Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Nava Giuseppe Baccarcich (1863)

Jedrenjaci Rijeke i Kvarnera
Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4535
Teme: 157
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Nava Giuseppe Baccarcich (1863)

Post broj:#1  PostPostao/la Vežičanka » 20.12.2018, 17:09

Kao što smo rekli u postovima o navi Fanici, sredinom 19. stoljeća bilo je vrijeme znatnog iseljavanja stanovništva iz Engleske, Irske, Škotske i zemalja zapadne Europe u Sjevernu Ameriku.
Tek oko pedesetak godina poslije slijedilo je veće iseljavanje u Ameriku stanovništva Istočne Europe, velikim dijelom preko riječke luke.

Vezano uz iseljavanje u Ameriku sredinom 19. stoljeća, bilo je i ružnih priča, iskorištavanja iseljenika, gdje je zarada na ljudima bila važnija od svega.
Jednu takvu priču pronašla sam nažalost povezanu s našim jedrenjakom “Giuseppe Baccarcich”.
Kakva je to priča i što se desilo, o tome ćemo kasnije.

Prvo o jedrenjaku:

Jedrenjak nava "GIUSEPPE BACCARCICH"

Jedrenjak nava Giuseppe Baccarcich izgrađen je 1863. godine u Rijeci u brodogradilištu “Pul Peškerije”, kod brodovlasnika Jakova Brazzodura.
Vlasnik broda bio je Josip Bakarčić koji je dao ime jedrenjaku po svom imenu u talijanskom obliku.
Jedrenjak je imao 968 NT, te je bio u to vrijeme najveći jedrenjak austro-ugarske trgovačke mornarice.
Nava je porinuta 12. kolovoza 1863. a tu je vijest popratilo više austrijskih novina.

Grazer Zeitung 27.08.1863.jpg
Grazer Zeitung 27.08.1863.jpg (63.58 KiB) Pogledano 2441 puta

Nakon smrti vlasnika Josipa Bakarčića 1864. godine, nava prelazi u ruke njegovih nasljednika - kćeri Marije Wallner (rođene Bakarčić) i sinova Nikole i Federika Bakarčića.
Vlasnici joj 1868. mijenjaju ime u “Marietta W.”, prema imenu suvlasnice, kćeri Josipa Bakarčića -Marije Wallner.

slika iz knjige "Onput kad smo partili" R.Barbalića i I.Marendića prikazuje navu "Marietta W." bivšu navu "Giuseppe Baccarcich":
Marietta W. bivša nava Giuseppe Baccarcich.jpg
Marietta W. bivša nava Giuseppe Baccarcich.jpg (256.68 KiB) Pogledano 2441 puta

O VLASNIKU

JOSIP BAKARČIĆ (1796-1864),
rodom iz Drage, bio je riječki veletrgovac i brodovlasnik, jedan od najimućnijih i najutjecajnijih ljudi svoga vremena. Baveći se od mladosti trgovinom, razvio je veletrgovinu stokom te godinama opskrbljivao riječka i tršćanska tržišta. Bavio se također veletrgovinom žita i drva.
Bio je vlasnik ili suvlasnik sedamnaest brodova duge plovidbe. Posjedovao je i šest velikih kuća i prostrana zemljišta u Rijeci.
Josip Bakarčić bio je također suvlasnik nave Fanica, o kojoj smo pisali u prethodna dva posta.

O BRODOGRADILIŠTU PUL PEŠKERIJE (prema knjizi “Onput kad smo partili” R.Barbalića i I. Marendića)

Brodogradilište “Pul peškerije” bilo je smješteno isprva na žalu nasutog dijela obale pred gradom. Naziv je dobio po skromnoj ribarnici (peškarija) približno na spoju današnje Rive s Rivom Boduli. Sličan je naziv imao i mali drveni gat pored iste ribarnice (gat pred ribarnicom) – začetak nove riječke luke pred gradom- danas je prekriven sjevernim dijelom Rive Boduli.
Novonastalo je kopno postupnim nasipavanjem napredovalo prema jugu, pa se ribarnica 1854. preselila južnije na žalo, a brodogradilište je slijedilo to pomicanje.

Slika brodogradilišta “Pul peškerije” iz naše teme Riječka brodogradilišta
Slika

Brodogradilište se zbog nasipavanja tijekom godina i dalje selilo na jug, sve dok nije nestalo izgradnjom luke Baross 1890ih.
Tijekom njegovog djelovanja to su brodogradilište koristili mnogi poznati riječki brodograditelji jedrenjaka – Luigi Rosa, braća Schiavon, braća Brazzoduro i drugi.

ZAPOVJEDNICI
Prvi zapovjednik nave Giuseppe Baccarcich bio je kapetan Bakarčić Federik.
Od 1864. zapovjednik je Vinko (Vicenzo) Vlašić. Nakon zapovjedništva na navi, nekoliko je godina bio suvlasnik i zapovjednik brik-škunera Marco Maria.
Nakon promjene imena nave u Marietta W., zapovjednik je kapetan Pavao Potrata, kasnije Mate Perović iz Kostrene sv. Lucije i Franjo Stipanović.

Koja je to tužna i ružna emigrantska priča povezana s navom "Giuseppe Baccarcich" čitajte u slijedećem postu.....

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4535
Teme: 157
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#2  PostPostao/la Vežičanka » 20.12.2018, 18:06

nastavak....Kakva je to nesretna i ružna priča vezana za naš jedrenjak navu Giuseppe Baccarcich?

Odmah na početku želim istaknuti da je za ono što se dogodilo kriva firma koja je unajmila naš jedrenjak.
Ono što se zamjera našem zapovjedniku je da se trebao vratiti u luku odakle je krenuo, istog trenutka kad je shvatio kakvo je stanje na brodu.

Ali krenimo redom.
Kao što smo već više puta rekli, sredina 19. stoljeća bilo je vrijeme masovnog iseljavanja stanovništva iz Velike Britanije, Irske, Njemačke i ostalih zemalja zapadne Europe u Sjedinjene američke države.
Bez sumnje je prijevoz emigranata bio unosan posao u koji su se uključili mnogi vlasnici brodova i agenti. Emigrante su prevozili i brodovi koji su bili građeni kao teretni (na primjer naša nava Fanica )

Mnogi koji su u tom vidjeli dobru zaradu, nastojali su na brzinu zaraditi iskorištavanjem emigranata.
Na nekim su brodovima uvjeti bili loši, nedostajalo je hrane, brodovi su bili pretrpani, nije bilo ni lijekova, a kamo li liječnika.
Takva loša iskustva rezultirala su ipak nečim pozitivnim -donijeti su zakoni kojima se počeo regulirati prijevoz emigranata, minimalni uvjeti koje brod mora zadovoljiti uz jače kontrole brodova.

U posao prijevoza emigranata, na jednom putovanju, uključio se i tada najveći teretni jedrenjak Austro-Ugarske - naša nava Giuseppe Baccarcich.
Nava Giuseppe Baccarcich prevozila je terete između Rijeke, Trsta, Odese i Londona. Najvjerojatnije se radilo o uobičajenim teretima toga doba za naše jedrenjake - rusko žito iz Odese, u povratku engleski ugljen.

Marietta W. bivša nava Giuseppe Baccarcich-slika iz knjige "Onput kad smo partili" (u knjizi nema priče o tom jedrenjaku):
Marietta W. bivša nava Giuseppe Baccarcich-1.JPG
Marietta W. bivša nava Giuseppe Baccarcich-1.JPG (221.78 KiB) Pogledano 2435 puta

Krajem proljeća godine 1867. jedrenjak je doplovio iz Odese u London, a odavde u Antwerpen.
U Antwerpenu brod je unajmila firma A.Strauss & Co. iz Antwerpena, za prijevoz emigranata u luku New York.
Firma A.Strauss & Co. imala je od prije lošu reputaciju. Do tada je već nekoliko žalbi proslijeđeno konzulatima zemalja iz kojih su dolazili emigranti, ali to nije bilo vrijeme kada se do informacija lako dolazilo. Posve je sigurno da ni naš zapovjednik, a niti emigranti nisu o tome ništa znali.

Nava Giuseppe Baccarcich ukrcala je u Antwerpenu na brod 180 emigranata. Putnici su svi bili Nijemci i švicarski Nijemci, ovi posljednji gotovo svi iz Rajnske Prusije, u blizini Koblenza. Ukrcani su preko agenta firme A. Strauss, čovjeka imenom Van Maecen iz Kelna.
Hrana i voda za putnike bila je briga firme A.Strauss & Co., u čijem je čarteru bio naš jedrenjak.
Jedrenjakom Giuseppe Baccarcich zapovijedao je kapetan Vinko Vlašić.

Prije odlaska iz Antwerpena, belgijski inspektor je došao na brod i izjavio da je sve u redu.
Kapetan Vlašić nije pregledao sve namirnice za putnike, ali onim što je uspio vidjeti, nije bio zadovoljan, pa se usmeno žalio Staussu, međutim bilo je uzalud. Dobio je odgovor da je sve prema zakonu.
Također, emigrantski brodovi iz Hamburga, Bremena i Antwerpena prema tadašnjem zakonu tih luka nisu bili obavezni imati liječnika na brodu, dok se to zahtijevalo za brodove u lukama Velike Britanije.

Jedrenjak Giuseppe Baccarcich otplovio je iz Antwerpena dana 2. lipnja 1867.
Uskoro je postalo jasno katastrofalno stanje namirnica koje je firma Strauss isporučila na brod za emigrante.
Hrane nije bilo ni u kojem slučaju dovoljno za broj putnika, krumpir je bio truo i proklijalo, kruh je bio pljesniv. Voda za piće isporučena je u kantama u kojima je prije bilo kitovo ulje. Među namirnicama nije bilo niti šećera, niti čaja. Nije bilo nikakvih lijekova.
Kapetan Vlašić, vidjevši kakvo je stanje, pokušao je učiniti nemoguće. Dijelio je namirnice i vodu namijenjene za posadu s putnicima. Prema broju posade u usporedbi s brojem putnika, to je zaista bila nemoguća misija.

Kapetan je pobio svu živu perad koja je bila namijenjena za prehranu posade i podijelio je s putnicima.
Vodu iz kanti proglasio je upotrebljivom samo za pranje.

Na žalost, sve to bilo je "too little, too late". Putnici su počeli pobolijevati, izbila je i epidemija kolere i za vrijeme plovidbe 18 putnika je umrlo.

Brod je uplovio u luku New York 20. srpnja 1867. s 18 mrtvih emigranata i 20 bolesnih. Zbog bolesti na brodu jedrenjaku nije bilo dozvoljeno da odmah iskrca putnike već im je bilo naređeno da otplove u Lower Bay. Tamo su putnici zadržani do 31. kolovoza. Za to vrijeme umrlo je još dvoje putnika.

popis putnika na navi Giuseppe Baccarcich (prva stranica). Datum je 31.srpanj1867., jer je tek tada putnicima dozvoljeno da se iskrcaju. Jedrenjak je doplovio u New York 20. srpnja 1867. sa 18 mrtvih i 20 bolesnih putnika. Vidi se potpis kapetana Vlašića i ime broda. Uočite predzadnju rubriku "umrli na putovanju":
popis putnika na navi Giuseppe Baccarcich 1867.jpg


...u slijedećem postu - iz izvještaja Odbora za emigrante u New Yorku.....

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4535
Teme: 157
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#3  PostPostao/la Vežičanka » 20.12.2018, 19:36

nastavak....slijedi tekst prema izvještaju komisije Odbora za emigraciju i zdravstvo luke New York.
Zanimljivo je da se brod i posada proglašavaju Dalmatinci. Do sada sam u mnogobrojnim proučavanjima jedrenjaka i parobroda sve do 1918. nailazila isključivo na izraze Austrijanci i austrijski brod za naše brodove i ljude. Ali čim je nešto pošlo po krivu - nismo Austrijanci, već se ljudi i brod iz Hrvatskog primorja proglašavaju "Dalmatinci". :lol: Pretpostavljam da je taj podatak potekao od austrijskog konzula u New Yorku.:


Odmah nakon dolaska broda u Lower Bay, Odbor za zdravstvo poslao je specijalnog službenika na brod, a kasnije je brod posjetila i komisija koja je ustanovila bolest na brodu. Bolest je uzrokovana nebrigom unajmitelja, firme A.Strauss & Co. iz Antwerpena, čije je loše ponašanje prema emigrantima već odprije poznato. Već su se u vezi te firme više puta slala pisma žalbe na adresu Belgijske vlade.

Voda za piće držala se u posudama gdje je prije bilo kitovo ulje, hrana je bila loše kvalitete, a zapovjednik broda iz Dalmacije (!), odakle su i vlasnici nije nikada prije prevozio putnike, te nije poznavao zakone koji reguliraju prijevoz emigranata.
Komisija je putnicima savjetovala da tuže brod da bi dobili novčanu odštetu zbog pretrpljene patnje.

lista brodova sa zarazom kolere iz godišnjeg izvještaja Odbora za emigrante u New Yorku za 1867. Malo se razlikuju podaci od podatka iz izvještaja za navu G.Baccarcich. Ovdje je 17 umrlih na putovanju i 3 naknadno:
brodovi sa zarazom kolere -New York 1867.jpg
brodovi sa zarazom kolere -New York 1867.jpg (106.51 KiB) Pogledano 2433 puta

Kapetan Frederick Kapp -dio izvještaja:
31. srpnja otišao sam na brod i nakon toga ispitao putnike u Castle Gardenu.
Brod je dobro građen, zračan i dovoljno velik da se na njemu smjesti 200 putnika. Čistoća je održavana na razini za vrijeme cijelog trajanja puta.
Potpalublje je visoko oko sedam stopa i izgleda kao na svakom emigrantskom brodu.
Međutim, kuhinja i štednjak u brodu su pre mali. Štednjak je izrađen u Antwerpenu i jedva bi se mogao upotrijebiti za 50 putnika.
Posadu čine samo Dalmatinci (!) koji govore jedino talijanski (!). Jedino sobar razumije ponešto Njemački.

1. - Namirnice - Ispitao sam nekoliko putnika pod zakletvom, to su bili August Meyer, Anton Muller, Anton Hafecer, Anton Busch, John Bertram, Peter Simons, Gaspar Schafer i Anton Weekbecker.
Svi su oni potvrdili da niti jedan putnik na brodu nije dobivao dovoljno hrane.

Pogledao sam listu namirnica koju je zapovjednik jednom tjedno dijelio putnicima. Iz toga je vidljivo da su dobivali samo 62 funta dvopeka i 62 funta krumpira ukupno na dan, 38 funti mesa na tjedan, četiri dana u tjednu i 4 funte kave na dan, 148 funti brašna i 250 funti graška na tjedan.
Jedna obitelj koja se sastojala isprva od 9 članova i dobivala 9 porcija hrane, kada ih je četvoro umrlo, nastavili su dobivati 9 porcija, ali to nije bilo dovoljno za njih petero.

2. Voda - Voda je bila u kantama gdje se držalo prije kitovo ulje. Ulje je plivalo na površini vode. Probao sam popiti čašu, ali previše je smrdilo pa nisam mogao. Kapetan True koji je uspio popiti čašu, ubrzo nakon toga dobio je proljev.

3. Kruh koji sam vidio i probao bio je najgori ikad - pljesniv i odvratan.
4. Iz kapetanove liste namirnica za putnike vidljivo je da nije bilo ni čaja ni šećera.
5. Krumpir je prema izjavi putnika pod zakletvom bio truo i proklijao.
6. Prema kapetanovoj listi namirnica, putnici su dobivali manje od 2 funte namirnica dnevno po putniku

otok Ward-New York- utočište i bolnica za emigrante 1867.jpg
otok Ward-New York- utočište i bolnica za emigrante 1867.jpg (82.26 KiB) Pogledano 2433 puta

Za neke dogovore firme A. Strauss & Co. kapetan nije ni znao, te su očito bili prijevara. Na primjer kuharu je obećana dodatna plaća od 120 franaka na mjesec, što mu je trebao isplaćivati kapetan broda, jedan je putnik platio firmi Strauss 100 franaka da bi mogao jesti za kapetanovim stolom.

U izjavi koju je dao inspektoru, putnik Ferdinand Eberly, Nijemac, rekao je-da se kapetan Vlašić i njegova posada nisu žrtvovali i dijelili svoju hranu i vodu s putnicima, situacija bi bila mnogo gora, i brod bi uplovio sa samo nekoliko živih putnika u luku New York. To su potvrdili i ostali putnici.

Koliko god je hvale vrijedno što je zapovjednik člinio za putnike (a to su potvrdili svi putnici), inspekcija mu zamjera što se nije vratio kad mu je postalo jasno kakvo je stanje. To je naročito imao prilike jer su čekali tjedan dana u Flushingu na povoljan vjetar. (Flushing je engleski naziv za lučki grad Vlissingen na jugozapadu Nizozemske. Jedrenjak "Giuseppe Baccarcich" otplovio je iz Vlissingena za New York 12. lipnja 1867. Iz Antwerpena su krenuli 2.lipnja.)

Zaključak komisije je da je tako velika smrtnost među putnicima rezultat loše prehrane i zagađene vode za piće. Na brodu nije bilo niti liječnika niti ikakvih lijekova. I to sve da bi se uštedjelo nekoliko stotina dolara na račun putnika.
Preporučuje se da se vijest o postupku firme A. Strauss & Co. objavi u svim dnevnim novinama i da se o tome obavijeste konzulati Njemačke, Austro-Ugarske, Švicarske i Belgije.
----------------------------------------------------------------------------------------
Jedrenjak nava "Giuseppe Baccarcich", nastavio je ubrzo poslije tog nemilog događaja ploviti pod imenom "Marietta W."
Sumnjam da im je palo napamet više prevoziti emigrante.
Vjerujem da je ime jedrenjaka promijenjeno djelomično jer se prvobitno ime kompromitiralo. Drugi razlog moguće je taj što se djeca Josipa Bakarčića nisu slagala s ocem.

Zapovjednik kapetan Vinko Vlašić također je nastavio karijeru na drugim brodovima. Emigranti na našoj navi "Giuseppe Baccarcich" imali su sreću u nesreći što su kapetan Vlašić i njegova posada bili humani. To prema izvještajima nije bio slučaj na mnogim drugim emigrantskim brodovima koji su u to doba prevozili emigrante u New York- npr. potresni su izvještaji izrazito lošeg postupanja zapovjednika i posade prema emigrantima na barkovima "Atlantic" i "Baltic" iz Bremena i velike prljavštine na njima.


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Jedrenjaci

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost