BARK CAPRICORNO
Brodolom jedrenjaka „Capricorno“ u noći 27. na 28. prosinca 1900. god.
Naša sloga piše 8.siječnja 1901.godine:
Strašan brodolom
„Novi list“ javlja: Ovih dana prosula se je Rijekom i okolicom strašna viest o brodolomu broda „Capricorno“, koji je vlasničtvo vit. Kosulića. Ovaj se je strašni brodolom dogodio u kanalu Bristolskom u noći od 27. Na 28. decembra prošle godine (1900. –op. Vežičanka).
Na brodu je nastradalo mnogo naših Primoraca. U Bristolskom kanalu zahvatila je strašna bura brod, pa je nastradao najprije prvi kapetan Vazmoslav Perović, 43 god. iz Kostrene (Sv. Lucije), drugi kapetan Roman Matković, 22 godine star, iz Trsata i brodski mladić Gilbert Corossacz, 15 godina star sin bankira i vlastnika mjenjačnice na Sušaku.
Drugi su se u prvi čas bili popeli na katarku, dok je stigla pomoć, ali od njih su jedva trojica spašena.
Evo imena brodolomaca, osim gore spomenutih: Antun Sabljić iz Kostrene (Sv. Lucije); Juraj Vlaho iz Visa u Dalmaciji; Josip Barišić iz Veprinca; Ivan Duimić iz Kostrene (Sv. Lucije).
Zatim jedan mornar iz Senja (kojemu se još nije saznalo ime). Osim ovih nabrojenih nastradala su također tri Talijana.
ova slika se nalazi u Pomorskom muzeju u Rijeci, izrađena je 90ih godina 19. stoljeća. Objavljena je i u knjizi "Onput kad smo partili"
O barku Capricorno pišu Radojica Barbalić i Ivo Marendić u knjizi "Onput kad smo partili":
Gradnja barka Capricorno:
Bark Capricorno izgrađen je u brodogradilištu na Pećinama koje je bilo vlasništvo poznatog brodograditelja Josipa Bačića-Belca. To je bio posljednji jedrenjak duge plovidbe sagrađen u Hrvatskom primorju a porinut je 21. rujna 1883.godine.
Brodograditelj Bačić-Belac započeo je izgradnju broda za sebe, no zbog krize u brodarstvu s jedrenjacima, objavljuje u ožujku 1882. u dnevnom tisku oglas o dražbi trupa broda, tada bezuspješno.
Tek nakon pomorske nesreće koja se dogodila na sidrištu riječke luke kada su u oluji potonula četiri jedrenjaka (vidi post br. 18 u temi Pomorske nesreće), brodovlasnik Kazimir Kozulić prihvaća Belićevu dražbu. Naime, Kozulić je kupio dio građe i opreme nastradalih jedrenjaka što je namjeravao iskoristiti za novi jedrenjak. Gradnja barka je nastavljena.
Jedrenjak je bio dugačak 42,4 m; širok 9,48 m i visok 6,29 m. Imao je 589 rt.
Zapovjednici su mu u njegovih 18 godina plovidbe bili uglavnom Kostrenjani. To su bili redom kapetani: Jakov Pezelj, Alojzo Šodić, Anselmo Kiselić (iz Drage), Srećko Uršičić, Paškval Dujmić, Eduard Perović.
U osamnaest godina svoje plovidbe bark je prevozio žitarice, ugljen, industrijske i kolonijalne proizvode, dužice, krinu (jak navošten konac za šivanje jedara), kost. Putovao je u Crno more, Južnu Ameriku, Meksički zaljev, na Antile, u Baltičko more, nekoliko puta iz Rijeke u provansalske luke.
Na svoje posljednje putovanje Capricorno je otplovio pod zapovjedništvom kapetana Eduarda Perovića. Krenuo je iz Cardiffa s teretom ugljena prema afričkoj luci Paolo di Loandi. U jakom nevremenu jedrenjak je doživio brodolom u zaljevu Bude u blizini kornvalske obale. Stradala je sva posada osim dva kormilara Talijana.
U noći 28. prosinca brod je bačen na hridine kod Bude u Cornwallskom zaljevu. Devetorica članove posade su se utopila. Četvorica članova posade u zoru su se još uspijevala držati na konopcima križeva, ali oko podneva nisu više imali snage pa su se strovalili u more.
Imena u knjizi "Onput kad smo partili" se ponešto razlikuju od novinskog izvješća koji sam dala na početku posta.
Po knjizi posadu su činili: zapovjednik kapetan Eduard Perović; poručnik Romano Matković s Podvežice; vođa palube Anton Sablić i dispensir Ivan Dujmić zvan "Varalo" obojica iz Kostrene sv.Lucije, kormilari Josip Dorišić iz Veprinca i Blaž Giorgi iz Dubrovnika, sin tamnošnjeg lučkog kapetana, mladići Gilbert Corossacz iz Rijeke, sin poznatog riječkog bankara i N. Ecker iz Mađarske kojima je to bila prva plovidba, te mali Jakov Rahelić s Podvežice i Frane Randić iz Kostrene sv. Barbare.
Imena dvojice mornara nisu zabilježena- kormilara iz okolice Senja i mladića iz Genove.
Samo je nekolicinu njih more izbacilo slijedećih dana blizu obale te su pokopani na mjesnom groblju u Budi.
Zanimljivo je da je obalni brod Agnes (tipa keč) iz mjesta Bude, 1904. godine prilikom obnove, kada je bio i produžen, kao velejarbol dobio dio jarbola s barka Capricorno.
Na stranici Bude past and present možemo vidjeti sliku Capricorna na hridinama
Možemo pročitati da se pokušalo spasiti brod, na taj način da je bačeno 8 raketa s konopcima, ali bilo je uzalud. Preživjela su samo dvojica mornara.
Brod Agnes koji je dobio Capricornov jarbol bio je posljednji jedrenjak porinut s navoza Bude.
Izvještaji strane štampe koje sam pronašla pisali su još 01. siječnja 1901. o tome da su se devetorica članova posade s Capricorna utopila a četvorica su još na brodu sa gotovo nikakvim šansama da se spase.
Spašena su samo dva člana posade od 14ero, dva Talijana kormilara, Edvardo Francesconi kojega su uspjeli spasiti raketom s konopom bačenom s obale i kormilar imenom Frontebella koji se sam uspio domoći obale.
Fascinantne fotografije barka Capricorno i ono što je poslije od njega ostalo prenijela sam sa stranice http://www.dailymail.co.uk/news/article ... coast.html