U knjizi
Bare Poparića "Doživljaji hrvatskih pomoraca" nalazi se priča o barku imena Pace, čiji je zapovjednik bio Urpani Bonaventura a vlasnik Spiridon Gopčević:
U knjizi koja ima 11 priča, u priči naslova
"Žuta groznica na brodu" - Doživljaji kapetana Bonaventure Urpani (1854-1855),
Bonaventura Urpani kaže
(jezik u knjizi je originalni iz 1904.godine kad je napisana knjiga):
Za vrijeme ljutoga Krimskog rata zapovjedao sam jedan od ljepših brodova glasovitoga brodovlastnika Špira Gopčevića, koji je onako nesretno svršio. Moj je brod bio bark, a zvao se "Mir", t.j. talijanski "La Pace". I od svih brodova, što sam zapoviedao, izuzamši sadanji naš školski brod, taj mi se je najviše dopao; pa njegova slika*, kao i ona nesretnoga Gopčevića, visi uviek u mojoj sobi. Na brodu nas je bilo šestnaest ljudi; poručnik vodja, dvanaest mornara i "mali".
*tko zna gdje je sada ta slika ako još postoji- možda u Bakarskom muzeju ili u privatom vlasništvu?
Urpani Bonaventura neko je vrijeme bio zapovjednik školskog broda Margita.
Iz knjige „Poškropljeni morem“ R. Barbalića:
URPANI BONAVENTURA iz Bakra (14.VII 1828.-4. VIII 1900.) Počeo rano ploviti na bakarskim jedrenjacima. Ispit za kapetana položio 1853. godine, a od tada preko četrdeset godina na zapovjedništvu raznih jedrenjaka-
Pace, Giorgetto, Bartol, Maria S., Luka, Grad Zagreb, Trojednica. Prvi zapovjednik školskog broda bakarske nautike Margita do smrti. Bio je vrlo cijenjen u krugu bakarskih pomoraca.
Dalje slijedi tužna priča o jednom nesretnom putovanju barka Pace, iz kojeg se vidi kako je nekada život pomoraca malo vrijedio vlasnicima, najvažnije je bilo što više zaraditi na brodu, sačuvati brod, a pomorac se lako zamijeni.
Prepričat ću ukratko nastavak priče:Mjeseca svibnja 1854. jedrenjak
Pace je u Veneciji krcao žito za Englesku. Tek 40 dana nakon odlaska iz Venecije prošli su Gibraltar. U Engleskoj, iskrcavši teret dobili su nalog da odu za Cardiff gdje su trebali ukrcati razni teret za Južnu Ameriku. Ta vijest je među posadom primljena s velikim nezadovoljstvom jer je u Južnoj Americi vladala jaka zaraza žute groznice.
(Tu se vidi kako je najvažnija bila zarada i vlasniku i zapovjedniku - bilo bi logično izbjegavati u to doba J. Ameriku - op. Vežičanaka)Kapetan Bonaventura se prema vlastitom priznanju nije obazirao na pritužbe posade. Za njegove odsustnosti četiri mornara iz Boke Kotorske su pobjegla s broda ali su ih
(nažalost) brzo ulovili i pritvorili.
Kad su doplovili u Cardiff još četvero mornara je pobjeglo s broda.
(Ljudi su očito bili itekako svjesni velike opasnosti od zaraze, a koliko su imali pravo, vidjet će se na kraju priče).U Cardiffu su ukrcali nove mornare- Hrvata Filipa Antonovića, rodom iz Istre; dva Talijana imenom Amado i Bello, po jednog Grka, Španjolca i Irca.
Sedamdeset dana nakon odlaska iz Cardiffa uplovili su u Rio de Janeiro. Ubrzo su saznali da gradom hara žuta groznica. Bio je prosinac, ljeto na južnoj polutki zemlje, a po vrućini se ta bolest jače širi. Trebali su iskrcati teret i ukrcati vreće kave od 60 kg za Europu. Nadali su se to obaviti što prije, ne izlaziti s broda bez potrebe i tako izbjeći zarazu.
Kada su isplovili iz Ria, činilo se da je sve u redu, da su izbjegli žutu pošast. Ali samo za kratko je trajalo zadovoljstvo.
Ubrzo se teško razboljela od žute groznice prva osoba, a to je bio Filip Antonović, koji je bio oženjen i imao djecu.
Nakon nekoliko teških dana nažalost je umro.
Sad je bilo jasno da na brodu vlada zaraza, samo je bilo pitanje koga će pogoditi - možda sve, a brod će lutati kao Ukleti Holandez sam na pučini. Bili su daleko od svakog kopna.
Najcrnje slutnje su se ubrzo obistinile - redom su oboljeli i zatim nakon nekoliko dana umrli Irac, Španjolac, Talijani Amdo i Bello i Grk.
Teška agonija i neizvjesnost vladala je na jedrenjaku
Pace.
Ostala su živa devetorica članova posade, premalo za jedrenjak veličine kakav je bio
Pace. Ostalo je petero mornara, "mali", brodski vođa, časnik i zapovjednik Bonaventura Urpani.
Preostali preživjeli pomorci na jedrenjaku
Pace kleknuli su i pomolili se Majci Božjoj na Trsatu, okrenuvši se u smjeru Trsata.
Početkom ožujka stigli su do Gibraltara. Na sreću nitko više nije obolio na brodu. Na Uskrs 1855. godine bark
Pace spustio je sidro u tršćanskoj luci.
kapetan Bonaventura Urpani, slika iz knjige "Doživljaji hrvatskih pomoraca" , Bare Poparić:

- kapetan Bonaventura Urpani.JPG (92.64 KiB) Pogledano 4264 puta