Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Bark Bakran (1879)

Jedrenjaci Rijeke i Kvarnera
Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4495
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Bark Bakran (1879)

Post broj:#1  PostPostao/la Vežičanka » 29.5.2018, 21:43

Jedrenjak bark Bakran

O BRODOGRADILIŠTU U KOJEM JE SAGRAĐEN
Trsaćanin Mate Matrljan je polovicom 19. stoljeća osnovao brodogradilište u Bakru koje je bilo smješteno na žalu ispred današnje Pomorske škole (zgrada škole sagrađena je 1903.god.)

Bakar 1899. godine. Vidi se zelenilo gdje će se 1903. sagraditi nova zgrada Pomorske škole. Ispred te šumice je žalo gdje je 30ak godina bilo brodogradilište Mate Matrljana - do 1881.:
Bakar 1899.JPG
Bakar 1899.JPG (223.71 KiB) Pogledano 5860 puta

U tom brodogradilištu Matrljan je među mnogim brodovima sagradio jedrenjake za Hrvatsko brodarsko društvo iz Bakra – barkove Hrvat, Ban Mažuranić i Bakran. Pretposljednji jedrenjak sagrađen na tom žalu bio je spomenuti bark Bakran 1879., a zadnji je bio bark America sagrađen 1881. za Francesca Manasteriottija.

O HRVATSKOM BRODARSKOM DRUŠTVU IZ BAKRA (iz knjige Onput kad smo partili):
Hrvatsko brodarsko društvo iz Bakra osnovano je 1873. godine s namjerom da gradi i koristi brodove „duga puta“ i na paru, dalo je u bakarskog prota* Mate Matrljana sagraditi tri velika i lijepa barka – Hrvat, Ban Mažuranić i Bakran. No zbog krize i propadanja jedrenjaka, Društvo je ubrzo likvidirano, a sagrađene su brodove, da im spasi čast i ime, otkupili bakarski brodovlasnici i dalje ih koristili.

*proto - brodograditelj

Nakon stečaja Hrvatskog brodarskog društva iz Bakra, bark Bakran bio je u vlasništvu Jurja Mikuličića, Stjepana Štiglića, Feliksa Pajkurića i drugih.
....................................................................................................................................

Kobilica za bark Bakran postavljena je 17. travnja 1878. godine. Bila je dugačka 38 metara.
Urebren je u lipnju 1878, a porinut u more 16.siječnja 1879.
Nosivost mu je bila 640 bačava.
(Gornji podaci su iz časopisa Primorac 1878. i 1879. god.)

dimenzije (iz Lloydovog registra) - dužina 44,4 m; širina 9,8 m; visina 6,3 m

O PORINUĆU BARKA BAKRAN 16. SIJEČNJA 1879. GODINE
U časopisu Galeb od 7. lipnja 1879. godine izašao je opširan opis porinuća jedrenjaka Bakran. Časopis je uređivao Dragutin Hirc koji je u to vrijeme bio učitelj u Bakru. Članak je potpisan sa D, pa sam uvjerena da je baš Dragutin Hirc njegov autor.

Prenesimo se na kratko u Bakar jednog lijepog davnog siječanjskog dana, točnije 16. siječnja 1879.:
Dne 16. siečnja 1879. svanu krasno jutro kakovih je malo u srcu zime: lagodno zimsko sunce 
prosu svoje zlatne zrake po vedrom ko riblje oko nebu, odašiljavajuć ih do orumenjelog sad Soplja;
 more je tiho ko ulje, samo gdje gdje probijavahu
 ga srsi, kadno zalahori britki vjetrić s kraja. Jest,
 krasan bijaše to dan, ko da ga dobri Bog odposlao 
sa zlatna priestolja svoga.

I već osma na gradskoj sgradi drevnoga Bakra
 odbi. Mlada Bakarčad pretrkuje „Primorjem"; vitke 
crnooke Bakarke odšetavaju preko „Mešćice", a Bakrani i pomorci i pozemci žurkaju onamo — kamo? Djeca prikričuju: „na dilje*! porinut će na more
 „Bakrana". Prodje već i častni starac župnik I. i
 diretur St.; onaj da poškropi svetom vodom „Bakrana", ovaj da pripazi mirnim okom u svoj onoj
 vrevi na „Bakrana", tu krvavu muku „hrvatskoga
 brodarskoga družtva."

Pobrzam i ja. Na bakarskih diljih poredala se neskladno svjetina: svaki radi, da pokroči na brvno, 
gredu, kamen ili mostić; svaki gleda, da bolje vidi
 ponosnog „Bakrana" hrlit na to hvaljeno more.

Liepa broda! Šest sto četrdeset bačava nosi,
 sto i trideset zahvata noga; oličili ga bielom mašću,
 a nakitili raznobojnimi stjegovi, nu jednoga — hrvatskoga brajne podigli više, uprav brodu na čelo.
 I proto M. dobar vele Hrvat, nu još i bolji meštar
 nezaboravi na svoga: on ga usadio diljem na vrh.
Sve je pripravljeno, da jošte jučer do sutona
 bje sve gotovo, danas ga samo okitiše, pa umah
 uzeše raditi, da ga porinu. Podloga je brodu sasvim
 dogradjena, a klinovi već ponamješteni med sklizaljkom i sanicom, štono počivaju na brvnu lojem namazanu. Liepo ti je gledati taj uspjeli rad garavoga
 nu snažnog i duhovitog hrvatskog kalafata* kako no 
počiva posliednji počinak u sprieda i straga nadignutoj zibci, poduprtoj jošte palci pod bokovi, da
 svježimi reć bi silami odpočme koristonosan posao
 širom oceana.

Na glas protov poče sad momčad posliednji
 posao.
„Udri!" krikne proto, a 20 muževa zalupi
 težkimi gvozdenimi batovi po stotini klinova uz poznatu o-o-oj-pjesmu postarijeg kalafata.
„Složno! da pojedinoga nečujem", doda opet
 proto; a dvadeset udaraca traknu u tren, opetujuć
 zamašne mahce.
„Umetni klinova! — Udri jače! — Pjevaj
 do krme!" I opet uz popjevku kalafatovu slušaš
 strašnu lupu.
„Sve li dotjeraste?"
„Sve."
„Napried dakle, pod provu!"I opet nasta 
lupa dok nezakriešti proto:


Napried, pod nos brodu — još! da nam
 nepane prova. O-o-oj poče opet, a lupa se nastavi.

„Polovica vas na onu stranu!— Svi ovamo!"
 Na ovu zapovjed pohrli polovica kalafata pod drugi 
bok broda, a malo zatim i druga polovica. Niz kalafatovo čelo padaju već debele kapi; sve je mirno, 
samo kad na kad čuješ protov glas:
„Mali, pripazi; podaj klinova. — Giblju li se
 pod kobilicom klinovi ? — Polovica ma krmu! —
Svi! ... "


I mine kalafate posliednji trudni posao: klinovi su utjerani, a brod se digao; nije se u istinu 
digao, već su saonice do popela nabijene tako, da
 već možeš i palce odbiti podpiruće s jedne i druge
 strane brod, a da se prevaliti neće. Jedini jošte
 kusi pod kobilicom podržavaju ogromno tielo, s toga
 će proto:
„Očisti ozdol! — Razsieci; odbi pod nosom 
kuse! — Odbi pod osovinom! — Popusti popriečnicu"


Svaku u tren oka obaviše, a počivajući brod
 na sklizkih saonicah odklizno bi uslied svoje težine
 na kosini, da ga nedrži još jedno uže s prieda. Sve 
je niemo, zavladao neki užasni mir, a proto će
 najzad:

„Presieci!" — Tjelesina se negiblje . . . .
mnogo lice probliedi.. . Podbij s prieda!" I sbilja po malo; brže, naglo, — pak prenaglo u more
 prasne!

U jedan tren mnogo se sbi: brod se stao neopazice gibati, a iz stotine grla odzvanjaše: ide; ne,
— ide, ide! I sbilja, brod odklizni, pa dojuriv do
polak svoga ležaja, zadimi bielo — mrkim oblakom,
 a plamen pod njim plane, grozeć progutati toga 
diva. Nu odmače! More se zamuti i uzpjeni srebrolikom pjenom pljuskajuć do pod vrh ruba. „Bakran"
 odjuri— praćen iz stotine s dilja veselih grla sa
 živio! sretno! a po stotine opet mašućih skrljaci na
 palubi pohrlivših onamo, da u veselju pomućenu
 strahom uzveliče taj prekrasni prizor— odjuri do 
na sred uvale; pa gubeć po malo silu, pristane uz
 bakarski nasip „Pod Bokom".

