Postao/la 01.06.1823. U Rijeci je uz nazočnost guvernera Urmenya svečano otvorena prva bolnica za duševne bolesti na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Naziv stare kapele prenesen je na novu, budući da je bolnica zadržala ime Gradska bolnica sv. Duha (Ospedale civico di Santo Spirito). Adaptacija tvornice voska i gradnja novih sadržaja trajala je nešto više od godinu dana.
Da se osvrnem na nekadašnju gradsku bolnicu (sv.Duh) koja je bila upravo na ovom mjestu (slika ispod) do 30 godina 20.st. Nevjerojatno , da se tu nekoć nalazila gradska bolnica te u dijelu tvorničkog vrta bila sagrađena bolnica za duševne bolesti (najstarija u nekadašnjoj Jugoslaviji). Sigurno ogromna većina Riječana ne zna da je tu prije bila glavna centralna riječka bolnica koja se kasnije preselila u prekrasnu zgradu nekadašnje Pomorske akademije o kojoj smo već pisali detaljno i sad se zove KBC Rijeka.
Pogledajmo šta je ostalo od nekadašnje gradske bolnice sv.Duha.
- nekadasnjagradskabolnic.jpg (267.33 KiB) Pogledano 3491 puta
Ostao je sačuvan jedino natpis (portal) na ulazu u glavnu zgradu tog nekadašnjeg bolničkog sklopa na kojem piše:
HOC
PUBLICUM PAUPERITATIS ASYLUM
IMPERANTE
LITUS MARIS HUNGARIC
FRANCISCO ÜRMENY DE EADEM
CAESARI AC REGI
CUBILIBUS ET AULAE CONSILIS
ANNO MDCCCXXIII
TU LAPIS
AERE PUBLICO PARATUK
IN EAVUM TESTARE
1954. prilikom adaptacije zgrade nije se nastojalo vratiti izvorni izgled.
Stjecište triju ulica. Stjecištu Ciottine ulice, Ulice Fiorella la Guardia i Ulice Pomerio stvara nepravilan krug koji se, do prije četrdesetak godina, nazivao CamPierijev trg (P/azza Cambieri). Trgu je dato ime po zaslužnom protomediku Gianu Battisti Cambieriju, dobročinitelju Bolnice sv. Duha i Sirotinjskog zavoda koji su od 1822. godine imali svoje sjedište u postojećem sklopu zgrada od kojih je najveći broj iskorišten danas za stanove.
Tijekom posljednje obnove sačuvane su građevine izgubile svoje bidermajerske značajke, no, bez obzira na to, to je još uvijek graditeljski sklop od posebnog povijesnog značenja za razvoj zdravstvene kulture, a i za urbanizaciju poteza između Andrejšćice i Brajde.
Zanimljivo je da je riječki Kapetanat počeo graditi te zgrade iz sredstava poreza za siromahe.
Francuska okupacija je iz temelja poremetila financijsko stanje u općini, koje se počelo naglo oporavljati nakon njihova odlaska.
Zahvaljujući zalaganju protomedika Gian Battiste Cambierija, 1821. god. kupuje se nova lokacija za staru bolnicu pa će ona preseliti u nekadašnju tvornicu voska.
Prva se stabilizacija osjetila tek ponovnim pripojenjem Rijeke Ugarskoj, odnosno vraćanjem vlasti kraljevskog Gubernija. Poduzetni i spretni guverner Primorja i civilni kapetan Rijeke Franjo Urmeny, a na inicijativu protomedika za tzv. Ugarsko primorje Giana Battiste Cambierija, djeluje na Kapetansko vijeće koje odlučuje 1821. godine da se za 10 tisuća fiorina otkupi na cesti za Brajdu zgrada bivše tvornice voska i vrt do nje, te da se još dogradi zgrada za duševnu bolnicu i kapelu sv. Duha. U tu je kapelu kasnije prenesena iz stare kapele sv. Duha, smještene na trgu pred Velom crekvom (Pul Vele crekvi, Piazza Duomo), istoimena oltarna pala, kvalitetan slikarski rad s početka XVII. stoljeća (sada u kapeli Sjemeništa).
Naziv stare kapele prenesen je na novu, budući da je bolnica zadržala ime Gradska bolnica sv. Duha (Ospedale civico di Santo Spirito). Adaptacija tvornice voska i gradnja novih sadržaja trajala je nešto više od godinu dana, pa je 1. lipnja 1823. godine uslijedilo svečano otvorenje bolnice i ubožnice u nazočnosti guvernera Urmeny.
Otkup zemljišta i zgrada bivše tvornice voska te novogradnje i prilagodba postojećih zgrada novoj namjeni stajalo je na koncu 20 tisuća fiorina.
Cijeli sklop bolnice i Sirotinjskog zavoda izgrađeni su razmjerno skromnim sredstvima, pa se može govoriti o klasicističkoj funcionlanoj arhitekturi.
1880. god. Bolnica Sv. Duha postaje samostalna ustanova koja ima svoj internistički, kirurški, psihijatrijski, kožno-venerični odjel i rodilište. Broji 184 bolesnička kreveta. Sestrinsku službu obavljale su sestre milosrdnice, a prvi direktor Bolnice bio je dr. Antonio Felice Giacich.
Riječka gradska bolnica nalazila se u tom prostoru (danas Ciottina ulica) do tridesetih godina 20. st. kada se počela postupno preseljavati u zgradu bivše Vojne pomorske akademije (danas Krešimirova ulica). U to impozantno zdanje, izgrađeno 1856. god. na zemljištu obitelji Ciotta, preselila se u potpunosti 1933. god. U prelijepom parku 1856. god. sagrađena je i neoklasicistička zgrada za stanovanje osoblja Vojne akademije. U tom starom zdanju danas je ljekarna i dio uprave KBC-a.
Poslije II. svjetskog rata Bolnica Sv. Duha mijenja ime u Opća bolnica Braće dr. Sobol, a 1975. god. postaje kliničkom bolnicom.
Uz bolnicu svako treba spomenuti malo više Giana Battista Cambieria .
TKO JE BIO GIAN BATTISTA CAMBIERI?
Cambieri je zaslužan za jačanje riječke bolničke infrastrukture gradnjom nove bolnice, postavljanje temelja suvremenoj zdravstvenoj zaštiti u Rijeci te podizanje razine zdravstvene zaštite, kao i njene dostupnosti građanima
Punim imenom Gian Batista Cambieri ovaj liječnik u Rijeci počinje službovati kao zreli 43-godišnjak, 1797. godine pa sve do svoje smrti 30. rujna 1838. godine. U Rijeci se Cambieri istaknuo kao pokretač suvremene medicinske znanosti, ugledan protomedikus Hrvatskog primorja i medicinski znanstvenik koji se posvetio proučavanju veneričnih bolesti koje su u to doba na ovom području poprimale oblike pandemije. Naime, na prijelomu 18. i 19. stoljeća u okolici Rijeke izbila je luetična epidemija, u puku znana kao škrljevska bolest koja je ponajviše zarazila Dragu, Krasicu, Kukuljanovo, i naročito Škrljevo pa tako je početkom 19. stoljeća u staroj riječkoj bolnici Sv. Duha postojao dermatovenerološki odjel, gdje je doktor Cambieri proučavao i liječio bolesnike od sifilisa i škrljevske bolesti. Upravo je Cambieri u svjetsku medicinsku literaturu uveo termin »morbus Skerlievo«, odnosno škrljevska bolest, koju se tada shvaćalo kao zaseban endemski entitet koji je prvi put uočen i opisan na Škrljevu.
Možda da bolje objasnim o čemu s eje radilo.
BLUDOBOLJA ZVANA ŠKRLJEVSKA BOLEST
U okolici Rijeke na prijelomu XVIII. i XIX. stoljeća izbila je luetična epidemija, u puku znana kao škrljevska bolest (znana i kao sifilis, vranc, franca, francuzljiva bolest, francuska bolest, pogana bolest, stidna bolest, vrenjak...). Naziv »morbus Scherlievo«, »male di Scherlievo« dao je dr. Giovanni Battista Cambieri, riječki patricij i dobrotvor, te protomedicus Hrvatskoga primorja.
Bludobolja je došla iz Bosne i brzo se raširila Vinodolom, Gorskim kotarom i cijelom riječkom okolicom. Zarazila je Dragu, Krasicu, Kukuljanovo, naročito pak Škrljevo. Za sve je, a kako drugačije, bila okrivljena neka prostitutka Margica pa su neki okrstili i bolest njenim imenom.
Drugi su pak kazivali da je bolest stigla s francuskim vojnicima tijekom Napoleonovih vojni i proširila se u doba Ilirskih provincija. No, istina je pak da je bolest postojala i prije dolaska Francuza i da se bolest nije prenosila koitusom već zaraženom odjećom i priborom. Stanovitu veneričnu bolest naši su ljudi imenovali imenom francuskim jer je u kolektivnoj svijesti naroda postojala predrasuda o promiskuitetu Francuza.
Podsjetimo, Rijeka je 1809. godine ušla u sastav Napoleonovih Ilirskih provincija
Osim što je liječio bolesnike čiji su bračni i izvanbračni nestašluci u ono doba bili pogubni za njihovo zdravlje, Cambieri je prije svega zaslužan za jačanje riječke bolničke infrastrukture gradnjom nove bolnice, postavljanje temelja suvremenoj zdravstvenoj zaštiti u Rijeci te podizanje razine zdravstvene zaštite kao i njene dostupnosti građanima.
Tri godine prije svoje smrti sastavlja oporuku kojom Gradskoj bolnici ostavlja 28.040 fiorina od čega je carskom odlukom poslije njegove smrti osnovana zaklada Fondazione Cambieriana. Od kamata spomenutog iznosa u Rijeci su se desetljećima podmirivali troškovi dnevnih pristojbi siromašnih bolesnika Rijeke što je nesumnjivo ispunilo Cambierijevu posljednju volju koju je iznio u svojoj oporuci, a to je »da milosrdno mjesto Riječke bolnice bude jedini i apsolutni nasljednik ovo malo imetka koji mi se našao u ovom gradu«
Kao uspomena na to dobročinstvo u predvorju Gradske bolnic postavljena je bista G.B.Cambierija , a ispod nje spomen natpis koji je glasio
I.B.Cambieri R (egio) PROTOMEDICO
Insigni Nosocomii Benefactori
Grati omnim ordinum cives P (atriae)
Oblit pridie cal (endas) octobr(i) an(no)
MDCCCXXXVIII
Iz tog natpisa doznajemo da je Gian Battista Cambieri , kraljevski nadliječnik , dobrotvor ugledne bolnice umro 1.listopada. 1838. godine.
Bistu je od mramora izgradio poznati riječki autor Pietro Steffanuti. Bista je 1945 uništena i sad se nalazi u muzeju grada Rijeke.
---------------------------------------------
Korištena literatura Kako čitati grad , Rijeka info 2006 te jedan mali isječak iz SUŠAČKE REVIJE broj 44.
Svaka ti čast. 
.... bo, kad ekonomista prevodi latinski 
