Konzulat Nezavisne Države Hrvatske u Rijeci

Malo sam pretraživao teme na forumu i primijetio sam da nema ništa spomenuto o konzulatu Nezavisne Države Hrvatske. Postoji mogućnost da nisam dobro pretražio.
Uglavnom ova tema je moj završni rad na preddiplomskom studiju povijesti pa ću podijeliti s vama pojedinosti i zanimljivosti iz rada. Jedino istraživanje konzulata NDH radili su Giron i Strčić u djelu "Poglavnikovom Vojnom Uredu" (1993) te kasnije Irvin Lukežić u svojoj knjizi "Povijest riječkih konzulata". Ove dvije knjige su uz ostale bile i glavna literatura za rad. Ostatak rada zauzima moje arhivsko istraživanje u DAR-u. Da ne duljim previše, evo nekih pojedinosti iz rada.
Prije svega, registraturni fond:
Pitanje: Nisam uspio saznati u kojoj zgradi se nalazio, izvori (Lukežić) kažu sljedeće:
Osnovno o konzulatu - Prvi konzul NDH u Rijeci bio je Zvonimir Ćaleta (1900. – 1956.), rodom iz Benkovca, koji se na toj dužnosti nalazi od srpnja 1941. do siječnja 1944. godine. Ćaleta je završio Pravni fakultet u Zagrebu. Po odlasku iz Rijeke imenovan je nadstojnikom Konzularno-gospodarskog odjela Ministarstva vanjskih poslova NDH. Stanovito je vrijeme obnašao dužnost pročelnika Općeg odjela. Godine 1945. osuđen je u Zagrebu na godinu dana zatvora.
Od rujna 1942. dokonzul NDH u Rijeci bio je dr. Niko Duboković (1909.-1991.), povjesničar i diplomat. Uoči rata kraće vrijeme radi u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. U travnju 1944. nakon odlaska Ćalete na novu dužnost, unaprijeđen je za konzula i imenovan predstavnikom NDH u Trstu. 1943. godine broj zaposlenih u Konzulatu iznosio je ukupno 13-oro stalno zaposlenih. Pregledavajući arhivske izvore doznao sam i njihova imena, bili su to redom: konzul Zvonimir Ćaleta, činovnik Ivan Bernardi, tajnik Josip Zapalorto, činovnik Rudolf Humski, dokonzul Niko Duboković, činovnik Ivan Šufflay, činovnik Milan Katalinić, činovnik Živko Borčić, vježbenik Andjelo Marjanović, činovnik Ante Mažuran, vježbenica Blanka Vidović, dočinovnik August Pernat i podvornik Franjo Žuvić.
Zanimljivo jest i usporediti iznos plaća koje je Ministarstvo vanjskih poslova NDH obračunalo zaposlenicima konzulata za studeni 1943. godine. Ukupna netto svota za isplatu konzulu Ćaleti iznosila je 41.777 kuna, činovniku Bernardiju 13.935. kuna, tajniku Zapalortu 28.375. kuna, činovniku Humskom 13.922 kuna, dokonzulu Dubokoviću 17.653 kuna, činovniku Šufflayu 11.662 kuna, činovniku Kataliniću 11.464 kuna, činovniku Borčiću 16.223 kuna, vježbeniku Marjanoviću 9.828 kuna, činovniku Mažuranu 8.505 kuna, vježbenici Blanki Vidović 8.872 kuna, dočinovniku Pernatu 10.561 kuna te podvorniku Žuviću 9.329 kuna. Ukupna svota koju je Ministarstvo isplatilo za plaće zaposlenih u riječkom konzulatu iznosila je 202.106 kuna. O prestanku rada konzulata nema pouzdanih informacija, pretpostavlja se kako je njegovo djelovanje prestalo sa završetkom ratnih djelovanja, u svibnju, 1945. godine.
Sukladno tome, proračun konzulata u Rijeci za 1943. godinu iznosio je ukupno 68.000 kuna koje je Ministarstvo vanjskih poslova isplatilo Hrvatskoj državnoj banci u Zagrebu koja je potom novce transferirala na račun konzulata. Troškove konzulata bili su: opći uredski troškovi (10.000 kuna), popravak namještaja (2.000 kuna), tisak i uvez knjiga (1.000 kuna), poštanski, brzojavni i brzoglasni troškovi (8.000 kuna), nabava stručnih knjiga i listova (3.000 kuna), popravak, održavanje i čišćenje zgrade (5.000 kuna), ogrjev, rasvjeta i voda (9.000 kuna), uzdržavanje i opskrba samovoza (10.000 kuna) te pomoć pri provratku u domovinu hrvatskih radnika (20.000 kuna). Vrijedi istaknuti i činjenicu kako je utržak blagajne konzulata položen na račun otvoren u Banca d´ Italia.
Već sam spomenuo kako je konzulat djelovao u zgradi na adresi Piazza Scarpa br. 2/II. Radno vrijeme konzulata bilo je svakog radnog dana od 10 do 12 sati. Primarne djelatnosti konzulata bile su:
1. zastupanje i predstavljanje države u inozemstvu
2. razne intervencije kod talijanskih vlasti koje su se odnosile na interese hrvatskih državljana u Rijeci
3. izdavanje pismenih preporuka na razne molbe za selidbu unutar NDH te izvan njenih granica
4. davanje usmenih informacija i savjeta u slučajevima izvanrednih stanja
5. dopisivanje s talijanskim vlastima te Ministarstvom vanjskih poslova NDH
6. zaprimanje molbi za izdavanje putovnica i viza
7. prijenos stvari na području NDH
8. konzularna skrb o hrvatskim radnicima na privremenom radu u Njemačkoj i ratnim invalidima
9. repatrijacija kapitala i imovine
10. rekvizicija imovine
Jedna od molbi za vizu:
Zaposlenici konzulata:
Račun konzulata otvoren u Banca d Italia:
Obavijest koju je konzulat slao građanima:
Evo, ovo je za početak. Ako je itko već istraživao ovu temu, bilo bi super da se razvije rasprava. Pozdrav.
P.S. Ovo mi je prvi post, valjda sam sve napravio prema pravilima foruma, ako nisam budite blagi.

Prije svega, registraturni fond:
Pitanje: Nisam uspio saznati u kojoj zgradi se nalazio, izvori (Lukežić) kažu sljedeće:
Osnovno o konzulatu - Prvi konzul NDH u Rijeci bio je Zvonimir Ćaleta (1900. – 1956.), rodom iz Benkovca, koji se na toj dužnosti nalazi od srpnja 1941. do siječnja 1944. godine. Ćaleta je završio Pravni fakultet u Zagrebu. Po odlasku iz Rijeke imenovan je nadstojnikom Konzularno-gospodarskog odjela Ministarstva vanjskih poslova NDH. Stanovito je vrijeme obnašao dužnost pročelnika Općeg odjela. Godine 1945. osuđen je u Zagrebu na godinu dana zatvora.
Od rujna 1942. dokonzul NDH u Rijeci bio je dr. Niko Duboković (1909.-1991.), povjesničar i diplomat. Uoči rata kraće vrijeme radi u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. U travnju 1944. nakon odlaska Ćalete na novu dužnost, unaprijeđen je za konzula i imenovan predstavnikom NDH u Trstu. 1943. godine broj zaposlenih u Konzulatu iznosio je ukupno 13-oro stalno zaposlenih. Pregledavajući arhivske izvore doznao sam i njihova imena, bili su to redom: konzul Zvonimir Ćaleta, činovnik Ivan Bernardi, tajnik Josip Zapalorto, činovnik Rudolf Humski, dokonzul Niko Duboković, činovnik Ivan Šufflay, činovnik Milan Katalinić, činovnik Živko Borčić, vježbenik Andjelo Marjanović, činovnik Ante Mažuran, vježbenica Blanka Vidović, dočinovnik August Pernat i podvornik Franjo Žuvić.
Zanimljivo jest i usporediti iznos plaća koje je Ministarstvo vanjskih poslova NDH obračunalo zaposlenicima konzulata za studeni 1943. godine. Ukupna netto svota za isplatu konzulu Ćaleti iznosila je 41.777 kuna, činovniku Bernardiju 13.935. kuna, tajniku Zapalortu 28.375. kuna, činovniku Humskom 13.922 kuna, dokonzulu Dubokoviću 17.653 kuna, činovniku Šufflayu 11.662 kuna, činovniku Kataliniću 11.464 kuna, činovniku Borčiću 16.223 kuna, vježbeniku Marjanoviću 9.828 kuna, činovniku Mažuranu 8.505 kuna, vježbenici Blanki Vidović 8.872 kuna, dočinovniku Pernatu 10.561 kuna te podvorniku Žuviću 9.329 kuna. Ukupna svota koju je Ministarstvo isplatilo za plaće zaposlenih u riječkom konzulatu iznosila je 202.106 kuna. O prestanku rada konzulata nema pouzdanih informacija, pretpostavlja se kako je njegovo djelovanje prestalo sa završetkom ratnih djelovanja, u svibnju, 1945. godine.
Sukladno tome, proračun konzulata u Rijeci za 1943. godinu iznosio je ukupno 68.000 kuna koje je Ministarstvo vanjskih poslova isplatilo Hrvatskoj državnoj banci u Zagrebu koja je potom novce transferirala na račun konzulata. Troškove konzulata bili su: opći uredski troškovi (10.000 kuna), popravak namještaja (2.000 kuna), tisak i uvez knjiga (1.000 kuna), poštanski, brzojavni i brzoglasni troškovi (8.000 kuna), nabava stručnih knjiga i listova (3.000 kuna), popravak, održavanje i čišćenje zgrade (5.000 kuna), ogrjev, rasvjeta i voda (9.000 kuna), uzdržavanje i opskrba samovoza (10.000 kuna) te pomoć pri provratku u domovinu hrvatskih radnika (20.000 kuna). Vrijedi istaknuti i činjenicu kako je utržak blagajne konzulata položen na račun otvoren u Banca d´ Italia.
Već sam spomenuo kako je konzulat djelovao u zgradi na adresi Piazza Scarpa br. 2/II. Radno vrijeme konzulata bilo je svakog radnog dana od 10 do 12 sati. Primarne djelatnosti konzulata bile su:
1. zastupanje i predstavljanje države u inozemstvu
2. razne intervencije kod talijanskih vlasti koje su se odnosile na interese hrvatskih državljana u Rijeci
3. izdavanje pismenih preporuka na razne molbe za selidbu unutar NDH te izvan njenih granica
4. davanje usmenih informacija i savjeta u slučajevima izvanrednih stanja
5. dopisivanje s talijanskim vlastima te Ministarstvom vanjskih poslova NDH
6. zaprimanje molbi za izdavanje putovnica i viza
7. prijenos stvari na području NDH
8. konzularna skrb o hrvatskim radnicima na privremenom radu u Njemačkoj i ratnim invalidima
9. repatrijacija kapitala i imovine
10. rekvizicija imovine
Jedna od molbi za vizu:
Zaposlenici konzulata:
Račun konzulata otvoren u Banca d Italia:
Obavijest koju je konzulat slao građanima:
Evo, ovo je za početak. Ako je itko već istraživao ovu temu, bilo bi super da se razvije rasprava. Pozdrav.

P.S. Ovo mi je prvi post, valjda sam sve napravio prema pravilima foruma, ako nisam budite blagi.