Pomorske nesreće

[petasatus]

SS Ljubljana

slika iz posta br.36.


Putnički parobrod Ljubljana sagrađen je za Ugarsko-hrvatsko dioničarsko pomorsko parobrodarsko društvo u Rijeci 1904. g. u New Castleu u Engleskoj pod imenom Salona (prema rimskomu imenu naselja grada Solina kraj Splita). Uzgona od 985 brt (608 nrt), te nosivosti tereta 450T i 1056 putnika. Korišten je na liniji Rijeka – Ravenna, a zatim u Dalmaciji.

Nakon Prvoga svjetskoga rata brod je preuzela Jadranska plovidba d.d. Sušak i pod istim je imenom plovio na dužobalnoj liniji od Sušaka do Kotora.
1931. godine moderniziran je u brodogradilištu u Kraljevici. Dobio je još jednu palubu i novo ime Ljubljana. I dalje ostaje na istim putničkim linijama.
Nakon okupacije Kraljevina Italija 1941. g. preuzima i flotu, pa je Salona dobila novo ime Lubiana.
Kapitulacijom Italije 1943.godine saveznici brod predaju Mornarici NOVJ-e, te pod imenom Ljubljana plovi između Visa i Banija, a kasnije od Splita, Šibenika i Zadra, pa nakon oslobođenja sve do Bakra.

Kasno noću 14. svibnja 1945. godine iskusni je kapetan duge plovidbe Ljubo Dorčić iz Novoga Vinodolskoga, zapovjednik Ljubljane od preuzimanja broda 1943. g., dobio zadatak da žurno isplovi za Split. Brod je ujutro oko 3 sata bio spreman za isplovljenje. Ukrcao je nekoliko putnika, uglavnom žene koje su odlazile u posjet svojim muževima, sinovima i rođacima. Nakon kratka manevra brod je, raskoštno osvijetljene palube, krenuo prema izlazu iz zaljeva, pozdravljan od malobrojnih ljudi koji su došli otpratiti posadu i putnike, medu njima i supruge zapovjednika.

Točno u 03.50 Ljubljana je isplovljavajući iz Bakra u samom zaljevu naišla na magnetsku minu i snažna eksplozija odjeknula je Bakrom, a oni s obale s nevjericom su promatrali kako brod naglo tone. Preživjevši dva svjetska rata, mijenjajući četiri državne zastave i četiri parobrodarska društva, brod je zavrtio svoja burna putovanja u trajanju od preko četrdeset godina , te potonuo u samo desetak minuta. Nekoliko ribarskih čamaca koji su se nalazili u blizini pohitalo je u pomoć preživjelima.

Parobrod Ljubljana je bio najveći i najbrži putnički brod u Mornarici NOVJ-a. Poslije rata prevozio je vojsku i putnike iz Dalmacije u sjeverno hrvatsko primorje, a budući da je prilaz sušačkoj i riječkoj luci još bio zatvoren zbog mnogobrojnih mina, morski se promet odvijao samo do Bakra. Planinski su kanal minolovci očistili do Sv. Jelene (Dramlja), ali potrebe su za prijevoz boraca, opreme i hrane zahtijevale da se put otvori sve do Bakra. Prema podatcima Bakarski je zaljev bio čist od mina, pa je dopušteno uplovljavanje brodova. Tako je prije kobnoga dana u Bakar uplovilo osamnaest željeznih i drvenih brodova. Željezni su bili Makarska. Cetina. Sitnica, pa i sama Ljubljana. Ljubljana je dobila novo naređenje i 13. svibnja iz Zadra isplovila za Bakar s 1200 vojnika i 50 članova kazališne skupine ZAVNOH-a koja je, dok se iskrcavala vojska, sve nazočne zabavljala duboko u noć.

Nekoliko mjeseci kasnije u luku su uplovila dva specijalna minolovca osposobljena za uništavanje magnetskih mina. Utvrđeno je da je pred samo napuštanje Bakarskoga zaljeva njemački okupator posijao nekoliko magnetskih mina o kojima nitko nije ništa znao, pa se mislilo da je zaljev čist, jer ni na poznatoj minskoj karti pronađenoj u Karlobagu nije bilo ništa označeno.

Nakon što je ekipa Brodospasa uklonila ostatke broda, utvrđeno je da je spašeno 25 članova posade i 7 putnika, a daje život izgubilo 13 članova posade, medu njima i kapetan Ljubo Doričić i tri putnice. Jedna od njih bila je i kostrenska omladinka Laura Volarić iz Sv. Barbare. U Bakru su 5. listopada 1945. g. svečano ispraćeni i pokopani ostaci stradalih pomoraca i putnika.

Iz knjige: "Da se ne pozabi", autora Orfea Tićca

[Vežičanka]

Bravo za priloge

Mene je ovo dolje nekako pogodilo. Životni put koji je tek počeo. Kako je to moguće kod mladog zdravog čovjeka? Nažalost, očito je moguće, jer neki možda imaju skrivene srčane mane za koje se ni ne zna sve dok se ne nađu u situaciji nadljudskih napora.

O potonuću broda Igrane (post br.28)

Među stradalima bio je i Pere Čukov iz Betine. Mladić koji je tek završio pomorsku školu u Bakru. Uspio je doplivati do obale na Pećinama, izbjeći stijene i izvući se na žalo, no na žalost njegovo srce nije izdržalo te strahovite napore, te je ubrzo preminuo.

[milic]

SS Ljubljana

1931. godine moderniziran je u brodogradilištu u Kraljevici. Dobio je još jednu palubu i novo ime Ljubljana.
Nakon okupacije Kraljevina Italija 1941. g. preuzima i flotu, pa je Salona dobila novo ime Lubiana.
Kapitulacijom Italije 1943.godine saveznici brod predaju Mornarici NOVJ-e, te pod imenom Ljubljana plovi između Visa i Banija, a kasnije od Splita, Šibenika i Zadra, pa nakon oslobođenja sve do Bakra.

Ovo mi je malo nelogično. Brod je 1931. bio Ljubljana da bi 1941. bio Salona koja postaje Lubiana (što je na talijanskom, čini mi se, Ljubljana, je tako eneo?)

[Vežičanka]

http://www.tynebuiltships.co.uk/S-Ships/salona1904.html

Name: SALONA
Type: Passenger Ship
Launched: 25/08/1904
Completed: 10/1904
Builder: Swan, Hunter & Wigham Richardson Ltd
Yard: Low Walker
Yard Number: 716
Dimensions: 936grt, 575nrt, 225.0 x 30.1 x 13.7ft
Engines: Q4cyl (17, 24, 36 & 52 x 36ins), 203nhp
Engines by: Swan, Hunter & Wigham Richardson Ltd
Propulsion: 1 x Screw
Construction: Steel
Reg Number:
History:
10/1904 Soc in Azioni Ungaro Croata di Nav Marittime a Vap, Fiume
1914 Government of Austria
1919 Soc in Azioni Croata di Nav Marittime a Vap, Fiume
1922 Jadranska Plovidba DD, Susak
1931 Renamed LJUBLJANA
1941 Italian Government, Fiume; renamed LUBIANA
1945 Jadranska Plovidba DD, Susak; renamed LJUBLJANA
14/05/1945 Sank

Comments: 1914: Requisitioned by the Austrian Navy as an armed supply ship
1919: Returned to owners
04/1941: Seized by Italy at Split
14/05/1945: Sank after being mined in Bakar Bay near Rijeka

[Vežičanka]

pogreb pomoraca i putnika s broda Ljubljana u Bakru, 1955. godine (vidi post br. 39)

pogreb pomoraca s broda Ljubljana u Bakru 1945.jpg (87.12 KiB) Pogledano 4880 puta

[KarloOP]

Ovdje valja napraviti korekciju prve fotografije; to jest je "Ljubljana" ali od "Jugoslavenske linijske plovidbe, bivsi "Dunav" od "Akcionerskog drustva "Oceania" iz Susaka. Slovo "O" je jos ostalo na dimnjaku, znaci da je netom po dolasku. Splavi iz rata jos nisu maknute.

Kako je nize sve tocno navedeno, "Ljubljana" je bila putnicki brod, bivsa "Salona".

Ljubljana.jpg (88.06 KiB) Pogledano 4859 puta

[Vežičanka]

Hvala KarloOP na objašnjenju!

Premjestit ću sliku teretnog broda Ljubljana u temu Jugolinija.
Odlično što si to primijetio!

Evo jednog crteža iz knjižice Jadranske plovidbe Sušak 1931. godine

Ljubljana ex Salona.JPG (122.48 KiB) Pogledano 4849 puta

[Vežičanka]

Spomenik žrtvama s broda Ljubljana na Bakarskom groblju

spomenik žrtvama s broda Ljubljana (2).JPG (260.01 KiB) Pogledano 4788 puta

spomenik žrtvama s broda Ljubljana (3).JPG (224.37 KiB) Pogledano 4788 puta

spomenik žrtvama s broda Ljubljana (1).JPG (261.49 KiB) Pogledano 4788 puta

spomenik žrtvama s broda Ljubljana (4).JPG (337.7 KiB) Pogledano 4788 puta

[Vežičanka]

U knjizi Vjekoslav Bakašun: "Patnje i smrt su našli tamo gdje su življenje tražili"

Vjekoslav Bakašun piše o stradanju broda "Ljubljana":

Laura Volarić, učenica, 19 god. Poginula kao putnica na putničkom brodu Ljubljana koji je 14. svibnja 1945. u Bakarskom zaljevu naišao na minu i potonuo.
Brod je tada još bio u sastavu NOVJ-a i bilo mu je to već drugo putovanje iz Dalmacije u Bakar, koji je tih dana, zbog još uvijek neočišćena mora od mina, bio jedina luka na sjevernom Jadranu u koju su mogli uplovljavati brodovi.
Na dolasku iz Dalmacije brod Ljubljana bio je pun putnika, dok ih je u odlasku srećom bilo manje. Brod je odmah po napuštanju obale vjerojatno aktivirao magnetsku minu koja je možda bila tempirana na određeni broj prolazaka.
Većina je članova posade i putnika poginula. Nekoliko je poginulih odmah izvučeno iz mora. Među njima nije bila Laura Volarić. Tek u lipnju 1955. iz potopljenoga su broda izvađeni kosturi tridesetak pomoraca i putnika. Budući da ih nisu mogli identificirati, svečano su pokopani 5. lipnja 1955. u zajedničku grobnicu na groblju u Bakru.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
iz knjige "Kostrena u NOBu" (Eugen Cindrić, 1976.)

Laura Volarić 1926-1945.JPG (27.89 KiB) Pogledano 4469 puta

Laura Volarić rođena je u Rijeci. Imala je još stariju sestru i mlađeg brata. Majka Anica bila je učiteljica i poznati pedagog. Laura se u ilegalnom radu za vrijeme WWII mnogo zalagala i izlagala opasnostima radeći među talijanskim vojnicima koji su zalazili u školu u kojoj je stanovala fašistička učiteljica. Skupljala je novac, hranu, robu, vunu. Nosila je hranu i robu u Gorski kotar partizanskim jedinicama. Dodavala je hranu zatvorenicima u koncentracionom kampu u Bakru. Obavještavala je ilegalce o opasnosti hapšenja koliko je mogla saznati od fašističke učiteljice. Primala je i prenašala ilegalnu štampu.
Tragično je stradala 14.svibnja 1945. Toga dana uputila se u posjetu starijoj sestri u Split s brodom Ljubljana. Brod je u luci Bakar naišao na magnetsku minu koju su postavili Nijemci prilikom povlačenja.

[milic]

Novi list od 28.svibnja 1955. poziva na prisustvovanje sahrani posmrtnih ostataka poginulih s broda Ljubljana
a pronađenih nakon izvlačenja iz mora ostataka broda . Ispraćaj je zakazan za 29. svibnja 1955. na groblju u Bakru.

NL 28.05.55.

DSCN7540 (980 x 729).jpg (254.48 KiB) Pogledano 4702 puta

[milic]

NL 31.05.55.

Pogibija u prvim danima slobode

Sjećanje Ante Tomaševića, kormilara potonulog broda Ljubljana koji je potonuo uslijed eksplozije mine 14.svibnja 1945. u Bakarskom zaljevu. U brodolomu je nastradalo oko 50 putnika i članova posade koji će tih dana (sredinom 1955.) biti sahranjeni u zajedničkoj grobnici na groblju u Bakru.

Novi list 31.05.55.

DSCN7551.JPG (248.45 KiB) Pogledano 4702 puta

[milic]

Novi list od 01. lipnja 1955. javlja o velikoj pomorskoj nesreći u Senjskom kanalu kad je potonuo, uslijed jake bure, pomoćni brod Jugoslavenske ratne mornarice. Tom prilikom je poginulo 26 članova posade tog broda.

Potopljen brod JRM u Senjskom kanalu

DSCN7564 - Copy.JPG (320.76 KiB) Pogledano 4684 puta

Saučešće Tita

DSCN7571.JPG (283.65 KiB) Pogledano 4684 puta

[Vežičanka]

21.rujna 1897. godine parobrod Ika, sagrađen 1885. u Trstu, vlasništvo Ugarsko hrvatskog parobrodarskog društva i veliki parobrod Cunard linea - Tyria sudarili su se kod riječkog lukobrana.
Kako je do nesreće došlo, tko je proglašen krivim i što je poslije bilo s Ikom saznat ćemo iz stare štampe.

Pa krenimo:

"Banovac", piše 25. rujna 1897. o nesreći. Dat je spisak imena od 15 poginulih, mada je kasnije spominjana brojka od 22, pa čak i 26 mrtva. Navodno su se tijela utopljenika pronalazila naknadno ili ih je more izbacilo nakon nekoliko dana na raznim mjestma.

Grozna nesreća na Jadranskom 
moru.

21. o. mj. oko 7 sati na večer desila se je na moru tik ulaza u riečku luku
 grozna nesreća. Englezki parobrod „Tyria"
 udario je tolikom žestinom u parobrod „Ika"
 ug.-hrv. pomorskoga -parobrodarskog poduzeća,
 da je ovaj brod s mjesta potonuo.

Potopiše
 se: 1. Jakov Bralić iz Starog grada, (svirač
 "verglec"). 2. Nikola Blažević iz Sv. Jelene.
 3. Juraj Rogić. 4. Stjepan Rogić. 5. Dujo 
Bralić. 6. Nikola Njegovan. 7. Matija Jerković 8. Vinko Jerković iz Starog grada 
(sin gornjeg). 9. Dr. Ivan Koppalik, profesor 
na bečkom sveučilištu. 10. Franjo Pavličić, 
župnik u Kostreni Sv. Lucije. 11. Pavao 
Mattaja Jakovov, seljak iz Sv. Jakova. 12.
Vinko Stanić iz Bribira, opančar. 13. Antun 
Širola, mornar iz Kostrene. 14. Mat. Padjen. 
15. Josip Padjen, oba iz Ledenice. 16. Tomo
 Gržić iz Crikvenice. 17. Jak. Jašić iz Novog.


Ronilac je konstatovao, da se parobrod “Ika” nalazi na dnu mora u dubini od 33 
metra. Sada će ponovice ronioci u more, 
nebi li se i lješine nesretnika pronašle.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
"Pravi prijatelj naroda" piše 1.listopada 1897.:

Velika nesreća na moru dne 21. rujna o. g.