Trudni kalafati uz svoga prota poduprti na 
sjekire ili batove gledaju zadovoljno za „Bakranom",
 sviestni bo, da jim njihov rad vodi do radostnog
 uspjeha, a prolazi ih plemenita samoćut šaptajuća 
jim, da i oni nešto vriede i koriste svietu. . .


Svjetina se razilazi: netko dovikuje posliednji
 sretno, a nekoliko čestitaju protu; jedni opet razgovaraju o liepom ustroju broda, o vještini hrvatskih
 kalafata, o valjanoj hrvatskoj hrastovini, o prikladnih 
za brodogradnju mjestih uz hrvatsku obalu i o blagom podneblju na toj obali, idućem u prilog i u
sred zime ovoj obrtnosti; a oni drugi raspravljaju
 o hrvatskoj mornarici, moleć nebi li Gospod dao te
 Hrvatskoj osvanuli preko ove trudom i nastojanjem
 Hrvata, dnevi sretniji, slobodniji.

*dilja -navoz
*kalafat- (tal. calafato) tesar brodograditelj
--------------------------------------------
slijedi..... putovanja jedrenjaka Bakran

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4495
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#2  PostPostao/la Vežičanka » 2.6.2018, 20:42

...nastavak...Putovanja jedrenjaka Bakran

Nakon porinuća jedrenjak Bakran odvezen je u Rijeku radi dovršenja.
U Rijeci se desio ružan događaj o čijem uzroku možemo pretpostaviti (izvijestile novine Galeb 1.veljače 1879.).
Naime, u noći 25. siječnja 1879., kad je straža zaspala, nekolicina ljudi premazala je blatom bijelo obojeni brod.
Naročito su se okomili na sliku (pretpostavljam da je "slika" bio hrvatski grb) na prednjem dijelu broda, koju su razbili i namazali blatom.
Posve sigurno su to učinili mađaroni ili talijanaši.

Unatoč tome Bakran je otplovio na daleka putovanja, koje je uglavnom sretno proživio.

ZAPOVJEDNICI:
Najduže je zapovjednik bio kapetan Martin Pavletić iz Krasice.
Pavletić se spominje u izvještajima o kretanju Bakrana od 1879. do 1885.

Martin Pavletić (iz knjige Onput kad smo partili): godinama je zapovijedao bakarskim jedrenjacima Strossmayer, Bakran, Nehaj i Miroslav, te parobrodima Ungaro-Croate.
Proslavio se svojim izvanredno brzim putovanjem na barku Bakran, prešavši put od Dunkerquea do New Yorka i natrag u rekordnom vremenu od 58 dana, a za to vrijeme je iskrcao u New Yorku i teret.
Kada je prestao ploviti, otvorio je, prema kazivanju najstarijih Bakrana, sitničariju i papirnicu u Bakru, koju je držao gotovo do smrti u studenome 1910.

1886. zapovjednik je kapetan Nikolić, u 1887. kapetan Nikola Mikuličić, 1889. kapetan Leninić?
1891. zapovjednik je kapetan Šimunić

PUTOVANJA
Jedrenjak bark Bakran najčešće je plovio između New Yorka i engleskih luka London, Cork, Newport, Qeenstown, Falmouth.
Iz Engleske je odvozio ugljen, a u europske luke dovozio je američko žito.

1880. plovi iz luke Port Eads (blizu New Orleansa) za Dunkirk (Francuska) s 37 015 bušela kukuruza.
Te godine plovi također za Cardiff (prevozi ugljen), za London, Newport i Amsterdam
Postoji izvještaj da je u studenom 1881. iz New Yorka otplovio s 34 463 bušela pšenice. Agent brodu bila je firma Slocovich & Co.
1882. plovi iz New Yorka u Lisabon.
1883. početkom godine prevezao je 34 400 bušela žita iz New Yorka u Queenstown.
1884. prevozi ugljen iz Buenos Airesa

Jesu li ga tereti vodili u Rijeku? Pronašla sam samo da je u Rijeci bio početkom siječnja 1885. gdje je stigao iz Philadelphie. Zapovjednik je bio kapetan Mikuličić.

1885. je na svojoj uobičajenoj ruti između New Yorka i engleskih luka
1886. putevi ga vode između New Yorka i Lisabona.
1887. plovi između Pensacole i francuskih luka Cette (danas Sete) i Marseille.
1889. prevozi teret između Buenos Airesa i Liverpula.
1891. zabilježeni su dolasci u Pensacolu iz Montevidea, zatim u New York preko Gvadalupe, zatim u Liverpul.
---------------------------------------------------------------
PUTOVANJE IZ PENSACOLE U MARSEILLE – SRPANJ I KOLOVOZ 1887.
Jedno dramatično putovanje u ljeti 1887. godine ostalo je zauvijek zabilježeno. Opisao ga je kormilar Kuzma Randić profesoru Popariću, koji ga je zabilježio u svojoj knjizi „Doživljaji hrvatskih pomoraca“.

Tada je brod u Atlantiku zapao u oluju, iz koje je izašao znatno oštećen. Da je bilo nekog broda na vidiku, kapetan Mikuličić bi izdao naređenje da se brod prepusti svojoj sudbini, a pomorci da se prekrcaju. Međutim, nikoga nije bilo na vidiku.
Iz priče doznajemo i o neobičnom prirodnom fenomenu koji su naši pomorci nazivali „Vatra svetog Ilije“ (to je ujedno i naslov priče), a koje je kormilar Kuzma Randić doživio samo tada i nikada više.
Kuzma Randić bio je kasnije u bakarskoj Pomorskoj školi učitelj za mornarski rad.

1887. mjeseca srpnja jedrenjak Bakran krcao je u Pensacoli (Meksički zaljev) ogromne balvane za Marsej. Na brodu je bilo 11 članova posade. Zapovjednik je bio kapetan Nikola Mikuličić, koga su zvali Mikula, poručnik Franjo Randić, kormilar Kuzma Randić, svi Bakrani.
Istodobno su teret krcala još dva jedrenjaka, engleska nava i talijanski bark Orco. Na talijanskom barku plovio je mornar iz Bakra Antun Kundić. Ta dva jedrenjaka nisu preživjela oluju iz koje se Bakran jedva izvukao. Za njih se nikada nije saznalo što se točno zbilo a nažalost ni za Bakrana Antona Kundića.

Nakon odlaska iz Pensacole i plovidbe po Atlantiku, dana 25. kolovoza jedrenjak Bakran naišao je na oluju koja je postajala sve bjesnija. Zbilo se to u Golfskoj struji iznad Bermuda na približno zemljopisnoj širini New Yorka.
Valovi su porazbijali mnogo toga na palubi, posada se ozlijedila, neki teže. Snažan vjetar oko ponoći otpuhao im je zadnje jedro.
Položaj broda bio je tako težak da nitko nije imao nade da će se izvući.
Nakon nekog vremena, u crnoj, gustoj tami na vršcima jarbola posada je opazila plamičke koji nastaju za vrijeme oluje kada je pojačano električno polje u donjem sloju atmosfere.

Naši pomorci tu pojavu zovu Vatra svetog Ilije.

vatra sv. Ilije (1).jpg
vatra sv. Ilije (1).jpg (141.08 KiB) Pogledano 5807 puta

Drugi dan kad se oluja stišala, vidjeli su koliko je brod oštećen. Bio je pun vode i nagnut na jednu stranu. Konopci jedara bili su zamršeni. Razapeli su na jedra što god su imali da bi mogli kako tako ploviti. Što je bilo najgore od svega, ono što je ostalo na brodu od hrane bilo je uglavnom promočeno i neupotrebljivo.
Osim što je postojala opasnost da se brod raspadne, prijetila im je i glad. U tom trenutku, kapetan je odlučio odustati od Bakrana, samo da se pojavio neki brod da ih spasi.
Međutim nikoga nije bilo na vidiku pa su radili na sisaljkama puna tri dana i noći, potpuno iznemogli od umora. Na sreću uspjeli su izbaciti svu vodu.
Kada su dospjeli do meridijana Azorskih otoka uočili su jedan jedrenjak. Bila je to America, zadnji brod izgrađen na bakarskom navozu brodograditelja Matrljana. Sada je imao nove vlasnike, Talijane, koji su mu promijenili ime u „Nord America“* .
S broda su ih nahranili i dali im vreću s galetama. Na žalost kad su došli na svoj brod, ustanovili su da su te galete pune crva.
Bakran je teško i polako plovio, tužno nagnut.
Jedrenjak Nord America je ubrzo stigao u Lisabon, gdje je izvijestio pomorsku oblast u kakvom je žalosnom stanju sreo Bakrana. Novine su to ubrzo prenijele, pa je vijest stigla i do Bakra. U Bakru su mislili da svoje najmilije neće više nikada vidjeti jer je brod sporo napredovao pa se već smatralo da je u međuvremenu potopljen.
Bakran je ipak onako nagnut sretno prošao Gibraltar. Baš pred Marsejom brod je dobio snažan udarac vjetra u bok, tako da se ispravio i tako ravan ponosno uplovio u luku.
Kad su stigli primijetili su da im se vratašca pod pramcem kroz koje se uvlači teret greda drže samo na kučini. Bila je velika sreća da vratašca nisu popustila, za što je malo nedostajalo, a u tom slučaju se nitko ne bi spasio.
Posada je uzela svoju plaću kad su prispjeli u luku, pa su se počastili kao nikad prije, sretni što su izvukli živu glavu.
Kuzma Randić se zavjetovao da će kad prispije u naše obale prije otići do Majke Božije na Trsat nego svojoj kući, pa makar uplovili ravno u Bakar. Tako je i učinio.

Vezana za taj događaj je i ova zavjetna slika koja se nalazi u muzeju u Bakru. Prikazuje bark Bakran u oluji na Atlantskom oceanu u kolovozu 1887. godine. (Ovdje je prenesena iz knjige Onput kad smo partili):
Bakran u nevremenu kolovoz 1887.JPG
Bakran u nevremenu kolovoz 1887.JPG (213.89 KiB) Pogledano 5807 puta

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
*Bark "Nord America" bivši jedrenjak "America" posljednj je brod porinut s navoza brodograditelja Mate Matrljana u Bakru.
Izgrađen je 1881. za Francesca Manasteriottija & Co. iz Rijeke. 1887. godine prodan je Talijanima.
Potopljen je 08. svibnja 1902. prilikom erupcije vulkana Mont Pelée na otoku Martiniku. - op. Vežičanka

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4495
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Bark Bakran (1879)

Post broj:#3  PostPostao/la Vežičanka » 7.11.2019, 17:03

KAKAV JE BIO KRAJ

Svaka priča ima svoj kraj, pa tako i ova.

Priča koja je počela jednog lijepog sunčanog siječanjskog dana 1879. godine kad je Bakran prvi put dodirnuo more našeg krasnog Bakarskog zaljeva, završila je u hladnim vodama uz istočne obale Kanade u ljeto 1895. godine.

PROMJENA IMENA
1892. godine Bakran postaje vlasništvo grupe suvlasnika, upisanih u Lloydov registar kao “M. Simunich & Co.” Jedrenjaku se mijenja ime u Redento.
Zapovjednik je kapetan Ivan Šimunić. Luka pripadnosti nije više Bakar, nego Rijeka.

iz Lloydovog registra 1896., upisan je brodograditelj M. Matrljan, Redento ex Bakran izgrađen u Bakru 1879.:
Lloyd 1896.jpg
Lloyd 1896.jpg (66.14 KiB) Pogledano 2163 puta

Jedrenjak plovi između Jadrana, Sjeverne Europe i Sjeverne Amerike sve do nesreće u ljeti 1895.
Da je stradao u srpnju 1895., kad je nasukan i u njega prodrla voda, može se vidjeti i u opaski u Lloydovom registru na gornjoj slici.

POSLJEDNJE PUTOVANJE
Redento je plovio iz kanadske luke Miramichi u francusku luku Marsej s teretom drva (crnogorica), kad se nasukao na Magdalenske otoke (blizu istočne kanadske obale) 09.srpnja 1895. godine. U brod je prodrla voda.
Brod je u odsukan, a u nedaleku kanadsku luku Pictou doteglila ga je ribarska škuna Maggie May 14.srpnja 1895. Međutim, Redento je bio toliko oštećen da se nije mogao spasiti.

Magdalenski otoci:
magdalen-islands-red-sandstone-cliffs.jpg
magdalen-islands-red-sandstone-cliffs.jpg (117.27 KiB) Pogledano 2163 puta

Iz Lloydove tablice stradalih brodova u 1895. godini:

Pages from 1895-Redento-.jpg
Pages from 1895-Redento-.jpg (131.12 KiB) Pogledano 2163 puta


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Jedrenjaci

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost