Oceania-brodarsko akcionarsko društvo Sušak

[Vežičanka]

Krajem 1923. godine Brodarsko društvo Oceania prenijelo je sjedište iz Trsta u Beograd. Društvo je bilo registrirano u Beogradu ali je sjedište direkcije bilo u Sušaku.
Brodovi su bili upisani u matičnu luku Sušak, osim parobroda Zora s lukom upisa Dubrovnik i parobroda Diamant koji je bio upisan u luku Metković.

Novo doba 20.11.1923.JPG (116.58 KiB) Pogledano 1777 puta

[Vežičanka]

Spisak brodova u vlasništvu društva Oceania krajem 1920. godine iz talijanskog registra brodova 1921. godine.
Te godine je Oceania, osnovana 1917. godine još bila registrirana u Trstu.

1921-flota Oceania.jpg (47.39 KiB) Pogledano 1591 puta

Diamant, Jadera, Kostrena, Mrav, Sud, Vladimir, Zora su brodovi koji su bili u vlasništvu društva Oceania i nakon što je sjedište preneseno u Sušak. Možemo to vidjeti na stranicama ove teme.

Što je bilo s ostalih sedam brodova sa spiska?

Clis- izgrađen je 1892. u Škotskoj pod imenom Blythswood. Prvi vlasnik bio je Peter Donald Hendry of Paton & Hendry.
1913. kupuje ga firma Karlo Martinolić i sin sa sjedištem u Trstu. Nakon osnivanja Oceanie ulazi u njen sastav.
Nakon što društvo Oceania prebacuje sjedište uprave u Sušak dio njenih manjih brodova ulazi u sastav Jadranske plovidbe. Jedan od njih bio je Clis kome se mijenja ime u Klis.
od 1928. je u vlasništvu Direkcije pomorskog saobraćaja Split.
http://www.clydeships.co.uk/view.php?of ... BLYTHSWOOD
Prema gornjem linku možda je izrezan 1930.
Međutim u novinama Novo doba od 21.12.1932. je vijest da je Direkcija pomorskog saobraćaja Split raspisala natječaj za izradu i montažu novog čeličnog jarbola i derića za parobrod Klis. U istim novinama od 09.02.1935. je vijest da se parobrod Klis nasukao na plićini kod Đenovića (Crna Gora), ali da nije bilo veće štete.

Elektra- izgrađena 1884. godine u brodogradilištu u Trstu za Austrijski Lloyd. (o Elektri u našoj temi Austrijski Lloyd, postovi 3, 4 i 5.)
Nakon osnivanja Oceanie ulazi u njenu flotu. Brod je izrezan 1923.godine.

Majdan je izgrađen 1888. godine u Škotskoj pod imenom Winstanley za A MacKenzie & Co. - J. Weatherill, Dublin.
1914. novi vlasnici mu mijenjaju ime u Majdan.
U sastav Oceanie ulazi 1920.
1923. prelazi u flotu Jadranske plovidbe. Izrezan je 1934. godine.
http://www.clydeships.co.uk/view.php?of ... WINSTANLEY

Maria- izgrađena je 1894. u brodogradilištu M.U. Martinolića u Malom Lošinju za Karla Martinolića i sina sa sjedištem u Trstu. Prvo joj je ime bilo Maria B.
Prema pomorskom godišnjaku 1914. mijenja ime u Maria.
Nakon osnivanja Oceanie u Trstu, prelazi u njenu flotu s istim imenom Maria.
1924. ulazi u sastav Jadranske plovidbe s imenom Marija.
Stradao je kod Medulina 1929.godine o čemu smo pisali u temi Jadranska plovidba, post. br. 51

Maria Teresa- izgrađena 1883. za Austrijski Lloyd u brodogradilištu u Trstu. Prvo joj je ime bilo Titania. 1891. mijenja ime u Maria Teresa.
Nakon osnivanja društva Oceania ulazi u njegovu flotu. Izrezana je za staro željezo 1923. godine.

...nastavak slijedi...

[Vežičanka]

...nastavak - o sedam brodova u vlasništvu Oceanie 1921. godine:

Radium-izgrađen je 1906. godine u brodogradilištu West Hartlepool, Velika Britanija za naručioca T. Appleby & Co. Prvo ime bilo mu je Maude.
http://www.teesbuiltships.co.uk/view.ph ... ssel=MAUDE
1913. kupuje ga kompanija Roth & Olivetti iz Trsta. Brod mijenja ime u Radium.
1920. godine ulazi u sastav Oceanie, tada sa sjedištem u Trstu.
Doživio je brodolom 17.02.1923. u gustoj magli kraj Speeton Cliffs, Yorkshire, na putu iz Tyne za Veneciju s teretom od 5000 tona ugljena.

brodolom parobroda Radium:

parobrod Radium.jpg (124.48 KiB) Pogledano 1590 puta

Sva posada od 28 članova je spašena pomoću užeta bačenih raketama (primjer takvog spašavanja je u temi Bark Capricorno). Prema pričanju posade sreću su im donijele dvije crne mačke na brodu, koje nažalost nisu preživjele.
U većini tadašnjih vijesti o nesreći o brodu se piše kao o talijanskom, u spisku brodoloma za 1923. u Wikipediji, brod je jugoslavenski.
Još se i danas s visoke obale za vrijeme oseke može uočiti propeler broda i kotlovi.
https://www.wrecksite.eu/wreck.aspx?141457
https://community.rspb.org.uk/placestov ... /shipwreck

Renée- motorni jedrenjak sagrađen je u mjestu Torre del Greco kraj Napulja 1905. godine pod imenom Raimondo Padre kao jedrenjak bez motora.
Kasnije mijenja vlasnika i ime, te se zove Maria Annunziata.
U floti Oceanie je s imenom Renée. Čini se da je motor ugrađen 1919. godine.
Od Oceanie kupuje ga Santini Pietro iz Ravene. Brod dobiva ime S.Antonio.
1930ih kupuje ga Kozulić Domenico s otoka Ista kraj Zadra. Brodu mijenja ime u Vila. Prema Lloydovom godišnjaku prije toga ime jedrenjaku je bilo Branko.
Brod je vršio obalnu plovidbu duž Jadrana. Na primjer krajem srpnja 1934. motorni jedrenjak Vila ukrcao je 1800 barila slanih srdela u Rogoznici od firme Neptun i 200 barila u Komiži i otplovio za Trst.

Kakva je bila sudbina broda nije mi poznato.

[Vežičanka]

PAROBROD VLADIMIR

Parobrod Vladimir izgrađen je 1894. godine u brodogradilištu Grangemouth Dockyard Company, Grangemouth u Škotskoj. Prvo ime mu je bilo Westfalen, a prvi vlasnik Rabien & Stadtlander, Geestemunde, u Njemačkoj.
http://www.clydeships.co.uk/view.php?of ... =WESTFALEN
1898. prodan je njemačkoj kompaniji Neptun Line - Dampfschiffahrts Gesellschaft Neptun, Bremen.
Brod mijenja ime u Nestor.

23.12.1909. Nestor je potonuo kod Oporta. Kasnije podignut iz mora i bilo je predviđeno da se proda za staro željezo. Međutim brod je bio dovoljno kvalitetan pa je popravljen i prodan.

fotografija parobroda Vadimir sa stranice Naša Lika:

parobrod Vladimir.jpg (117.42 KiB) Pogledano 1528 puta

1910 prodat je firmi E. Ghisler iz Genove.
1912. kupuje ga Vladimir Olivieri iz Senja. Brod dobiva ime Vladimir.

Vladimir Olivieri (Senj, 12.02.1865.-Senj 16.10.1945.) gospodarstvenik, izvoznik drva. Zastupnik u Hrvatskom saboru prije Prvog svj. rata. Poslije Prvog svj. rata više je godina je bio načelnik Senja. Potpredsjednik Komorskog ureda Zagrebačke komore u Senju, stalni dopisnik “Novog lista”.

Vladimir Olivieri-slika iz znanstvenog članka "Senjska Trgovačko-obrtnička komora"-Mira Kolar, 2002.:

Senjska Trgovačko-obrtnička komora-Mira Kolar, 2002.JPG (61.88 KiB) Pogledano 1528 puta

1919. parobrod ulazi u sastav društva Oceanije koja ima privremeno sjedište u Trstu do 1924., a od tada u Sušaku. U sastavu Oceanije parobrod je do 1927. kad je prodan u Split.
Brod je potonuo 31.03.1933. godine kod obaleTunisa.

Dimenzije parobroda bile su: dužina 69,33 m; širina 9,96 m i visina 4,1 m.
Tonaža – bruto 1096 i netto 682 (pom. godišnjak 1927.)

Parobrod je prevozio robu po Sredozemlju – Grčka, Smirna (Izmir u Turskoj), Italija, sjeverna Afrika. Česti teret bio mu je cement iz Vranjice i drvo.
U listopadu 1925. s teretom od 80 vagona cementa parobrod Vladimir udario je u mračnoj noći u greben Mala Galiera blizu Splita i znatno se oštetio. Pritom nitko nije stradao. Zapovjednik broda tada je bio Herman Pjerotić. Teret je prebačen na parobrod Morava.
Parobrod je već počeo popravak u brodogradilištu u Splitu u doku, ali je odlučeno da se to ipak obavi u Puli.
Na putu iz Splita u Pulu na popravak doživio je drugu nezgodu. Na otvorenom moru blizu luke Ploče pukla mu je osovina propelera. U luku Split doteglio ga je talijanski parobrod Crysulla. Vladimir je ipak popravljen u Puli.

1927. godine Vladimir prevozi iz splitske luke raznu stoku za Maltu.
Iste godine brod je prodan parobrodarskom društvu Zora S.N. Co. u vlasništvu kapetana Danka Vezića i kapetana Nikole Juričevića iz Splita. Od 1932. luka pripadnosti je Sušak, sa istim vlasnicima.
Parobrod je obavljao pruge slobodne plovidbe. U listopadu 1932. brod prevozi 1700 tona boksita za Veneciju.

Parobrod Vladimir potonuo je 31. ožujka 1933. godine između Tunisa i Sicilije. Posada je brojala 14 članova, a zapovjednik je bio suvlasnik kapetan Nikola Juričević. Na brodu je bio teret drva koji su ukrcali u Gružu i teret cementa.

U noći 31. ožujka 1933. u strojarnicu je iznenada počela prodirati voda. Posada je nastojala pumpama isisati vodu ali je voda prodirala sve više. Zapovjednik je okrenuo brod prema kopnu u namjeri da ga nasuče. Međutim bili su oko 20 milja od obale a sisaljke nisu uspjevale nadmašiti količinu nadolazeće vode. Bili su prisiljeni napustiti brod u čamcima za spasavanje. Parobrod Vladimir je nakon toga ubrzo potonuo između otoka Galite i luke Tabarka kod obale Tunisa.

gdje je potonuo parobrod Vladimir:

gdje je potonuo.JPG (75.47 KiB) Pogledano 1528 puta

Posada je iz čamaca davala znakove svjetiljkama. Nakon oko 4 sata znakove je ugledao engleski parobrod Comanchee, koji je preuzeo brodolomce i iskrcao ih u Bizerti (Tunis).

Posada potonulog broda otputovala je preko Marseja u Trst gdje su dali izjavu generalnom konzulu. Kapetan Nikola Juričević imao je samo riječi hvale o zapovjedniku i posadi parobroda Comanchee koji ih je spasio, o engleskom konzulu u Bizerti i francuskoj vlasti u Tunisu.
Iz Trsta brodolomci su otputovali svojim kućama.

[Vežičanka]

Parobrod Kostrena u Šibeniku, uz obalu za ukrcaj drva. Iz američke knjige o Jugoslaviji izdate krajem WWII.

SS Kostrena u Šibeniku.JPG (171.61 KiB) Pogledano 1411 puta

[Vežičanka]

Parobrod Zora

Parobrod Zora izgrađen je 1901. godine u Engleskoj, u Sunderlandu, u brodograilištu John Priestman & Co. za parobrodarsko društvo Zora iz Dubrovnika.
http://sunderlandships.com/view.php?ref=103205

Dimenzije broda bile su dužina 100,4 m; širina 13,8 m i visina 7,8 m.
Tonaža 3250 GT i 2070 NT.

Parobrodarsko društvo Zora sačinjavao je veći broj dioničara (104 godine 1906.), a na čelu mu je bio Elia Račić. Bio je to njihov jedini brod.
1912. godine u Parobrodarskom društvu Zora bilo je 96 dioničara a predstavnik je Giovanni Papi.

iz pomorskih godišnjaka 1907. i 1913. (stanje na kraju godine 1906. i 1912.)

parobrod Zora 1906 i 1912.jpg (185.68 KiB) Pogledano 107 puta

Važniji događaji u životu parobroda Zora:

11. veljače 1902. desila se na Zori nesreća. Parobrod je doplovio iz Engleske u Trst krcat ugljenom za Lloydov arsenal. U luci je na brodu došlo je do zapaljenja plina iz ugljena, te je nastala eksplozija. Ranjeni su treći časnik Vjekoslav Hrdalo iz Dubrovnika, mornari Frane Hvalić iz Plomina i Antun Pobašković iz Dalmacije.

U kolovozu 1902. godine parobrod Zora pobudio je pozornost američke ali i svjetske javnosti. Naime, proširila se priča da je brod doplovio u Ameriku, u Filadelfiju, sa potpuno ženskom posadom. Zapovjednik je bio kapetan Kaluđerović, a teret se uglavnom sastojao od slatkog korijena. Brod je doplovio iz Alexandrette u Siriji, (danas Iskenderun u Turskoj) gdje je navodno ukrcao svu žensku posadu.
Niti kapetan, niti agent Razelli nisu htjeli demantirati vijesti koje su prenijele sve američke novine pa i neke europske. Besplatna reklama uvijek dobro dođe. Razelli je čak izjavio za Filadelfijske novine da su turske žene odlični mornari, navikle na more od malih nogu. Na kraju lukavo dodaje – “Uostalom, tko bi mogao razlikovati turske žene od muškaraca. Svi su isto odjeveni.”

Alexandretta:

Alexandretta.jpg (422.18 KiB) Pogledano 107 puta

Nakon Filadelfije Zora odlazi u Brunswick (SAD, Georgia). Dolazak broda je u Brunswicku izazvao veliki interest zbog vijesti o ženskoj posadi. Međutim kada su reporteri uspjeli doći na brod i istražiti ispostavilo se da vijesti nisu bile točne. Posada se zapravo sastojala od turskih muškaraca koji su nosili svoju tradicionalnu odjeću te su Amerikancima nalikovali na turske žene.

nastavak slijedi.....

[Vežičanka]

...nastavak

Parobrod Zora

Na početku Prvog svjetskog rata, 06. kolovoza 1914. Zoru su zaplijenili Belgijanci u Antwerpenu.
U Antwerpenu su tada zaplijenjena dva dubrovačka broda - Prazattus i Zora.
Zora je krenula u balastu iz luke Marsej u Newcastle on Tyne u Engleskoj. Posada je brojila 25 članova, a zapovjednik je bio kapetan Joso Buntjelić iz Pelješca.
Zaustavili su se u Alžiru da se opskrbe ugljenom i tu su dobili brzojav iz uprave s naredbom da otplove u Antwerpen, jer je Belgija tada još bila neutralna. U Antwerpen su stigli 5. kolovoza navečer.
Slijedeće jutro Belgijanci su zaplijenili Zoru.
Nakon što je brod zaplijenjen, posada, svi Austro-Ugarski državljani, osim jednog Talijana, proveli su dva dana u tamnici. Tada im je priopćeno da su prognani iz Belgije. Dovedeni su do granice pod strogom pratnjom, odakle su otputovali u Trst.

U listopadu 1914., kad je Njemačka okupirala Antwerpen, brod su zaplijenili Nijemci. Ime su mu promijenjenili u “Margarethe Hemsoth”. Parobrod je ostao do kraja rata u Antwerpenu.
1919. godine brod je pod britanskom upravom. Vraćeno mu je ime Zora.
1920. dodijeljen je parobrodarskom društvu Oceania koje je tada imalo sjedište u Trstu.
Krajem 1923. godine Oceania prenosi sjedište u Sušak zajedno sa svim svojim brodovima.

U vlasništvu Oceanije parobrod Zora je najčešće prevozio građevno drvo iz naših luka za luke Sredozemnog mora. Dovozi i ugljen iz Engleske za Sredozemlje.

16. veljače 1926. godine brod Zora, pod zapovjedništvom kapetana Marija Tijanića, u moru kod otoka Visa naišao je na splav za spasavanje u kojem su bila tri leša već u stanju raspadanja. Kasnije se uspostavilo da su to brodolomci s potopljenog talijanskog parobroda San Rocco koji su navjerojatnije umrli od gladi. Tri člana posade koji su također bili u tom čamcu nisu nikada pronađeni. (Parobrod San Rocco* potonuo je kod otoka Palagruže 22.01.1926.) Ostalu posadu San Rocca već je prije spasio talijanski parobrod Galizia. Mrtva tijela prevezana su u Veneciju, a pogrebu je prisustvovala i posada Zore.

1927. godine brod Zora je prodan grčkoj brodarskoj kompaniji J. C.& A. C. Hadjipateras, Chios. Brodu mijenjaju ime u Leandros.
21. ožujka 1932. Leandros se nasukao 15 milja istočno od Bospora. Bio je na putu iz luke Feodosia na Krimu za Pirej s teretom ugljena. 07.travnja je odsukan. Izrezan je 21. studenog 1932. u Genovi.

Parobrod Leandros, slika sa stranice hadjipateras.co.uk-fleet-history

parobrod Leandros .JPG (94.09 KiB) Pogledano 104 puta

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
*Parobrod San Rocco bio je vlasništvo brodarske firme "Societa annonima di navigazione Nautica". Zanimljivo je da je u vrijeme potonuća brod imao luku pripadnosti Fiume, jer je firma Nautica bila registrirana tada u Rijeci. Zapovjednik je bio kapetan de Sgardelli iz Rijeke. U talijanskom godišnjaku iz 1921. luka pripadnosti bio je Trst.