Zabilježit nam je groznu nesreću,
 što je snašla parobrod Iku, vlastničtvo ugarsko-
hrvatske udruge, kad je zalazila u riečku luku u
večer oko 7 sati, da izkrca svoje putnike, što ih 
je dovezla ovamo iz Cirkvenice. Veliki englezki 
parobrod Thyria srazio se sa Ikom, te ju probušio u rebra, razderavši ju na preko 2 metra 
u dužinu i blizu 1 metra u visinu. Voda je tolikom silom kroz tu prodorinu u brod provalila,
 da je brod za dva časa potonuo. Spasiše se tek 
neki, koji su bili na skok spremni, te poskakaše 
u čamce Ike i u onaj, što im ga bila Thyria u
susret sunula. Thyria dobaci nesretnikom i konope, ali se tiem slabo tko okoristio.

Na parobrodu Iki bilo je mornara 9, a putnika 43. Spasiše se svi mornari i 17 putnika, a poginulo je
 26 ljudi. 
Poginulo je samo nekoliko stranaca, medju 
njima jedan peštanski trgovac i jedan profesor 
bogoslovije iz Beča, a ostali su poprieko naši ljudi, medju njima župnik kostrenski Franjo Pavličić, vraćajuć se iz Novoga od svoga prijatelja,
 kanonika Cvetka. Vlastnici Ike dadoše najprije
 u dubljini morskoj po ronilcima (ljudi, koji se 
spuštaju na dno mora u spremah, u koje ne 
prodire voda, ali imadu cievi za omogućivanje 
disanja), propali brod pretražiti, a tad ga makinami dići. Onda tekar mogoše, da vade iz njega 
lješine, koje se zaustaviše u njem i na njem.


----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kako je u sudaru prošao parobrod Tyria? Po svemu sudeći dobro jer “Naša sloga” piše 23.rujna 1897. na kraju izvještaja o nesreći, da je engleski parobrod otplovio odmah dalje, te je pomorska oblast brzojavila u Veneciju, da ga se tamo zadrži.
.........................................................................................................................................................................................................................

Počela je rasprava o krivici za sudar.
"Naša sloga" piše 8. svibnja 1900.:

Rasprava proti kapetana potonulog parobroda “Ika”

U ponedjeljak dne 14. t.mj. započeti će kod kr. riečkog tribunala pod predsjedničtvom g. Vjekoslava pl. Thiery-a konačna razprava proti pomorskom kapetanu g. Romanu Forempocheru, koji je zapoviedao potonulim parobrodom ugarsko-hrvatskog parobrodarskog družtva na Rieci “Ika”.
G. Forempocher, obtužen je, da je on prouzročio nesreću prigodom sukoba parobroda “Ika” sa englezkim parobrodom “Thyria” pred ulazom u riečku luku. Onom prigodom potopilo se je – kako je poznato više osoba, putnika većinom iz hrvatskog primorja.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Parobrod je izvučen iz mora, popravljen i odlučeno je da se proda.:

Novine "Banovac" pišu 21.svibnja 1898.:
Parobrod „Ika", koji je jesenas u riječkoj luci nastradao prodat će se putem javne dražbe. Procijenjen je na 10.000 for.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kapetan "Ike", Romano Forempoher isprva je osuđen zbog sudara, ali je na ponovnom suđenju oslobođen:

“Pučki prijatelj” piše 25.svibnja 1900. :

Parobrod Ika.
Još je svim u pameti nesreća, koja se pred par godina dogodila u riečkoj luci parobrodu “Iki”. Poginulo je uslied njezinog sudara s jednim englezkim parobrodom više osoba. Mnogo se u javnosti 
govorilo i pisalo, tko je kriv sudaru, da li kapetan englezkog parobroda ili “Ike”. Javno mnienje pripisalo je
 uzrok kapetanu englezkog parobroda. — Prošlog tjedna 
vodila se kod riečkog tribunala uz prisutnosti velikog
 množtva obćinstva razprava proti kapetanu Forempocheru, koji je zapovjedao one večeri par. “Iku”. Branio ga sjajno odvj. Barčić, ali tribunal ga je odsudio na 4 
mjeseca zatvora.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
"Naša sloga" 23.studeni 1900.

Kapetan “Ike” Forempocher –riešen
Dne 14. t.mj. se je razpravljalo pred budimpeštanskim kr. sudbenim stolom pitanje, tko je kriv nesreći parobroda “Ike”.
Prigodom sudara sa englezkim parobrodom “Tyria” utopila su se 22 putnika i jedan mornar sa “Ike”. Riečki sud osudio je kapetana Forempochera na četiri mjeseca tamnice uračunavši dva mjeseca istražnog zatvora.
Peštanski sudbeni stol povratio je riečkom sudu prije dulje vremena spise radi korektura i manjkavosti.
Jučer je kr. sudbeni stol riešio kapetana Forempochera s razloga, da je i “Tyria” kriva.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Kratka vijest novina "Svjetlo Karlovac" od 18. studenog 1900. glasi:

Kapetan Forempocher proglašen je nevinim radi nesreće parobroda “Ika”.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
"Ika" je prodata grčkim brodovlasnicima ali ni s novim imenom i novim vlasnicima nije imala sreće. Potonula je 1901. godine:

“Pučki prijatelj” izvještava 25.kolovoza 1901.:

Ika
Koji se još ne sjeća onoga strašnoga dogadjaja pred 4 god., kad je parobrod »Ika« bio na vrhu
 riečke luke nasrnut od englezkog parobroda, pa potonuo i pogubio toliko ljudskih života. Ugarsko-hrvatsko
 družtvo je svoju »Iku« dignulo, popravilo i prodalo
 Grcima, koji ga nazvaše »Angelika.« Nu ni »Angelika« nije srećnije prošla, jer čitamo, da se je i u grčkim
 vodama sudarila s nekim brodom, te dala moru opet
 dva ljudska života, a valjda i svoga za uviek.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Malo su drugačiji podaci o imenu broda koji su kupili Grci u novinama Naša sloga od 23.06.1898:
Nesretni parobrod "Ika" ugarsko-hrvatskoga parobrodarskoga družtva na Rijeci, na kojem je prošle jeseni zaglavilo toliko osoba, prodan je ovih dana na dražbi. Parobrod taj kupio je Grk imenom Ciattra za for. 9050. Parobrodom ovim ploviti će na obalah Grčke pod imenom "Evangelini".

"Svjetlo Karlovac" piše 1.rujna 1901.:
Parobrod “Ika” , koja je pred tri godine potonula pred Rijekom, te kasnije izvadjena iz mora, pa ju kupilo grčko družtvo, opet potonu u Egejskom moru.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prema vijest iz Novog lista od studenog 1902., englesko parobrodarsko društvo “Cunard Line” isplatilo je te godine Ungaro- Croati 50.000 kruna odštete za potopljeni parobrod “Ika”.

Na kraju, ovako je (meni nepoznati) umjetnik naslikao nesreću parobroda Ike koja se dogodila 21.rujna 1897. godine. Slika iz časopisa Dom i sviet 1897.

propast Ike u riječkoj luci .jpg (335.91 KiB) Pogledano 4584 puta

[Vežičanka]

Časopis "MITTHEILUNGEN aus dem Gebiete des Seewesens" donio je uz rasparavu o nesreći (na njemačkom jeziku) i dvije skice koje prikazuju kretanje i sudar parobroda "Ike" i "Tyrie"

Fig. 1.JPG (87.07 KiB) Pogledano 4573 puta

Fig. 2.JPG (74.6 KiB) Pogledano 4573 puta

[KarloOP]

Jos dvije fotografije s Hajoregisztera; na donjoj se vidi rupa od sidra koje je palo s Tyrie.

IKA.png (375.4 KiB) Pogledano 4561 puta

IKA2.png (411.02 KiB) Pogledano 4561 puta