Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#211  PostPostao/la nikola » 14.9.2010, 21:10

salsoul napisao:Trebam pogledati malo forum Fiume, ali mislim da je i prije rata postojalo riječko pivo...

Kojeg rata?
Misliš prije 60-ak godina?
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#212  PostPostao/la gost » 14.9.2010, 21:28

Da, prije 45-e, šta nije bila neka reklama pod " natpisi i reklame"?

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#213  PostPostao/la nikola » 14.9.2010, 21:48

Hm, da kao da se nešto sijećam...
Ma mora da je bilo domaćega piva prije, iako je tradicija ovog kraja vino i bevanda. :piti:
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Janko Vuković pl. Podkapelski - prvi hrvatski admiral

Post broj:#214  PostPostao/la gost » 16.9.2010, 22:11

Neki dan prošao sam kroz Jezerane, malo mjesto iza Brinja na putu za Ogulin. Stao sam uz dućan, kad tamo na kući stoji ova spomen-ploča! Zainteresiralo me, pa ću s vama podijeliti nešto podataka o našem prvom hrvatskom admiralu - koji je studirao u riječkoj Akademiji ...

Jezerane1.jpg
Jezerane1.jpg (252.79 KiB) Pogledano 647 puta

Jezerane2.jpg
Jezerane2.jpg (162.99 KiB) Pogledano 647 puta

U samu zoru, 1. studenoga 1918. godine, odjeknula je eksplozija na boku carskog bojnog broda “Viribus unitis”. More je nezaustavljivo nadiralo kroz otvoreno grotlo i ponos Austro-Ugarske flote krenuo je na svoju posljednju plovidbu prema dnu pulske luke.
Ali, to više nije bio brod mornarice poražene u ratu. Na njemu se vijorila hrvatska zastava i zapovjednik mu je bio Hrvat porijeklom iz Jezerana, Janko Vuković pl. Podkapelski, nedugo prije toga unaprijeđen u admirala...

Prvi svjetski rat bližio se svome kraju. Carskom odlukom 30. listopada 1918., cijela flota Austro-Ugarske ratne moranarice predana je Narodnom odboru vijeća SHS u Zagrebu, odnosno novostvorenoj državi SHS. Dotadašnji zapovjednik carske flote admiral Horthy, Mađar, predao je dužnost kapetanu Janku Vukoviću, Hrvatu.

Svjestan situacije i gubitka rata, Horthy je bio zbunjen time što se nekad snažna država raspala u sitne komadiće i čiji su vojnici, pripadnici raznih naroda, sada odbacujući odore grabili svojim domovima daleko odavde.
Tako se desilo da je ta snažna flota postala samo hrpa usidrenog brodovlja, sa nedovoljnim brojem mornara i stručnog osoblja. Pored toga, preostali mornari su se dodatno razjedinili formirajući “divlje odbore” tj. komitete, označavajući to crvenim zastavama i crvenim trakama na odorama.
Do tada službeni njemački jezik, zamijenio je jezik pojedinog naroda, čiji su pripadnici okupljeni u grupice među sobom komentirali situaciju i dogovarali planove za neizvjesnu budućnost.
O nekoj obrani brodova ili isplovljavanju nije moglo biti ni riječi.
U takvoj konfuznoj situaciji se našao kapetan bojnog broda Janko Vuković.

Primivši zapovjedništvo, suočen sa mnogobrojnim problemima u nastojanjima da organizira kakvo-takvo funkcioniranje, Janko doznaje kako ga je Odbor mornara spontano i jednoglasno imenovao kontra-admiralom. Između ostalog, izabrali su ga zbog njegova velikodušja i hrvatskog jezika kojim im se znao obratiti i koji su ga zbog toga između sebe zvali “naš Janko”.
Došavši kući, gdje su ga čekali supruga Ela i sin Metel, priopći ženi kako je car predao flotu narodnom vijeću SHS.
Za Elu, Njemicu, to je bio šok. Sanjala je o vili na brežuljku, muževom promaknuću u admirala carske flote, ulasku u svijet privilegiranih, svijet bliskih Caru...
A sada je sve to nestalo sa Jankovim jednostavnim rječima. Vidjevši njezino razočaranje, Janko je odlučio da joj ništa ne kaže o svom neslužbenom promaknuću. Kada je te večeri napustio dom, na Elino pitanje kada će se vratiti, odgovorio je - “ne znam”.

Nakon jutarnjeg sastanka u gradu 31. listopada 1918., brzim čamcem Janko je doplovio do admiralskog broda “Viribus unitis”. Penjući se stubama na brod, susreće admirala Horthya, nekadašnjeg ratnog sudruga, sada čovjeka zaokupljenog svojim mislima i svojim brigama.
Dva admirala se pozdrave, vojnički, jedan bez vojske i domovine, drugi sa dezorganiziranom vojskom i novom državom.
Na brodu je već čekalo izaslanstvo Narodnog vijeća SHS iz Zagreba, a koje čine pjesnik Ante Tresić Pavičić, Vilim Bukšeg i Ivan Maria Čok.
Pristigli su noć prije, u nastojanju da čim prije preuzmu flotu. Danas će to obaviti i formalno, te imenovati zapovjednika. Upoznajući se sa časnicima, došavši do kapetana Vukovića, Ante Tresić, rođeni Hvaranin, oduševljen Ličaninom pred njime odluči da ga imenuje zapovjednikom flote i admiralom.
Na popodnevnom sastanku u admiralskom Kasinu, to imenovanje je dobilo i službenu potvrdu.

viribusunitis1.jpg
viribusunitis1.jpg (15.27 KiB) Pogledano 647 puta

"Viribus Unitis"

Radio stanice s velikih brodova u pulskoj luci 31. listopada 1918. od zore do mraka odašilju u svijet vijest da je sveukupno ratno brodovlje Austro-Ugarske ratne mornarice u rukama nove Države SHS.
Prema zapisu talijanskog kontraadmirala Silvia Salza, talijanska mornarica vijest je zaprimila u 21 sat navečer, a u 21.52 i vijest da je na admiralskom brodu “Viribus unitis” podignuta hrvatska zastava.
Reakcija stožera talijanske flote bila je da se hitno pošalje torpiljarka 65 P.N. sa posebnom zadaćom -potopiti “Viribus unitis”.
Odabrana su dvojica diverzanata: Raffaele Paolucci i Raffaele Rosseti.

U međuvremenu je u Puli, u zapovjedništvu stare flote ustrojeno novo, na ulicama je narod već počeo slaviti. Međutim, časnicima u zapovjedništvu i izaslanicima Narodnog vijeća još nije bilo do slavlja.
Svjesni kritične situacije, odgovarajući na nečije pitanje što će biti ako Talijani odluče ući u pulsku luku, Tresić reče kako na njih treba pucati.
No kako, kada je većina topnika pobjegla svojim domovima a među ostatkom mornara je vladalo gotovo rasulo?
Tresić nije ni sumnjao da jedino novi zapovjednik flote može organizirati kakav-takav red. Pitajući Vukovića može li to učiniti i kakva mu pomoć treba, odlučuju ukinuti mornarske komitete. I dok su tako raspravljali o potrebitim pitanjima, kako pokrenuti i spasiti flotu, talijanska torpiljarka se neumitno približavala hrvatskoj obali i svom cilju.
Sastanak je kasno završio, a došavši u svoju kabinu, Janko nije mogao niti pomisliti na san. Stotine pitanja se vrte po glavi. Jednim potpisom promijenio mu se cijeli život, stotine ljudskih sudbina sada ovise o njemu.
Prisjeća se Jezerana i Kapele, svojeg djetinjstva... pravljenja malenih jedrenjaka na poplavljenom jezeranskom polju... očevog Putala na kojem je jahao... Nade Milinović, svoje mladenačke ljubavi...

U dva sata po ponoći, dok su novog admirala pritiskale brige, dvojica su talijanskih diverzanata sa svojim smrtonosnim teretom - “pijavicom” - izumom jednoga od njih, plivali prema osvijetljenom admiralskom brodu. Do zore će u hladnom moru plivati gotovo osam sati.

Bio je petak 1. studenoga 1918, svitanje je dolazilo s kišom. Janko začuje kucanje na vrata njegove kabine. Otvorivši ih, ugleda gomilu mornara koji su držali dvojicu spodoba u gumenim ronilačkim odijelima. Vođa palube ih je uočio kako plivaju oko broda te su ih uhvatili. Na Jankovo pitanje tko su i o čemu se radi, jedan od dvojice ronioca reče kako je brod u izravnoj opasnosti.
Nije htio odgovoriti o kakvoj je opasnosti riječ.
Janko ga upita da li su i drugi brodovi i ljudi u opasnosti, na što diverzant odgovori: “Ne. Samo je admiralski brod u opasnosti.” Primjetivši kako ronioc zagleda u sat što mu je visio oko vrata, Janko u trenu shvati o čemu se radi te zagalami na talijanskom:
“Ma čovječe, to su ludosti, rat je ovdje završen! Tu više nema Austro-Ugarske! Na brodu je naša zastava, o tome smo obavijestili i naše saveznike. To znade i vaša mornarica!”
Rosetti se začudio jer o tome nije imao pojma, te naposlijetku reče: “ja zapovijed ne mogu mijenjati, a propast je na pomolu.”

Admiral Vuković je smjesta dao zapovijed da se brod počne napuštati. Nasta strka, metež. U svom tom kaosu, kao i uvijek mirnog Vukovića, talijanski diverzant zamoli da ih pusti otići s broda (!).
A Janko mu je to i odobrio te jednom mornaru u već pripremljenom čamcu za spašavanje pokazao da pokupi i njih dvojicu. Svjestan kako će se uskoro dogoditi nesreća, nastojao je staloženo organizirati napuštanje broda, istovremeno smirujući mornare koji su htjeli zatući dvojicu talijana.
viribusunitispotonuce.jpg
viribusunitispotonuce.jpg (29.01 KiB) Pogledano 647 puta

Potonuće broda "Viribus Unitis"

Stojeći tako na krmi broda, zajedno sa Dragutinom Valušnigom, prene ih strahovita eksplozija na boku broda, mlaz mora šikne u vis i brod se poče naginjati na desni bok. Nastade još veća strka i metež, mornari izničući iz utrobe broda, u odorama i bez njih skaču u hladno more pulske luke. Padaju jedni po drugima, plivaju prema obali, more guta prve utopljenike... vika, psovke, užasnuti krici iz broda i oko njega.
Brod se prope krmom, a teške topovske turele kliznu iz svojih ležišta i uz glasnu lomljavu sruše se u more i po mornarima što plivaju oko broda. Valušnig, držeći se za ogradu viče i moli Janka da i on s njime skoči s broda jer je sve gotovo. Janko mu odgovori kako će pogledati još naprijed, znajući kako u brodu još ima mornara. I ode.
Ne čekajući više, Valušnig skoči u more, dok je plivao prema spasu, okrene se i vidje brod da se prevrće i kako jedna otkinuta metalna greda udara Janka u tjeme.
Admiralski brod “Viribus unitis” pođe prema svom počivalištu na dnu pulske luke sa sobom noseći stotine mornara i jednog admirala - Janka Vukovića Potkapelskog, našeg Jezeranca, našeg Janka.

Potonućem broda “Viribus unitis” završila je era jedne monarhije. Brodovlje je podijeljeno između 6 država pobjednika u ratu, a talijanski tisak je slavio “neizmjernu hrabrost” i “junački pothvat” dvojice diverzanata, ne mareći za činjenicu da brod nije više pripadao floti koja je ratovala na suprotnoj strani, već savezničkoj i da tu nije više bilo nikakve stvarne prijetnje.
Dvojicu “junaka” su u Puli vodili od ispitivanja do ispitivanja da bi na kraju bili pušteni.

Nešto kasnije Raffaelo Rosetti, napisao je priču “Contro la Viribus unitis ” sa ovim uvodnim riječima:
“Posvećujem ove stranice uspomeni Janka Vukovića pl. Potkapelskoga, kapetana bojnog broda Carske i kraljevske Austro-Ugarske ratne mornarice, posljednjeg zapovjednika broda ”Viribus unitis“, ratnog protivnika koji mi, umirući, ostavi nezaboravan primjer plemenite ljudskosti. Neka vrijedi spomen da se napišu nedostojne Njega ove stranice istine i gorčine.”

Činjenica da je Rosetti naveo staru dužnost i čin Janka Vukovića Potkapelskog samo pokazuje koliko ga je zapravo mučila spoznaja da je ubio mornare koji s njegovom državom više nisu bili u ratu i čiji ih je zapovjednik, admiral, posramio svojom plemenitošću.
Ovaj kratki zapis o događaju iz davne 1918. godine je podsjetnik na jednog istaknutog pojedinca iz našeg kraja i malo prisjećanje na bogatu povijest brinjskog kraja, koje završavamo pasusom iz knjige “Admiral” Stjepana Vukušića, što je poslužila za ovaj tekst:
“Jankov ponos, moćno i skupocjeno brodovlje, uskoro će - preko 98% - završiti u šest pobjedničkih država, u dalekim tuđim lukama po sredozemlju, Atlantiku i Crnome moru.
Tu u pulskoj luci, ostat će na morskome dnu samo admiralski brod Viribus unitis, Jankov živi grob.
Taj se neće ni s kim dijeliti”

Životni put Janka Vukovića pl. Potkapelskog

Janko Vuković pl. Potkapelski rođen je u Jezeranima, pokraj Brinja 1872. godine, od oca Stjepana i majke Berte kao i njegova sestra Dragica. Osnovnu školu je završio u jezeranskoj erarskoj školi, sagrađenoj još 1832. godine.
Na daljnje školovanje otišao je u osiječku realku, unatoč svojim željama o primorskim gradovima poput Senja i Rijeke. U Osijeku je na Dravi naučio sve o plovidbi te je tako i ispekao zanat za Vojnu pomorsku akademiju u Rijeci. Kao kadet je brodom Fažana oplovio svijet nakon čega je ušao u službu u K.u.K. Kriegsmarine.
Unapređenjem nakon događaja 30. studenoga, postao je prvi hrvatski admiral u povijesti.

Kako su Vukovići stekli plemićku titulu?

Prema predanju, između 1618. i 1624. godine, u Češkoj kojom bijesni tridesetogodišnji rat, pred šatorom u kojem je spavao začetnik tog rata Ferdinad II Habsburg, češki i hrvatsko-ugarski kralj, stražario je jedan od onih što ih zovu Krovaten ili Krabaten, vojak iz Like - Vuković iz Jezerana. Čuvao on mirni carski san, kad je primjetio kako se neprijateljska izvidnica prikrada šatoru. Ocijenivši da nema vremena za uobičajen postupak uzbune, iz sveg glasa zakukuriče kao pijetao u zoru, na što ostali vojnici poskakaše u uvjerenju kako je došla zora, te se uplašen neprijatelj razbježi.
Još istog dana car je pred postrojbom pohvalio Vukovića, dodijelio mu visoki vojni čin i željeznu krunu, a time i viteško plemstvo sa titulom Podkapelski. Povrh svega, još mu je podario i mač sa tri draga kamena na dršci, safirom, smaragdom i ametistom.

Otuda na obiteljskom grbu Vukovićevih kruna s koje se uzdiže pijetao, kao spomen na kukurikanje što je caru spasilo život.

Gdje se još može saznati o admiralu Vukoviću?

...Postoji malo zapisa, uključujući i internet (a mi smo ovime prekinuli tu statistiku!)
U globalu, događaj potapanja Viribus unitisa i događanja sa Vukovićem opisani su u dvije knjige: “Admiral” Stjepana Vukušića, pisca rođenog u Stinici pokraj Senja i “Stijeg” Ivana Katušića.
Dok se knjiga “Stijeg” bavi dokumentiranim i faktografskim istraživanjima, knjiga “Admiral” je roman koji opisuje Vukovićev život; djetinjstvo, školovanje i posljednje trenutke.
To je roman koji se pročita u dahu, pa ga toplo preporučujemo.

gost1
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#215  PostPostao/la gost1 » 17.9.2010, 09:57

Je li bila "legenda" o posljednjem počivalištu Lavala Nugenta?

Laval Nugent je, kao što je poznato, bio sahranjen u sarkofagu u mauzoleju "Mir junaka". Isti je mauzolej udomio i posmrtne ostatke njegove kćeri, nakon smrti koje je cijeli kompleks gradine na Trsatu bio zapušten. Bez obzira na to, sarkofage nitko nije dirao sve do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada se krenulo s restauracijom gradine, a usput se odlučio i provjeriti sadržaj sarkofaga u mauzoleju. Valjda je ekipa očekivala naći ne znam kakvo blago...
Sad zalazimo u područje legende. Navodno se nakon otvaranja Lavalovog sarkofaga pred unezvjerenim pogledima "pljačkaša grobova" pokazalo Lavalovo tijelo, netaknuto raspadanjem, odjeveno u najraskošniju feldmaršalsku uniformu, lica strogog i smirenog, kao tek zadrijemalog...no, nakon nekoliko trenutaka iluzije, sve se sasulo u prah.
Razočarani "arheolozi" su sarkofage razbili na komade pneumatskim bušilicama, a par koštanih ostataka Lavala i njegove kćeri uzidali u zidove utvrde kod samog ulaza.
(Od tada, za burnih i olujnih noći, gradinom odzvanjaju koraci starog Feldmaršala kojemu su narušili "mir junaka"...)
...
Priča je bila objavljena u Novom listu početkom devedesetih, ja je prenosim po sjećanju, a usput sam je prepričavao svakom tko me "morao" slušati - kao vodič sam često vodio gradinu.
A razbijeni sarkofazi se i dan danas mogu vidjeti u unutrašnjem dvorištu gradine.

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#216  PostPostao/la nikola » 17.9.2010, 13:20

Kao mladić sa svojih 18 godine, prilikom jednog od obilazaka gradine, u unutrašnjosti prizemlja (tamo se znaju održavati izložbe slika) kod one metalne ograde koja stoji nad ponorom (za koju govore legende da se spušta do pod Rječinu, pa na drugu stranu, do Kozale :shock: ) na visini od 170-180 cm u kamenom zidu zamijetio sam uzidani komad lubanje.Točno se mogla raspoznati kost i oni spojevi na lubanji.Kasnije, nakon vojske i par godina kasnije, kada sam potražio taj detalj, nisam ga mogao pronaći, no obavljeno je renoviranje, pa je moguće da je skinuta ili pokrivena žbukom. :ne znam:
Ovo nije legenda, svojim očima sam to vidio.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#217  PostPostao/la gost » 17.9.2010, 13:28

Znam točno o kojoj željeznoj porti govoriš jer mi je ostala u pamćenju zbog mog interesa o onome što se nalazi iza nje, a tada kad sam bio jako mali, iza nje su se vidjele ruševni ostatak gradine i grmlje.

Lubanju nisam vidio...

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#218  PostPostao/la nikola » 17.9.2010, 14:30

salsoul napisao:Znam točno o kojoj željeznoj porti govoriš jer mi je ostala u pamćenju zbog mog interesa o onome što se nalazi iza nje, a tada kad sam bio jako mali, iza nje su se vidjele ruševni ostatak gradine i grmlje.

Lubanju nisam vidio...

Na krivom si mjestu.Vrati se na nazad do velikog topa koji gleda prema gradu i Kvarneru, okreni mu leđa i uđi kroz vamenu voltu u unutrašnjost.Nakon 10-ak koraka uskog hodnika, lijevo je ograda koja stoji na mjestu ponora.Sliku ću staviti kasnije, kada dođem kući, sada ne mogu-forbiden :cry:
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#219  PostPostao/la nikola » 17.9.2010, 22:09

Iako je stavljen tekst u temi prijedloga novih imena ulica, obzirom na činjenice u tekstu, zaslužilo je mjesto i u ovoj temi.
Može li se doznati ime tog policajca koji je bio prva žrtva fašizma na planeti Zemlja?
Ovaj put nažalost, opet smo u nečemu prvi u svijetu!
Taj podatak vjerujem, zna 0,000 000 1% riječana i stanovnika planete Zemlje.
Nažalost.
Slijedi tekst...

Riccardo Zanella je rođen 1875. godine i zbog ustrajnog zalaganja za prava Rijeke protiv uplitanja centralne vlasti postao lider autonomnog pokreta u gradu. Nekoliko je puta pobjeđuje na gradskim izborima, bio izabran za gradonačelnika, da bi 1921. godine nakon slobodnih izbora postao i predsjednikom novoformirane Slobodne Države Rijeke suprotstavljajući se D’Annunziju i njegovoj nasilnoj okupaciji grada. Nedugo, nakon toga biva svrgnut fašističkim državnim udarom. U sukobima s fašistima pogiba gradski policajac kao prva žrtva fašizma uopće, a Zanella odlazi u egzil u Kraljevicu. Za vrijeme drugog svjetskog rata boravi u Francuskoj gdje ga kolaboracionistička Petainova Vlada internira zbog sumnji da je organizirao atentat na Musolinija. Zanella je bio izraziti protivnik svih ekstremizama i radikalnih stavova, a unatoč porazu fašizma nije dočekao povratak u Rijeku te je umro u Rimu 1959. godine.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23304
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#220  PostPostao/la Adamić » 18.9.2010, 01:50

Moglo bi se ,kako ne trebalo bi pogledati novine iz tog razdoblja (ako ih još ima).

Dobro zapažanje Nikola. Kad bi doznali ime poginulog policajca mogli bi zaokružiti priču.
Slika

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#221  PostPostao/la gost » 18.9.2010, 18:58

Nešto iz Kastavštine:

Susjedi se rugaju Kastavcima kako su mislili da bi, da ne bi morali kupovati srdelice, njih mogli posaditi kao i drugo povrće. Četvorica su nosila jednoga koji je sadio, ništa nije izraslo - mislili su da muhe jedu izdanke, pa na njih pošli s oružjem, i kad je jedna sjela stražaru na trebu, drugi mu je sprašio zrno iz muškete u crijeva da je odmah promijenio svijet.

Oko kastavskih zidina i na njima rastao je bršljan, pa tako ga i danas neki zovu "Bršljanovac". Na zvoniku Crkve Sv. Jelene izrasla je trava, pa su Kastavci, da bi je eliminirali, gore vukli kravu konopcem oko vrata dok nije isplazila jezik. To su komentirali ovako: "Ki bi rekal da je plovanova krava takova lakomica! Još ni ni na poi zvonika, a već zajih steže da bi pasla".



"Grajani" iz Kastva nešto su se pogložili s Lovrancima pa su odlučili da ih bombardiraju topom napravljenim od starog bazga. Ispalili su s Fortice tek jednu "granatu", top se rasprsnuo, četvorica oko njega odmah ispustila junačku dušu. To je shvaćeno kao uspjeh: "Jezero te vrazi zelo, kad su se uvdeka zbatili četiri, koliko j' pak Lovranac mrtveh!"

Riječki jezuiti, kaze priča, htjeli su u Kastvu izgraditi velebnu crkvu na mjestu gdje se i danas vide visoki zidovi nekog zdanja (Crekvina). Ali, nije išlo, jer su se jezuiti loše ophodili s narodom i neku udovicu istjerali iz kuće zbog neplaćene tlake, pa je proklela crkvu.

Spomenuli smo ove anegdote iz narodnog predanja jer se zaboravljaju, Blijedi i ona priča kako im se njihova crkva učinila malom pa su je htjeli proširiti. Ostavili su "jakete" s jedne strane da vide dokle treba crkvu gurnuti, pa je "rivali" s druge. Netko je naišao i ukrao jakete, a oni su bili zadovoljni: mislili su da su toliko gurnuli zdanje da su kaputi ostali ispod.

Ili, za vrijeme Marije Terezije kastavska općina imala je svoj bataljon od 120 ljudi koji su u šali zvali - "ne boj ga se"!

:mrgreen:

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#222  PostPostao/la gost » 18.9.2010, 20:58

Usput - nikom nije bila zanimljiva priča o prvom hrvatskom admiralu koji je školovan na Vojno pomorskoj akademiji u Rijeci??? :shock:

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23304
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#223  PostPostao/la Adamić » 18.9.2010, 22:08

zokxy napisao:Usput - nikom nije bila zanimljiva priča o prvom hrvatskom admiralu koji je školovan na Vojno pomorskoj akademiji u Rijeci??? :shock:


A šta da kažemo. Bravo. :lol: LJudima nije do komentiranja.Možda ovo vrijeme djeluje tako depresivno pa ono.
Slika

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#224  PostPostao/la nikola » 18.9.2010, 22:17

zokxy napisao:Nešto iz Kastavštine: :mrgreen:

Super pričice!!!
Zamisli hladni zimski dan, društvo u konobi, vatra se loži i nad njom kotal z maneštom, na stolu, prostom, drvenom, komad pancete i ča suhoga, kolut domaćega sira, slane srdele, ulikve i uje, domaći kruh.
Mlađi slušaju i škriplju zubima usta puna ića, a najstariji priča zokxyjeve "domaće" priče i tu i tamo potegne za žmujom domaćega vina.
I tako do kasno u noć... :bravo:
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

Post broj:#225  PostPostao/la gost » 18.9.2010, 22:20

nikola napisao:
zokxy napisao:Nešto iz Kastavštine: :mrgreen:

Super pričice!!!
Zamisli hladni zimski dan, društvo u konobi, vatra se loži i nad njom kotal z maneštom, na stolu, prostom, drvenom, komad pancete i ča suhoga, kolut domaćega sira, slane srdele, ulikve i uje, domaći kruh.
Mlađi slušaju i škriplju zubima usta puna ića, a najstariji priča zokxyjeve "domaće" priče i tu i tamo potegne za žmujom domaćega vina.
I tako do kasno u noć... :bravo:


Milina...

PrethodniSljedeće

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost