.2017, 12:22

Brik Draga

Iz knjige "Povijest grada Sušaka" Andrije Račkog:

"Imade Sv.Barbara kalvariju a ta imade zanimljiv historijat, koji nas podsjeća na patnje i stradavanja naših pomoraca. Kostrenjanin Josip Randić, otac naših čestitih sugradjana Mata i Dionizija, pomorski kapetan, plovio je godine 1852. Crnim morem na briku "Draga". Brik je bio vlasništvo riječke obitelji Škrobonja.
S kapetanom bio je na briku i njegov stari otac Simo kao brodski kuhar.
Kad je brod plovio kroz Bospor, udari u njega neki talijanski parobrod, te ga tako ošteti da je brik potonuo.
Ipak se kapetan i trinajstorica mornara sretno spasiše u tom brodolomu na nekoj ladji te se iskrcaše u bugarskoj luci Burgas.
Unesrćeni brodolomci vratiše se kući preko Carigrada i Trsta.

Kod te nesreće bijaše se zavjetovao odvažni kapetan da će u Sv. Barbari sagraditi kalvariju, ako mornari i on iznesu živu glavu.
Trebalo je ispuniti zavjet, a nije bilo para. Brodovlasnik naime nije bio voljan, da plati kapetanu i mornarima teško zaslužene pare, držeći se neke devize pomorskog običajnog prava: barca rotta, conti fatti.
Medjutim je sud primorao Škobonju, da isplati onaj dug, pa je čestiti kapetan podigao u rodnom mjestu kalvariju, koja mu čuva trajni spomen.

slike su iz teme Kostrena viewtopic.php?f=183&t=979&p=96203#p96203

Slika

Slika

Slika

Avatar korisnika
KarloOP
R13kA
R13kA
 
Postovi: 455
Teme: 1
Pridružen: 27.10.2013, 16:32

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#23  PostPostao/la KarloOP » 30.5.2017, 14:56

Vežičanka napisao:Mene je iznenadilo kako je bilo malo članova posade na tim jedrenjacima, 10 do 14.

Kako se bliži Nova godina, dio posta br.5 na prethodnoj stranici je zanimljivo ponoviti, sjećanja kapetana Branka Širole (1884.-1973.) na doček nove 1909. godine na jedrenjaku "Contessa Hilda":

Evo kako je posada prema sjećanjima i zapisima Širole, pripremala doček Nove 1909. godine:
"Četvrtak, 31. prosinca 1908. Zadnji dan godine. Ustajem u 10 sati. Navijam kronometar i ure u kamarinima, kasnije objedujemo rižu, malo sira, galete* i crnu kavu. U 23.00 sati na kasar** dolazi Kozulić, a ja pišem ove retke: " U ponoć mornari zvone zvonima, udaraju i viću što ih grlo nosi, tri put hura za kapetana Contesse Hilde, sve najbolje kapetanu Contesse Hilde".
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
galeta* - mornarski suhi kruh; u Bakru, Rijeci i okolici mornarski kruh je baškot
kasar** - nadgradnja na krmi broda se zove krmica ili kasar


Evo i fotografije kapetana Širole iz knjige Radojice Barbalića i Ive Jurkovića iz 1972. "Oploviti Cape Horn". Tada posljednji kod nas zivuci Capehorner.
kap. Sirola.jpg
kap. Sirola.jpg (362.78 KiB) Pogledano 513 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#24  PostPostao/la Vežičanka » 5.6.2017, 12:59

:gore za sliku kapetana Širole. Zanimljivo je vidjeti sliku osobe iz priče.
------------------------------------------------------------------------------------------
Radojica Barbalić piše 1956. u časopisu Pomorstvo o Lovranskom briku-škuneru "Elisa C.":

image.jpg
image.jpg (135.01 KiB) Pogledano 475 puta

image.jpg
image.jpg (140.31 KiB) Pogledano 475 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#25  PostPostao/la Vežičanka » 11.6.2017, 16:58

Bark CRONO

O JEDRENJAKU
Bark Crono izgrađen je 1870. na Pećinama u brodogradilištu Josipa Baćića-Belca. Bio je to vitak jedrenjak dobrih navigacijskih sposobnosti.
Ime je dobio iz grčke mitologije, po jednom od najpoznatijih Titana, oca Zeusa i Posejdona.
Dimenzije: dužina 42,58m; širina 8,74m; visina 5,83m.
Tomaža 657 reg.tona do 1872. Tada je prema novim propisima prebaždaren na 532 NRT.
U upisnik brodova duge plovidbe upisan je 19. ožujka 1871.

VLASNICI
Vlasnik je bio Vološćan Franjo Josip Minak. Suvlasnik je bio također Vološćan Sterk Andrija, sa 6 karata.
Kada je Sterk Andrija umro, njegov udio prešao je na sinove Frana i Antona.

Franjo Josip Minak bio je sin poznatog Vološćana Ivana Minaka, armatura*, vlasnika brodogradilišta i mecene.
Franjo je posjedovao u drugoj polovici 19.st. u suvlasništvu s drugim Vološćanima nekoliko brodova.1864. dao je sagraditi na Pećinama bark nazvan po imenu grčke boginje pravde "Temi".

Braća Fran i Anton Sterk bili su dugogodišnji zapovjednici na mnogim riječkim jedrenjacima i suvlasnici.
Anton je potkraj 19. st. bio veći dioničar u riječkim brodovima "Azov", "Dunav" i "Rečina", a također u objema "Ungaro -Croatama". Njihov brat Andrija bio je poznati lovranski župnik i kasnije narodni zastupnik i biskup u Krku i Trstu.

ZAPOVJEDNICI
Prvi zapovjednik barka "Crono" bio je Anton Sterk tijekom 6 godina s prekidima, zatim Opatijac Ivan Tomašić. Od 1874. do 1878. za zapovjednika ponovo dolazi Anton Sterk, koga tada do 1883. zamjenjuje brat Frane.
Frane je dugo godina plovio na vološćanskim jedrenjacima "Balkan" i "Forza", zatim na svojima. Kasnije se zaposlio na parobrodima "Adrie". Bio je zapovjednik parobroda "B. Kemeny".
Posljednji zapovjednik, punih pet godina, sve do propasti broda bio je Vološćan Benedikt Zenković.
Zenković je također bio dugogodišnji zapovjednik brigantina "None B." i barka "Marino".

PUTOVANJA
Bark "Crono" je tijekom devetnaest godina navigacije izvršio mnoga putovanja između Europe i Sjevermne i Srednje Amerike prevozeći različite terete. U rodnu Rijeku dolazi tek nakon 14 godina. Tada uglavnom prevozi drva i hrastove dužice u južnofrancuske luke. Izvršio je nekoliko putovanja u Sjevermu Europu i na Antile.

Tijekom svojih 19 godina plovidbe, sve do tragičnog kraja "Crono" je bio sretan brod. Jedina veća nevolja bio je požar koji je izbio 28. srpnja 1885. dok je brod bio privezan na riječkom lukobranu. Požar koji je tada izbio u brodskom skladištu je pravodobno primijećen i ugašen, tako da je sve prošlo bez većih posljedica.

SPAŠAVANJE ŠKUNE "GERALDINE"
Početkom travnja 1874. na Atlantiku, tada pod zapovjedništvom kapetana Ivana Tomašića bark "Crono" spasio je posadu engleske škune "Geraldine". Za požvrtvovnost i poduzete mjere spašavanja engleski Admiralitet nagradio je kapetana Tomašića zlatnim dalekozorom.

KAKAV JE BIO KRAJ
Početkom 1890. bark "Crono" ukrcao je teret ugljena u Shieldsu za Rijeku. Međutim, 17. siječnja u magli sudario se s njemačkim parobrodom "Anna Wormann". Zbog nastalih oštećenja jedrenjak je vrlo brzo potonuo.

Zapovjednik i dio posade spasio se u brodskom čamcu za spasavanje. U pomoć im je doplovio ribarski brod "Louise Isabelle" iz Dunkerqua koji je u blizini ribario. Zapovjednik je bio Emil Prodo.
Zapovjednik "Crona" nije znao što se desilo s preostalom posadom, to jest s poručnikom, vođom palube i kormilarom pa je izjavio prilikom iskrcaja u Ostende da su najvjerojatnije nastradali.

Ipak nisu nastradali. U času udara parobroda u jedrenjak, poručnik, vođa palube i kormilar skočili su u more, te ih je spasio njemački parobrod.
Telegram je poslat iz Tangera u lučku vlast u Rijeci, koji je potvrdio da su živi.

EPILOG
U rujnu iste godine na temelju izvještaja kapetana Zenkovića, zapovjednika "Crona", riječki Governo marittimo nagradio je kapetana Proda, zapovjednika francuskog ribarskog broda, dalekozorom s posvetom, a njegovu posadu novčanom nagradom.

Prema tekstu Radojice F. Barbalića iz časopisa Pomorstvo 1956. god.

*armatur - brodovlasnik, pomorski poduzetnik

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#26  PostPostao/la Vežičanka » 14.6.2017, 18:04

Povodom smrti kapetana BRANKA ŠIROLE 1973.god, Radojica Barbalić piše u časopisu "Naše more":

U dubokoj starosti od 89 godina, 26.veljače ove godine, umro je u Rijeci kapetan Branko Širola, jedan od najstarijih naših pomoraca, posljednji naš zapovjednik jedrenjaka koji je oplovio Cape Horn.

Rođen u Hreljinu 4.veljače 1884. u učiteljskoj porodici, završio je nautiku u Bakru 1901., te je s lošinjskom navom "Francesco Giusepppe I", dva puta oplovio Cape Horn, prvi put kao kadet 1901.-1903., drugi put kao časnik 1903. Treći put oplovio je Cape Horn kao zapovjednik barka "Contesa Hilda".

Plovi zatim na parobrodima riječke "Adrie", i tršćanske "Navigazione libera triestina", gdje u 28. godini života postaje zapovjednik.

Nakon podjele austro-ugarske trgovačke mornarice, uza sve primamljive ponude armatora vraća se u Bakar u neimaštinu, radi na nautici kao nastavnik engleskog jezika, a od 1924. do 1936. god. agent je društva Oceania u Las Palmasu i ujedno sekretar počasnog konzulata Jugoslavije.

Ponovno od 1937. do 1941. god. plovi kao zapovjednik parobroda "Sokol", "Lasta" i "Četvrti", a do oslobođenja je u službi pomorskog odjeljenja jugoslavenske vlade u Londonu.

Nakon oslobođenja do umirovljenja 1962.** god. radi u Generalnoj direkciji trgovačke mornarice i u direkciji Jadranske pomorske agencije u Rijeci.

Bio je priznati stručnjak za agencijske poslove, poliglot, poznat po svojoj općoj kulturi i ophođenju sa strankama i mlađima. Odgojio je niz mladih kadrova, bilo na brodu, bilo u agenciji, koji su mu na tom podučavanju zahvalni.

Pošten, plemenit, karakteran, kap. Širolu resila je ljubav za pomorstvo, za brod, za struku, ali nenametljiv i povučen nije tražio priznanja, dovoljna mu je bila samo zahvalnost.

Već u 24. godini postaje zapovjednik lošinjskog jedrenjaka, još uvijek u vrijeme kada su lošinjani imali legije vrsnih starijih sposobnih zapovjednika, pa je ta počast koju su mu lošinjski armaturi ukazali bila doista priznanje njegovom pomorskom znanju, kulturi i afinitetu za brod.

Oplovio je tri puta Cape Horn na jedrenjacima i kada je prošle godine objavljena kronika "Oploviti Cape Horn", saznala je javnost o posljednjoj četvorici živućih Capehornera i o jednom periodu plovidbe oko Cape Horna naših pomoraca, nautičara iz Boke, Dubrovnika, Pelješca, Bakra i Lošinja, o jednom pelješkom barku, o nekoliko lošinjskih jedrenjaka.

U času kada je odlazio na posljednje putovanje, talijanska sekcija društva Capehornera, počastila ga je primitkom u svoju sekciju, jer Jugoslavija svoje nema, no naš albatros*, tih i povučen, ovo priznanje nije doživio.

Oprostili smo se tiho s albatrosom, kapetanom Brankom Širolom, bez pompe, samo u mislima na onoga koji je bio učitelj četrdeset generacija pomoraca, koji je bio posljednji naš zapovjednik koji je jedrenjakom oplovio Cape Horn.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
**u knjzi "Oploviti Cape Horn" autora R.Barbalića i I.Jurkovića kao godina umirovljenja navedena je 1952.

*albatros, ptica karakteristčna za Južni ocean, simbol je udruženja Capehornera

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#27  PostPostao/la Vežičanka » 17.6.2017, 11:10

U studenom 1992. godine podignut je na otoku Hornos, na čijem se najjužnijem dijelu nalazi Cape Horn, spomenik u obliku albatrosa.
http://www.caphorniers.cl/CH_monument.htm

Spomenik je to mnogim pomorcima koji su stradali pokušavajući oploviti Rt Horn. Rt Horn je pravo groblje brodova. Računa se da je tu stradalo oko 8000 brodova i da je živote izgubilo oko 10000 pomoraca.

Sretno oploviti Cape Horn bio je pravi podvig u doba kada nije bilo satelita, niti radija preko koga ste mogli čuti vremensku prognozu. Nebo nad Cape Hornom je često zaklonjeno oblacima što je otežavalo navigaciju sekstantom.

image.jpg
image.jpg (49.3 KiB) Pogledano 395 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#28  PostPostao/la Vežičanka » 21.6.2017, 19:50

Zašto Rt Horn a ne Mageljanov tjesnac?

Iako bi prolaz Mageljanovim tjesnacom iz Atlanskog u Tihi ocean i obratno, bio nešto kraći, jedrenjaci su u prošlosti koristili prolaz oko Rta Horn.
Rt Horn iako opasan zbog jakih vjetrova, valova i mogućih santi leda, pružao je jedrenjacima veći prostor za manevriranje.
Mageljanov prolaz, nešto zaštićeniji, ali svejedno izložen nepredvidivim vjetrovima i jakim strujama, bio je mjestimice pre uzak za jedrenjake jer je postojala mogućnost da ih jaki vjetar baci na stijene. I sam ulazak u Mageljanov prolaz bio je opasan za većinu jedrenjaka.
Mageljanov tjesnac su u 19.st. najviše koristili parobrodi.

Nakon što je 1914. godine prokopan Panamski kanal, plovidba oko Rta Horn i kroz Mageljanov tjesnac je znatno opala.

Mageljanov prolaz je 1520. otkrio portugalski istraživač Fernando de Magellanes.
Cape Horn je otkriven skoro stoljeće kasnije, 1616. otkrili su ga Nizozemci Schouten i Le Maire.

crveno-Mageljanov prolaz, plavo- plovidba oko Cape Horna, dužina puta u miljama
Mageljanov prolaz i Cape Horn.jpg
Mageljanov prolaz i Cape Horn.jpg (29.36 KiB) Pogledano 355 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#29  PostPostao/la Vežičanka » 22.6.2017, 12:51

Nešto imamo napisano o barku Contessa Hilda u postu br.5 i imamo slike u postovima br.11 i 14, ali taj jedrenjak zaslužuje da o njemu kažemo nešto više.

BARK CONTESSA HILDA

Jedrenjak Contessa Hilda sagrađen je 1875. u brodogradilištu "James & George Thomson" u Clydebanku na rijeci Clyde, blizu Glasgowa, pod imenom BLAIRGOWRIE.

Porinut je 26.ožujka 1875. Bio je to čelični bark s 3 jarbola.
Dužina 76,81 m; širina 11,67 m; visina 6,8 m.
Imao je 1646 BRT i 1550 NRT.
Prvi vlasnik bio je Alexander Thomson iz Glasgowa. http://www.clydeships.co.uk/view.php?ref=22326

Ship Blairgowrie 2.jpg
Ship Blairgowrie 2.jpg (307.67 KiB) Pogledano 343 puta

Na prvo putovanje krenuo je jedrenjak BLAIRGOWRIE iz Londona 29. svibnja 1875. za Novi Zeland sa putnicima od kojih je bilo 430 iseljenika i četrnaest salonskih putnika. Zapovjednik je bio kapetan Darke.
http://family.kiwicelts.com/20_Shipping ... owrie.html

Bio je to lijep kliper čija je paluba bila od tikovine. Prema gornjem linku čini se da je imao i uređaj za desalinizaciju koji je mogao proizvesti 1000 galona vode na dan. (ne nalazimo to kasnije na Contessi Hildi).
U luku Lyttleton na Novom Zelandu stigao je 22. kolovoza 1875.

1901.godine bark je prodan lošinjskom brodovlasniku Franju Levi koji je bio njegov vlasnik zajedno s još 85 karatista do 1907. Tada je kao predstavnik konzorcija evidentiran kap. Klodoveo Budinić iz Velog Lošinja.

Na brodu je bilo ukrcano 17 članova posade.
Prvi zapovjednik nakon prodaje Leviu bio mu je poznati i iskusni pomorac kap. Aldebrand Petrina iz Malog Lošinja. Smrt ga je zadesila 1906. god. u Iquique. Kao zapovjednika naslijedio ga je kap. Ivan Dinko Volarić iz Vrbnika.
Od 1908. do prodaje 1909. zapovjednik je tada mladi 24-godišnji kapetan Branko Širola.

O zadnjem putovanju Contesse Hilde prema knjizi "Oploviti Cape Horn", u kojoj su dnevnici kap. Širole:
U ožujku 1909. jedrenjak je stigao u Cardiff i u 15 dana iskrcao teret pšenice. Za to vrijeme brodovlasnik je obavijestio kap. Širolu da je Contessa Hilda definitivno prodata u staro željezo.

Na zadnje putovanje Contessa Hilda krenula je iz Cardiffa za Genovu s teretom ugljena i novounajmljenom posadom koju su uglavnom sačinjavali crnci iz kardifske crnačke četvrti, uglavnom dobri i radišni ljudi.
Iskrcavši teret ugljena u Genovi, kap. Širola se rastao s Contessom Hildom s nekim čudnim osjećajem tuge. Bio je to posljednji lošinjski jedrenjak duge plovidbe.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3725
Teme: 95
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#30  PostPostao/la Vežičanka » 23.6.2017, 14:55

O barku Contessa Hilda govori kapetan Širola u knjizi R.Barbalića i I.Jurkovića ovo:

Zahvaljujući kapetanu duge plovidbe Aldebrandu Petrini iz Malog Lošinja, koji je zapovijedao jedrenjakom-barkom "Contessa Hilda" od 1902.-1906. godine, snast broda i njegova oprema bili su prvorazredna i dobro održavana.

Jarboli su bili od tri komada: donji od željeza a košni i vršni od drva. Križevi, dva donja bila su također od željeza, a gornji od drva. Tek na kraju moga putovanja primijetio sam da je zadnji nastavak srednjeg jarbola trošan o čemu sam po dolasku u Englesku brzojavom izvijestio brodovlasnika.

Lijepe i nadasve vitke linije činile su ga poput jahte na jedra. Svojim uskim pramcem sjekao je lako valove , te bi pod povoljnim vjetrom plovio i do 16 morskih milja na sat.
Brod je bio građen od čeličnih ploča debljine 6 mm, što mu je davalo osobitu čvrstoću. To svojstvo uvijek je pomoglo da je brod i nakon svojih dugih 35 godina plovidbe bio u odličnom stanju i često junački, kao uskok, odolijevao udarcima golemih valova u olujama.

slika iz gore spomenute knjige; posljednja posada Contesse Hilde, u sredini sjedi kap. Branko Širola, a njemu prvi s desna škrivan Romano Cosulich
posljednja posada Contesse Hilde.JPG
posljednja posada Contesse Hilde.JPG (393.43 KiB) Pogledano 319 puta

Paluba je bila od dugih i uskih dasaka američkog tika, i veoma vješto kalafatana. Isto tako kvalitetnu palubu imao je i trijem, koji je bio namijenjen putnicima dok je brod pod imenom "Blairgrowrie" plovio na putničkoj pruzi Engleska-Australija.

Uzdignuti dio broda na krmi bio je kasar, a na pramcu kaštel.
Kasar je bio zapovjednički most i stan zapovjednika i dvojice časnika. U sredini je bio udoban salon iz kojeg se ulazilo u kabine. Zidovi su bili od mahagonija. Na stražnjoj strani ulazilo se u rotondu iz koje se posebnim grotlom ulazilo u skladište jedara i konopa.

U sredini broda, pod palubom, bila je ostava za 10 tona pitke vode, koja se za potrebe kuhinje, posade i kamare uzimala neograničeno, osim za eventualnih suša kada je bila pod nadzorom škrivana*.

*škrivan -prvi časnik na jedrenjacima, u starije doba taj se naziv odnosio na brodskog pisara na jedrenjaku

PrethodniSljedeće

Vrati se na: Pomorstvo

Tko je online

Google Adsense [Bot] pregledava forum i 1 gost