Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#1  PostPostao/la Vežičanka » 4.1.2017, 20:25

U rujnu 1899. godine Ungaro Croata je osnovala novo parobrodarsko društvo "Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu". (Societa in azioni Ungaro croata per la navigazione libera)
Iz tog parobrodarskog društva je 1922. nastala Prekomorska plovidba d.d. Sušak. Zadržali su isti znak i zastavu.

Prvom
 sastanku dioničara predsjedao je Žiga
 Kopajtić.
U nadzorno vijeće izabrani
 su slijedeći dioničari: Andrijanić, Dandi, 
Gairard, Philip, Ružić, Širola i Turković.

Odborskim predsjednikom imenovan je Gjuro Ružić. U ravnateljstvo izabrani
 su Kopajtić, Bačić, Sterk, Polić i 
Matijašević.
 (prema novinama Naša sloga 28.rujna 1899.)

Ungaro Croata libera imala je nekoliko teretnih parobroda koji su prevažali robu po cijelom svijetu.

Flota Ungaro Croate za slobodnu plovidbu 1916., zadnja rubrika je godina izgradnje, predzadnja je brodogradilište:
Flota UCL 1916.jpg
Flota UCL 1916.jpg (55.72 KiB) Pogledano 632 puta


Osim tih brodova društvo je imalo još tri parobroda do te godine koji su ili prodani ili tragično stradali. O jednom takvom pišemo u slijedećem postu.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#2  PostPostao/la Vežičanka » 4.1.2017, 20:53

Parobrod "Klek"

Parobrod "Klek" sagrađen je 1901. godine u brodogradilištu „Robert Thompson & Sons” u Sunderlandu za naručioca "Ugarsko hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu".
Nosivost mu je bila 3842 tona.

Doživio je tužan kraj koji se može usporediti s tragedijom broda "Dunav".

O njegovom kretanju od 15. siječnja do onda kada je zadnji put viđen 16.srpnja 1903. saznajemo iz stare strane štampe:

"Klek" je otplovio iz Portlanda 15.siječnja 1903. s raznolikim teretom. Prevozio je pšenicu, brašno, zob, ječam i konzerviranu hranu za Algoa Bay (Južna Afrika), gdje je stigao 23. ožujka.
Nakon iskrcaja, proslijedo je 15.svibnja za Bataviu (danas Jakarta na Javi).
U Ciregonu (sjever Jave), ukrcali su pun brod šećera i otplovili za Port Said.
Na putu prema Port Saidu dotakli su 16.srpnja Colombo (Sri Lanka). Tada je brod zadnji put viđen i od tada mu se gubi svaki trag. Zapovjednik je bio kapetan Šepić.

Prema novinama „Naša sloga“ "Klek" je trebao stići u Port Said 5. kolovoza 1903. Pretpostavlja se da je nastradao zapadno od rta Guardafui (rt u istočnoj Africi, Somalija)

Do listopada 1903., nije bilo nikakvog glasa o "Kleku" pa je parobrod proglašen nestalim:

Vlasnik parobroda "Klek", "Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo" na Rijeci proglasilo je izgubljenim parobrod "Klek" kome nema glasa od 16.srpnja.
Naravno da su s parobrodom nastradali svi koji su se na njemu nalazili, odnosno tri kapetana (sigurno se misli na kapetana, prvog i drugog časnika), četiri strojovođe i 23 mornara.
Na "Kleku" je bio zapovjednik kapetan Andrija Šepić; drugi kapetan Mate Švrljuga, treći kapetan G. Ugarković.
Prvi je strojovođa bio C. Demarchi, drugi A. Garimberti, treći A.Candido, četvrti A. Tuhtan.
Svi ovi časnici kao i ostali mornari bili su većinom Riječani ili iz bližih mjesta hrvatskog primorja.

slika iz teme Groblje u Kraljevici

Slika

"Novi list" je organizirao prikupljanje pomoći za obitelji nastradalih pomoraca na brodu "Klek", što su prihvatile i neke druge naše novine.

Kako se vidi iz tablice flote, 1904. sagrađen je parobrod "Buda" da nadomjesti izgubljeni "Klek".
Rodoljubno nastrojeni svijet iz našeg kraja očekivao je da će se novi parobrod nazvati "Novi Klek" na uspomenu na tragično stradali brod, kako je isprva bilo predviđeno, ali to se nije dogodilo.
Umjesto toga novi brod je dobio ime "Buda", prema mađarskom gradu Budimu, danas dio Budimpešte
http://sunderlandships.com/view.php?ref=104010
Da li se ikada saznalo točno što se desilo, je li se ikada našao kakav trag, ili možda čak olupina, nisam pronašla. Najvjerojatnije nije nikad ništa pronađeno.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#3  PostPostao/la Vežičanka » 5.1.2017, 22:51

Čini se da su "Ungaro Croata libera" i kasnije njen nasljednik "Prekomorska plovidba" voljeli ime "Zvir" za brodove.
Osim "Zvira" sagrađemog 1912. (u tablici u prvom postu), koji je stradao 1941. pod imenom Eridano, kompanija je imala prvi parobrod "Zvir" sagrađen 1900. godine.
(Parobrod "Zvir" Prekomorske plovidbe sagrađen 1926. god. potonuo je u sudaru 1942.god.)

Parobrod "Zvir" o kojem ovdje govorimo, sagrađen je 1900. god u Sunderlandu u brodogradilištu J.Priestman and Co. za naručioca "Ugarsko -hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu". http://sunderlandships.com/view.php?a1P ... essel=ZVIR
Imao je 3355 tona bruto i 2103 tone neto nosivosti.
Nosio je Lloydovu klasu 100 A1.
Dimenzije su bile dužina 330 stopa, širina 48 stopa, gaz 21 stopa 6 inča.
Pokretao ga je parni stroj trostruke ekspanzije. Promjeri cilindara 23,2; 28,2 i 68 inča.

Jedan od brodovlasnika naručioca, kapetan Matijašević, preuzeo je 16. studenog 1900. u Sunderlandu od brodograditelja parobrodd "Zvir".

23. studenog 1902. godine "Zvir" je otplovio iz Jave (Indonezija), nakrcan teretom šećera. Plovili su u Melbourne, preko Adeleida (Australija). "Zvir"je tada bio u charteru Colonial Sugar Refining Company.
Na brodu je bilo 30 članova posade, a zapovijedao je kapetan Randić. I ostala posada je bila iz našeg kraja.
27. studenog nasukali su se na zapadnoj australskoj obali kod Point Cloatesa i potpuno uništili brod. Od tereta se nije moglo ništa spasiti.

Međutim, nitko od posade nije stradao. Napustili su brod u tri čamca i stigli na obalu 10 milja od ušća rijeke Gascoyne. Dalje su proslijedili pješice do grada Carnarvona.
Point Cloates se nalazi oko 125 milja sjeverno od Carnarvona, grada blizu ušća rijeke Gascoyne. Posada je stigla u Carnarvon 5 prosinca 1902.
Tri mjeseca nakon nasukavanja brod se do kraja razbio, te je olupina nestala u moru.

ostaci Zvira kod obale Australije. Fotografija sa stranice https://mulpix.com/post/17856457876027185.html
ostaci Zvira.jpg
ostaci Zvira.jpg (82.67 KiB) Pogledano 617 puta


Olupina broda otkrivena je tek 1978. godine i danas je zaštićeno ronilačko područje Australije:
http://www.museum.wa.gov.au/maritime-ar ... ks/id-1536
http://everything.explained.today/Shipw ... Australia/

Zanimljivo je da je i bark Stefano također potonuo kod Point Cloatesa 1875. godine.
Point Cloates iako opasan za brodove, ("ship trap" kako ga nazivaju u članku Finding SS Stefano) dobio je svoj prvi svjetionik tek 1910.godine. https://en.wikipedia.org/wiki/Point_Cloates

Kaže australska stranica da ime Zvir znači "spring" (izvor) na hrvatskom jeziku.
Ali, ne radi se o bilo kojem izvoru, već o našem riječkom izvoru zvanom Zvir koji izvire blizu Tvornice papira na desnoj obali Rječine i ulijeva se u nju.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#4  PostPostao/la Vežičanka » 9.1.2017, 12:04

Parobrod "Rečina" je treći brod (i posljednji) koji nije na tablici u prvom postu.
Zapravo taj parobrod nije nikada ni zaplovio pod imenom Rečina, niti je ikada plovio u vlasništvu "Ungaro croate libera", ali je porinut kao Rečina za tu kompaniju.

"Rečina" je porinuta 23.srpnja 1914.:
Rečina septembar 1914 Marine Engineer.JPG
Rečina septembar 1914 Marine Engineer.JPG (151.55 KiB) Pogledano 582 puta


Zaplijenjen je 3.kolovoza 1914. dok je još nije ni isporučen vlasniku, vjerojatno jer je Austro-ugarska pripadala neprijateljskom bloku. Ime mu je promijenjeno u Eggersford (http://www.shipsnostalgia.com/showthrea ... 062&page=2)

http://sunderlandships.com/view.php?ref=104061

od 1923. ime mu je VALDIROSA
potopljen 1944. u svrhu blokade, kasnije izrezan.

Bilo je brodova imenom Rečina i prije:
Za kompaniju "Kopjatić i drugovi", Rečina, parobrod građen 1899. u brodogradilištu Anderson Rodger & Co, Port Glasgow
http://www.clydeships.co.uk/view.php?ref=19420

i kasnije (Prekomorska plovidba)

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#5  PostPostao/la Vežičanka » 11.1.2017, 11:00

Kopajtić je zaista bio moćan čovjek kad je uspio jedan od brodova kompanije "Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu" nazvati imenom svoje prve supruge Olge. (Olga Kopajtić preminula je 17.travnja 1900.god.)

Parobrod "Olga" sagrađen je u brodogradilištu Robert Thompson & Sons, Southwick u Engleskoj. Porinut je 19.ožujka 1900., dovršen u travnju 1900.
Dimenzije: 340.2 ft x 45.0 ft x 15.3 ft
Nosivost: 3204 grt / 2055 nrt
http://sunderlandships.com/view.php?ref=103990

report 1900.jpg
report 1900.jpg (88.44 KiB) Pogledano 564 puta


Naša sloga piše 29.svibnja 1900.:
Naša sloga 29 svibanj 1900 novi parobrod Olga.JPG
Naša sloga 29 svibanj 1900 novi parobrod Olga.JPG (40.28 KiB) Pogledano 564 puta


Parobrod "Olga" zaplijenjen je i namjerno potopljen u svrhu blokade ulaska u luku kod Venecije 28.05.1915.

Avatar korisnika
KarloOP
R13kA
R13kA
 
Postovi: 457
Teme: 1
Pridružen: 27.10.2013, 16:32

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#6  PostPostao/la KarloOP » 12.1.2017, 17:40

Petroleum (sirova nafta) se, kako znamo od prije, onda transportirala i u drvenim "barilima".
----
Iz australskih novina o brodolomu "Zvira":
Zvir.png
Zvir.png (152.5 KiB) Pogledano 541 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#7  PostPostao/la Vežičanka » 6.5.2017, 18:12

Na parobrodu "Olga"

Iz knjige “Uspomene iz Bakra”:
“Uspomene iz Bakra” (1963.), autor Zvonimir Klepac (Bakar 1888.-?). Knjigu je izdala Matica Hrvatska - ogranak Rijeka 1996.

Nakon parobroda Olga, Zvonimir Klepac se ukrcao na jedrenjak Poschich, na kome je plovio godinu dana. O tome u temi "Naši slavni jedrenjaci"
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prvi ukrcaj Zvonimira Klepca nakon mature bio je na parobrod Olga.
Krajem mjeseca srpnja 1905. Zvonimiru se ukazala prilika, te se ukrcao na parobrod Olga, kao mladić na palubi druge klase s plaćom od 35 kruna na mjesec. Olga je tada ukrcavala ugljen na kraju Molo longa.
Kapetan je bio Paval Šepić, iz Bakra, s dugogodišnjim iskustvom na jedrenjacima. Časnici su bili Tončić Tian i Berto Šepulić, obojica iz Kostrene. Sve su to bili dobri ljudi, ali posao za Zvonimira je bio svejedno izuzetno težak.
Ostala posada su bili kormilar Jož Lučić, zvan Roro, noštromo Jović Forempoher zvan Granparola, kuhar Pave Žohar, sin Stanka, dugogodišnjeg kuhara na školskoj lađi Margita, mornar Galović Toni iz Brseča.

Zvonko je prema tadašnjem običaju sa sobom donio svoju mornarsku opremu: madrac, pokrivač, tanjur, žlicu, vilicu, lončić za kavu i ostale sitne potrepštine i naravno nešto odjeće.
Prostor za posadu (osim za kapetana i časnike) bio je malen, skučen prostor ispod kaštela na pramcu.

Čim je stigao dali su mu metlu u ruke da čisti prostor. Prethodno se sva dotadašnja posada iskrcala i ostavila neopisiv nered. Posvuda smeće i stara potrgana odjeća. Nakon završene Pomorske akademije nije bilo lako prihvatiti da si na početku na brodu običan čistač.

Prostor za posadu u ono doba bio je mračan i skučen. Da bi posada imala neke ljudske uvjete za život na brodu, tome se u ono doba nije uopće pridavala pažnja, niti kod same konstrukcije broda, a niti kasnije. O tome nisu vodili računa niti konstruktori, ni brodovlasnici, a niti pomorske vlasti. Najvažnije je bilo da stane što više tereta a ljudi da se što više iskoriste.
Uz ležaje bio je maleni stol, ne veći od metra i pol. Ormar za odjeću nije postojao. Sva se odjeća i pribor držao u mornarskoj vreći koja je visila iznad ležaja. Ispod je bio bujol za oprati se, a dio najpotrebnije odjeće visio je vani da bude pri ruci. Stari su mornari žalili za jedrenjacima gdje je sve bilo čistije i udobnije.
Komandni most bio je otvoren, samo s ogradom. Kormilar i pomorac na straži bili su izloženi svim vremenskim uvjetima, kiši, vjetru, hladnoći ili tropskim vrućinama.
Uljena lampica kojom je noću bio osvjetljen kompas nije bila bolja od one koju je imala nona Cibiba u Bakru.

Na parobrodima se nije jeo svježi kruh, nego suhi, mornarski, zvan galete. Zvonko kaže da su galete koje je u ono doba radila pekarnica u Rijeci kraj kazališta, vlasništvo jedne udovice, bile bolje nego svježi kruh, ali su ruske galete bile grozne.

Higijenske prilike na parobrodima, pa i na Olgi su bile takve da su ih po noći grizle stjenice, a bakuli i štakori su se šetali po svuda na brodu. Zvonku su na Olgi po noći štakori izgrizli nokte na nogama. (besplatna pedikura :lol: )

Parobrod Olga otputovao je u Sulinu u Rumunjsku, na ušće Dunava da ukrca žito za Antwerpen. Piloti u Sulinu bili su tada dvojica bakarskih kapetana Mate Prosen i Pravdica koji su završili nautiku u Bakru godine 1875. i 1881.
Zvonko je obavljao naporne poslove na brodu. Pometao je ugljen u štivama, nosio objed i večeru mornarima, čistio zahode koji su bili primitivni na Olgi, tukao ruzinu. Znojan, prljav od ugljena radio je od 6 ujutro do 6 na večer.

U Carigradu (kako su onda naši ljudi zvali Istanbul), pao je u štivu i ozlijedio leđa. Svejedno je morao raditi, onako šepav, jer se za ovakve ozljede nije marilo na brodu tada.
U Sulini krcali su žito danonoćno, a posada je neprestano tukla ruzinu. Nikada nije bilo vremena za očistiti onaj maleni prostor u kojem su spavali.
Ujutro se radilo na tašte od 6 sati. Doručak, čaj ili kava s galetama služio se tek od 8 do 8 i pol ujutro.
Po noći su ih znali probuditi da šivaju velike komade od jute koji su služili za separiranje žita. Prekovremeni rad nitko nije ni pomišljao platiti. Sindikati onda nisu ni postojali.

U Sulini desila se tragedija na brodu. Mornar Jož Lučić iz Bakra, pao je u tami u neki otvor na brodu i prelomio kičmu. Uz velike poteškoće izvukli su ga i prenijeli u bolnicu. Preminuo je nedugo nakon odlaska broda.

U slijedećih sedam mjeseci parobrod Olga je obavila još druga dva putovanja sa žitom iz Crnog mora, iz Azova i Khersona za Rotterdam i Emden. Na povratku za Mediteran, krcali su ugljen za Italiju.

Drugi časnik, Berto Šepulić, puno je pomogao Zvonimiru da se privikne na mornarski život i težak rad na Olgi. Bio mu je pravi prijatelj.
U Veneciji, gdje su iskrcavali ugljen Zvonko je promoviran u mladića palube prve klase s plaćom od 24 fiorina.

Nakon Venecije otplovili su za Rangoon u Burmi za ukrcati teret riže za Rijeku. U Rangoon su prispjeli mjeseca travnja 1906. Krcali su teret riže u nekom malom selu Thenbangen u prašumi na rijeci Irawadi. Brod su privezali za ogromno drveće uz obalu rijeke.

Na rijeci Irawadi došlo je do tragedije u kojoj je skoro i Zvonko izgubio život. Jedne nedjelje otišao se kupati na rijeku blizu broda zajedno s mladićem imena Tancabel iz Poljana kod Lovrana. Tancabela je ubrzo uhvatila snažna riječna struja. Kratko vrijeme se borio, ali ga je ubrzo nestalo u vodi. Mrtvo tijelo izvukli su na obalu te noći ribari. Drugi dan je bio pokopan. Pogrebu nije prisustvovao nitko od posade ( :shock:-op Vežičanka ), što kako kaže Zvonko u svojoj knjizi svakako ne služi na čast kapetanu Pavlu.
Obitelj nesretnika nije dobila ni novčića. Nakon mjesec dana, kada su došli u Rijeku izručili su majci vreću s ono malo robe i to je bilo sve.

Na tom nesretnom brodu Olgi, drugi dan pao je u štivu mornar Krsto i polomio prednje zube. To se tada smatralo mala nezgoda, bez značenja.

Nakon deset mjeseci plovidbe, prispjeli su u Rijeku i iskrcali teret riže u Petrolejskoj luci. Zvonko je promoviran u kormilara s 36 fiorina na mjesec. Na brod su se tada ukrcali Toma Pavešić iz Kostrene kao kormilar, kasniji zapovjednik kod Ungaro Croate i Jadranske plovidbe, Aleksandro Mikoč iz Bakra (kasnije stradao na parobrodu Buda), Palaić iz Slavonije.

Na Olgi je sada postalo veselije. Mikoč i Palaić znali su navečer pjevati na pramcu. Iz Rijeke su otplovili za Azov gdje su krcali žito za Englesku, nakon Engleske otplovili su natrag u Rijeku.

15. srpnja 1906. Zvonimir Klepac ostavio je parobrod Olgu i svih na brodu ondašnjim tradicionalnim riječima: "Bog! Skužajte ako je ča bilo!"

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#8  PostPostao/la Vežičanka » 14.7.2017, 15:48

iz posta br.4:
Vežičanka napisao:Parobrod "Rečina"
Zaplijenjen je 3.kolovoza 1914. dok je još nije ni isporučen vlasniku, vjerojatno jer je Austro-ugarska pripadala neprijateljskom bloku. Ime mu je promijenjeno u Eggersford (http://www.shipsnostalgia.com/showthrea ... 062&page=2)

http://sunderlandships.com/view.php?ref=104061

od 1923. ime mu je VALDIROSA
potopljen 1944. u svrhu blokade, kasnije izrezan.

Parobrod Rečina na spisku brodova koje je vlada Velike Britanije zaplijenila do listopada 1914. (iz teme Rijeka i naš kraj u Prvom svjetskom ratu):

Slika

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#9  PostPostao/la Vežičanka » 7.8.2017, 11:52

O tragediji parobroda Klek pisali smo u postu br.2. ove teme.
Mate Švrljuga koji je bio prvi časnik palube na Kleku, bio je zapovjednik jedrenjaka Kraljevica na njegovom posljednjem putovanju. (o tome pročitajte u temi Naši slavni jedrenjaci, post br.13). Na Kraljevici je imao sreće pa je bio jedan od šestoro članova posade koji su se uspjeli spasiti (od njih 14). Ovaj put je nastradao zajedno sa cijelom posadom.
U knjizi "Onput kad smo partili" (R.Barbalić-I.Marendić) između ostalog piše: O tragediji barka Kraljevica mnogo se govorilo u Kraljevici. Sedamnaest godina poslije Kraljevčani su ga se ponovno sjetili kada je kapetan Švrljuga nestao s parobrodom Klek na putu iz Colomba u Aden.
Vežičanka napisao:
Da li se ikada saznalo točno što se desilo, je li se ikada našao kakav trag, ili možda čak olupina, nisam pronašla. Najvjerojatnije nije nikad ništa pronađeno.

Neki mali trag sam pronašla u Wanganui Chronicle od 20. studenog 1903.
Pod naslovom "Sea Mysteries" piše da je viđen veliki brod nasukan na obalu otoka Socotra (arhipelag od četiri otoka u Arapskom moru), ali iako je poslan specijalni brod u potragu za olupinom, ništa nije pronađeno.

Sea Mysteries- SS Klek.jpg
Sea Mysteries- SS Klek.jpg (155.78 KiB) Pogledano 301 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#10  PostPostao/la Vežičanka » 30.9.2017, 22:34

Parobrod Zvir sagrađen je u brodogradilištu Robert Thompson & Sons u Velikoj Britaniji 1912.god.
http://sunderlandships.com/view.php?a1P ... essel=ZVIR
Zvir (koji se od 1931. zvao Eridano), pogodila je britanska podmornica torpedom, te je potonuo 4.12.1941.

O parobrodu Zvir iz časopisa Marine Engineer od 1912.:

SS Zvir 1912.jpg
SS Zvir 1912.jpg (157.55 KiB) Pogledano 220 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3759
Teme: 97
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu

Post broj:#11  PostPostao/la Vežičanka » 13.2.2018, 14:34

O parobrodu Olga pisali smo u postovima br. 5 i 7

Parobrod Olga nasukao se 08.studenog 1900.god. u gustoj magli na ulazu u zaljev San Francisco

8.studenog 1900. godine, parobrod Olga bio je već 51 dan u plovidbi od luke Batavia (današnja Jakarta na Javi). Prevozio je vrijedan teret šećera, 14 356 sanduka (4200 tona) a odredišna luka mu je bila San Francisco.

Zapovjednik je bio kapetan Rudolf Dešković. Pretpostavljam da su i časnici bili naši ljudi, iako to ne piše.
Ostala posada bili su Malajci.

Olga je bio novi parobrod, sagrađen u Velikoj Britaniji početkom 1900. Američka štampa opisuje ga kao veliki čelični parobrod s dva vijka, jedan od boljih parobroda koji je do tada stigao u luku San Francisco.
To je bilo prvo putovanje kapetana Deškovića u San Francisco, nije poznavao ovu obalu, a također je bio i prvi dolazak parobroda Olge u ovu luku.

Brod je već 8 dana plovio po gustoj magli. Zaljev San Francisco poznat je po gustim sivim maglama.
Na ulazu u zaljev 16 milja od obale obično je stajao brod svjetionik. Nesretna okolnost je bila da je brod otišao na popravak u luku, a na njegovo mjesto postavljena je samo plutača. Međutim taj brod svjetionik je bio ucrtan na karti.
Kapetan Dešković postavio je kurs broda od stanice za maglu na Farallonu prema brodu svjetioniku.
Uzalud su straža na komandnom mostu i kapetan pozorno tražili ne bi li ugledali svjetionik, njega nije bilo.
Zapovjednik je smatrao da su preračunali brzinu broda i naredio je da se još više uspori. Činilo mu se da je oko njega duboka voda. Međutim ubrzo su čuli i osjetili kako Olga zaribava po pjeskovitom morskom dnu. Brod se nasukao. To se desilo oko 4 sata poslije podne dvije milje južnije od Cliff Hause i oko pola milje od obale. Olga se nasukala na pješćano dno Oceanske plaže.

Cliff House from the Ocean Beach 1900.jpg
Cliff House from the Ocean Beach 1900.jpg (55.81 KiB) Pogledano 32 puta

Data je sirena za opasnost i ispaljena plava raketa. Motor je upućen za kretanje unazad ali je bilo uzalud.
U blizini su se nalazile dvije Stanice za spašavanje čija je posada u čamcu odmah krenula prema Olgi.
U gustoj magli jedva su se nazirali crni obrisi velikog parobroda.
Zapovjednik i posada odbili su napustiti parobrod pa se čamac vratio i pozvao šest snažnih remorkera da pokušaju izvući brod.
Plima koja je došla oko ponoći nije pomogla oslobađanju broda, nego je još više povlačila brod prema obali. Tri remorkera držala su Olgu svom snagom da ne ode dalje prema obali. Odlučeno je da se čeka nova plima koja je trebala nastupiti idućeg dana oko 11 sati.
Olga je bila okrenuta bokom prema obali tako da brodski motori nisu bili od pomoći.

Crtež nasukanog parobroda Olge. U lijevom gornjem kutu slike piše da je senator Perkins zamolio Washington da se što hitnije pošalje zamjena za brod-svjetionik
parobrod Olga nasukan.jpg
parobrod Olga nasukan.jpg (232.37 KiB) Pogledano 32 puta

Sutradan ujutro kada je nastupila plima, došla su još tri remorkera da pomognu u odsukavanju Olge. Prije toga dovedeno je 75 lučkih radnika, po satnici od 1 dolara na sat sa zadatkom da odbace dio vrijednog tereta šećera.
Najprije je odbačeno 50 sanduka. Tek kada je s broda odbačeno 100 sanduka šećera brod se na opće veselje prisutnih pomakao a uskoro oko 11,30 sati i zaplovio.
Treba napomenuti da su dobri poznavaoci obale i prilika u zaljevu davali malo nade Olgi da će se izvući iz svoga opasnog položaja.

Kako se putovanje neplanirano odužilo, na brodu su ostali bez namirnica, tako da su nekoliko posljednjih dana imali samo kavu i dvopek.

Olga je otegljena direktno na pristanište Rafinerije šećera gdje su je nastojali što brže iskrcali.
Nakon toga parobrod je otišao u suhi dok gdje je ustanovljeno da su oštećenja nešto ozbiljnija nego što se prije pretpostavljalo. Već kad se nasukala, Olga je ponešto propuštala, ali su to brodske pumpe uspijevale bez problema ispumpati.
Na doku je ustanovljeno da je kormilo iskrivljeno, neki dijelovi oplate su iskrivljeni, spona između bojlera je puknuta i slomljena je krmena statva.

Zanimljivo je da je teret šećera, koji je 1900. bio mnogo vrijedniji pretpostavljam nego što bi to bio danas, procijenjen na 370 000 dolara, a vrijednost samog broda na 200 000 dolara. (Prisjetimo se Olga je tada bila novi parobrod.)
Šteta s popravkom procijenjena je na 50 000 dolara, a i sami remorkeri tražili su značajniju sumu za posao odsukavanja i teglenja.
Sve je završilo na sudu, a što je točno zaključeno s obzirom da nije bilo svjetionika, nemam tih podataka.
Nakon toga parobrod Olga bio je u čarteru za prijevoz pšenice iz San Francisca u europske luke.

Cijela priča je sastavljena iz izveštaja tadašnje američke štampe od više različitih novina i datuma.


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Pomorstvo

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost