Postao/la Gabriele d'Annunzio- njegovo doba.
viewtopic.php?f=98&t=44&p=73#p73"Krvavi Božić" 1920.24-29.12.
Krvavi Božić, tzv. Pet riječkih dana (cinque giornate di Fiume), naziv je rata za Rijeku koji je trajao od 24. do 29. prosinca 1920. godine.
Povjesni osvrt:
Sve frustracije neuvjerljive talijanske pobjede u Prvom svjetskom ratu Gabriele D’Annunzio, književnik i pustolov, pokušao je razriješiti jednim suludim pothvatom – zauzećem Rijeke. Rijeka je do propasti Austro-Ugarske bila poznata kao mađarski grad u kojem Hrvati govore talijanski; kao grad koji je imao više stanovnika od Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika zajedno, te kao vrata Dalmacije. Uz to grad je bio osma europska luka s velikim brodogradilištem; u njemu je bila najveća europska rafinerija; tu je izmišljen torpedo i djelovala je fantastično uspješna istoimena tvrtka; tu je bila i najveća tvornica duhana Srednje Europe. Grad je imao i dvadeset hotela, dok je Opatija s trinaest bila drugi turistički centar cijele Monarhije. Upravo spoj geopolitičkog položaja i izvanrednog bogatstva naveo je D’Annunzija da krene u Marš iz Ronchija i bez borbe zauzme Rijeku, u kojoj su bile međunarodne mirovne snage. U sam grad ušao je 12. rujna u 11.40 u crvenom Fiatu 501, na čelu 186 dobrovoljaca u ukradenim kamionima.
U šest sati poslijepodne održao je govor s balkona Guvernerove palače. Prve riječi bile su mu: „Talijani Rijeke! U bezumnom i kukavičkom svijetu, Rijeka je danas simbol slobode. U bezumnom i kukavičkom svijetu, postoji samo jedna jedina čista činjenica: Rijeka. Postoji samo jedna istina: a to je Rijeka. Postoji samo jedna ljubav: a to je Rijeka. Rijeka je poput blještavog svjetionika što sja usred oceana podlosti.“
- dannunziosfiumanskimdra.gif (50.23 KiB) Pogledano 1812 puta
D'Annunzio s FIUMANSKIM državnim vrhom
Dolazak Mussolinija
Osmoga listopada 1919. u gradsku luku sletio je lagani hidroavion. U gradu koji je, opijen vlastitom važnošću, često teturao kroz povijest, to je bio novi važan događaj. Iz zrakoplova, koji je posrtao pod naletima juga, na obalu se iskrcao Benito Mussolini. Taj učitelj i novinar, vođa tek rođena fašizma, još je čekao pravu prigodu za preuzimanje vlasti u Italiji. Građani su, znatiželjni i prostodušni, ubrzo ispunili obalu, naguravajući se oko niska, čvrsto građena čovjeka u tamnom odijelu. No Mussolini nije gubio vrijeme, nego se odlučno zaputio Guvernerovoj palači. Tamo je, u bijelom salonu, sat i pol dogovarao s D’Annunziom zauzeće Dalmacije, način preuzimanja vlasti u Italiji i sve ostalo što je bilo važno u tim burnim vremenima.
Dakle, D’Annunzio je bio prvi Duce, onaj koji je postvario fašizam tri godine prije Mussolinijeva Marša na Rim i četrnaest godina prije Hitlerova dolaska demokratskim putem na vlast u Njemačkoj! To je ono što se dogodilo 12. rujna 1919. – i s time nema nikakve šale!
Dana 13. travnja 1920. u lokalnom Službenom listu objavljen je razgovor s D’Annunziom u kojem je on iznio projekt Riječke lige, koja se trebala suprotstaviti „Ligi naroda, toj uroti povlaštenih lopova i kradljivaca“. Lega di Fiume bila je idejni preteča pokreta nesvrstanih, jer je trebala okupiti sve nezadovoljnike tadašnjega svijeta: Indijce, Irce, Egipćane, Riječane, Dalmatince, Hrvate, Crnogorce, Albance, Mađare, Flamance, Turke. Bio je to još jedan pokušaj da se iz Rijeke mijenja povijest svijeta. (Na to se logično nadovezuje prijedlog grofa Carla Sforze, inače D’Annunzijeva ogorčena protivnika, koji je iznio 1944. – naime, da eksteritorijalna Rijeka postane sjedište Ujedinjenih naroda, organizacije koja je trebala zamijeniti neuspješnu Ligu naroda!)
Poslije godinu dana vlasti, 8. rujna 1920, D’Annunzio je proglasio Talijansku upravu Kvarnera (Reggenza Italiana del Carnaro), prvu fašističku državu u povijesti. Ono što se mora naglasiti jest da je ta država prva u svijetu priznala Lenjinovu boljševičku Rusiju te da su oba revolucionara održavala srdačne odnose! Komentar u novinama bio je: „Luđak je luđaku dao baklju i zapalit će svijet!“ Druga država koja je priznala Lenjinovu krvavu tvorevinu pljačke i bezumlja bila je, jasno, Mussolinijeva Italija!
Kad je talijanska država shvatila da joj je D’Annunzio postao odveć veliki politički teret, pokrenula je napad regularnih snaga na grad. U iščekivanju sukoba Pjesnik je zapovjedio rušenje mostova na Rječini 24. prosinca 1920, a potom je uslijedio Krvavi Božić. U borbama je poginulo 27 legionara – od kojih nijedan nije bio Riječanin! Opatijskim paktom od 31. prosinca 1920. formalno završava ta mračna epizoda. Ipak, još 3. siječnja 1921. D’Annunzio je održao posljednji govor u gradu potrošene ljubavi (njegova fraza!), i to s balkona Municipija.
Igor Žic
Evo jedne slike koja je nastala na "krvavi Božić".Naravno da znam gdje je to, dan danas izgleda isto.Samo na zidiću više nema boce vina i čaše.Jooooj, baš bi probao taj crnjak, mora da je bilo fino!
P.S.Adamiću, ne prepisuj!
Pa kad riješimo, idemo dalje.
- krvavboiusponbuonaroti.jpg (46.85 KiB) Pogledano 1811 puta
Slika br.1
