Riječke i PGŽ postrojbe u Domovinskom ratu - fotke, video i izvještaji

[sposaric]

Treba se sa zahvalnošću prisjetiti Riječana koji su poginuli tijekom Vojno-redarstvene operacije "Oluja":

1. ZDENKO BUKOVIČ 20. 04. 1961. - 05. 08. 1995. 128. brigada Rijeka - poginuo na pravcu prema Korenici
2. PETAR DRAKULA 13. 12. 1956. - 04. 08. 1995. 111. brigada Rijeka - poginuo na koti Zubar
3. MILOŠ DUJMOVIĆ 27. 04. 1972. - 04. 08. 1995. 111. brigada Rijeka - poginuo na koti Zubar
4. VELIMIR GAŠPARAC 02. 04. 1966.- 07. 08. 1995. 111. brigada Rijeka - poginuo na koti Zubar
5. JURICA IVKO 21. 12. 1963. - 04. 08. 1995. 8. domobranska pukovnija Rijeka - liječnik poginuo na pravcu Kosinj – Ramljani prema Turanjskom polju
6. BOŽIDAR MIŠKULIN 07. 04. 1960. - 04. 08. 1995. 111. brigada Rijeka - poginuo na području Like
7. DARKO MODRIĆ 02. 11. 1966.-04. 08. 1995. 111. brigada Rijeka - poginuo na području Like
8. ZORAN TURČIĆ 01. 03. 1960. - 04. 08. 1995. 111. brigada Rijeka - poginuo na području Like

U ime svih naših znanaca, prijatelja, školskih drugova i članova naših obitelji koji su položili živote u Domovinskom ratu 1991-95. prisjećamo se i vaše nesebične žrtve, junaci riječki! Hvala vam i sućut obiteljima.

PS. Jedva sam pronašao podatke o ovih osam poginulih riječkih branitelja, ako imate točnije podatke, priložite.

[Vežičanka]

Lijepo što si to našao da imamo imena i prezimena.

Tolike mladosti prekinute. Sućut obiteljima.

[Adamić]

Ukupno je 222 branitelja iz našeg kraja izgubilo život u Domovinskom ratu.

Ja bi ovu temu proširio i na branitelje iz našeg kraja ? Ako se slažete , bilo bi dobro na jednom zajedničkom mjestu pročitamo i vidimo i njihove dojmove s ratišta, ako ih bude.

---

Stalni postav Zbirke Domovinskog rata

Stalni postav Zbirke Domovinskog rata Rijeka Guvernerova .JPG (142.55 KiB) Pogledano 19119 puta

U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka, 24. srpnja u 11:00 sati održala se je svećanost otvaranja novog stalnog postava U obrani Domovine posvećenog svima koji su svoj život položili u obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu.

Postav predstavlja tijek ratnih zbivanja, policijske i vojne postrojbe, bojišta na kojima su ratovali žitelji i pripadnici postrojbi Primorsko-goranske županije.

Premda područje Primorsko-goranske županije nije bilo izravno zahvaćeno ratnim sukobima, Primorci, Gorani i otočani u izuzetno su velikom broju sudjelovali u obrani domovine braneći svoju zemlju na svim bojišnicama. Odaziv na mobilizaciju je, uz iznimno velik broj dragovoljnih odlazaka u rat, bio među najvećima u Hrvatskoj.

Snažno gospodarstvo i industrija na području Primorsko-goranske županije odigralo je značajnu ulogu u Domovinskom ratu, dok je grad Rijeka bio logističko središte i mjesto brige za ranjenike te prihvat brojnih prognanika s ratom zahvaćenih krajeva Hrvatske.

Postav je ostvaren u suradnji s članovima udruga proizašlih iz Domovinskog rata, sudionicima i svjedocima ratnih događanja, fotoreporterima koji su na ratom zahvaćenim područjima Republike Hrvatske kamerom bilježili tijek rata stvorivši tako vrijednu dokumentarnu građu, svjedočanstvo ratnih stradanja na prostoru Hrvatske.

U stalnom muzejskom postavu U obrani Domovine postavljena je i spomen ploča s imenima 222 smrtno stradala branitelja iz Primorsko-goranske županije i postrojbi ustrojenih i stacioniranih na području Primorsko goranske županije.

organizatori: Primorsko-goranska županija, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

autorica idejnog koncepta i dizajna: Vesna Rožman

autor postava: Ivo Mileusnić

autori tekstova: Slaven Ružić i Domagoj Štefančić

autori fotografija: Dragan Borčić, Livio Černjul, Sergej Drechsler, Ivan Fabijan, Silvano Ježina, Robert Kalčić, Branko Jani Kukurin, Petar Lovrović, Frane Morić, Denis Škomrlj, Srđan Vrančić, Fotoarhiva Novi list, Muzej Grada Rijeke

[sposaric]

Slažem se. No, u prvome redu najvažnije je prisjetiti se svih poginulih Riječana; baš kako Vežičanka kaže: "Tolike mladosti prekinute". Po ovome popisu od osam poginulih u VRO Oluja SAMO jedan je stariji od mene...

[Adamić]

Učinjeno . Evo odmah i novog priloga.

Radio Rijeka na terenu prije 20 godina

Radio Rijeka domovinski rat .jpg (203.79 KiB) Pogledano 19117 puta

Ekipa Radio Rijeke u Korenici , na slici su Anito, Vjeko, Travaš,Češić, Kišić, Joso , a u prvom redu s lijeva su Đuza i Ferlin

Titova Korenica Radio rijeka pripadnicima 2. bojne 128.brigade HV.jpg (331.65 KiB) Pogledano 19117 puta

Titova Korenica - Ekipa Radio Rijeke s pripadnicima 2. bojne 128.brigade HV

Vjeko i Lea na Plješivici s pripadnicima Krčke bojne.jpg (143 KiB) Pogledano 19117 puta

Vjeko i Lea na Plješivici s pripadnicima Krčke bojne

Radio korenia Ferlin domovinski rat .jpg (352.81 KiB) Pogledano 19117 puta

Hrvatska zastava na krovu Radio Korenice (Ferlin i Češić)

[Adamić]

Naravno ako mislite da je rat obasipanje cvijećem. Varate se! Tu je mnogo ljudske patnje gdje najviše stradaju civili.

Sva sreća da nije napravljena Srebrenica, gdje su Srbi ubili 8 000 ljudi.

KRONOLOGIJA POBJEDE Kako je prije 20 godina oslobođena Hrvatska

http://rijecan.in/kronologija-pobjede-k ... -hrvatska/

U završnoj oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj akciji Domovinskog rata, koja je pod nazivom “Oluja” kao najveća vojna operacija u povijesti moderne hrvatske države počela prije 20 godina, oslobođeno je preko 10.000 četvornih kilometara područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu koja su četiri godine bila pod okupacijom pobunjenih Srba, a omogućene su i oslobodilačke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Uz državni vrh pod vodstvom predsjednika Republike Franje Tuđmana operacijom je upravljao načelnik Glavnog stožera HV-a general Zvonimir Červenko. Zbornim područjima zahvaćenima akcijom zapovijedali su generali Ante Gotovina, Petar Stipetić, Miljenko Crnjac, Luka Džanko i Mirko Norac, dok je specijalnu policiju vodio general Mladen Markač. U hrvatskim snagama bilo je ukupno oko 200 tisuća ljudi.

U dokumentu Kronologija Domovinskog rata koju je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata objavio na svojoj internetskoj stranici stoji da su svjetski državnici, posebice dužnosnici SAD-a, uglavnom pokazali razumijevanje za provedenu operaciju.

“Između ostalog, rekli su da je ‘Hrvatska ostavila dovoljno vremena međunarodnoj zajednici da sukob razriješi pregovorima, a da su oni propali zbog beskompromisnoga stajališta krajinskih Srba’. Uoči napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava. Ipak, najveći dio Srba iz samoproglašene ‘Krajine’ u Hrvatskoj, na zahtjev svog političkog i vojnog vodstva, napustio je Hrvatsku. Zapovijed o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je srpski general Mile Mrkšić; isto je potpisao i Milan Martić, predsjednik ‘Krajine’. Predstavnici UN-a i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV-a”, stoji u Kronologiji.

Centar navodi da je u operaciji “poginulo 196 pripadnika hrvatskih Oružanih snaga, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 ih je nestalo” dok su gubici na drugoj strani bili “nekoliko puta veći”.

Ističu i da su u razdoblju nakon završetka operacije zabilježena “kriminalna djela osvete ili ubojstva iz koristoljublja nad pojedinim Srbima te paljenje napuštenih kuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti”. Prema izvještaju Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava tijekom i nakon operacije ‘Oluja’ ubijeno je 667 civila.

Naravno srpska strana tvrdi i govori o brojci oko 2500 ljudi.

oluja-hrvatska-izbeglice srpska krajina .jpg (138.36 KiB) Pogledano 19114 puta

Oko 200 000 sprskih izbjeglica bježi pred naletom Oluje. Ova slika često poslužuje za ismijavanje na virtualnom internetskom prostoru gdje se pojedinci časte međusobno komentarima mržnje. Zapravo danas je sav prostor zagađen mržnjom, pa bila to i neka obična pjesma na youtubu.

Gledaj na youtube.com

Izbjeglice iz Krajine posle Oluje dolaze u Banja Luku 08.08 1995

Osim hrvatskih sudova zločine iz Oluje rasvjetljavao je i Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije sa sjedištem u Haagu.

U studenom 2012. žalbeno vijeće Haškog suda donijelo je oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču nakon što je sud odbacio zaključke raspravnog vijeća prema kojima su Gotovina i Markač sudjelovali u “udruženom zločinačkom pothvatu”, kao i optužbe za prekomjerno granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca, a sud je Gotovinu i Markača oslobodio i zapovjedne odgovornosti.


Kronologija akcije
(prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata)

– 4. kolovoza (petak) 1995.

U 5 sati ujutro započela je vojno-redarstvena operacija “Oluja”.

Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu.

Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju (potom su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u Hrvatskoj); u tim napadima stradali su civili i civilni objekti.

– 5. kolovoza (subota) 1995.

Oslobođeni su: Knin s okolicom, Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja.

– 6. kolovoza (nedjelja) 1995.

Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković).

– 7. kolovoza (ponedjeljak) 1995.

Oslobođeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja. Izjava ministra obrane RH Gojka Šuška da je operacija završena u 18 sati toga dana, potvrdila je da konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je još nekoliko “džepova” otpora protivnika.

– 8. kolovoza (utorak) 1995.

Predaja pukovnika Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa “Srpske vojske Krajine”, u Topuskom oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije “Oluja”, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena. Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage ušle su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Republika Srpska_Krajina.jpg (45.55 KiB) Pogledano 19108 puta

Republika Srpska Krajina (RSK) bila je međunarodno nepriznata marionetska[ srpska paradržava unutar Hrvatske, u funkciji stvaranja Velike Srbije. Formirana je tijekom 1991. okupacijom dijelova Hrvatske. Većinu teritorija Oružane su snage Republike Hrvatske oslobodile tijekom 1995., dok je ostatak područja u Hrvatskom Podunavlju mirno reintegriran u hrvatski pravni sustav 1998.

[sušak]

Ja bi se prisjetio pok Darka Modrića.On je ja mislim bio porijeklom iz jednog okupiranog mjesta u Lici.Dana 1.8 1995 zvali su nas da se javimo na Čavle gdje smo se skupljali i kretali organizirano prema Lici.Njega su ostavili da par dana ostane na Čavlima da skupi one koji stignu kasnije.Poslje sam čuo da je 3.8 rekao da ne može on ovdje sjedit dok su mu prijatelji na položaju.Došao je kod nas i odmah poginuo 4.8 1995. Na taj dan sam i ja ranjen kraj Ličkog Osika tako da sam ove godine proslavio 20 god + one 23 od prije(šalim se).Na početkku rata sam bio u Matafunima(111br) u Lipicama u PZO-u.Imam nešto slika iz tih vremena koje ću stavit naknadno.Pozdrav

[sušak]

Pok.Darko Modrić sjedi u prvom redu s lijeva,a druga slika u oslobođenom Ličkom Osiku

IMG_0001.jpg (215.97 KiB) Pogledano 19077 puta

[sušak]

IMG.jpg (140.45 KiB) Pogledano 19073 puta

Prva slika Gliboldol 1991 sliku mi dao prijatelj(poruka za Mesića),a druga slika moja malenkost s komadima u petak navečer.Ovo desno sam ja da se ne zabunite

[Adamić]

Nije htio dignut ruku na Rijeku a mogao je !

Dobila se naredba na uništenje svih vitalnih gradskih objekata – raketnim sredstvima trebalo je gađati rafinerije, termoelektranu, Krčki most, 3. maj, luku… U slučaju bilo kakvog otpora,bila bi odmazda nad izdajnicima.

Dogodilo se na današnji dan:

16.07.1984. U Rijeku je došao slovenski general Marijan Čad (Maribor,22.10.1932.) za komandanta 13. korpusa JNA, čije je sjedište bilo u Rijeci a nadležnost se protezala od Slovenskog primorja preko Gorskog kotara sve do Like. I bio tu do kraja, do 9. 12. 1991., kad je vojska JNA mirno napustila Rijeku. Zaslužan je za neuništavanje Rijeke. Više puta je bio pozvan da prijeđe u Hrvatsku vojsku.Zanimljivo, prima hrvatsku penziju od 5.300 kuna i danas živi na relaciji Rijeka – Dol pri Ljubljani.

Slovenska strana ga tužila za izdaju nije htio prijeći na njihovu stranu , odnosno nije se odazvao pozivu slovenskih vlasti za prijelaz na stranu teritorijalne obrane Slovenije.


Uz pomoć europskih promatrača i suglasnost Vlade Republike Hrvatske pregovori Kriznog štaba Rijeke (na čelu Slavko linić) i snaga 13.korpusa JNA (na čelu general - major Marjan Čad) privedeni su uspješno kraju. Početkom prosinca 1991. i posljednji jugo-vojnik napustio je Rijeku.

[Donkihot]

ponos i dika u nas hrvata

[Adamić]

Objava s naše Fb stranice koja je srušila dosta rekorda gledanosti 134 tis. pregleda i komentiranja preko 800 i 6k lajkova.

---

Zašto pola Hrvatske, Rijeku naziva srpskim gradom ? Jer nemamo "Dinamo koji je najhrvatskiji i najkatolickiji klub u Hrvata"... ili zato što ne glasamo za HDZ i HSP?
Na hrvatskim stadionima i pogotovo internetu vrlo često možete čuti govore mržnje " Ubij Srbina" . Zagrepčani i Dalmatinci nas nazivaju "riječkim Srbima" i pjevaju pjesme koje se toleriraju u društvu "ŠUGAVA RIJEKO, SMRDLJIVI GRADE, POBIT ĆU POLA TVOJE ARMADE, ŠUGAVA RIJEKO, PUNA SI SRBA, NE BRINI RIJEKO, IMA JOŠ VRBA".

Zapamtite svi Vi takvi , Rijeka, Kvarner i Istra imali su u cijeloj Hrvatskoj najveći odaziv na mobilizaciju u obrani Hrvatske !!!

U Domovinskom je ratu sudjelovalo oko 50 000 ljudi iz cijele županije, zapravo svaki drugi radno sposobni muškarac. U Rijeci i okolici prihvaćeno je i zbrinuto čak 40 000 prognanika i izbjeglica.
I ona najteža i nikad zaboravljena činjenica – u Domovinskome ratu svoj je život dalo 222 hrabrih ljudi našeg kraja, više od tisuću ih je ranjeno, mnogi su ostali trajni invalidi njima dugujemo neizmjernu zahvalnost i poštovanje.

Rijeka kao Istra i naš kraj se smatra oazom tolerancije i promicanja različitosti i praktički smo jedini mi ti koju ovu Hrvatsku pokušava učinit da bude koliko , toliko normalna.

Krčki most danas (21h) će osvijetlit 222 baklje, svaka za jednog poginulog branitelja u Domovinskom ratu iz Primorsko-goranske županije. Navijači Rijeke isto su napravili prošle godine.

Video: HIGHER LEVEL

https://www.facebook.com/LokalpatriotiR ... 503024307/

Rijeka u domovinskom ratu najveći odaziv krcki most .jpg (143.85 KiB) Pogledano 17663 puta

Uvršteno u rubriku "100 činjenica o gradu Rijeci".

[Adamić]

Guglajući naišao sam na podatak na stranicama riječkog MUPa o poginulom policajcu na Pulcu. Zanima me, zna li netko više oko ovog događaja ? Ne sjećam se da je na Pulcu bilo nekog napucavanja.

Danilo Mihić .jpg (61.07 KiB) Pogledano 16823 puta

DANILO MIHIĆ
rođen 21. rujna 1954. u Korenici
kao pripadnik Civilne zaštite poginuo 13. 5.1992. u Pulcu (Rijeka)

Poginuli policajci Rijeka.jpg (55.37 KiB) Pogledano 16823 puta

Poginuli djelatnici Policijske uprave primorsko-goranske u Domovinskom ratu
https://primorsko-goranska-policija.gov ... ratu/24497


IVICA ANTONČIĆ
rođen 11. kolovoza 1971. u Rijeci,
kao pripadnik pričuve SJP Rijeka poginuo 4. rujna 1993. na Gospićkom ratištu

VELIMIR BAŽOK
rođen 8. prosinca 1970. u Rijeci,
kao djelatnik SJP Rijeka poginuo 1. veljače 1996. na Kamenjaku

BRUNO BOLANČA
rođen 7. siječnja 1973. u Rijeci
kao pripadnik pričuve SJP Rijeka poginuo 4. rujna 1993. na Gospićkom ratištu

DRAGAN BRDAR
rođen 23. veljače 1950. u Slunju
kao djelatnik Policijske postaje Vrbovsko poginuo 10. rujna 1991. u Topuskom

DALIBOR DADIĆ
rođen 18. srpnja 1972. u Rijeci
kao pripadnik pričuve SJP Rijeka poginuo 10. listopada 1993. u Gospiću

MARINO JAKOMINIĆ
rođen 13. rujna 1956. u Rijeci
kao zapovjednik SJP Rijeka poginuo 29. kolovoza 1992. u Gospiću

ALEN KRIZMANIĆ
rođen 19. siječnja 1968. u Karlovcu
kao pričuvni djelatnik Policijske postaje Vrbovsko poginuo 2. studenoga 1991. u Mirkovici

DANILO MIHIĆ
rođen 21. rujna 1954. u Korenici
kao pripadnik Civilne zaštite poginuo 13. svibnja 1992. u Pulcu (Rijeka)

ATOS NAČINOVIĆ
rođen 10. rujna 1972. u Rijeci
kao pripadnik pričuve SJP Rijeka poginuo 3. svibnja 1995. u Okučanima

ZVONKO PAVELIĆ
rođen 4. travnja 1966. u Senju
kao djelatnik SJP Rijeka poginuo 20. rujna 1991. u Gospiću

ZLATKO PETRUŠIĆ
rođen 2. siječnja 1955. u Ogulinu
kao pričuvni djelatnik Policijske postaje Vrbovsko poginuo 6. listopada 1991. u Mirkovici

SERGIO ŠIMAC
rođen 8. siječnja 1971. u Rijeci
kao djelatnik SJP Rijeka poginuo 3. svibnja 1995. u Okučanima

MARIJAN VUČIĆ
rođen 17. siječnja 1965. u Ogulinu
kao pričuvni djelatnik Policijske postaje Vrbovsko poginuo 2. studenoga 1991. u Mirkovici



Evo kratak presjek da smjestimo radnju...

8.4.1991. osnivaju se "Ajkule" specijalna jedinica riječke policije
10 .mjesec.1991. Oko 15 000 Riječana pred komandom JNA traže da vojska JNA napusti Hrvatsku .
13. 10.1991. "Grom" udara u vojna skladišta na Katarini, Pulcu i Grobniku. Odjekivale su eksplozije. Velik dio oružja je spašen ali pokraden prilikom izvlačenja. Stvoreni su osnovni preduvjeti za osnovno narružavanje riječkih brigada, 111. i 128.
7.11.1991. oglašena je prva zračna uzbuna u Rijeci.

---

Pronašao sam odgovor. Danilo Mihić (Korenica) -- poginuo kao djelatnik Civilne zaštite prilikom prikupljanja neeksplodiranih mina, Grobnik13.5.1992.
Str.89 Rijeka u dom.ratu.

Dakle mjesto smrti je pogrešno na stranicama Mup-a.

Guglajući dalje na našem forumu , druga žrtva rata ili bolje reći prva u Rijeci je dječak Kristinko (16.)



06.11.1991. Kristinko je nagazio na minu.

Ovako: 1991 na Katarini je poginuo samo Kristinko - nagazivši na minu - i to jer se motao kud mu nije bilo mjesto - tamo je bila JNA, a djeci oko i u vojarni nije bilo nikako mjesto! Znalo se da je teren miniran i opet je momak s prijateljem išao tamo - čemu, pitam se?

A na Grobniku u vojarni koja je eksplodirala - oko sedam dana kasnije još jedan mladić pogibe iz svoje gluposti - aktivirao je ručnu bombu i nije je odbacio na vrijeme

I to su jedne žrtve u Rijeci minsko eksplozivnih sredstava - ja sam onda bio u ZNG oko vojarni, i šetao po tepihu uništene municije i oružja po grobničkim skladištima

Osvajanje vojarni u Rijeci, 1991.