Povijest Rijeke u kratkim crticama

[gost]

1907.godine, osnovan je u Rijeci prvi klub esperantista u Hrvatskoj, "Adriatika Ligo Esperantista"

Dostojno obiljezili Rijecki filatelisti

[nikola]

Dana 03.07.1923. godine, na poziv Dr. Johann Schobera šef policije Beča, na osnivačkoj petodnevnoj konferenciji Interpola, odazvali su se predstavnici bližih zemalja, i to: Mađarske, Čehoslovačke, Jugoslavije, Rumunjske, Njemačke, Poljske, Italije i Švicarske, kao i "disputed teritory of Rijeka" tj. Slobodne države Rijeka, koja je dakle, jedna od osnivača Interpola.

[Adamić]

Dana 03.07.1923. godine, na poziv Dr. Johann Schobera šef policije Beča, na osnivačkoj petodnevnoj konferenciji Interpola, odazvali su se predstavnici bližih zemalja, i to: Mađarske, Čehoslovačke, Jugoslavije, Rumunjske, Njemačke, Poljske, Italije i Švicarske, kao i "disputed teritory of Rijeka" tj. Slobodne države Rijeka, koja je dakle, jedna od osnivača Interpola.

Ko bi rekao ... da smo tada bili netko i nešto... i skoro smo bili sjedište lige naroda.

[Adamić]

U Rijeci je obavljena prva transplantacija bubrega u bivšoj Jugoslaviji (1971.)




Desetljećima priznati stručni, istraživački i znanstveni rad Odjela za urologiju na Klinici za kirurgiju, na kojem je i učinjena prva transplantacija bubrega u bivšoj Jugoslaviji (1971.), je dao vrlo značajni doprinos hrvatskoj urologiji. Urolozi sa Sušaka su učinili prve transplantacije bubrega u Zagrebu, Sarajevu i Skopju. Na Sušaku je učinjena i prva simultana transplantacija pankreasa i bubrega (1994.) u Republici Hrvatskoj.

1971.
Prva transplantacija bubrega od živog davatelja (majka je dala sinu bubreg) u Hrvatskoj - Vinko Frančišković, Rijeka

1972.
Prva transplantacija bubrega s umrle osobe u Hrvatskoj - Vinko Frančišković, Rijeka

Još malo nadopune.


Prof. dr. Vinko Frančišković, utemeljitelj riječke kirurške škole. Sa svojim timom izvršio je prvu uspješnu transplataciju bubrega 30. siječnja 1971. godine u ovom dijelu Europe, uvrstivši time Rijeku u krug malog broja svjetskih medicinskih centara u kojim je moguć takav zahvat.

[nikola]

1886.godine Peter Salcher je u Rijeci prvi put u povijesti fotografirao let puščanog zrna.

21. travnja 1887. Mach i Salcher u Beču su publicirali ujedinjene rezultate pokusa.Tako se jedinica za brzinu zvuka slobodno mogla nazvati i Salcher!(op.a.)

1888.godine Peter Salcher je u Rijeci načinio prvi nadzvučni aerotunel, ključan izum za razvoj modernog zrakoplovstva.
Ova tri podatka rezultat je Adamićevog istraživanja našeg sugrađanina P.Salchera.(op.a.)

[gost]

nađoh na forumu ovdje: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=28&t=376&start=10

salsoul
Postano: sri stu 18, 2009 9:29 pm

""A prva fotografija metka u letu, kako probija zvučni zid od Petra Salchera, kao i jedna od prvih rengenskih snimaka, čini mi se isto od njega...
Treba i traktor isto staviti...ima toga masu...

I malo mračne strane, D'anunzia, koji je izmislio protutip fašizma, baš u Rijeci..""

Dakle naš salsoul je već 18.11.2009. znao za Salchera!

[Adamić]

Kako ne pa to svi znaju...imaš na stranicama Rijeka .hr samo tema nije obrađena.

[gost]

Orijentovo igralište je jedan od prvih primjera "samodoprinosa" jer je daleke 1919. osnovan nogometni klub te vlastitim radom i donacijama izgrađeno igralište koje je otvoreno 20. svibnja 1923.

[nikola]

20. lipnja 1957. izvršno vijeće NRH donosi odluku o osamostaljenju fakulteta te se određuje kvota od 100 studenata za upis u prvu godinu.
Time Medicinski fakultet u Rijeci postaje prvi fakultet u Hrvatskoj osnovan izvan Zagreba.

[kobler]

Dana 03.07.1923. godine, na poziv Dr. Johanna Schobera šefa policije Beča, na osnivačkoj petodnevnoj konferenciji Interpola, odazvali su se predstavnici bližih zemalja, i to: Mađarske, Čehoslovačke, Jugoslavije, Rumunjske, Njemačke, Poljske, Italije i Švicarske, kao i "disputed teritory of Rijeka" tj. Slobodne države Rijeka, koja je dakle, jedna od osnivača Interpola.

Popustili ste primjetiti kako i ime gospodina bečkog šefa policije, pisano našim slovima glasi Šober!!! Znade li Bojan Šober za inicijativu prezimenjaka?

[nikola]

Dr.Johann Schober=Dr.Ivan Šober
Zanimljivo

[nikola]

Najstarija primaljska škola u Hrvatskoj osnovana je 1786. godine u Rijeci pod vodstvom riječkog kirurga Jakoba Cosminija.

[gost]

Grad na Rječini je dao brojne pomorce, tako se njih devet 1872 našlo na brodu „Thegettof„ koji je plovio prema Arktiku. U blizini Nove zemlje zapeli su u ledu. U istraživanjima koje su tada proveli otkrili su skupinu otoka koje su nazvali Zemljom Franje Josipa

Brod Tegetthoff izgrađen u njemačkoj luci Bremen koristio je nove tehnologije, kako bi podnijeo izuzetno niske temperature i led . Posada je bila sastavljena od 24 osobe, 9 austrijanca, 1 mađar, 1 čeh, 1 talijan , i čak 12 hrvata iz raznih dijelova hrvatske obale (Rijeka, Cres, Bakar, Volosko, Lovran, Plomin, Mali Lošinj, Brač, Hvar ). Imena tih hrvatskih pomoraca su:

Petar Lusina (otok Cres),
Lovro Marolla ( Rijeka),
Ante Vecerina (Draga kod Rijeke),
Petar Falesic (Bakar),
Juraj Stiglic ( Bakar),
Jakov Sucic (Volosko),
Fran Lettis ( Volosko),
Vicko Palmic ( Volosko),
Josip Latkovic ( Plomin),
Ante Katarinic ( Mali Losinj),
Ante Lukinovic (Pucisca otok Brac),
Ante Zaninovic (Sv. Nedilja otok Hvar)

Na prigovore zašto je uzeo toliko Hrvata umjesto Austrijanaca, kapetan broda odgovara da računa na izdržljivost, disciplinu i iskustvo hrvatskih pomoraca, te činjenicu da oni ne piju. Ekspedicija je trajala od VI 1872. - IX 1874.
Zanimljivo da Hrvatski dio posade nije spomenut ni u njemačkoj, engleskoj, ni u talijanskoj literaturi. Na našem jeziku o ekspediciji je pisao Eugen Kumičić.

[gost]

prva fotografija metka u letu, kako probija zvučni zid od Petra Salchera,

[Gost]

1445. prvi se put spominje kapelica svetog Martina u uvali Martinšćici, izgrađena na samoj obali. U to je vrijeme uvala bila puna vinograda uz obalu potopa koji se nekada zvao Javor. Svake godine na dan 11. novembra puk bi silazio u uvali da proslavi sveca i da mu zahvali na dobrom vinu. 1737 kapelica je razrušena, a od tada se sva slavlja i crkvene dužnosti obavljaju u crkvi svete Lucije u Kostreni. Razrušeni je kapelu svetog Martina 1780 kupio riječki građanin Simon Adamić, otac Andrije Ljudevita Adamića.


1717. Car Karlo VI. proglasio je 2. lipnja patent o slobodi plovidbe Jadranom, čime je ukinuo stoljetni venecijanski monopol. Patent započimlje riječima:
"Mi Karlo VI (...) proglašavamo Našom Carskom Milošću svim vjernim stanovnicima i podložnicima(...) i dajemo im na znanje da, radi promicanja, uređenja i uvečavanja trgovine u Našim Nasljednim Zemljama i to prije svega u Donjoj Austriji i u morskim lukama, da smo smatrali uputnim i korisnim opskrbiti svim važnim sredstvima, te prihvatiti i podupirati one, koji bi izrazili želju nastaniti se ondje, i priznati im među svim drugim sredstvima sigurnu i slobodnu plovidbu Jadranom (...).
U ovoj posljednjoj formulaciji o slobodi plovidbe sadržana je suština svih kasnijih carskih regulativa


1748. Carica Marija Terezija osnovala je s ciljem povećanja trgovačkih aktivnosti Primorsku trgovačku provinciju (Provincia Marcantile dell Litoriale), koja je obuhvaćala luke: Akvileju, Trst, Rijeku, Bakar, Senj i Karlobag. Trstu i Rijeci ostavlja režim slobodnih luka. Središte upravne jedinice bilo je u Trstu (I.R. Suprema Intendanza Comerciale)

1750. Nizozemci su utemeljili Rafineriju šećera. Ta firma od 1752. djeluje s centralom u Rijeci, a ubrzo je postala najveća privatna kompanija cijele Habsburške Monarhije. Rafineriju su vodili holandski trgovci i poduzetnici koji su 1. srpnja dobili povlasticu za proizvodnju šećera na 25 godina. Ta je povlastica produžavana tako da je rafinerija radila sve do 1826. Na čelu je bila velika holandska trgovačka kuća Arnold sa sjedištem u Antwerpenu. Zapošljavala je oko 600 ljudi. Na stručnim i najbolje plačenim mjestima bili su stranci iz Holandije i Hamburga. Godine 1768 rafinerija je zapošljavala 704 radnika. Od toga je bilo 49 stranaca (Holandija, Hamburg, Francuska), 316 iz Austrijskih zemalja (Istrani, Kranjci, Primorci, Austrijanci), 339 domćih radnika. Svi upravitelji su bili iz Antwerpena i Anversa u Belgiji. U rafineriji je radilo ukupno 6 majstora (svi odreda stranci), 52 stručna izučena radnika (34 stranca, 18 Hrvata). U Lončariji rafinerije radili su majstori iz hrvatske. U Kotlariji majstori iz Pruske, a radnici iz Hrvatske. Nadničari i kočijaši bili su Hrvati i Slovenci (Kranjci i Korošci). To je bilo izrazito kapitalističko društvo prilagođeno za veliko Austijsko unutrašnje tržište, vođeno od stranaca i u korist stranog kapitala.



1774. Carica Marija Terezija izdaje Politički Navigacioni Edikt koji je sadržavao pravne ustanove za brodarstvo, navigaciju i pomorsku trgovinu


1779. Na poticaj tadašnjeg guvernera grofa Josipa Mailatha de Szekhelya je u Rijeci osnovana trgovačka burza (La Borsa Mercantile) i Kazino (Casino) sa sjedištem u kući Anselma Perija. Prema zapisniku sjednice Kapetanskog vjeća održanog 16. studenog 1779 odlučeno je da:
„...se uredi Bursa i Casino kao zajenički objekat, odnosno mjesto za sastajanje trgovaca, nakojem bi mogli raspravljati. Casino je mjesto za javnu korist građana, gdje bi časni ljudi, ovdašnji ili stranci, mogli provoditi večernje sate zajedno u zabavi i razgovoru prema običajima trgovaca u talijanskim gradovima. Prije navedeni objekti moraju biti blizu i do njih mora biti lagan pristup. Gubernator utvrđuje zajedno sa kapitanima građansku javnu zgradu koja treba biti u središtu grada.Odlučeno je da će jedna velika dvorana biti namjenjena okupljanju. Uz to bila bi prostorija nazvana Segreteria, namjenjena za arhiv i političko pravno djelovanje. Još bi bile manje prostorije za rad odvjetnika, odnosno za neometano pisanje ugovora. Velika dvorana bila bi zajednočka, danju Burza, a noću Casino. Uz to bi bila i kuhinja“. Obližnja kavana "Grigioni" opskrbljivala ih je sladoledom, hranom i pićem. Sve je bilo osvjetljeno uljanom rasvjetom i voštanicama. Zimi se prostor zagrijavao


1780. Simon Adamić, otac Andrije Ljudevita Adamića počeo restauraciju kapelice svetog Martina u Martinšćici. 1785 kada je kapelica već bila restaurirana i dograđena, proširio se glas da je Simon tokom restauracije našao ogromno blago u temeljima crkve. U ono je vrijeme isto kao i danas, vrijedilo pravilo da se dio nađenog blaga mora predati državi. Vlast je optužila Adamića da je utajio taj dio i uz pomoć 14 svjedoka smjestila ga u zatvor u Crikveničkom kaštelu. Ni danas niko nije siguran dali su optužbe bile istinite ili lažne, ali obitelj Adamić je i prije i nakon tog događaja bila izuzetno bogata trgovačka obitelj. Nakon 2 mjeseca, Simon je uz pomoć sina Andrije Ljudevita bio oslobođen optužbi i oslobođen. Simon je oprostio sucima na lažnoj optužbi, ali ne i onoj četrnaestorici svjedoka. U sljedećim je godinama dao izraditi 14 kipića-stupova i svaki je stup imao isklesanu glavu po jednog od svjedoka. Smjestio ih je ispred svoje kuće na Fiumari gdje su ostali na sramotu tih ljudi sve do 1883 kada su odstranjeni jer su ometali promet. Kipići su danas smješteni ispred Guvernerove palače.


1793. Sačinjen je popis riječkih trgovačkih tvrtki i veletrgovaca:
Adamich Simone e Figlio, Bienenfield Adamo, Cavalli direttore della fabrica PotaschCragnez Francesco, Foresti Giovanni Batt. Direttore della fabrica cuoj, Nais Gianbattista e Comp., Orlando Giuseppe direttore della Fabrica cerre, Pisarello Carlo e Figli, Plenario Giuseppe, Santarelli Santo e Comp., Sporer Andrea, Tomasich eredi, Wohinz Michele, Attelievich Fratteli, Buranello Giovenni, Candellari Paolo, Cercich Giacomo, Circovich Cristoforo, Dani antonio, Dani Spiridone, David Giusepe, Luppi Giovanni, Muschler Carlo, Maurizi Demetrio, Manati Carlo, Ostoich Pietro, Poglayen Giovanni, Papich gregorio, Petrovich Trifone, Rainovich Ignazio, Rajovich Teodoro, Rasevich Geremia, Susanni Marco, Summacampagna Saverio, Sacabeti Arsenio, Silenzi Lorenzo, Scarpa Paolo, Vucovich Fratelli, Vucovch e Nicolich, Zitter Giacomo

1806. 4. listopada. U Adamichevu kasalištu otvoren gradski kasino. Svaki član kasina godišnje je plaćao 10 forinti članarine. Kasino se je zvao „Casino degli impiegati e dei Commercianti“ okuplao je gradsku trgovačku elitu i nalazio se na prvom katu. U istoj zgradi bila je uređena i plesna dvorana koja se davala u najam.

1930. osnovan Rotary klub Sušak, treći nakon Zagreba i Beograda. Na početku djelovanja brojao je 16 članova. Osnovan je na poticaj nekolicine bogatih Sušačana (odvjetnik dr. Ferdo Pavelić, bankar Milorad Smokvina i profesor Ivan Sveško), a na inicijativu Rotary kluba Zagreb. Tokom sljedećih 10 godina u klub se učlanilo 45 osoba.