Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Bark Hrvatska -Poschich (1874)

Jedrenjaci Rijeke i Kvarnera
Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4449
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Bark Hrvatska -Poschich (1874)

Post broj:#1  PostPostao/la Vežičanka » 19.6.2016, 22:27

Jedrenjak Hrvatska je bio veliki jedrenjak s tri jarbola koji je plovio po cijelom svijetu.
Bark Hrvatska izgrađen je u brodogradilištu u Senju 1874. godine.
1882. prodan je brodovlasniku Poščiću i od tada do prodaje 1909. plovi s novim imenom Poschich (Poščić).
1909. prodan je turskom državljanu i plovi pod istim imenom. 1916. prodan je talijanima te plovi pod imenom Ovidio P. za tvrtku Perelli e Filli iz Livorna.
Ponovo je prodan 1924. brodaru Alesandru Boccardu iz La Specie. Dobio je novo ime Cheren.
Plovio je punih 58.godina, kada nestaje iz registra brodova (znači 1932.)
(podaci iz knjige "Onput kad smo partili" R.Barbalića i I. Marendića.)

Jedrenjak "Hrvatska", slika iz časopisa Jadranska straža godište 1925.
jedrenjak Hrvatska-.jpg
jedrenjak Hrvatska-.jpg (232.91 KiB) Pogledano 6638 puta

O tom jedrenjaku piše Nikša Mendeš u članku RIJEčKI, LOŠINJSKI I SENJSKI JEDRENJACI KONCEM 19. I POčETKOM 20. STOLJEćA:

Prema izvorima, brod je sagrađen 1874. godine u brodogradilištu Senjskoga brodarskog društva, a imao je 53,74 m duljine, 10,24 m širine i 6,16 m visine, te je upisan s 853 BRT.
Ovdje je potrebno naglasiti upitnost činjenice o brodogradilištu Senjskog brodarskog društva, jer je problematična lokacija brodogradilišta gdje je Hervatska sagrađena, zbog toga što Senj nije imao brodogradilišta za gradnju velikih barkova.*

Brod je, kao što je gore navedeno, u travnju 1882. godine kupio brodovlasnik Andrija Poščić, a nakon njegove smrti jedrenjak je bio vlasništvom njegovih kćeri, Marije Bačić, Albine Rak, Antonije Kremešek i Ide Jellouscheg. Bark Hervatska najviše je plovio - tijekom svojeg preko tri desetljeća dugog života pod domaćim vlasnicima - na rutama prema istočnoj obali SAD, zatim za jugoistočnu Aziju, sjevernu Europu, te prema zemljama Sredozemlja. Posljednje putovanje pod originalnim imenom bilo je iz Philadelphije u Rijeku 1882. godine.

Prema Annuario marittimo, zapovjednici barka Hervatska bili su: 1878. godine Giacomo Schnautz iz Bakra, a 1889. godine Giuseppe Tominich iz Lovrana, koji je najduže od svih bio zapovjednik. Osim njih još su zapovijedali Amadej Paravić iz Kraljevice, Anton Medanić iz Bakra, te kao posljednji Anton Antić, također iz Bakra. Tijekom 1906. godine osobito je bio svečan dan u Senju kada je bark Poščić na putovanju iz Rijeke drugi i posljednji put (osim na dan porinuća) boravio u gradu Senju. I kako je to sudbina odredila mnogim našim barkovima duge plovidbe, tako je i Poščić 1909. godine prodan stranom brodovlasniku u Ulcinj.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
*Nema nikakve sumnje da je bark Hrvatska zaista izgrađen i porinut u brodogradilištu u Senju- op. Vežičanka

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4449
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#2  PostPostao/la Vežičanka » 25.4.2017, 15:40

DVA PUTOVANJA JEDRENJAKOM POSCHICH (POŠČIĆ)

Jedrenjak Poschich (Poščić), ranije je nosio ime Hrvatska.

Iz knjige “Uspomene iz Bakra”:

“Uspomene iz Bakra”, autor Zvonimir Klepac 1963. Knjigu je izdala Matica Hrvatska - ogranak Rijeka 1996.

Zvonimir Klepac rođen je u Bakru 1888. godine. Godinu smrti nisam pronašla, čudno da izdavač nije uvrstio taj podatak u knjigu, iako u knjizi postoji Urednikov pogovor u kojem su se osvrnuli samo na jezik kojim su pisane ove uspomene.

Zvonimir Klepac završio je pomorsku akademiju u Bakru 1905. godine. Otada je plovio svim morima svijeta najprije kao kadet, zatim časnik i kasnije kao zapovjednik na više brodova.
Od 1920. do smrti bio je talijanski državljanin s prebivalištem u Livornu.
Iako su jedrenjake već naveliko zamjenjivali parobrodi, 1905. je još uvijek vrijedio propis da kadet pomorske škole mora izvršiti praksu u trajanju od jedne godine na nekom jedrenjaku duge plovidbe. To je za većinu bio veliki problem jer je tada već bilo malo jedrenjaka.

Zvonimirov prvi ukrcaj nakon mature bio je na parobrod Olga krajem mjeseca srpnja 1905. Na Olgi je plovio godinu dana.
Međutim, trebalo je naći jedrenjak za obaviti obaveznu praksu.
Čuo je da se u Senju nalazi jedrenjak Poschich koji je tamo krcao drvo za Francusku. Kapetan je bio nezaboravni i vrlo poštovani Kuzma Stipanović iz Kostrene.

PRVO PUTOVANJE
Dana 29. srpnja 1906. Zvonimir Klepac i njegov kolega Krešimir Martinić, ukrcali su se kao kormilari na jedrenjak Poschich. Na brodu su našli svoga kolegu Kuzmu Pavletića koji je bio na jedrenjaku već više mjeseci kao kormilar, a sada je preuzeo službu kuhara na brodu.
Istodobno su se ukrcali Fran Paškvan kao noštromo, njegov rođak Francele Pauer, Nino Batičić iz Ike, još neki iz Kostrene i Istre i Toma Grdaković nautičar (pretpostavljam da je to isti Toma Grdaković, kasnije zapovjednik parobroda Karađorđe koji je zajedno s kapetanom Matom Tonkovićem tragično završio 1941.-više o tome u temama viewtopic.php?f=28&t=161&start=225 i viewtopic.php?p=95178 -op. Vežičanka)

10.kolovoza 1906. nakrcane drvom za Nizu i Marseille, mali parobrod Ungaro Croate oteglio ih je do Nove Baške, odakle su sami počeli jedriti prema Francuskoj.
Na Poschichu je bilo na tom putovanju 14 članova posade zajedno s kapetanom i škrivanom. Škrivan je bio Lovra Wandling iz Lovrana.
Jedrenjak Poschich je imao tri jarbola sa deset križeva i šesnaest jedara.

Putovanje do Nize trajalo je 27 dana s ugodnim vremenom i laganim vjetrovima. U Nizi je posada sama iskrcala polovicu tereta drva. Navečer su razgledavali grad, promatrali velike kavane, kočije, dame i gospodu.

U Nizi su se opskrbili vodom za brodske potrebe iz jednog vrela ispod same obale, što se pokazalo kao velika pogreška. Bez sumnje je voda bila zagađena jer se više članova posade razbolilo, a dvojica članova posade Paškvan i Fabčić morali su kasnije u Marseille u bolnicu. Fabčić je čak bolovao više godina.

Iza Nize proslijedili su za Marseille gdje su se vezali pramcem uz obalu blizu glasovite kavane Caffe Turco ili Caffe alla Pisciarola. U toj su se kavani u vrijeme jedrenjaka sastajali svi naši kapetani kad bi dolazili u Marseille. Zvonimir Klepac se sjeća da je kavana još postojala 1926., a također je u luci još radio tada već stari pilot Dalmatinac, Krsto Šarić.
U Marseille su sami iskrcali teret drva ukrcan u Senju.

HRANA NA JEDRENJAKU:
U plovidbi jelo se slano meso iz bačve koje su iz Amerike u Rijeku donašali parobrodi Cunarda. Frižidera naravno na jedrenjaku nije bilo pa se nije moglo jesti svježe meso. To slano meso bilo je dobro i ukusno.
Za ručak bio bi riži-biži, krumpir i slano meso. Za večeru najviše kalandraka ili žgvacet.
U luci bi bilo različito, jelo se svježe meso ali ekonomično. Na moru se jeo suhi mornarski kruh koji su zvali galete. U luci bi kuhar s košem u ruci i nešto novaca koji je dobio od kapetana išao na tržnicu po namirnice za brod.
Kuhinja je bila na jedrenjaku malen, crn, uvjek zadimljen prostor s velikim štednjakom.

Život na jedrenjaku nije bio lak, kao uostalom život pomoraca u to doba. Počinjali su raditi u 6 sati ujutro na prazan želudac. Pisac kaže da ga je znala često hvatati vrtoglavica od gladi. Nije ni čudo, bio je mlad čovjek a posao težak.
Skroman doručak bio bi u 8 sati ujutro. Radilo se 10 do 12 sati na dan.

Nakon što su iskrcali teret drva u Marseilleu, ukrcali su boksit za Rijeku. Otplovili su krajem listopada. Tijekom putovanja kapetan je lovio ribe i totanje pa su imali za brodet. U Rijeku su stigli u prosincu 1906. godine. Većina posade se iskrcala, a Zvonimir Klepac je ostao.
U siječnju 1907. iskrcali su boksit i oteglili su ih u Porto Baroš. Te godine zima je bila tako oštra da se pol Porto Baroša zaledilo. Toga siječnja izgorio je do temelja riječki silos za žito. S broda su promatrali požar i visoki plamen.
Subotom i nedjeljom je Zvonimir odlazio u rodni Bakar na ples jer su bili dani karnevala.
Započelo je krcanje drva na Delti. Zvonimir je brojio dužice i daske. Kuhar Krešo je kuhao ječam i fažol koji im je izuzetno prijao po onoj ljutoj zimi. Ujutro bi kupili mlijeka od mlikarica Grobničanki za bijelu kavu.

Posada na jedrenjaku Poschich u rujnu 1906. u Marseilleu, fotografija iz knjige: stoje s lijeva na desno: Fran Mihovilić iz Lovrana, mali; Grga iz Kostrene, mladić; Fran Paškvan, noštromo; Kuzma Pavletić, kuhar; Kapetan Kuzma Stipanović; Lovra Wandling, škrivan; Kreše Martinić, mornar, Zvone Klepac, mornar-autor knjige
sjede: Toma Grdaković, mladić; Pepe Rožmanić iz Poljana, mladić; Frane Pauer iz Podvežice, mornar; Dalmatinac iz Paga, mladić

na jedrenjaku Poschich 1906.jpg
na jedrenjaku Poschich 1906.jpg (210.76 KiB) Pogledano 5272 puta

DRUGO PUTOVANJE:
Par dana nakon završetka krcanja tereta drva, ukrcala se nova posada na Poščić. Ukrcao se škrivan Fran Valentin iz Lovrana, a za noštroma Romano Pliskovac. Ostala posada: Batičić iz Lovrana, Jerko iz Orebića, Margaretić iz Dubrovnika, Toma Grdaković iz Kostrene (još nedovršeni nautičar), Alexandro Mikoč iz Bakra, Kreše Martinić i još neki drugi.

