OPIS BRODOVA KLASE TEGETTHOFF
Raspored topovskih kula na bojnim brodovima u to doba bio je različit kod pojedinih ratnih mornarica. Tek oko 1900. godine američki graditelji smjestili su sve topovske kule u simetrali broda, s time da su 2. i 3. kula imale povišena postolja tako da su mogle otvarati vatru preko 1. i 4. kule (prema pramcu i krmi). Takvim položajem u datom trenutku svi su topovi mogli istovremeno otvoriti bočnu vatru. Austro-Ugarska, koja je dosta kasno počela graditi bojne brodove, prihvatila je američki sistem rasporeda topovskih kula. Četiri nova bojna broda bila su slična ranijim bojnim brodovima klase Radetzky. Bitna razlika bila je samo u pogonskom sustavu. Brodovi klase Radetzky imali su po dva parna stroja trostruke ekspanzije a novi bojni brodovi imali su parne turbine.
Glavna paluba bila je ravna od pramca do krme. Pramčana statva bila je zakrivljena te je završavala sa ''nosom'' koji je pridonosio brzini i povećavao uzgon. U njemu se nalazila torpedna cijev, a prema ondašnjoj doktrini ratovanja na moru mogao je poslužiti za probijanje oplate podmornice ili manje plovne jedinice. U trupu su bile ugrađene još tri torpedne cijevi. Dvije bočno pod kutom od 65 u odnosu na simetralu broda, te jedna na krmi.
Svi brodovi osim Szent Istvana imali su na bokovima sistem vodoravnih samarica na koje se moglo objesiti čeličnu protutorpednu mrežu, koju se spuštalo kada je brod bio na sidrištu. Posebnim manjim sohama mreža se smotala na glavnoj palubi. Iza prednjih topovskih kula nalazilo se oklopljeno zapovjedno mjesto iza kojeg je bio zapovjednički most na rešetkastoj konstrukciji, kroz koji je prolazio prednji jarbol. Iza jarbola bila su dva dimnjaka. Slijedi krmeni jarbol, a iza njega krmeno oklopljeno zapovjedno mjesto. Iza krmenog jarbola i stražnjeg dimnjaka bile su smještene barkase i čamci, koje su opsluživale dvije kranske dizalice smještene na oba boka broda. Tu su se nalazili i reflektori za noćnu borbu. Na Szent Istvanu dimnjaci su bili viši nego kod ostalih brodova, a spajala ih je platforma koja se protezala u visini krova kormilarnice. Tu je bilo smješteno ukupno šest reflektora. Szent Istvan je, također, imao veliku vjetrolovku za ventiliranje turbinskog prostora, dok su tri ostala broda na tom mjestu imali po jednu valjkastu ventilacijsku kapu s električnim ventilatorom i jednu manju klasičnu vjetrolovku. Bitna razlika je bila u pogonskom sustavu . Szent Istvan je imao dvije turbine AEG i dva propelera, a ostali brodovi četiri turbine Parsons-Boweri i četiri propelera.
Uskoro se postavilo pitanje kakva imena dati brodovima. Prvi prijedlog mornaričke sekcije bio je da brodovi dobiju imena po znamenitim ratnicima.
Tegetthoff – po admiralu koji je pobijedio talijansku flotu u pomorskoj bitci kod Visa 1866. godine.
Don Juan – po Don Juan d' Austria, zapovjedniku brodovlja Svete Lige i pobjedniku nad Turcima kod Lepanta 1571. godine.
Hunyadi – po Janosu Hunyadiju (Sibinjanin Janko), mađarskom i hrvatskom vojskovođi koji se istaknuo u borbi protiv Turaka.
Prinz Eugen – po austrijskom princu Eugenu Savojskom.
Ondašnji austrijski tisak pisao je o mogućnosti da jedan od brodova dobije ime Kaiser Franz Josef I, što je bilo potpuno neosnovano. Naime već je postojala oklopna krstarica s tim imenom i nije bilo nikakve namjere mijenjati ime broda koji je već bio u službi. Prijestolonasljednik Nadvojvoda Franz Ferdinand, koji je bio ekstremno protumađarski nastrojen, predložio je da se četvrti (budući Szent Istvan) nazove Laudon po austrijskom vojskovođi iz XVIII stoljeća.
Nakraju se u nazivlje upleo i sam car Franjo Josip I i odlučio da se prvi brod nazove Viribus Unitis (lat. udruženim snagama) a ostali redom: Tegetthoff, Prinz Eugen i Szent Istvan (po mađarskom kralju Sv. Stjepanu, rođ. 975., umro 1038. godine)
- Capture.PNG (196.83 KiB) Pogledano 7171 puta
Postao/la ozren » 8.11.2016, 20:36 
