Levant- brodarska kompanija 1897-1918

[Vežičanka]

U Rijeci je za vrijeme Austro Ugarske postojala brodarska kompanija Levant.
Sjedište je bilo u Budimpešti, a brodovi su imali luku pripadnosti Rijeka. Bila je to izrazito mađarska firma, ali su na njoj plovili i pomorci iz Rijeke i okolice.

O KOMPANIJI
Mađarska parobrodarska kompanija Levant osnovana je 1897. godine. Iste godine u rujnu kompanija je ustanovila brodsku liniju između Marseja i Odese. 1898. otvorila je također i brodsku liniju između dunavske luke Galati u Rumunjskoj, crnomorskih luka i luka istočnog Sredozemlja. Tu liniju je od 1912. držala redovito jednom tjedno.
1911. kompanija je osnovala stalnu brodsku liniju između Rijeke, Trsta i Australije sa obavezom obavljanja osam putovanja godišnje. Za tu liniju kompanija je od mađarske države dobivala godišnju subvenciju (između 80 000 i 200 000 dolara).
Nakon Prvog svjetskog rata parobrodarska kompanija Levant, sa svojih 6 brodova koji nisu stradali u ratu, prešla je pod talijansku zastavu.

Jedan od brodova u vlasništvu kompanije bio je i parobrod Vaskapu.
Nekoliko naših pomoraca zajedno sa zapovjednikom tragično su stradali na brodu Vaskapu 1903. godine.
Pretpostavljam da mnogo ljudi smatra da je terorizam “izum” novijeg doba, ali bilo je toga i prije.
Upravo je teroristički napad razlog tragične pogibje nekoliko pomoraca iz Rijeke i okolice na parobrodu Vaskapu, skoro na samom početku 20. stoljeća.

O PAROBRODU
Brod je izgrađen 1891. godine u brodogradilištu Wigham Richardson & Co., Low Walker, u Velikoj Britaniji, Newcastle on Tyne. Prvo ime bilo mu je Lascar.
Dimenzije su bile dužina 79,25 m; širina 11,05 m i visina 5,15 m
Tonaža je bila 1729 BT i 1101 NT.
http://www.tynebuiltships.co.uk/L-Ships/lascar1891.html

iz Pomorskog godišnjaka 1898. god -zapovjednik je Jakov Mikoč iz Rijeke, koga nalazimo kasnije i kao zapovjednika parobroda Attila (vidi post br. 6):

Vaskapu parobrod 1898.jpg (81.52 KiB) Pogledano 5503 puta

1897. god. od londonskih vlasnika kupuje ga mađarska kompanija Levant koja mu mijenja ime u Vaskapu.
Vaskapu je mađarski naziv za Đerdap, klisuru na Dunavu, koja se na mađarskom i na drugim jezicima naziva u prijevodu Željezna vrata. Klisura, koja čini najduži kanjon u Europi, nalazi se na granici između Srbije i Rumunjske.

Parobrod Vaskapu obavljao je 1903. redovitu plovidbu između luka Varna i Burgas (bugarske luke na Crnom moru) i Carigrada (Istanbul u Turskoj).

ŠTO SE DOGODILO 02. RUJNA 1903. GODINE
Parobrod Vaskapu isplovio je iz bugarske luke Varna za luku Burgas s teretom drva i šećera u 8 sati navečer 01. rujna 1903. Uz teret, brod je prevozio i 28 putnika.
Na brodu je bilo 25 članova posade, uglavnom iz Rijeke i okolice. Iz luke Burgas trebali su otploviti prema svojoj krajnjoj destinaciji, Carigradu.
Za vrijeme plovidbe Crnim morem, u 4 sata ujutro 02. rujna, brod su zatresle dvije snažne eksplozije.
Teroristi koji su bili ukrcani na brod kao putnici, podmetnuli su dvije bombe, jednu u ložište broda, a drugu ispod zapovjednog mosta.

U eksploziji je poginuo zapovjednik broda Antonio Letiš star 33 godine iz Lovrana. Anton Letiš bio je zaposlen kod brodara Levant od 1898. godine. Zapovjednik je za vrijeme eksplozije spavao u kabini, a na mostu su bili prvi i drugi časnik koje je također ubila bomba postavljena ispod mosta.
Poginuli časnici bili su Kazimir Dešković star 46 godina iz Mošćenica koji je na kompaniji bio zaposlen 6 godina i Franjo Peršić (Iz Opriča?) star 47 godina.
Od posade su još poginuli braća Antun i Nikola Cupar iz Lovrana, Antun Župan, Matej Valčić, Ivan Jurišić, Petar Lazarić i Etilio Vasilov.
Među poginulima bio je i Lendvay, član uprave kompanije Levant, koji je putovao brodom na odmor.
Broj poginulih putnika bio je 15, a također su poginula i oba atentatora na brodu.

Više je osoba ranjeno, a među njima je bio prvi konobar, Alberto Benedetti iz Rijeke.

Napad je izvela anarhistička organizacija Makedonije, grupa pod nazivom “Gemiđii”. Organizacija se borila protiv tiranije Otomanske imperije i za nacionalno oslobođenje Makedonije. Ta je grupa 1903. godine izvela niz terorističkih akcija koje su imale cilj privući pozornost velikih sila na “Makedonsko pitanje”.
Bombe na parobrodu trebale su eksplodirati u Carigradu, za vrijeme dok bi parobrod bio usidren u luci, navodno na sam dan sultanovog rođendana. Time bi učinak bio veći jer su trebali stradati i okolni brodovi. Planove je poremetila činjenica da je parobrod Vaskapu krenuo iz luke Varna oko 20 sati kasnije od predvđenog rasporeda.

Više o Anarhističkom pokretu u Makedoniji:
https://en.wikipedia.org/wiki/Boatmen_of_Thessaloniki
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%93%D ... 1%98%D0%B5
https://anarhisticka-biblioteka.net/lib ... makedoniji

…..nastavlja se…….

[Vežičanka]

….nastavak …..parobrod Vaskapu….

Vaskapu je otplovio iz Varne u 8 sati navečer 01. rujna 1903. Brod nije žurio, plovili su umjerenom brzinom da bi stigli u Burgas slijedeće jutro kad se razdani. Osim posade na brodu je bilo 28 putnika.

Prva eksplozija ispod mosta, ubila je kapetana Letiša koji je spavao u kabini. Na nesreću na komandnom mostu upravo se mijenjala noćna straža, tako da su tu bili prvi i drugi časnik istovremeno, koji su stradali kad je most raznijet u komade. Istovremeno je poginuo i određen broj putnika.
Na brodu je nastala neopisiva panika. Posada i putnici trčali su prema čamcima i u trenutku kad su bili spremni za ukrcaj desila se druga eksplozija. U toj eksploziji odmah je poginulo 11 članova posade.
Tada je primijećeno da se zapalio brodski teret, a požar se počeo nekontrolirano širiti.
Nakon druge eksplozije preživjeli na brodu bili su u stanju potpunog šoka.

eksplozija na parobrodu Vaskapu-1.jpg (80.23 KiB) Pogledano 5502 puta

Čim je prvi čamac s putnicima i posadom spušten u more, prevrnuo se. Svi su se utopili osim brodskog sobara.
Kada je eksplozija raznjela u komade komandni most, uništila je i kormilarski uređaj, pa se brod vrtio u širokom krugu dok su plameni jezici sukljali visoko u zrak.
Prvi časnik stroja, Aurelio Alazetta iz Rijeke, 25 godina star, tada je preuzeo komandu broda, budući da su kapetan i dva časnika palube bila mrtva. Naredio je da se brodom upravlja ručnim kormilom, što je bilo teško jer je taj uređaj bio neko vrijeme izvan upotrebe, te je trebao popravak. Uspjeli su zaustaviti stroj. Strojarima je trebalo dva sata za popravak pod strašnim uvjetima, uz vrućinu od požara, dok su bili gotovo poluslijepi od gorućih iskri koje su letjele okolo. Svi su se bojali neke moguće nove eksplozije.

eksplozija na parobrodu Vaskapu-2.jpg (76.95 KiB) Pogledano 5502 puta

Situacija je bila izuzetno teška jer su preostala tri čamca za spašavanje bila uništena, a na vidiku nije bio niti jedan brod koji bi im mogao pomoći. Odlučeno je da se brod pokuša nasukati na najbliže kopno.
Treći časnik stroja i ložač, ljudi koje možemo nazvati herojima, spustili su se u strojarnicu koja je nalikovala paklu od topline i dima, te su uspjeli ponovo upaliti motor. Brod je usmjeren punom brzinom naprijed.

eksplozija na parobrodu Vaskapu-3.jpg (167.86 KiB) Pogledano 5502 puta

Ljudi na brodu pocrnjeli od dima i opaljeni požarom, pitali su se hoće li gorući brod izdržati plovidbu do najbližeg kopna. Na veliku radost svih, brod se uspio lagano nasukati na osamljenu plažu, oko petnaest milja sjeverno od Burgasa, područje zvano Misivria.

eksplozija na parobrodu Vaskapu-4.jpg (213.25 KiB) Pogledano 5502 puta

Borba protiv požara na nasukanom brodu trajala je dva dana i dvije noći. Nakon što je ugašen požar, Vaskapu se odsukao vlastitim strojem. Prvi strojar Aurelio Alazetta uspio je dovesti brod u Burgas.
Prema izgledu izgorenog, oštećenog broda s iskrivljenim dijelovima, na prvi pogled je bilo jasno što je preživio.

eksplozija na parobrodu Vaskapu-5.jpg (181.3 KiB) Pogledano 5502 puta

Međutim to nije bio kraj parobroda Vaskapu. Brod je iduće godine prodan ruskim vlasnicima koji mu mijenjaju ime u Vesta. 1924. godine Vesta je prodana Turcima. Pod turskom zastavom parobrod je ostao do svog kraja, više puta mijenjajući imena i vlasnike.
Izrezan je za staro željezo 1949. godine.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Priču o eksploziji i spašavanju parobroda i ljudskih života sastavila sam prema svjedočanstvu Jamesa Shorta koji je bio glavni strojar na britanskom parobrodu. Short se našao sa svojim brodom u luci Burgas u isto vrijeme dok je tamo bio oštećen Vaskapu, posjetio brod i fotografirao ga.
Iako posadu koja je preživjela eksplozije i uložila nadljudske napore da učini što se činilo nemogućim, naziva herojima, čudi me što nije smatrao potrebnim da napiše imena tih ljudi, bar jedno jedino.
Imena dijela posade pronašla sam u novinama Il Piccolo i Naša sloga.

KRAJ

[Vežičanka]

Flota kompanije Levant

1902. godine

Levant flota 1902.jpg (54.84 KiB) Pogledano 5343 puta

1909. godine

Levant 1909.JPG (126.64 KiB) Pogledano 5343 puta

1917. godine

Levant 1917.JPG (123.38 KiB) Pogledano 5343 puta

[KarloOP]

Anton Letis [Antonius Lettis] (25.12.1870.–19.8.1903.) iz Lovrana.

(Hajoregiszter pak navodi da je ilegalno prevozen eksploziv za Tursku (?)). Ukupno je stradalo 29 ljudi.

Medjutim, realno je da su podmetnuti eksplozivi velike snage. Tom su prilikom poginuli i oni koji su ih postavili - Ivan Stojanov i Stefan Dimitrov.

[Vežičanka]

Odlično za dopunu.

Vidjela sam što piše hajoregiszter, ali to nije točno što pišu.

I u jednom od linkova koji sam dala u prvom postu spominje se parobrod Vaskapu https://en.wikipedia.org/wiki/Boatmen_of_Thessaloniki

Anton Letis [Antonius Lettis] (25.12.1870.–19.8.1903.) iz Lovrana.

Također bi kao datum smrti Antuna Letiša trebalo stajati 02.09.1903., kada se dogodila eksplozija.
Dio izvora navodi kao vrijeme eksplozije u noći između 31. kolovoza i 1. rujna, u ranim jutarnjim satima - to znači na datum 01.09.1903.

Prema novinama "Ostdeutsche Rundschau" , pougljenisano tijelo kapetana Antona Letiša i još dva neindentificirana tijela zakopana su na groblju u Burgasu 05. rujna 1903. godine.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
PS - moje mišljenje je, da je Vaskapu uistinu prevozio eksploziv koji je eksplodirao, brod ne bi imao šanse, završili bi na dnu mora. Ovako, dvije bombe, vjerojatno amaterski napravljene... najveća nevolja je bila što se zapalio teret. Naravno bombe su bile taktički postavljene - jedna ispod komandnog mosta gdje se skuplja zapovjedni kadar i gdje je upravljački mehanizam i jedna u ložištu da se onesposobi pogon broda, što im je djelomično uspjelo.

Nisu svi poginuli stradali od bombe - dio ih se utopio kad se čamac za spašavanje prevrnuo, a dio je stradao od požara.
Brod je ipak nakon nekog vremena osposobljen i plovio je sve do 1949.

[Vežičanka]

PAROBROD ATTILA

Parobrodarska kompanija Levant posjedovala je tijekom svog djelovanja 16 brodova koji su svi bili izgrađeni u Velikoj Britaniji. Prva četiri broda kupljena su polovna 1897. godine, prilikom osnivanja kompanije. Kasniji brodovi naručivali su se novi.

Parorod Attila izgrađen je 1891. god. u engleskom brodogradilištu Wigham Richardson & Co, Neptune Yard, Low Walker. Prvo ime bilo mu je Holkar. Kompanija Levant kupuje ga 1897. godine i mijenja ime u Attila.
Dimenzije su mu bile – dužina 100.1; širina 12,89; visina 8.08 -u metrima
http://www.tynebuiltships.co.uk/H-Ships/holkar1891.html

Na samom početku Prvog svjetskog rata, 25.08.1914., brod je zaustavila i zaplijenila engleska krstarica kod Škotske.
Posada je odvedena u zarobljeništvo. Englezi mijenjaju ime zaplijenjenog broda u Clutha. Poslije WWI vraćen je kompaniji, koja je od tada pod talijanskom zastavom i naziva se Levante. Brodu mijenjaju ime u Levante. Izrezan je za staro željezo 1923. godine.

iz pomorskog godišnjaka 1898. godine -kao zapovjednik je upisan Natale (Nadal) Valentin iz Opriča.O kapetanu Nadalu Valentinu iz knjige "Onput kad smo partili" R. Barbalića i I. Marendića:
Nadal Valentin bio je zapovjednik brik-škunera Cattina, a onda pet godina zapovijeda barkom Superbo. Nakon toga prelazi na parobrode riječkih parobrodarskih društava Levante i Oriente. Godine 1905. kapetan Valentin bio je zapovjednik parobroda Burma koji su u rusko-japanskom ratu zaplijenile japanske vlasti. Zatim ga nalazimo na parobrodu Kobe na kojem je koncem 1907. godine umro na putu iz Buenos Airesa prema Antilima. Njegovo je tijelo prema mornarskom običaju, bilo spušteno u more.

Parobrod Attila 1898.jpg (95.68 KiB) Pogledano 5165 puta

PUTOVANJA PAROBRODA ATTILA
Od kad je kupljen 1897. godine, sve do kraja 1911., parobrod Attila plovi između Rijeke, Trsta, Crnog mora, Mramornog mora, talijanskih luka i mediteranskih luka. Iz Sredozemlja redovito odlazi u luke Velike Britanije, Belgije, Nizozemske i u Hamburg.
U Mediteran dovozi engleski ugljen, iz Crnog mora prevozi rusko žito u Englesku, iz Rijeke odvozi razne proizvode Austro- Ugarske.

parobrod Attila u Port Jacksonu, Sydney. Fotografija je iz Pomorskog muzeja Australije:

Attila u Port Jacksonu, Sydney.JPG (52.84 KiB) Pogledano 5165 puta

U AUSTRALIJI
1911. godine parobrodarska kompanija Levant potpisala je s mađarskom vladom ugovor o uspostavljanju redovite linije od Rijeke i Trsta za Australiju. Prema ugovoru kompanija je trebala osigurati osam godišnjih putovanja od Trsta i Rijeke do australskih luka Port Pirie, Fremantle, Adelaide, Sydney i Melbourne i natrag, pritom tičući luke Colombo (glavni grad Sri Lanke koja se u ono vrijeme zvala Cejlon) i Port Said.
Prema australskom izvoru, Levant je za tu liniju bio dotiran od mađarske vlade sa sumom od 67000 funti godišnje.
Attila je bio prvi parobrod Levant kompanije koji je stigao u Australiju prema tom ugovoru, i to u veljači 1912. godine.
Ubrzo su se uključili ostali parobrodi firme - Turul, Kossuth, Jozsef Agost Foherczeg i Grof Tisza Istvan.
Zanimljivo je da prilikom najave dolaska parobroda “Grof Tisza Istvan”, australska štampa piše da kompanija Levant šalje brodove čija je imena skoro nemoguće izgovoriti.

Na prvo putovanje u Australiju parobrod Attila uputio se iz Rijeke 10. siječnja 1912. godine. Zapovjednik je bio kapetan Mikoč . Iz Colomba (Sri Lanka) parobrod je isplovio 29. siječnja, u Adelaide (Australija) je stigao 22. veljače. Slijedile su luke Melbourne (Port Phillip) 09. ožujka, Sydney 15. ožujka.

Parobrod Attila vraća se sa svog prvog putovanja iz Australije natrag u Rijeku iz Sydneya 22.ožujka 1912.
Teret iz Australije sastojao se za Veneciju od 711 sanduka loja, 2667 sanduka sa po 460 vreća kopre, za Trst 200 sanduka kopre, 3 sanduka svaki sa po 6 bačava kokosovog ulja.
Za Rijeku je prevozio kokosovo ulje, za Colombo su vozili gnojivo, a za Genovu životinjske kože.

U 1912. godini Attila stiže u Australiju još jednom. U tom drugom putovanju u Australiju stiže u srpnju, a vraća se prema Rijeci u kolovozu.
Iste godine odlazi iz Rijeke za Australiju 06. studenog, u koju stiže u siječnju iduće 1913. godine.
Na oba putovanja zapovjednik je kapetan Roszinsky.
Teret je sličan kao prvi put, s tim da Attila iz Australije također prevozi vunu i žito.

Na povratku iz Australije u Rijeku u proljeće 1913. parobrod je imao nezgodu. Došlo je do požara na brodu i Attila uplovljava u talijansku luku Bari 01.travnja 1913. s dijelom tereta oštećenim od požara i vode.
Slijedeći put isplovljava iz Rijeke 5. svibnja 1913. i stiže u Melbourne 26.06. Zapovjednik je kapetan Bestall. Iz Sydneya se vraća za Rijeku 15. srpnja s teretom vune, rudače, drva, žita i kože za Barcelonu, Trst i Rijeku.
Na povratku, još uvijek u australskim vodama, dolazi do manjeg kvara na stroju koji uspijevaju sami riješiti na moru. U Trst je doplovio 15. rujna 1913.

....u nastavku... zadnje putovanje u Australiju i kako je zaplijenjen.....

[Vežičanka]

...nastavak...parobrod Attila...

POSLJEDNJE PUTOVANJE U AUSTRALIJU
Parobrod Attila ponovo odlazi za Australiju iz Rijeke 08. studenog 1913. Port Said prolaze 16. studenog, a Rt dobre nade 25. studenog. U Colombo stižu 3.12.1013. s problemom, procurili su kotlovi. Nakon popravka, odlazi iz Colomba 05. siječnja 1914. Na ovom putovanju zapovjednik je kapetan Bestall.
02. veljače 1914. brod stiže u Melbourne, a u Sydney doplovljava 10. veljače.

Na povratnom putovanju za domovinu iz Sydneya odlazi za Rijeku 25. veljače 1914. U Trst stižu 21. travnja 1914., a u Rijeku 28. travnja.
Na tom putovanju voze slijedeći teret - za Colombo prevoze gnojivo, za Trst, Veneciju i Austriju vunu, za Veneciju i Trst kože, za Rijeku olovni koncentrat.

Bilo je to zadnje putovanje Attile u Australiju, barem pod kompanijom Levant i s imenom Attila, mada se to tada nije znalo. Na pomolu je Prvi svjetski rat i sve postaje opasno i skupo, a sigurno da je i Austro Ugarska zahtijevala da se dio trgovačkih brodova stavi na raspolaganje u ratne svrhe i da budu u pripravnosti.
Stigavši iz Australije u travnju 1914. parobrod Attila plovi Sredozemljem, a u srpnju odlazi do Velike Britanije.

spisak posade parobroda Attila u Sydneyu 18. srpnja 1913. i 10. veljače 1914., zapovjednik je kapetan Bestall, iz Pomorskog muzeja Australije:

KAKO JE ZAPLIJENJEN PAROBROD ATTILA
Parobrod Attila otplovio je iz Genove za Bari 25. srpnja 1914. godine. (Prvi svjetski rat započeo je službeno 28. srpnja 1914.)
Brod je u Bari stigao 4. kolovoza 1914. Tu su dobili naredbu da otplove za Port Talbot (Engleska).
12. kolovoza isplovili su iz Port Talbota za norvešku luku Bergen, do koje nikad nisu stigli.
14. kolovoza 1914. zaustavila ih je engleska krstarica Juno i odvela u Lough Swilly (u Irskoj). Tu su im pregledani papiri, pušteni su, te su 22. kolovoza 1914. nastavili plovidbu za Bergen.
24. kolovoza nalazili su se između škotskih otoka Orkney i Shetland kad ih je ponovo zaustavila engleska krstarica. Odvedeni su u Scapa Flow a odavde 25. kolovoza u Kirkwall (oba mjesta su na otoku Orkney u Škotskoj).
29. kolovoza 1914. zapovjednik parobroda Attila i posada odvedeni su sa broda kao zarobljenici u Redford (kod Edinburgha), a odavde u veliki zarobljenički logor na otok Man (Isle of Man).
Intervencijom američke ambasade, zapovjednik i posada pušteni su iz logora 9. veljače 1916.

Iz teme Rijeka i naš kraj u Prvom svjetskom ratu, post br. 91 - spisak brodova koje je britanska vlada zaplijenila u WWI do mjeseca listopada 1914. -dio spiska na kojem se nalazi Attila:


ŠTO JE ZAPOVJEDNIK PAROBRODA ATTILA ISPRIČAO O BORAVKU U LOGORU NA OTOKU MAN
Zapovjednik parobroda Attila (ime zapovjednika nije mi za sada poznato) o svom boravku u logoru izjavio je slijedeće:
Ne mogu se požaliti na postupak engleskih vlasti tijekom boravka na otoku Man. Naš obrok sastojao se od dnevne porcije hrane, koju smo dobivali u sirovom stanju, pa smo se morali sami pobrinuti da to skuhamo. Dnevno smo dobivali po osobi jednu i pol funtu kruha, pola funte mesa, osminu funte margarina, nešto povrća, a ujutro i navečer čaj.
Na otoku Man morali smo sami peći kruh, ali to nije bio problem jer je među zarobljenicima bilo dosta pekara.
Spavali smo na vrećama ispunjenim slamom a pokrivali smo se laganom pamučnom dekom.
Vrijeme nam je prolazilo u čitanju i sviranju, imali smo i glazbeni sastav. Navečer smo davali predstave, na koje su dolazili ne samo zarobljenici, već i zatvorski službenici.
Unatoč svemu tome, vrijeme je prolazilo veoma sporo i bilo nam je često dosadno.
-------------------------------------------------------------------------
Kao što smo rekli, parobrod je 1921. vraćen kompaniji koja je od tad pod talijanskom zastavom i imenom Levante. Brodu mijenjaju ime u Levante. Plovi do 1923. godine kad je izrezan za staro željezo.

KRAJ

[Vežičanka]

PAROBROD TURUL

Parobrod Turul izgrađen je u brodogradilištu Robert Craggs & Sons Ltd., Middlesbrough, Velika Britanija 1907. godine za brodarsku kompaniju Levant.
Dimenzije u metrima – dužina 107, širina 14, visina 7 (iz tablice u postu br.3).
Tonaža 3530 BT, 2259 NT
http://www.teesbuiltships.co.uk/view.ph ... ssel=TURUL

Porinuće je bilo 08.kolovoza 1907. godine (The marine engineer):

Turul porinuće.jpg (174.05 KiB) Pogledano 5059 puta

Probna vožnja obavljena je 13. rujna 1907. (The marine engineer):

Turul probna vožnja.jpg (44.27 KiB) Pogledano 5059 puta

Na početku Prvog svjetskog rata, Turul je u Sydneyu zaplijenila australska vlada. Ime mu je promijenjeno u Carawa.
Od 1918. je u vlasništvu Commonwealth Government Line of Steamers, sa sjedištem u Londonu. Potopljen je 21. ožujka 1920. kod otoka San Cristobal, otočje Galapagos.

KRETANJA
Od kada je predan naručiocu u rujnu 1907. godine pa do kraja 1911. godine Turul plovi iz Rijeke i Trsta za luke Sredozemlja, Crnog mora, Velike Britanije, Nizozemske, Belgije i Njemačke.
Plovi u Veneciju, Anconu, na Maltu, u Carigrad, u Marsej, u rumunjske luke Braila, Galati i Sulina, u ukrajinsku luku Nikolajev, u Antwerpen, Rotterdam, Hamburg.
Iz Velike Britanije prevozi ugljen iz luka Cardiff, Barry, Newcastle, Hull.

ZA AUSTRALIJU
Kao što smo već rekli kompanija Levant potpisala je 1911. s mađarskom vladom ugovor o uspostavljanju linije Rijeka-Australija. Prvi parobrod koji je krenuo za Australiju bio je Attila u siječnju 1912.
Attilu je slijedio Turul kao drugi parobrod koji je isplovio iz Rijeke na liniji za Australiju.

Turul isplovljava iz Rijeke na svoje prvo putovanje za Australiju 7.veljače 1912., prije nego li je njegov prethodnik Attila stigao do australskih obala. U Colombo stižu 06. ožujka, a u Melbourne 01.travnja 1912.
Zapovjednik na tom prvom putovanju je kapetan Robert Bauer. Prvi časnik je F. Fritz, drugi časnik Jules Benko, treći časnik E. Tićac.

Iz Rijeke je Turul dovezao u Australiju samo oko 400 tona robe, i to namještaj, cement i konoplju.
Australci su se nadali da će preko kompanije Levant i Austro –Ugarske u Europu izvoziti uz ostale proizvode i smrznuto meso, koje se dosad prevažalo do Hamburga brodovima drugih kompanija. Međutim kompanija Levant nije imala brodove za takav teret. Namjeravali su izgraditi četiri nova broda u tu svrhu, ali ih je u tome omeo Prvi svjetski rat.
10. travnja Turul odlazi iz Sydneya za Rijeku u koju stiže 29. lipnja 1912. Teret se uglavnom sastojao od vune i žita.

Turul je nastavio redovito ploviti za Australiju sve do početka Prvog svjetskog rata kad je tamo i “zaglavio”.

Jedan neobičan teret zabilježen je prilikom dolaska u Australiju u veljači 1914. godine.
Turul kreće iz Rijeke 22.prosinca 1913., u Melbourne stiže 23. veljače iduće 1914. godine. Zapovjednik je kapetan Gramantik.
U Melbournu je tom prilikom s broda iskrcan par divokoza, poklon austrijskog cara Franje Josipa zoološkom vrtu u Novom Zelandu. Na žalost divokoze su stigle u lošem stanju od napornog puta, vjerojatno nebi izdržale put do Novog Zelanda pa su zadržane u Melbourneu da se oporave.
Iz Austrije su zapravo poslane tri divokoze - jedan jelen i dvije košute, ali je jedna košuta putem uginula na brodu. Par divokoza se u Melbourneu nakon nekog vremena dobro oporavio.
To nije bio prvi put da car Franjo Josip poklanja divokoze Novom Zelandu. Učinio je to prije toga već tri ili četiri puta.

Spisak posade parobroda Turul prilikom dolaska broda u luku Sydney 01.03.1914., zapovjednik je kapetan Gramantik - iz zbirke Pomorskog muzeja Australije:

....u slijedećem nastavku...zadnje putovanje u Australiju i zaplijena, kako i gdje je stradao parobrod Turul.........

[Vežičanka]

...nastavak...parobrod Turul.....

POSLJEDNJE PUTOVANJE IZ RIJEKE U AUSTRALIJU- ZAPLIJENA
Na svom zadnjem putovanju Turul odlazi iz Rijeke 13. lipnja 1914. Iz luke Galle na Cejlonu (danas Sri Lanka) isplovljavaju 09. srpnja. Zapovjednik je kapetan Jules Poszpisch.
Parobrod stiže u Australiju, u Melbourne 03. kolovoza 1914., što je bilo iznenađenje jer su ga očekivali tek tjedan dana kasnije.
Austrijski konzul u Melbournu, Gustav Mayer izjavljuje da ne namjeravaju ukrcati dobrovoljce, bivše državljane A- U na brod, kao što je ranije bilo najavljeno.
Međutim, čini se da je to upravo bila namjera i da se brod namjerno požurio.
Kapetan i posada izjavljuju da nisu znali da je počeo rat, na brodu nemaju telegraf, a Cejlon su napustili 09. srpnja. (WWI je počeo 28. 07.1914.). Obavijest da je započeo Prvi svjetski rat i da je njihova zemlja Austro Ugarska uključena u rat, prvi put su čuli od pilota koji ih je doveo u luku Melbourne. Prema pilotovoj izjavi posada je bila iznenađena ovom viješću, ali nisu pokazali nikakvo uzbuđenje.

Australske vlasti odlučuju 07. kolovoza 1914. zadržati parobrod. Nije mu dozvoljen iskrcaj robe.

posljednja austro-ugarska posada parobroda Turul - u Sydneyu 07. kolovoza 1914. -iz Pomorskog muzeja Australije:

12. kolovoza 1914. Britanija je objavila rat Austro-Ugarskoj, pa Australci zaplijenjuju Turul 13. kolovoza.
Turul je bio jedini austro-ugarski brod u australskim vodama u to vrijeme. Osim Turula u australskim lukama tih dana zaplijenjeno je 19 njemačkih brodova (od toga su bila 3 jedrenjaka).

Brod postaje vlasništvo australske vlade. Ime mu je promijenjeno najprije u C1 a zatim 1915. u Carawa, što je naziv područja u južnoj Australiji, a na aboriđinskom jeziku znači potok.
Od 1918. Carawa je britanski brod, u vlasništvu je Commonwealth Government Line of Steamers, London, sve do svog tragičnog kraja 21. 03.1920.

Parobrod Carawa, kamuflažno obojan, karakteristično za vrijeme WWI. Fotografija je iz Pomorskog muzeja Australije (klikni za veći prikaz):

KAKO JE STRADAO PAROBROD CARAWA EX TURUL
Početkom 1920. godine parobrod Carawa otplovio je iz luke Fremantle u Australiji za Azore s teretom ugljena. Zapovjednik je bio kapetan J. H. Hayde iz Sydneya.
Carawa je iz Azora doplovio u luku Port Arthur, Texas, 26.veljače, a isplovili su 15. ožujka. Panamski kanal su prošli 16. ožujka. Teret iz Port Arthura sastojao se od 5000 tona kerozina i benzina u kantama koje su bile pakirane u sanducima (112 000 sanduka). Teret je bio za Australiju, u koju su trebali stići krajem travnja.

Dan nakon što su prošli Panamu, naišli su na pučini na motorni brodić "Olga" koji je bespomoćno plutao već nekoliko dana s pokvarenim motorom. Posada se sastojala od petero ljudi i već nekoliko dana bili su bez zaliha hrane. Brod Carawa primio je ljude na brod a njihov brodić je vukao za sobom.

Brodolomce su doveli i iskrcali na otočje Galapagos, na otok San Cristobal 21.ožujka 1920. Kada su htjeli otploviti, u vožnji unatrag, oko jedne milje od obale, udarili su u podvodni greben i znatno oštetili brod. Počela je prodirati voda.
Posada je ostala na parobrodu još tri dana, a nakon toga odlučili su da moraju napustiti brod. Doveslali su do otoka San Cristobal. Na otoku je bila velika kažnjenička kolonija države Ekvador, kojoj su pripadali otoci Galapagos.

Posada Carawe hranila se konzervama i zalihama hrane koje su ponijeli sa broda. Napravili su šatore od platna s broda. Spavanje je bilo teško zbog mnoštva moskita. Naseljenici na otoku bili su opasni i mnogo im je stvari ukradeno, nešto i pred njihovim očima. Nisu se usudili bilo što poduzeti, bilo bi pre opasno a također nisu imali načina da uspostave komunikaciju s vanjskim svijetom.
Nasukani, djelomično potopljen brod ugledao je u prolazu parobrod Port Stevens (Cunard-Australian line) koji je prolazio u blizini i koji je o tome obavijestio vlasti u Panami.
Posadu s Carawe preuzela je škuna Manuel Cobas, nakon što su proveli na otoku dva tjedna. Dovezli su ih u Panamu, a odatle su krenuli za Australiju.

Nažalost, parobrodu Carawa nije bilo spasa, 24.ožujka 1920. potpuno je potonuo na dubinu od oko 40 stopa (oko 13 metara). Samo dio vrijednog tereta je spašen.

Prema stranici wrecksite, olupina parobroda Carawa kod otočja Galapagos, pogrešno se naziva “olupina njemačkog broda Caragua, koji je potonuo 1918.” U svakom slučaju nisam pronašla da je postojao neki njemački parobrod imena Caragua.
Do pogrešnih podataka je vjerojatno došlo zbog usmene predaje o imenu. Na fotografiji parobroda se lijepo vidi gdje treba tražiti ime broda na olupini.

Ako je to tako, a potpuno sam uvjerena da je, možemo pogledati film o plavoj grobnici parobroda Turul, koji se tada zvao Carawa, u trajanju od 40 minuta.
https://divebooker.com/caragua-wreck-baz13671

dio Lloydovog popisa stradalih brodova u 1920. godini:

Carawa potonuo 1920.jpg (61.12 KiB) Pogledano 5028 puta

KRAJ

[Vežičanka]

hu~mkt1-zastava.jpg (10.9 KiB) Pogledano 4991 puta

Ovo je zastava kompanije Levant. Moto "Tengerre magyar" koji je na zastavi znači “Na more, Mađaru!”

Oblik je to čuvenog uzvika “Do mora, Mađari, do mora!” To je bio naslov poznatog članka mađarskog političara Lájosa Kossutha, koji je nakon posjeta Rijeci 27. siječnja 1846. godine objavio članak naslovljen “Do mora, Mađari, do mora!” Taj je poklič shvaćen kao ugarski politički i gospodarski program pod geslom “Na more, Mađaru!”.
http://fluminensia.org/madari-u-rijeci

Do kojeg mora? - tuđeg naravno, jer svojeg nisu imali.

[Vežičanka]

Ovaj post je prenesen iz teme Fotografije i slike osoba, lica prošlosti, post br. 813:

Sa stranice http://eng.detva.sk/j-j-thurzo-first-sl ... ?id3=87010
Prvi slovački pomorski kapetan Julius Juraj Thurzo. Diplomirao je na Pomorskoj akademiji u Rijeci 1900. godine.
31.ožujka 1906. položio je ispit i dobio diplomu u Rijeci za pomorskog kapetana duge plovidbe.

Na parobrodu Hieronymi

SS Hieronymi.JPG (58.3 KiB) Pogledano 542 puta

Podaci o brodu http://www.tynebuiltships.co.uk/H-Ships ... i1904.html

Name: HIERONYMI
Type: Cargo Ship
Launched: 16/02/1904
Completed: 03/1904
Builder: William Dobson & Co
Yard: Walker
Yard Number: 132
Dimensions: 2288grt, 1444nrt, 300.5 x 45.0 x 19.6ft
Engines: T3cyl (22, 36 & 60 x 39ins), 253nhp
Engines by: North-Eastern Marine Engineering Co Ltd, Wallsend
Propulsion: 1 x Screw
Construction: Steel
Reg Number:
History:
03/1904 Hungarian Levant Steamship Co Ltd, Fiume
1913 Boscombe Chine SS Co Ltd (HG Harper & Co), Cardiff
1913 Renamed BOSCOMBE CHINE
1918 Thordis Shipping Co Ltd (J Slater), London
1919 John Slater Ltd, London
1919 Penmark Shipping Co Ltd (DE Radcliffe), Cardiff
1921 L Chantrier et E Dubi, Dieppe; renamed VILLE DE BERNE
1924 Morihei Kisen KK, Amagasaki; renamed TAISEI MARU
1945 Yamamoto Kisen KK, Osaka
1950 Japanese Government
1951 Broken up

Comments: 1951: Broken up in Japan

[Vežičanka]

parobrod AUGUSZTA FOHERCZEGNO

Parobrod Auguszta Foherczegno izgrađen je 1911. u brodogradilištu William Dobson & Co, Walker, Newcastle upon Tyne u Engleskoj, za brodarsko društvo Levant.
http://www.tynebuiltships.co.uk/A-Ships ... o1911.html

Kao što se može vidjeti u tablici u postu br. 3 ove teme, dimenzije broda bile su 115 x 16 x 7 m.
Tonaža 5032 BT i 3245 NT.
Brod je pokretao parni stroj trostruke ekspanzije, snage 1900 KS. Porinuće je bilo 04. veljače 1911., a probna vožnja 13. travnja iste godine.

marine engineer Auguszta Foherczegno 1911..jpg (162.11 KiB) Pogledano 284 puta

Nakon Prvog svjetskog rata, firma Levant prelazi pod talijansku zastavu i mijenja ime u Societa di Navigazione Marittime Levante.

1923. parobrod je dodijeljen društvu Slobodna plovidba Ivo Račić & Co., Dubrovnik. Brod dobiva novo ime - Izgled.
Ubrzo nakon toga kompanija mijenja ime u Atlantska Plovidba Ivo Račić.

parobrod Izgled u Panamskom kanalu 1924.godine:

parobrod Izgled u Panamskom kanalu 1924.JPG (78.88 KiB) Pogledano 284 puta

1928. Atlantska plovidba Ivo Račić i Jugoslavensko –amerikanska plovidba udružuju se u poduzeće Jugoslavenski Lloyd.
1940. god. brod prelazi pod britansku zastavu. Vlasnik je firma Crest Shipping Co Ltd, London, a ime je promijenjeno u Elmcrest.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, 04. srpnja 1940. brod je plovio u konvoju OA 178 u Engleskom kanalu kad su ih napali njemački avioni. Napad je trajao dva sata. Neki od brodova iz konvoja sklonili su se u luku Portland gdje su ponovno napadnuti.
U sumrak istoga dana, preostali brodovi iz konvoja koji su još bili na moru, među njima i Elmcrest, nalazili su se oko 13 milja od Portlanda. Konvoj su tada napali njemački torpedni čamci. Četiri broda su potopljena, a jedan je oštećen.
Jedan od potopljenih brodova, pogođen torpedom, bio je Elmcrest. Poginulo je 16 članova posade, dok je preživjele spasio britanski razarač HMS Sabre.

Zvono s potopljenog broda Elmcrest ex Izgled ex Auguszta Foherczegno:

ELMCREST-BELL.jpg (540.95 KiB) Pogledano 284 puta