Krajem siječnja 1907. odjedrili su s burom iz Porto Baroša do Francuske po velikoj zimi. Iza Santa Marie di Leuca, pratilo ih je neugodno vrijeme. Po čitave dane i noći bilo je teškog posla na palubi. Dlanovi su im bili puni tvrdih žuljeva.
U Lionskom zaljevu na polovici puta uhvatila ih je oluja. Nastala je prava borba za stari jedrenjak. Silni vjetar rastrgao im je najveće jedro. Vjetar je bacao rastrgana užeta po palubi. Nitko se nije smio približiti jer bi ih konopi šibani vjetrom presjekli poput mača. Valovi su bijesno udarali i izlijevali se. Teret drva na palubi počeo je plivati. Ovo je trajalo oko četiri sata.
Uspjeli su se okrenuti i zaploviti natrag prema južnoj Sardiniji u zaklon.
Punih sedam dana čekali su u Sardiniji na povoljnije uvjete, da preplove Lionski zaljev do Cetta u Francuskoj.
Vodu koja je prodrla u jedrenjak Poschich ispumpavali su dan i noć sa sisaljkama. Imali su i jednu sisaljku na vjetar koju su zvali malinica. Često je bila u havariji ali bi je kapetan Stipanović vješto popravio i zamijenio joj pokidana jedra.

Kada su dočekali povoljno vrijeme otplovili su prema Cetti gdje su dospjeli u proljeće 1907. Putovanje od Rijeke do Cetta je trajalo 52 dana. Svi su imali rane na rukama koje su sporo zarastale jer su uvijek bile mokre, a bila je zima.
U Cettu su sami iskrcali teret drva. Dani su bili lijepi proljetni. Navečer bi šivali nova jedra u salonu Poschicha.

Nakon što su iskrcali teret drva, sami su ukrcali 200 tona balasta od kamenja jedne porušene zgrade. Prenašali su balast u koševima na ramenima u veliku maonu, a onda iz maone u brod. Svi su imali crvena ramena. To je trajalo četiri dana.
Nakon toga otplovili su za Alžir gdje su imali ukrcati teret vegetalne strune za Rijeku.
Bale su bile teške po stotinu kilograma, teret je krcala posada sama i bilo je veoma teško. Nakon krcanja tereta plovili su na puna jedra, a putovanje je trajalo desetak dana. Poschich je ostavio Alžir mjeseca lipnja 1907. Svi su bili veseli što se približavaju rodnom kraju, a naročito kadeti koji su ovim putovanjem obavili svoju obaveznu praksu na jedrenjaku.
Nije sve prošlo ni bez nevolje. Bale sa strunom bile su pune buha jer su ih na obali Alžira kao ležaj za prenoćiti koristili lučki radnici, kojima je higijena bila zadnja briga.
Međutim, buhe za razliku od žohara i štakora ne mogu duže opstati na moru pa je uskoro i to prošlo.

Jedrenjak Poschich stigao je u Rijeku 30. srpnja 1907. ravno u luku i usidrio se kod samog mola. Sva se posada iskrcala. Pozdravili su kapetana Kuzmu Stipanovića koji im je svima bio učitelj i kao otac.
Zvonimir Klepac je bio na Poschichu ukupno 11 mjeseci i 11 dana. Sada je mogao pristupiti ispitu za časnika trgovačke mornarice.

Bark Poschich napravio je nakon toga još jedno putovanje za Francusku. U Rijeku se vratio u ožujku 1908. i to je bilo njegovo posljednje putovanje. Bio je prodan nekim brodovlasnicima u Albaniji koja je tada bila pod Turskom.
Njegovo prvo putovanje bilo je 1870. iz Senja za Rangoon gdje je ukrcao teret riže -ovo su podaci iz knjige, očito štamparska greška jer je jedrenjak Poschich, tada s imenom Hrvatska porinut sa senjskog navoza 27.siječnja 1874.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4449
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Naši slavni jedrenjaci

Post broj:#3  PostPostao/la Vežičanka » 12.6.2018, 22:24

Bark Hrvatska izgrađen je u brodogradilištu u Senju 1874. godine. Porinuće je bilo 27.siječnja 1874.

Od 1882. jedrenjak plovi s novim vlasnikom i novim imenom Poschich (Poščić)

Gradnja jedrenjaka Hrvatska za Senjsko brodarsko društvo započela je u Senju 1873. - novine Primorac 20.studeni 1873.:
Primorac 20.studeni 1873.JPG
Primorac 20.studeni 1873.JPG (83.7 KiB) Pogledano 5639 puta

novine Primorac 4.prosinac 1873.:
Primorac 4.prosinac 1873.JPG
Primorac 4.prosinac 1873.JPG (26.71 KiB) Pogledano 5669 puta

Iz novina Primorac saznajemo da je porinuće jedrenjaka barka Hrvatska bilo u Senju 27. siječnja 1874.
Primorac -Hrvatska porinuta 27.siječnja 1874.JPG
Primorac -Hrvatska porinuta 27.siječnja 1874.JPG (18.57 KiB) Pogledano 5669 puta

Primorac Hrvatska porinuta 27.siječnja 1874-1.JPG
Primorac Hrvatska porinuta 27.siječnja 1874-1.JPG (89.76 KiB) Pogledano 5669 puta


Bark Hrvatska upisan je u registar brodova u ožujku 1874.
Primorac 18.ožujak 1874-Hrvatska upisana u registar.JPG
Primorac 18.ožujak 1874-Hrvatska upisana u registar.JPG (25.31 KiB) Pogledano 5669 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4449
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Bark Hrvatska -Poschich (1874)

Post broj:#4  PostPostao/la Vežičanka » 15.1.2020, 14:11

U svojoj knjizi "Uspomene iz Bakra" Zvonimir Klepac piše o kaljužnoj pumpi-vjetrenjači na jedrenjaku Poschich koju su zvali malinica (spomenula sam to u postu br. 2 ove teme).

Citat iz knjige “Uspomene iz Bakra”:

Velika naša nevolja bila je što je taj stari jedrenjak otvorio vodu. Bilo tu vražjeg posla, dan i noć na sisaljkama da vodu prošušimo. Spavalo se vrlo malo. Nije nam padalo napamet da legnemo u krevet. Tu je u sredini naša koža, koja ipak nešto vredila.
Na Poschichu pomagala nam mnogo naša i druga sisaljka na vjetar, koju smo nazivali malinica. Imala ona jadra i vrtila poput propelera neke vrsti aviona. Vrtila ova malinica i sisala vodu iz štive i bacala nju na palubu, ali vrlo često bila u havariji, a kapitan Stipanović sposoban u svakom mornarskom radu on bi to popravio i promijenio na malinice jadra. Kad bi taj malinac vrtio, poskočili bismo onda do foguna* i mogli si ovako skuhati naš čaj ili kavu i izgristi par galeta, taj naš Gabel Frühstück**!


*fogun- brodska kuhinja
**Gabel Frühstück- Gabelfrühstück – njemačka riječ za vrst doručka (Frühstück)

Kako li je ta malinica izgledala?
Naišla sam na zanimljivu sliku velikog jedrenjaka u riječkoj luci. Vrijeme fotografije je početak 20. stoljeća.

jedrenjak u riječkoj luci.jpg

A što je to najzanimljivije na slici? Ako pogledate bolje sliku uočit ćete vjetrenjaču na palubi koja je posve sigurno kaljužna pumpa pogonjena vjetrom.

crtež kaljužne pumpe-vjetrenjače sa stranice Wikimedia https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... oulter.jpg

Wind_Bilge_Pump,_by_William_A._Coulter.jpg
Wind_Bilge_Pump,_by_William_A._Coulter.jpg (146.94 KiB) Pogledano 2046 puta

O kaljužnim pumpama na pogon vjetra može se ponešto naći i ovdje
http://cablecarguy.blogspot.com/2011/01 ... -2011.html
https://catalogue.millsarchive.org/wind ... mouth-1928
Ship windmills in New Zealand jedrenjak Chance građen 1902. i kaljužna pumpa pogonjena vjetrom:
http://www.windmillworld.com/world/newzealand/ships.htm

Međutim, u Wikipediji se za vjetrenjaču na jedrenjaku Chance iz 1902. kaže da je to generator pogonjen vjetrom. https://en.wikipedia.org/wiki/History_o ... th_century
Sklonija sam vjerovati da je to ipak bila kaljužna pumpa kao što piše na stranici “Ship windmills in New Zealand”.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4449
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Bark Hrvatska -Poschich (1874)

Post broj:#5  PostPostao/la Vežičanka » 19.1.2020, 14:33

12. srpnja 1880. bark H(e)rvatska stigao je u Philadelphiu iz Trsta. Zapovjednik je bio kapetan Hijacint Schnautz iz Bakra. Schnautz je bio prvi zapovjednik barka Hrvatska na kojem se zadržao osam godina. Kasnije je zapovijedao vlastitim barkovima Ireneo (nazvan po sinu Ireneu također pomorskom kapetanu) i Maria T. Od 1893. zapovjednik je na parobrodima Ungaro-Croate. Umro je na U-C parobrodu Crikvenica u kolovozu 1906. godine u blizini Cresa. (podaci o kapetanu Schnautzu su iz knjige "Onput kad smo partili"). Pokopan je na groblju u Bakru (post br. 4 u našoj temi Bakarsko groblje).

Amerikanci zainteresirani već neko vrijeme za svoje korijene, digitalizirali su veći broj spiskova emigranata koji su stizali u njihove luke u 19. i početkom 20. stoljeća.
Pogledajte digitaliziranu izjavu kapetana Schnautza prilikom dolaska u luku Philadelphia 12.07.1880. u kojem potvrđuje istinitost svoje prijave da je u Trstu ukrcao dva putnika-emigranta i imena tih putnika u drugom dokumentu.

izjava kapetana Schnautza.jpg
izjava kapetana Schnautza.jpg (94.94 KiB) Pogledano 1969 puta

Bark Hrvatska, luka pripadnosti Segna (Senj):
lista putnika na barku Hrvatska.jpg

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4449
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Bark Hrvatska -Poschich (1874)

Post broj:#6  PostPostao/la Vežičanka » 8.2.2020, 08:42

Moćna, velika rijeka Mississippi završava svoj put razgranatom deltom i ulijeva se u Meksički zaljev. Rijeka svojim tokom donosi mnogo mulja, pijeska i šljunka pa je u prošlosti tuda bila otežana plovidba.
Sredinom 19. stoljeća inženjer James Eads došao je na ideju da se u delti naprave kanali s nasipima koji će se produbiti. To je omogućilo da voda tim tokovima brže teče pa se nanosi u kanalima nisu taložili na dnu. Time je omogućena lakša i brža plovidba deltom rijeke Mississippi. Kanali su nazvani Eads’ Jetties.

Eads' Jetties looking seaward.jpg
Eads' Jetties looking seaward.jpg (76 KiB) Pogledano 1772 puta

Kakve veze ima sve to s jedrenjakom Hrvatska?
Bark Hrvatska prvi kroz kanal na delti Mississippija
U knjizi “Twentieth century coast edition” je podatak da je bark Hrvatska bio prvi brod s teretom koji je prošao kanalom Eads. Bilo je to 17. travnja 1877. godine kada ga je kapetan John Walker teglio od New Orleansa do mora kroz Eads jetties.
Hrvatska je u knjizi pogrešno nazvana ruski brod, ali naravno to je bio naš hrvatski jedrenjak.
(Valjda je Amerikancima naročito nekad, sve što je zvučalo slavensko bilo rusko :D .)

Hervatska prva prošla kroz Eads' Jetties.JPG
Hervatska prva prošla kroz Eads' Jetties.JPG (34.67 KiB) Pogledano 1772 puta

Da je bark Hrvatska te 1877. zaista bio u New Orleansu, imamo dokaz u knjizi “Onput kad smo partili” – putovanje Liverpool – New Orleans:

putovanja barka Hervatska.JPG
putovanja barka Hervatska.JPG (121.82 KiB) Pogledano 1772 puta

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4449
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Bark Hrvatska -Poschich (1874)

Post broj:#7  PostPostao/la Vežičanka » 27.6.2020, 11:12

O sudbini i kraju jedrenjaka

U knjizi “Onput kad smo partili” R. Barbalić piše o kraju jedrenjaka Hrvatska, tada Poschich:

17. travnja 1909. doplovio je bark Poschich iz Kraljevice u Rijeku sa zapovjednikom barba Kuzmom.
23. travnja sastavljen je kupoprodajni ugovor, a 26 svibnja brod je isplovio prazan prema Draču – pod istim imenom ali pod turskom zastavom* i s novim zapovjednikom Jakubom Beyom.

*Pod turskom zastavom – mora da mu je tada luka upisa bila Drač u Albaniji – tada je Albanija bila pod Turskom.
U registru iz 1916. (stanje na kraju 1915.), luka upisa je Ulcinj –znači crnogorska zastava. Ulcinj je i tada bio dio Crne gore koja se oslobodila turske vlasti 1880. (zajedno s Ulcinjem)


Registar brodova 1916. Vidi se da je ostalo ime Poschich. Brod tada plovi pod crnogorskom zastavom, matična luka Ulcinj. Kao vlasnik je upisan J. Begh. (Beg)
Poschich registar 1916.jpg
Poschich registar 1916.jpg (49.38 KiB) Pogledano 566 puta

Ostala je još jedna uspomena – uljena slika u Ulcinju u kući Jakuba Beya, na kojoj je prikazan pod turskom zastavom, bijelo obojen, s još uvijek starim, ali pogrešno ispisanim imenom na plamencu srednjeg jarbola – Postic.

Slika iz knjige “Onput kad smo partili”. Prikazan je bark Poschich koji je nakon prodaje zadržao svoje ime, a na slici je pogrešno ime Postic:

bark Poschich.JPG
bark Poschich.JPG (252.88 KiB) Pogledano 566 puta

Zanimala nas je sudbina broda nakon prodaje Ulcinjanima. Prema kazivanju kapetana Rubinića, brod se oko 1912. godine nasukao kod Capo Malee, i bio je napušten.
Prema objašnjenju kapetana Dinka Franetovića, istraživača crnogorskog pomorstva, brod se na početku Prvog svjetskog rata našao u Aleksandriji, gdje je otkupljen da bi poslužio Englezima za prijevoz ratnog materijala. Na toj je dužnosti negdje propao, možda napušten zbog dotrajalosti!

U knjizi "Onput kad smo partili", u temi o barku Hrvatska/Poschich postoji dodatak o novijim istraživanjima o sudbini ovog jedrenjaka, koji je posve sigurno dodao Ivo Marendić (Barbalić nije bio živ za vrijeme izdavanja knjige):

…Bark nije nestao u vihoru Prvoga svjetskog rata, nego se preselio iz Riječkog u Genovski zaljev. Prodan je talijanskim državljanima i prešao pod talijansku zastavu. Upisan je u talijanski registar brodova i plovio je od 1916. godine s imenom Ovidio P. za tvrtku A. Perelli e Filli iz Livorna. Preprodan je 1924. godine brodaru Alessandru Baccardu iz La Spezie. Novo ime: Cheren. Brisan je nakon 58 godina plovidbe iz talijanskog popisa brodova (podatak ing. brodogradnje Ernesta Gellnera iz Trsta)

Ovdje je u talijanskom registru iz 1921. godine. Talijanski jedrenjak Ovidio P. ex Poschich:
registar 1921-Ovidio P..jpg
registar 1921-Ovidio P..jpg (177.07 KiB) Pogledano 566 puta


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Jedrenjaci

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost