Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#1  PostPostao/la nikola » 11.9.2009, 14:11

Evo priče crkvice koja se nalazi u mome naselju.
Imate li kakve zanimljive činjenice, priču ili legendu vezanu za naš grad, nastavite.

Crkva Ecclesia Sce Marie de Schurigna (crkva sv.Marije)prvi se put spominje 2.svibnja 1437. te još jednom 14. ožujka1453. godine u spisima riječkog notara i kancelara A. F. de Reno. Dokument o razgraničenju iz 1554. g. navodi kako se od davnine pokraj ove crkvice održavagodišnji sajam, a godine 1544. cak je zabranjeno proštenje zbog cestih pogranicnih fizickih razracunavanja izmedu gradana Rijeke i Kastva, pod čijom se jurisdikcijom crkvica tada nalazila.
Buduci da se nalazi uz put, na plodnom zemljištu i na granici dvaju urbanih
središta, često se spominje u sudskim spisima.Beneficij Sv. Marije uživali su
pripadnici riječkog klera.
Tako znamo da je to pravo 1506. g. pripadalo Giacomu de Banisiis, a nakon smrti arhidakona Giacoma Giacominija 1571. g., nadvojvoda Karlo crkvu i posjede dodjeljuje riječkoj ubožnici, kasnije bolnici. U novije vrijeme, prije osnivanja župe Sv. Ivana Krstitelja na Škurinjama, o crkvi su skrbili riječki salezijanci. Crkva je prije 2.svjetskog rata bila poznata kao mjesto kojem su Rijecani hodocastili za blagdan Velike Gospe.

Slika
Zadnja izmjena: nikola; 29.9.2009, 19:31; ukupno mijenjano 1 put/a.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja

Post broj:#2  PostPostao/la nikola » 11.9.2009, 14:28

MORČIĆ-prepoznatljiv suvenir Rijeke i našeg kraja.Ovako piše na Wikipediji:

Kada se spominje "morčić", obično se misli na naušnice kao najčešći nakit antropomorfnog oblika; crna glava s bijelim turbanom, ali i na sam lik, tj. poprsje crnog čovjeka s turbanom, koji je ukomponiran i u druge vrste nakita (broševi, ukrasne igle, prstenje). Na stvaranje morčića velik je utjecaj imala Venecija koja je u 17. i 18. stoljeću bila opsjednuta Orijentom, pa je tako uz orijentalne začine, mirise, tkaninu, odjeću i nakit, u odaje bogatih venecijanskih patricija uvela paževe i sluge, odnosno crnce u orijentalnoj odjeći. To je potaknulo mnoge venecijanske zlatare da počnu izrađivati ukrasne igle u obliku crnca s turbanom, zlatnog poprsja, bogato ukrašenog dragim kamenjem, prozvanog "moretto". U isto vrijeme u Rijeci nastaje morčić, kao skromnija verzija "venecijanskog moretta" [1]. Zbog specifičnog izgleda, majstorske izrade te prihvatljive cijene, morčić postaje dio tradicionalnog ženskog pučkog nakita, ponajprije Riječanki.

Osim Riječanki, nose ga žene Grobinštine, Kastavštine, Vinodola, Gorskog kotara, nose ga na otocima Pagu, Rabu, Krku i Cresu. U Rijeci ga nazivaju i "mori", u Vinodolskom kraju "morči", u Kastvu "račini morci", a u Gorskom kotaru "morčeki". Ričinu morčića (naušnice) nosili su i sinovi jedinci, pomorci (po jednu u desnom uhu), te ribari kao zaštitu, odnosno hamajliju. Uz to morčići-naušnice označivali su društveni status i ekonomsku moć, te pripadnost primorskom kraju. Zbog svoje omiljenosti u svim društvenim slojevima, morčić je prihvaćen kao suvenir Rijeke.

O nastanku toga neobičnog nakita u našem kraju s likom crnca u bijelom turbanu postoje dvije legende:

* Prva seže u 16. stoljeće i ovako objašnjava postanak morčića:

"Turci su na Grobničkom polju. U gradu strah, jer od Turčina ništa dobroga - samo pljačka i palež. Već dugo se čuju vijesti o njihovim upadima u našoj blizini, o krvavim borbama oko Senja, u Perušiću... Svi muški su na kuli. Srčano odoljevaju napadima, sve je manje snage, a pomoći niotkud. Žene i djeca zatvorili se u kuće i mole za spas, za Božju pomoć. Kamenje neka s neba zatrpa zlo, živi da ostanemo! Opsada traje... dani prolaze i onda Božjom rukom vođena strijela odapeta iz ruke plemenitog Zrinskog pogađa sljepoočnicu turskog paše. Vidjevši da im je vođa mrtav, Turci se razbježaše poljem. Uto i nebo usliši molitve Riječanki, te se otvori i zatrpa Turke kamenjem. Na polju su ostali samo razbacani bijeli turčinovi turbani. Kao uspomenu na tu pobjedu, riječki su muževi svojim ženama dali izraditi naušnice-morčiće."

* Druga legenda s Pelješca kazuje:

"Jedna talijanska kontesa imala je crnu sluškinju koju je jako voljela. Darovala joj je slobodu, a kao uspomenu na nju dala je izraditi naušnice s njenim likom."

Slika
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja

Post broj:#3  PostPostao/la nikola » 11.9.2009, 22:30

Riječka mjesna povijest pamti legendu kada se godine 1296. pod trijemom sv. Vida nekoliko riječkih građana kockalo. Jedan od njih Petar Lončarić, možda pripit, a razjaren što je u hazardnoj igri kockajući sve izgubio, teško je opsovao i svetogrdno je bacio kamen na raspetog Krista. Tamo gdje je kamen udario drveno raspelo, ono je prokrvarilo, a pod bogohulnikom se rastvorila zemlja koja ga je progutala. Iz zemlje je ostala viriti samo svetogrdna ruka koja je bacila kamen na raspetog Krista. Tako nam to priča riječka legenda. Glas o čudesnom događaju za čas se razglasio po gradu, i od tada se ovo raspelo, kao čudotvorno, počelo još više častiti. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom "Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227." (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine).

Slika
Slika

A sada malo o svetom Vidu i vezi između njega i Rijeke

Sv. Vid se rodio u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kršćanin bio je mučen vjerojatno 304/305. godine pod carem Dioklecijanom. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Godine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Kult Sv. Vida zahvatio je snažno slavenske zemlje gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult Sventovida. Stoga su crkve Sv. Vida u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle Sv. Vid "sve vidi".

Sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a to je bilo moguće samo u južnoslavenskim jezicima, gdje sveti Vid "vidi" gdje njegovo ime glasi Vid, a ne Vit, Veit, Vito, Guido ili Guy. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu , katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv, on je postao i heraldički motiv najstarijeg riječkog gradskog grba. Sv. Vid postao je zaštitnikom Grada Rijeke, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski "Rika svetoga Vida", latinski "Terra Fluminis sancti Viti". Grad Rijeka je u znaku Sv. Vida - zaštitnika Grada živio vijekovima. Sv. Vid je bio utisnut i u pečate Grada i u ljudska srca. Brodovi su plovili pod njegovom zastavom, kućna vrata su se ukrašavala njegovim likom. Srednjovjekovna crkva Sv. Vid bila je malena, jednobrodna, romanička crkva s polukružnom apsidom iza oltara i s natkritim trijemom pred pročeljem. Dolaskom Isusovaca u Rijeku ona je postala njihovom crkvom. Godine 1925. Rijeka je postala sijelo biskupije, a godine 1969. i sijelo nadbiskupije i metropolije. Svečana reprezentativna isusovačka crkva sv. Vida postala je riječka katedrala.

Riječki sv. Vid danas je u najstarijem liku još uvijek sačuvan na Trgu pred Crkvom sv. Jeronima, gdje je uklesan 1509. godine na kamenom stupu za zastavu. Tamo je on fini i otmjeni mladi gospodin, plemić i vitez koji nosi mučeničku palmu u jednoj ruci, a grad Rijeku u drugoj.

Proslava Sv. Vida bila je oduvijek za Rijeku značajan blagdan. Još u XV stoljeću 15. lipnja Dan Sv. Vida slavio se na zaseban način. Procesija se kretala od crkve Marijina uznesenja (DUOMO) do crkve Sv. Vida. Prema povijesničaru Silvinu Giganteu u svetkovinama gradskog patronata sudjelovali su svi - od klera i gradskog političkog vrha do običnog puka. Vremenom, fešte su postale narodne pa se i proslava zaštitnika promijenila. Put kojim se procesija kretala bio je obložen tepisima, a u ulici Svetog Vida (danas ulica Andrije Medulića) bio je postavljen slavoluk. Procesija je uz pratnju glazbe išla od Duoma preko Scarpinoga trga (Jelačićev trg) i Korza na "Zeleni trg" (Koblerov trg) prema crkvi gradskog patrona gdje se održavala svečana misa. Svake godine održavala se i javna zabava na otvorenom u gradskom parku na Mlaci (Giardino publico). Isprepletenost crkvenog i svjetovnog u štovanju Sv. Vida u Rijeci ogledava se na svakom koraku.

Zahvaljujući trudu crkvenih i gradskih vlasti, Gradu je nakon dugih 45. godina, vraćen identitet zaštitnika. Točnije 1991. godine u Starogradskoj gomili, na Grivicama, Koblerovom trgu, Korzu i drugim dijelovima Grada Rijeke ponovno se za blagdan gradskog patronata probudio život. Rijeka je crkvenim svečanostima, te nizom kulturnih, sportskih, tehničkih i zabavnih manifestacija pokazala kako je mediteranski Grad prepoznatljiv po svojem zaštitniku i svecu. Od te godine obilježvanje blagdana iznova sadrži tzv. festum cori, odnosno unutrašnju ili crkvenu proslavu koju u potpunosti organizira svećenstvo i koja počinje svetim misama trodnevnicama, a završava procesijom i velikom koncelebriranom Sv. misom na Grivicama, te tzv. festum fori, odnosno vanjski ili pučki dio. Od tada Grad Rijeka svake godine obilježava Dan svoga zaštitnika - Sv. Vida, pa je 15. lipanj ujedno postao i Dan Grada Rijeke koji se svečano obilježava vjerskim i pučkim slavljem.
________________________________________________________________________
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja, istinite priče i legende

Post broj:#4  PostPostao/la nikola » 24.9.2009, 14:16

Legenda o nazivu Škurinja

Slika

Pisac i novinar Ivo Grohovac (1876 – 1914) rođen je u Grohovu koje je već i tada spadalo u Drenovu, tako da je i sahranjen na starom drenovskom groblju.
Slika


Bio je veliki borac za očuvanje hrvatstva i riječkog hrvatskog identiteta. U tadašnjem Riječkom novom listu u rubrici Negda i sada pod pseudonimom Tik – tak objavljivao je čakavski podlistak.

Izdavački centar Rijeka izdao je 1999. godine knjigu: Ivo Grohovac Riječanin, Negda i sada, podlistak (1913/14) iz koje je kopija članka o legendi nastajanja imena Škurinje.

Članak je objavljen u Riječkom novom listu br. 301, 17. prosinca 1913., a njegova kopija se može pronaći priložena ovome članku.

Slika

A kako je pisac bio sa Drenove, evo i dvije-tri sličice iz toga kraja:

Mlikarice z Drenove na graničnom prijelazu na Drenovi, koja je podjeljenja Rapalskim ugovorom.
Slika


Lijepe Drenovčanke u narodnoj nošnji.
Slika
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja

Post broj:#5  PostPostao/la nikola » 28.9.2009, 14:14

Kako su Zamećani obranili crkvu

Jedan anonimni kroničar, vjerojatno sudionik tih događaja, zabilježio je slijedeće:

“Poslije prvog svjetskog rata 1918. god. naši krajevi tamo do Bakra ostali su pod okupacijom Italije. God. 1923/24 po Rapalskom ugovoru, morala je Italija evakuirati neka mjesta. 28. siječnja 1924. prvi puta je jugoslavenska vojska došla u Zamet. Nakon toga postavljale su se oko Zameta, kao i ispod Kastva vrlo neprirodne granice. Zamet je bio jednim dijelom pod Jugoslavijom, a jednim dijelom sa Kantridom pod Italijom. Kad se doznalo da će doći komisija za razgraničenje, ljudi su to napeto očekivali. Bilo je oko jednog sata popodne kada su se djeca i žene vraćale iz tvornica kamo su svojima nosile objed. Vidjele su talijanske i jugoslavenske časnike, a s njima i civile. Odmah se znalo da je to komislija. Išle su žurno pred njima i usput obavještavale, brže bolje ljude po kućama. Pošto je ta komisija sve više prilazila gore od Kantride, skupilo se brzo oko njih dosta ljudi. Žene, djeca, ljudi, omladina, sve se to počelo buniti i protestirati, kad su došli do crkve na Zametu. Ni to nije bilo dosta, nego su htjeli i poviše crkve, tako da crkva ostane pod Italijom. Kad su to ljudi vidjeli, počeli su glasno protestirati, vikati i tjerati komisiju. Muški su se malo bojali, ali su zato ženske bez straha nastupale: “Naša je crkva, mi smo je podigli, mi smo je sagradili, nosite se, nosite se odavde!” I komisija je otišla. Od naših u civilu bio je general Milić i dok. Cukar. Sada istom kada su otišli, organiziralio se po cijelom Zametu, jer se znalo da će sutra komisija opet doći. Dogovorili su se: kada zvono zazvoni, da svi pritrče i nađu se na okupu. Tako je i bilo. Na glas zvona sve je trčalo pram crkve. Ali ovaj put sa komisijom došla je vojska i karabinjeri, te postavili kordon da ljudi ne mogu dolaziti blizu. Ali ljudi, osobito žene i omladina skakali su preko, vikali i prijetili neka se granica postavi niže da crkva ostane naša, a u rukama su držali kamenje i što je tko dohvatio. Tada je počela vojska, osobito karabinjeri, tjerati narod i lijevo i desno, udarat kundacima, mladiće vući za kosu itd. Narod nije popustio, osobito žene, muškarci su bili malo više otraga. Htjeli su uzeti cestu koja prolazi ravno kraj crkve. “Nećemo tu granice, nikad nije tu bilo granice, mi ćemo vam pokazati gdje je stara riječka granica”, vikali su. Komisija je pristala da im pokažu i oni su ih vodili dolje po putu do iznad željezničke pruge, i tu su postavili granicu.” (arh. župe)
Slika


A ovako je događaj opisao Ivo Jardas u svom Zborniku Kastavštine (str. 311)

"Komiišijon, Talijani i naši, stavjal je konfini tisuće devet sto dvajsetega leta. Zamećanki su udrile s kamenen i navraćale kumišijon se do štriki, po koj re železnica. Tako su zamecke ženske škapulale od Talijani školu, sokolanu, crekav i pećinu."
Slika

U spomen tog razgraničenja 1924. kad se Zamet odupro Italiji, pred crkvom je 1. ožujka 1925. otkriven spomenik, koji je tjekom drugog svjetskog rata srušen i do danas nije obnovljen, premda ovaj događaj snagom svoje poruke može biti na vječni ponos ne samo Zameta, već čitave Hrvatske.
Slika
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja

Post broj:#6  PostPostao/la nikola » 29.9.2009, 18:01

Nastanak imena TURNIĆ

O postanku imena Turnić postoji legenda na čakavskom narječju. Prije 150 godina zapisao ju je Ivo Grohovac Riječanin.

Inače, u starim pričama Turnić je mjesto tajanstveno na kojem je nekada bio stari grad koji se srušio pa su tu mnogi kopali i tražili zakopano rimsko blago.
I danas se, kaže legenda, kad je mjesečina i tiha noć, mogu čuti zvona s turna tog nekadašnjeg grada.

Legenda kazuje: " Pred puno let prišal je jedan gospodin s puno težaki pa su kopali saku nedeju. Našli su više kusih rimskega novca i žare pune ugljeni. Trebalo je zvat popa, aš da su to bili cekini zakjeti.
Judi povedaju da se na Turniće o pol noći, kad mesec lepo svetli, va lokvi vode vidi veli grad ki je tu bil i čuju zvona zvonit kot va Rimu".

Od ove legende do danas prošlo je puno vremena...
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja

Post broj:#7  PostPostao/la nikola » 29.9.2009, 18:08

Kako je Krimeja dobila ime

...Pa svi vi stari i novi Sušačani i Riječani znate o čemu se radi. To je dio grada kojim prolazite kad se spuštate od bolnice ili od igrališta (Orijentovog-o.p.) u grad - to je ona strma ulica koja nosi u našoj primorskoj sredini neobično ime - Krimeja. Da li ste se ikada zapitali kako je došlo do toga čudna, do toga neobična naziva - Krimeja.

"Krimeja" nije star, prvobitan naziv onoga dijela Sušaka što leži iznad željezničke pruge. To je područje bilo daleko izvan naselja - tamo su bili vinogradi, i u starini nije se zvalo "Krimeja" nego "Zagorje". ( :o )

"Krimeja" je novo ime, nastalo iz vica, iz šale, u prošlom stoljeću. Bilo je to nakon znamenitoga Krimskoga rata (od 1853. do 1858.), u kojem je Rusija u sukobu s Turskom težila da se domogne Carigrada i Dardanela i da istisne Tursku s Balkana... Taj rat - nazvan Krimski - jer su se glavne operacije vodile na poluotoku Krimu - zanimao
je cijeli svijet. Nakon duge i teške opsade, nakon 11 i pol mjeseci, pala je, godine
1855., glavna ruska utvrda Sevastopol. Događaj je postao upravo legendaran. Sevastopol i Krim postali su pojam i u našim krajevima.

Tih je godina na današnjoj sušačkoj "Krimeji" Adam Riccotti upravo gradio kuću, a kraj
kuće je - osobenjak! - podigao i malu kulu, minijaturu, igračku! - na kojoj je dao uklesati u onaj čas tako aktualan natpis: CRIMEA. Crimea - prema talijanskom nazivu za poluotok Krim. Natpis je djelovao u općem raspoloženju onih godina senzacionalno i privlačno i odonda su Sušačani stali nazivati Riccottijevu kuću "Krimeja", a po nazivu kuće ostalo je do danas i ime cijelomu onomu kraju.

Branko Fučić, Terra incognita, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997., str. 324.

Slika
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja

Post broj:#8  PostPostao/la nikola » 29.9.2009, 18:41

Rujevica


RUJEVIT - RUJ, RUJEVICA

Ruj znači sunčani vrh. Odatle je i ime Rujevici jer su njena brda u većini godine osunčana.Rujan upravo znači tamnocrven a znamo da je na Rujevici zemlja u nekim predjelima upravo te boje.

Rujevit je prastari balkanski sedmoglavi bog koji je oličenje sunca odnosno sedam toplih mjeseci. U korjenu imena ovog boga je zapostavljena stara riječ "rujan", što znači tamnocrven. U nekim slavenskim govorima riječi "rujevit" i *rujovit* imaju značenje istog pridjeva.

Rujevica je deminutiv od prastarog boga Rujevita.
http://rujevicadrzava.blog.hr/
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja

Post broj:#9  PostPostao/la nikola » 29.9.2009, 19:27

Plumbum

Iznad Martinšćice, na strani prema Sušaku, 1911. godine podignuta je talionica olova, zvana "Plumbum" (olovo).

Sagradila se na zapadnoj obali zaljeva na mjestu gdje je danas brodogradilište "Lenac" s lučkom instalcijom za prihvat brodova i istovar rudače kao i prenos rudače do talionice putem visećih vagoneta, koji su vodili i iskrcavali se na mjestu bivše ljevaonice "Vulkan". Poslije I. svjetskog rata talionica prestaje s radom, a taj kraj se i danas zove Plumbum.

Mjesto tadašnje topionice olova nalazi se na granici lučice "Grčevo i brodogradilišta "Lenac"
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23304
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#10  PostPostao/la Adamić » 4.10.2009, 23:55

PEHLIN-PECHLLIN-PEKLIN-PEHLJIN-PEHIN Naselje Pehlin smješteno je na istočnom dijelu Kastavštine.
Ne znamo koliko je naselje staro no podatke o prezimenu Host pronalazimo 1723. godine. Hosti su najstarije naselje pa se tako od 1819. godine spominje i Hostovska županija.Prema Matku Laginji Pehlin je dobio ime po nekoj porodici koja je vjerojatno bila tuđinska (Kočevari ili Nemci). No porodica je izumrla.Etnograf Ivo Jardas navodi da je ime dobiveno po "strpedeh" ali "pehjićeh" koji su tu rasli.
Naselje se razvijalo uz cestu, prometnicu između Rijeke i Kranjske (Ljubljane).To je prva i jedina ondašnja prometnica koja je 1717. godine proširena. Naselje nastaje uz cestu no i u par manjih zaseoka. Uz cestu su Pehlin; Antonići; Čubetići; Požarišče, a naselja Hosti; Pletenci; i Mihovilići malo su dalje od ceste.
Sve većim naseljavanjem u 18 stoljeću, te razvojem prometa naselje uz cestu dobiva veći značaj, tako da se gradi crkva, a kasnije u 20 stoljeću i škola.Pehlin je dugačak dva kilometra, proteže se od sada srušene crkvice Sv. Ivana do kapelice Sv. Antona. Na djelu Antonići sagrađena je crkva Sv. Jelene (Helene). U drugom svjetskom ratu je ista pogođena bombardiranjem, a početkom pedesetih godina srušena je do kraja. Od svih sakralnih objekata do dolaska franjevaca ostala je samo kapelica Sv. Antona, koja se nalazi na raskršću ceste za Štefani - Kastav. Promet se u to vrijeme odvijao kočijama i volovskom zapregom. Radi toga se uz cestu, a na mjestu gdje ima vode grade kuće i uređuju štale (Tončakovi , Kalićevi). Otvaraju se trgovine i gostionice (Biškupovi; Babini; Bačurkini; Franićevi; Vickotovi; Antonićevi). Osim starosjedioca dolaskom kranjaca i ostalih zapadnih naroda uz prezime Host; Saršon; Širola; Rubeša; Pilepić; Blečić dolaze Štefančić; Gril; Valenčić; Srok; Bezjak; Benaš.
Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, a razvijaju se i zanati. Zidar, stolar, kovač i pitur su zanimanja kojima se pretežno bavi stanovništvo. Puno je onih koji žive od zemlje i bave se poljoprivredom. Svoje proizvode prodaju na riječkim tržnicama. Stanovništvo se bavi i stočarstvom; uzgojem krava, ovaca, a kasnije i koze (Stanarovi, Ivešičevi).Kako je ovo rubno područje dviju država Austrije i Italije to je razlog razvoja naselja Dacija. Kasnijim razvojem geopolitičkih prilika nastaje granica između Kraljevine SHS i kasnije Jugoslavije i Italije.Buđenjem narodne svijesti, a i stvaranjem mogućnosti izgradit će se početkom 20 stoljeća pučka škola. Osniva se tamburaško društvo, te knjižnica.
Pedesetih godine započinje sa radom i mala škola koja prerasta u Dječji vrtić Pehlin. Razvija se kulturni rad , a obnavljaju se i stari običaji maškaranje (Pehinarski feštari). Šezdesetih godina prošlog stoljeća dolaskom stanovništva iz svih krajeva Hrvatske razvijaju se naselja: Blažićevo, Minakovo, Baretićevo, Turkovo, Plasi, Androv breg. Naglim razvojem dolazi do potrebe širenja osnovne škole koja se sedamdesetih godina i proširuje.
No to je već novija povijest.....
Ivan Miodrag Rudanović
Slika

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#11  PostPostao/la nikola » 9.10.2009, 21:29

KINO CROATIA


U razdoblju pred Prvi svjetski rat, kada su Rijeku, tada jednu od najvećih europskih luka, sve više počeli obilježavati oštri politički sukobi borbi su se priključili i riječki kapucini na čelu sa Bernardinom Škrivanićem. Kako bi ojačali svoje prohrvatsko djelovanje odlučili su izgraditi tiskaru koja bi bila sjedište njihove izdavačke aktivnosti, a time i širenja njihovih ideja.

Godine 1910. provedba projekta je prepuštena arhitektu Giovanniu Maria Curetu, te je do 1911. godine dovršen objekt u kojem se danas nalazi kino.
No u to pionirsko doba razvoja riječke kinematografije, kod kapucina nije bilo ni pomisli na takvu aktivnost – u zgradu su kapucini smjestili »Kuću dobre štampe« i »Tiskarski umjetnički zavod Miriam« u kojem će biti tiskan niz knjiga na hrvatskom jeziku, ali i »Riječke novine« - jedan od najprodavanijih dnevnih riječkih listova i glavna konkurencija Supilovog »Riečkog novog lista«.

Vrtlogu Prvog svjetskog rata nije izbjegla ni Rijeka u čemu je zgrada kina »Croatia« zauvijek postala dijelom svjetske povijesti!

Naime, neposredno nakon završetka rata u Rijeku na čelu kolone naoružanih legionara dolazi jedan od najznamenitijih pjesnika svog vremena - Gabriele D'Annunzio - sa namjerama koje nisu bile nimalo »umjetničke« – uništiti po svaku cijenu hrvatski element u Rijeci, a od Rijeke napraviti protofašističku talijansku tvorevinu!

U skladu sa navedenom idejom D'Annunzio je sastavio i svoj poznati koorporativni ustav »Talijansko regenstvo Kvarnera.

Nacrt novog uređenja Slobodne Riečke Države«, jedan od prvih europskih fašističkih dokumenata, te je on tiskan upravo u tiskari »Miriam«, dakle zgradi kina »Croatia«!


Hrvatski kapucini pak, zajedno sa Škrivanićem, protjerani su, a njihove knjige na Žabici spaljene, a zgradu preuzimaju talijanski kapucini sa čijim dolaskom počinje njena kinematografska povijest - 1923. prostor je adaptiran u »Teatro Capucini« u kojemu se povremeno održavaju manje kazališne priredbe i predavanja uz projekcije, a 30. prosinca 1928. u najavi projekcije filma »Pećina krokodila« bivša tiskara se po prvi puta naziva kinom – »Cine San Giorgio«. Sljedećih osamdeset godina kino će opstati, ali naziv neće.

Nakon Drugog svjetskog rata Rijeka je ponovno bila u središtu političko – ideoloških borbi u kojemu je svoje mjesto imalo i kino – dolaze partizani, uspostavlja se komunistička vlast, a naravno, prema običajima naših prostora, prvo se je trebalo promijeniti imena – »San Girogio«, nakon imena crkvenog sveca, postaje ni manje ni više nego sjedište nove države – »Beograd«!

Naposljetku, došla su i promjene 1991. godine, a time i naziv koji je valjda morao što jače izbrisati prethodni, pa je tako kino postalo imenjak sa samom državom – rođena je »Croatia«. Nadajmo se da je krug zatvoren.
prepisan dio sa facebook-a,autor: Kristijan Benić
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#12  PostPostao/la nikola » 9.10.2009, 21:40


KINO "TEATRO FENICE"


1881. godine demontirano je staro gradsko kazalište "TEATRO CIVICO", a na njegovim ostacima sa strane partera podignut je jedan red loža i cijelo kazalište je natkriveno tendom.

Ovo natkriveno kazalište dobilo je ime "TEATRO FENICE" i u njemu su održavane operne, operetne, dramske i cirkuske predstave. U ovakvom obliku radilo je sve dok nije donesen dekret Gradskog magistrata o rušenju uz obećanje da će Rijeka u narednih nekoliko godina dobiti jedno od najljepših kazališta u Europi pod imenom "TEATRO FENICE".

Kod izbora lokacije novog kazališta odlučeno je da to bude isti prostor na kojem se nalazilo staro kazalište "TEATRO FENICE" tj. na zemljištu vlasništva RICOTTI-a. Ovo zemljište zahtijevalo je istovremeno i izgradnju četiri prilazne ulice.

Prihvaćene projekte izradili su arhitekti TRAXLER i CELLIGOJ.

Radovi na rušenju starog kazališta i kopanju za temelje novog kazališta započeli su 20.svibnja 1912. godine.
Gradnja temelja započela je 2.svibnja 1913. godine, kako bi novo kazalište "TEATRO FENICE" bilo potpuno završeno 1.svibnja 1914. godine.
Novo kazalište koštalo je cca 1.200.000 kruna, a prvi direktor bio je Mario Ricotti.

Mora se znati da su samo vanjski zidovi građeni ciglom, zbog promjenjivosti vanjske temperature, dok je sva ostala građevinska konstrukcija koju je podigla firma WEISS-WESTERMAN iz Trsta od armiranog betona.
Radovi su se izvodili pod vodstvom ing. Sigmunda Weissa , koji je zgradu dovršio prije određenog roka.
Željezna krovna konstrukcija rad je firme LAJOS MARKUS iz Budimpešte.
Konstrukcija (drvena) pozornice i prostore ispod nje, te drvene konstrukcije ispod željeznog krova povjerena je poznatom kazališnom stručnjaku ANTONIO STANCICH-u iz Trsta, koji je izradio i harmoničnu kutiju za orkestar.
Glavni unutarnji radovi izvedeni su kako slijedi:
- firma KELUA iz Budimpešte - RASVJETA
- firma CSERMLEY i SELVA iz Rijeke ALARMNI UREĐAJI I ZVONA
- firma KARL BINDER iz Ljubljane - STOLARKI RADOVI
- firma PIETRO VIDALI iz Trsta - ŽELJEZNI ZASTOR
- slikar GIACOMO ROSSI iz Trsta - OSLIKAVANJE PLATNENOG ZASTORA
- prva Riječka tvornica parketa- POSTAVLJANJE PARKETA U KAZALIŠTU I U SALI
ISPOD PARTERA
- firma ARTUR KLEIN iz Rijeke POLAGANJE AZBESTNE PODLOGE
- firme GIUSEPPE GREINER,
GISUEPPE PADOVANI,
KOPRIVNIKAR i DORICICH ,
BERNARDO BRAUN iz Rijeke - TAPECIRANJE, FARBANJE i POKRIVANJE
KROVA

Kazalište "TEATRO FENICE" je svečano otvoreno operom "TOSCA" G. Puccinia i "KRABULJNIM PLESOM" G. Verdia 2. svibnja 1914. godine.

Od 2.svibnja 1914. godine do 1924. godine "Teatro Fenice" je samo kazalište, a od 1924/1925. god. je i kazalište i kino za koje je na pozornici izgrađena projekciona kabina s 2 projektora "Prevost" koji su 1930. god. Prilagođeni prikazivanju zvučnih filmova.

Poslije II svjetskog rata izmijenjen je naziv u kino "Partizan" i kino je za javnost povremenim projekcijama proradilo početkom 1946. god. (operater Giovanni Scrobogna), a 1947. godine ušlo u sastav novoosnovanog poduzeća" Gradsko kinematografsko poduzeće".

1952. god. sagrađena je današnja projekciona kabina na balkonu radi prelaska sa indirektne projekcije na direktnu projekciju za koju je potrebno specijalno platno koje ne propušta snop svijetla gledateljima u oči i ujedno su montirani novi projektori Iskra NP 2.

1957. godine počelo se s prikazivanjem CINEMASCOPE filmova sa četvero kanalnim magnetskim tonom (do tada svjetlosni jedno kanalni ton) kao i sa PERSPECTA tonom (dirigirani ton).

Prvi prikazani film u CINEMASCOPU sa svjetlosnim tonom bio je američki film "Do pakla i natrag" (16.travnja 1957.).

U ljeto 1957. godine ugrađeni su tonski uređaji za magnetski ton i prvi film prikazan u toj tonskoj tehnici bio je "Carmen Jones" (u 8 ili 9 mjesecu 1957.)

1970.godine montirani su projektori "Meopta 70/35" za TODD-ao sistem i prvi film u toj tehnici "Grand Prix" prikazan je 9.svibnja 1970. godine.

l971.godine vršena je potpuna rekonstrukcija dvorane u sadašnje stanje. Za vrijeme radova kino je prestalo s radom samo jedan dan zbog montirane skele ispred pozornice i platna .

1985. godine ugrađen je novi DOLBY-STEREO tonski uređaj.
1991. godine vraćeno je staro ime "TEATRO FENICE".
1999. godine ugrađen je najnoviji DOLBY-DIGITAL tonski uređaj.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#13  PostPostao/la nikola » 9.10.2009, 23:06

PRVI SNIMLJENI MATERIJAL U RIJECI

Filmske projekcije u Rijeci, najavljene u lokalnom tjedniku na mađarskom jeziku „Magyar Tengenpart“ 20. rujna 1896., nisu se održale zbog kvara na uređaju.

1899. godine u Rijeci poduzetnik Johan (Giovanni, Jean, Ivan) Bläser prikazivao i vjerojatno sam snimio film „Korzo“ u Rijeci, a prikazivan je u više gradova.
Tijekom 1902. godine mađarski snimatelj Bela Zitkovski je za Uraniju iz Budimpešte snimio film „Na vodama Kvarnera“, ambiciozniji rad s dijelovima: "Snimka iz brzog vlaka dolaska u Rijeku""Riječki korzo""Vađenje potopljenog broda Ika iz mora""Zalazak sunca".
Nakon toga snimio je više filmova duž jadranske obale. Tijekom ljeta 1903. Stanislaw Noworyta je snimio film "Plaža u Crikvenici", a krajem godine Johan Bläser prikazuje filmove "Riječka luka 2", "Porinuće Szigetvara u brodogradilištu na Uljaniku", "Isplata mornara na brodu Radetzky" i "Mornari se zabavljaju na palubi jednog broda".
Nažalost, filmovi, kao i prethodne snimke, nisu sačuvani.
E pa šteta, bilo bi uzbuđenja kod gledanja tih filmova!

Kasnije, 1909.godine snimljen je prvi igrani film u Rijeci, Ruski razbojnici pljačkaju Narodnu banke Fiume(po istinitom događaju).
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23304
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#14  PostPostao/la Adamić » 9.10.2009, 23:47

Bas me zanima riječka kinematografija,volio bi pogledati neki prastari dokumentarac koji se tiče našeg grada. Valjda ima koji sačuvani :ne znam:

Od svih je zanimljivosti mozda najzabavnija anegdota o pravom filmskom Tarzanu, Johnnyu Weissmulleru, koji je živio u Rijeci! Doduse, proveo je ovdje samo kratak djelić svoga djetinjstva.
Slika

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#15  PostPostao/la nikola » 22.10.2009, 17:40

Nastanak imena ŠKOLJIĆ



Mnogi Riječani ne znaju da toponim Školjić spada u jedne od najstarijih naziva u gradu. U upotrebi je bio još u srednjem vijeku. U davno doba Rječina se ulijevala u more na prostoru današnjeg Školjića i Tvornice papira, tvoreći zaljev podno Trsata. U najranijim vremenima luka se nalazila na području današnje Fiumare, a stalnim nasipavanjem nastaje Brajdica odnosno Delta. Do 1855.g. glavni tok Rječine bio je Mrtvi kanal.

vidi se izgradnja nasipa za željeznicu
Slika


Velika riječka povjesničarka, pokojna Dr. Radmila Matejčić pisala je o Školjiću u svojoj knjizi "Kako čitati grad": "Rječina je kraška rijeka, na putu od svog izvora prima potok Sušicu koji nakon topljenja snijega ili obilnih kiša strahovito nabuja i sa sobom ponese velike količine pijeska i kamenja s Grobničkog polja. Sav se taj materijal Rječinom kotrlja nizbrdo prema moru pa kad nakon niza prepreka ona stigne kod Zvira, u ravnici poteče laganije, a pijesak i otpaci se počnu taložiti, i stvarati "otočiće", nakupine oko kojih je rijeka stvarala rukavce, a na samom ušću se nagomilao najveći među njima, u izvorima nazivan "Otočac" i "Školjić ili Scoglietto". Na tom dijelu, koji se može smatrati prvobitnim ušćem Rječine, miješala se morska voda s Rječinom, te se u jednoj darovnici, kojom knez Martin Frankopan 1431.g. godine poklanja trsatskim fratrima posjed, za to područje upotrebljava naziv "lago marino – morsko jezero".

Školjić 1890, po dolasku željeznice
Slika


Mali riječni otočić naplavina, otprilike na području današnjeg parkirališta na Školjiću i “Autotroleja” naši stari u to davno doba počeli su zvati Školjić, i naziv je ostao do današnjih dana.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Sljedeće

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost