Club Alpino Fiumano (Riječko planinarsko društvo) 1885

[Adamić]

Ovako , mene bi bilo sram da se bavim planinaranjem a da ne znam ništa o počecima i povijesti planinarenja u našem kraju a možemo itekako biti ponosni. Vidjet ćete i zašto. Na tisuće i tisuće ljudi planinari našim krajem pa prije nego se upute , neka pročitaju malo ovu stranicu. Upute i ostale ovdje. Informacija imamo po cijelom forumu pa bi trebalo prikupiti sve ovdje ali za početak uvod. Uključite se ! Informacije o ovom klubu ima po kutku cijelog našeg kraja Kvarnera i Gorskog kotara. Neke tek treba otkrit.

http://rijeckiplaninarskisavez.hr/
Nula o povijesti planinarenja u našem kraju !

Club Alpino Fiumano (Riječko planinarsko društvo) 1885


Prekrasni grb kluba. Odiše lokalpatriotizmom, kako i neće . Mislim da imamo sve te značke na forumu u boji .

12.01.1885. Osnovan je "Club Alpino Fiumano" (Riječko planinarsko društvo) zaslugom ing. Ferdinanda Brodbecka koji je postao prvi predsjednik. Zanimljivo je da je ing. Brodbeck bio angažiran na izgradnji velebne kazališne zgrade - današnje HNK Ivana pl. Zajca. U prosincu iste godine Brodbeck se vraća u svoj Beč, a za predsjednika društva izabran je odvjetnik Dr. Stanislao Dall'Asta. Društvo je imalo alpinističku sekciju, a od 1906. g. i skijašku sekciju. Godine 1902, počinje izdavati vlastitu reviju "Liburnia".
Taj događaj smo napisali već u našoj riječkoj kronologiji "Dogodilo se na današnji dan".

Talijanski prijevod :

Il 12 gennaio 1885, per iniziativa dell'architetto Ferdinando Brodbeck, si è costituito il Club Alpino Fiumano. Nel 1989 esce il primo "Annuario" contenente la storia delle "Vicissitudini" del sodalizio. Il 15 maggio 1902 la testata "Liburnia"anno I ,n. 1 , Rivista bimestrale del "Club Alpino Fiumano, con sede sociale a Piazza Urmenyi 1. Frequenza regolare fino alla guerra 1914-18.
Ricompare nel '19, come "Rivista Trimestrale della Sezione di Fiume del Club Alpino Italiano, con sede della sezione in via del Pomerio 17, prima gita al MonteCerchiato , riportata sul vol XIV n.3-4, lug-dic 1920. Per un decennio prospera fino a quando, deve bruscamente chiudere, poi, per la tragedia della seconda guerra mondiale e dell'esodo, la Sezione si trasferisce a Trieste.
Nel 1963 "Liburnia" rivede la luce. Inizialmente come numero unico celebrativo, quindi la rivista ritesse e consolida il sentimento alpino e civile della città indimenticabile.

Prvo skijaško natjecanje na području Hrvatske bila je skijaška utrka organizirana 1897. na Učki od strane CAF-a (Club Alpino Fiumano).
Cijela priča počinje s carskim inženjerom Ferdinandom Brodbeckom koji je koncem 19. st. sudjelovao u izgradnji zgrade riječkoga kazališta. Ovaj Bečanin 1885. god. je donio prve skije u Rijeku te osnovao CAF (Club Alpino Fiumano), najstarije sportsko društvo u Rijeci. Članstvo CAF-a bavilo se je planinarenjem i skijanjem, a 1897. god. organizirali su i prvo skijaško natjecanje u regiji. "Prvo skijaško natjecanje na kronometar" održano je na padinama Učke (desno), a pobijedio je Pasquale Maetich iz Rijeke.

Uvrstit ćemo podatak "prva skijaška utrka na području Hrvatske" u rubriku "Riječka naj naj rubrika ! Jeste li znali ?".

Ovo je zasad jedina tema na cijelom internetu o tom slavnom i velikom klubu. Zato nam i služi forum. Neka prikupljanje podataka započne !

Registrirajte se ako niste i započnite pisat o najstarijem sportskom klubu u povijesti Rijeke.

Nemojte zaboravit, planinarilo se je i prije. Rijeka je rodno mjesto hrvatskog planinarstva. Kako navode mrežne stranice Grada Rijeke. U njoj je 1852. organiziran prvi uspon u Hrvatskoj, kada je skupina domaćih planinara krenula na obližnju planinu Učku, u želji da doživi vidik što se pruža s njezinih visova u svitanje. Bilo je to pet godina prije osnivanja prve planinarske organizacije u svijetu.

[Adamić]

Jedna zanimljivost: poznati riječki sportski novinar Željko Kesovija, naš Matujac, zaljubljenik u planinarenje uvijek se u planinarske bilježnice koje se nalaze na vrhovima planina potpisuje tako da uz svoje ime stavi kraticu CAF! Pred petnaestak godina poklopilo nam se nekoliko ćićarijskih vrhova u gotovo isto vrijeme i pošto ja nisan znao što znači CAF pitao sam Kesa što mu to znači. Pretpostavio sam da je to još jedna od njegovih provokacija jer je napustio osnivačku skupštinu PD "Lisina" Matuji revoltiran činjenicom da nije prihvaćen njegov prijedlog da se društvo zove IPD - Istarsko planinarsko društvo "Lisina". Tada sam po prvi puta saznao za Club alpino fiumano.

[Daluka]

LIBURNIA-vol.-XLVI-parte-1_006.jpg (14.49 KiB) Pogledano 5759 puta

LIBURNIA-vol.-XLVI-parte-1_007.jpg (141.4 KiB) Pogledano 5759 puta

LIBURNIA-vol.-XLVI-parte-1_008.jpg (153.1 KiB) Pogledano 5759 puta

izvor

[Kantrida76]

Zastava Club Alpino Fiumano

zastava.JPG (32.66 KiB) Pogledano 5752 puta

[Kantrida76]

Interesantan tekst nalazi se u Susackoj reviji.

Kao nadzornik gradnje kazališta, koje je projektirao bečki atelje Fellner i Helmer, u Rijeku je 1883. godine došao inženjer Ferdinand Broodbeck. Još u mladosti bio je strastveni planinar i član Austrijskog turističkog kluba. Oduševljen kvarnerskim zaleđem već je 26. prosinca 1884. godine, uz pomoć novinara Adolfa Pellegrinija, okupio na inicijalnom sastanku šesnaest osoba. Uz njih dvojicu prisustvovali su: Aleksandar Blečić, Giorgio Campacci, Edoardo Kretić, Josip Dworzack, Giuseppe de Emily, Antonio Ewinger, Silvio Farkas, Augusto Hoffmann, Marcello Lenussi, Nereo Mayer, Nikola Noršić, Enrico Polla, Eugenio Ruppani i Edoardo Tosoni. Utemeljujuća skupština održana je 12. siječnja 1885. uz tridesetoro prisutnih. Za predsjednika bio je izabran Broodbeck, dopredsjednik je postao Lenussi, a tajnik Pellegrini.

Novo društvo nije se bavilo samo planinarenjem. U Omišlju je tako kupljen jedan manji teren. Nakon što je uređena osmatračnica, organiziran je izlet 12. travnja 1885. Dio planinara pješačio je do Bakra, potom su se barkama prebacili do Voza na Krku, da bi nastavili hodati do Omišlja. Veći dio društva došao je, ipak, u Omišalj parobrodom. U Rijeku su se, krajem dana, svi zajedno vratili morskim putem.
Broodbeck je zaslužan za novi pravac uspona na Učku, na kojem je potom bio podignut planinarski dom Stephanie na Poklonu. Kako je gradnja kazališta bila dovršena 1885. godine, cijenjeni inženjer vratio se u Beč.

Zlatno doba društva bilo je od kraja 1885. do početka 1897. godine, u vrijeme predsjedanja odvjetnika Stanislava Dall'Aste. On se rodio u Rijeci 1845. godine. Nakon što je diplomirao pravo u Grazu, uključio se u društveni život grada. Bio je dugogodišnji član gradskog vijeća, ravnatelj Domoljubnog kasina ( Casino patriottico ), Filharmonijsko–dramskog društva, sportskog društva Quarnero te pravni savjetnik Gradske štedionice, Riječke kreditne banke, Rafinerije nafte i Ljuštionice riže. Godine 1873. oženio se Carmellom, sestrom tiskara i izdavača Emidija Mohovića, vlasnika dnevnika La Bilancia. Odvjetnički ured nalazio mu se u kući Mohović, blizu Filodrammatike. Kad mu je supruga umrla, njenu veliku grobnicu Majka s djetetom izradio je kipar Ivan Rendić 1900. godine na Kozali. Dall'ste je umro 1911. godine na Sušaku.

Klub je bio poznat po svojim uskršnjim izletima na Učku, na koje je išlo do 200 ljudi. Godine 1888. bio je priređen veliki izlet u Bolonju, u kojoj se te godine priređivala velika pokrajinska izložba. Kao odgovor na riječke aktivnosti na Sušaku je iste 1888. godine bilo osnovano Primorsko planinarsko društvo kojem je na čelu bio gradonačelnik Hinko Bačić.

Riječki planinarski klub tiskao je svoj prvi Godišnjak 1889. godine s prinosima povjesničara Aladara Festa, znanstvenika Petera Salchera, Ferdinanda Bonete ( duži tekst o Trsatu ) te pučkog, dijalektalnog pjesnika Maria Schittara, poznatijeg kao Zuane della Marsecia.

Godine 1892. društvo je organiziralo odlazak do Rima, odnosno Napulja. Iako je nastupila određena kriza odstupanjem odvjetnika Dall'Aste s mjesta predsjednika 27. siječnja 1897. godine, ipak je te godine organiziran vrlo uspješan obilazak Krka i Košljuna, na kojem je bilo više od dvije stotine izletnika. Svih tih godina redovito se odlazilo na Učku i druga brda riječkog zaleđa.

Predsjednici društva bili su i: inženjer Antonio Čeligoj (1898.), G. R. Zängerle (1899.), ugledni kirurg i političar Antonio Grossich (Grošić) (1900.-1901.), inženjer Carlo Conighi (1902.-1910.), Antonio Zanutel (1912.-1918.), političar i prirodoslovac Guido Depoli (1919.-1924.) te najmoćniji čovjek fašističke stranke u regiji - Giovanni Host-Venturi od 1924. godine do rata.

[Adamić]

Kako je Rijeka prolazila kroz države i ideologoije, svatko je davao svoj pečat.

club alpino fiumano .JPG (72.79 KiB) Pogledano 5676 puta

Nadalje ovaj grb može biti i iz Austro-Ugarske a ne iz Italije (po rasporedu boja ne bi) . Probao sam izguglat AU značke iz og razdoblja s trikolorom Mađarske ali bezuspješno.
https://www.hastur.fi/en/product/11529832

Zastava Club Alpino Fiumano

Privitak club alpino fiumano .JPG više nije dostupan.

Ovo je iz doba fašizma.


Raspadom Austro-Ugarske . 1919. Pjesnik-Vojnik Gabriele D'Annunzio uspostavio u Rijeci prvu fašističku državu u povijesti, sa svojom Talijanskom regencijom . D'Annunzio je bio prvi fašistički vladar u povijesti, prije samog Mussolinija koji još tada nije bio došao na vlast u Italiji.
Od tada počinje snažna talijanska nacionalizacija svega.

Gradskom simbolu Rijeke na tornju , reže se jedna glava i stavlja da bude rimska. Ulice i toponimi se mijenjaju .

1924. godine grad s okolicom i formalno priključen Italiji. Rimski ugovor, temeljem kojeg je Fiume pripala Italiji, potpisali su u ime Kraljevine SHS premijer Nikola Pašić i ministar inostranih dela Momčilo Ninčić, a s talijanske strane Benito Mussolini.


Od kraja 19.stoljeća pa sve do 1923-4 u Rijeci je djelovalo planinarsko društvo Club Alpino Fiumano ( CAF ),poslije 1924. djeluje u okviru Cluba Alpino Italiano ( CAI ),ali samo kao njegov ogranak iz Rijeke.

club alpino italiano fiumano medaljica iz 1925.godine (1).jpg (142.94 KiB) Pogledano 5689 puta

club alpino italiano fiumano medaljica iz 1925.godine (2).jpg (137.15 KiB) Pogledano 5689 puta

Club alpino Italiano - Fiumano medaljica iz 1925.godine . Slave D'annunzia.

Zanimljivo naša kronologija kaže da je klub i u doba Mađara gajio dobre odnose s tim istim društvom.
03.09.1893. Rimska sekcija Talijanskog alpinističkog kluba (Club alpino italiano, Sezione di Roma), poklanja zastavu Riječkom alpinističkom klubu (CAF- Club alpino fiumano).

Što se tiče mijenjanja imena i toponima. To se i sad događa. Komunizam je želio izbrisat cijelo razdoblje prije i ostavio nam je mnogo partizasnkih spomenika . Danas imamo sve natpise na hrvatskom. Npr. moja ulica Uspon M. Buonarroti u kojoj sam živio , prekrštena je u Kalvariju.

[Adamić]

Club alpino fiumano.jpg (82.81 KiB) Pogledano 5675 puta

Ljepota ! Pravi riječki klub.

Grb kluba se nadopunjavao u 3 verzije. Ovo je verzija 2 iz 1888. Zadnja treća je vrh s lentom "riječki planinarski klub" , možemo i tako prevest.

Kako je klub rastao. Trebalo je i dodat nešto da se zna čime se bave. Dodan je runolist (lat. Leontopodium), kojemu pripada oko 60 vrsta. Na području Hrvatske raste planinski ili krški runolist L. n. subsp. alpinum (sin. Leontopodium alpinum). Mislim da je upravo taj odabran.
U Austro-Ugarskoj vojsci ustanovljenoj 1907. godine runolist odnosno njem. Edelweiss je bio simbol planinskih postrojbi. Kasnije je korišten i u drugom svj. ratu. Danas se kao znakovlje koristi u njemačkim, austrijskim i poljskim planinskim jedinicama.

Leontopodium alpinum

Risnjak je prvo nalazište runolista u hrvatskoj flori.

Runolist na Učki —- koja je novo nalazište — obitava područja ma­log visinskog raspona od 50 m, na visini od 1230 do 1280 m. Zauzima su­rova staništa sjeverne izloženosti . Budući da se Učka nalazi na spoju Alpa i dinarskih planina, od zna­čenja je bilo utvrđivanje činjenice da se ondje ne radi o tipičnom alpskom runolistu, nego o njegovom krškom obliku, izdvojenom u literaturi kao »var. krasense (Derg.) Hay.« (Derganc 1904).
Acta Botanica Croatica, Vol.30 No.1 Prosinac 1971.

Runolist (Leontopodium alpinum) je rijetka i zaštićena biljna vrsta (u Hrvatskoj od 1952.).

runolist risnjak.jpg (135.76 KiB) Pogledano 5675 puta

"Staze runolista" ima i na našem Snježniku, pokraj Platka.
http://np-risnjak.hr/posjecivanje/moguc ... /snjeznik/


Ako tko vidi negdje runolist u našoj županiji , neka ga slika.

[Adamić]

Godine 1902, Club Alpino Fiumano počinje izdavati vlastitu reviju "Liburnia".

Liburnia časopis Rijeka Fiume .jpg (43.76 KiB) Pogledano 5573 puta

15.5.1902.

[Adamić]

Riječki planinarski klub u ožujku 1906. osniva i vlastitu fotografsku sekciju. Uprava kluba šalje svojim članovima okružnicu u kojoj izražava želju za osnivanjem fotografske sekcije, jer bi se time skupila bogata zbirka veduta naše regije i naših planina.
Planinari upravo svoju izložbu 1908. smatraju prvom pravom izložbom. Među najistaknutijim je planinarima Arturo Tomsig, tu je i de Meichsner, konstanta riječke fotografije od konca stoljeća do Drugog svjetskog rata, te Valerija Medanić s motivma švicarskih planina i mnogi drugi. Na izložbi 1913. ponovno se ističe arturo Tomsig sa svojim velikim povećanjima planina i pejsažima punim poezije, života i svjetla te povećanjima u boji.

CAF Asperger Dom na Risnjaku 1908..jpg (412.12 KiB) Pogledano 5570 puta

Carlo Asperger, Dom na Risnjaku 1908.
Ovdje je krajem 19st. bila lovačka kuća za astrougarsku gospodu .



Ideja o izgradnji Planinarskog doma na Risnjaku potiče još od 1914.godine, kada je podružnica HPD-a sa Sušaka izradila nacrte novog doma. S realizacijom ove ideje trebalo je sačekati ipak “bolja” vremena.
U jesen 1931.god., nakon sveobuhvatnih priprema, započela je izgradnja. U srpnju 1932.god. Planinarski dom je bio pod krovom, a do sredine rujna iste godine izvršeno je unutarnje uređenje.
Planinarski dom “Dr. Josip Schlosser Klekovski” otvoren je društvenom svečanošću 18. rujna 1932.god. Od otvorenja pa do današnjih dana na Planinarskom domu izvršeno je čitav niz obnova. Zadnja veća obnova dovršena je 1988.god. kada Dom poprima današnji izgled.

Planinarskim domom “Dr. Josip Schlosser Klekovski” upravljale su planinarske organizacije sve do 1991.god. kada prelazi pod upravu Nacionalnog parka “Risnjak”, pod kojom se nalazi i danas.

Schlosserov dom Risnjak.jpg (227.44 KiB) Pogledano 5570 puta

Ovdje su već krajem 19 st. riječki planinari, članovi Cluba Alpino Fiumano, izdali svoj prvi uspon .

Masiv Risnjaka bjelinom svojih stijena, dominantno se izdignuo nad zelenilom goranskih šuma. Prekrasni vidici koji se pružaju sa 1528 m nadmorske visine na Kvarnerski zaljev, Istru i Julijske Alpe u susjednu Sloveniju, ostat će u sjećanju svakog posjetitelja.

Izvor:
Knjiga Arte Miracolosa
http://np-risnjak.hr/posjecivanje/moguc ... a/risnjak/

[Vežičanka]

Pretpostavljam da je taj njihov časopis Liburnia izlazio isključivo na talijanskom jeziku jer je i klub bio zapravo talijanski.

Klub Alpino fiumano htio je podići planinarsku kuću na Hahlićima pod Obručem. Već su dali napraviti i nacrte ali su odustali.
Zašto, piše časopis "Hrvatski planinar" 1. ožujka 1969.:

Kao što smo javili u prošlom broju, na Hahlićima pod Obručom opet imamo planinarsku 
kuću! Burna je bila historija ovog objekta.
 Prva ideja o gradnji kuće na ovom mjestu
 niknula je još 1907. u tadašnjem Clubu alpino
 fiumano na Rijeci. Klub je dao već izraditi i
 nacrte, ali je na kraju odustao od gradnje,
 ponajviše, kako stoji u njegovoj spomenici
 prigodom 40. obljetnice (Rijeka 1925), zbog
 "strahovanja za sigurnost objekta, koji bi tre
bao biti sagrađen na hrvatskom teritoriju i 
biti bez čuvara, izložen ne samo kradljivci
ma, nego možda još više neprijateljskim ak
cijama".
Ovo je publicirano u Rijeci koja je 
u to vrijeme bila sastavni dio talijanske dr
žave.

Godinu dana kasnije podigla je podru
žnica Hrvatskog planinarskog društva iz Su
šaka »Velebit«* planinarsku kuću na planira
nom mjestu, možda baš zahvaljujući činjenici 
da je Obruč ostao izvan talijanske granice.
Temeljni kamen postavljen je 8. VIII 1926., a
 već 31. X iste godine kuća je svečano otvo
rena. Za vrijeme Drugog svjetskog rata je, 
nažalost, propala, ali zahvaljujući naporima 
PD »Kamenjak« u Rijeci, na starim temeljima 
je sagrađena nova, još ljepša kuća (otvore
nje je bilo 30. XI 1968.)

U kakvom je stanju planinarski dom danas nije mi poznato.

*planinarsko društvo "Velebit" iz Sušaka osnovano je 31.siječnja 1897.

Dom na Hahliću 1969.:

Dom na Hahliću 1969.JPG (93.32 KiB) Pogledano 5550 puta

[Adamić]

Istražit ćemo Hahlić!

Mislim da je sve tada disalo tako Vežica. Baš tako kako su i oni. To je naša povijest.

Pa i riječka "biblija" najznačajnijeg povjesničara Rijeke, Giovanni / Ivan/ Kobler napisao je knjigu "Memorie per la storia della liburnica città di Fiume",na talijanskom. Objavljeno u tri knjige 1896. godine i do danas je ostalo nezaobilazno štivo svih onih koji se žele temeljitije upoznati s prošlošću Rijeke, ali podjednako i s poviješću Opatije, Kastva, Bakra, Veprinca, Mošćenica i drugih okolnim mjesta.
Gotovo 900 stranica Koblerove povijesti u tri knjige otisnuto je u tiskari E. Mohovicha.

Iz današnje perspektive zanimljiv je podatak da je u Rijeci tijekom 19. stoljeća izlazilo oko 20 novina, od kojih se u Sveučilišnoj knjižnici čuva njih šesnaest – i to na talijanskom, hrvatskom, njemačkom i mađarskom jeziku.
Nedavno je obilježena i 200. godišnjica prvih riječkih novina »Notizie del Giorno«, koje su izlazile od 1813. do 1814. godine.
Podsjetimo na riječkog izdavača i novinara Emidija Mohovicha (1838-1898). Mohovich je bio vlasnik tiskare koja se nalazila na riječkom Korzu, a uz brojne knjige na različitim jezicima tiskao je i periodična izdanja kao što su »Giornale di Fiume«, »La Bilancia« i »La Varieta«.


Tj. prevedeno sve novine u Rijeci tada Fiume bile su na talijanskom a sve preko Sušaka, tamo je bio i Novi list na hrvatskom.




Iz teme : Stare novine koje su izlazile u Rijeci

[Adamić]

Mene zanima nešto, što bi nam moglo reći kako su disali u ono vrijeme. Naime znamenit vodič knjige Guida Depolija podpredsjednika C.A.F. (Club alpino fiumano) pod naslovom Guida di Fiume e dei suoi monti, otisnutoj u Rijeci godine 1913. pri tiskari Pietra Battare navodno je finaciran od strane "Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia, comitato provincale di udine con l'adesione della Sezione di Fiume del Club Alpino Italiano." . Nemam pdf ili slike cijelog vodiča pa ne mogu potvrdit tu činjenicu. No ako je to istina , ukazuje nam na činjenicu da Mađare uopće nisu šljivili, te da Mađari uopće nisu imali kontrolu za nacionalističke pokrete i ideologije koje se zalažu za mijenjanje državnih granica kako bi etničke manjine koje žive na pojedinom prostoru došle pod vlast države gdje čine većinu . Iredentizam koji je prisutan i danas ali isključivo izvan Hrvatske.

Nadalje istražujući malo povijest. Istarska enciklopedija navodi prvo planinarsko društvo u Istri, Società Alpina dell’Istria utemeljeno je u Pazinu 25. XI. 1876. na poticaj Antonija Scampicchia. Društvo je okupljalo stotinjak članova iz Pazina, Pule, Kopra, Pićna, Motovuna, Nedešćine i Labina, a prvi predsjednik bio je Giovanni Fonda. Imalo je malu knjižnicu i vlastitu himnu. Rad društva od 1886. postupno zamire. S jedne ga je strane ometala austr. policija, koja je sumnjala u iredentističko djelovanje njegovih članova, a s druge disidenti iz Kopra, koji su ga htjeli pripojiti tršćanskim planinarima. U Pazinu je 1909. utemeljena Società Escursionisti Istriani Monte Maggiore, koja je u Statutu navela kako se osniva radi upoznavanja Istre i njezinih planinskih dijelova, te kako se neće baviti ni polit. ni vjerskim djelovanjem. Dakle tada, je očito politika svugdje imala svoje prste, ne samo u Rijeci.

1906. Na sjednici Riječkog planinarskog kluba (Club alpino fiumano) 22. svibnja 1906. Antonio Zanutel predložio je da se napravi ilustrirani vodič Rijeke i okolice, a dugotrajnog posla prihvatio se Guido Depoli. Kako je u Austro-Ugarskoj sve bilo pomalo usporeno, ali prilično temeljito, tako se vrlo ambiciozna knjiga Guida di Fiume e dei suoi monti pojavila 1913. godine, na malom formatu – no s 266 stranica!

Vodič je podijeljen u veće cjeline: I. Kraj i ljudi; II. Rijeka; III: Itinerari – koji uključuju istočnu obalu, Vinodol, Karolinsku i Lujzinsku cestu, Platak, put za Mrzle Vodice i Gerovo. Potom se govori o brdima koja okružuju Grobničko polje, staroj i novoj cesti za Trst, Josipovoj cesti, Liburnijskoj rivijeri i željezničkim prugama.

To je ova kniga.

Guida di Fiume e dei suoi monti (1913.)

1913 Guida di Fiume e dei suoi monti, (1).jpg (176.43 KiB) Pogledano 5513 puta

1913 Guida di Fiume e dei suoi monti, (2) battaria.jpg (40.37 KiB) Pogledano 5513 puta

1913 Guida di Fiume e dei suoi monti, (3).jpg (66.38 KiB) Pogledano 5513 puta

[Adamić]

i još ove 4 slike iz istog vodiča.

Kamenjak

Kamenjak 1913 Guida di Fiume e dei suoi monti, (1).jpg (234.88 KiB) Pogledano 5509 puta

Kamenjak 1913 Guida di Fiume e dei suoi monti, (2).jpg (223.73 KiB) Pogledano 5509 puta

Rječina , Žakalj

Recina Zakalj 1913 Guida di Fiume e dei suoi monti, (3).jpg (431.38 KiB) Pogledano 5509 puta

Zakalj 1913 Guida di Fiume e dei suoi monti, (4).jpg (219.25 KiB) Pogledano 5509 puta

[Adamić]

Tu su razni interesi i lobiji. Svatko je navlačio na svoju stranu. Tu su i riječki autonomaši.

Autonomaški riječki pokret – nosio je i antihrvatski i anti-talijanski karakter.

Erazmo Barčić st. (Rijeka, 9. lipnja 1830. - Rijeka, 5. travnja 1913.), hrvatski pravnik i političar je rekao za Riječane "

"O patricijima tadašnje Rijeke pravaš Erazmo Barčić kaže: Oni nemaju druge domo vine do interesa, zbir njihovih krieposti je račun, njihov nauk se svodi na pravilnik mjenjačnice, žrtve za domovinu za nju su ludosti i ništa je ne može ganuti više od biltena burze. "

Dakle prezire ih , jer je u manjini sa svojim stajalištem. Bio je protivnik Austro-Ugarske i prihvaćao je jugoslavensku ideju.

U jeku fašizma, 1928. g. Riječanin Silvio Gigante pisao je kako su riječki predstavnici, sasvim prirodno, više željeli da njihov grad bude jedina i, uz to, glavna mađarska luka, nego da bude zadnji talijanski grad.

Kompleksno je ovo sve dosta ... treba imat puno informacija i znanja kako je naš grad disao. Po meni Mađari su lako to riješavali, tamo gdje je lova, tamo su svi. Mađarski veleposjednici i kapitalisti itekako aktivno poticali Riječane da budu zagovornici Mađarske. Riječani su se oblačili u mađarske uniforme i glumili velike Mađare. Na kraju Rijeka je ušlo vrlo brzo u zlatno razdoblje, poslije riječke krpice. S(p)retno.

Evo materijala za čitanje tko želi.
“Riječka krpica” 1868. godine i uvjeti za njezino naljepljivanje na Hrvatsko-ugarsku nagodbu
https://hrcak.srce.hr/55403

[Vežičanka]

Sviđaju mi se slike iz posta br. 13. ako ih ima još bilo bi ih dobro staviti tu.

U drugoj slici se vidi Lujzijana kako vijuga ispod Kamenjaka. Također posljednja slika prikazuje most Žakalj iz malo drugačije perspektive nego što je uobičajeno.