Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Riječka bitka 2. svjetski rat- prije, za vrijeme i nakon

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23205
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#16  PostPostao/la Adamić » 11.1.2010, 00:41

riječka bitka 98206904.jpg
riječka bitka 98206904.jpg (210.71 KiB) Pogledano 3015 puta

fiumaradeltazzz.jpg
fiumaradeltazzz.jpg (300.4 KiB) Pogledano 3092 puta

Nekoc su na Delti bile kuce i skladišta.
Slika

sec
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#17  PostPostao/la sec » 11.1.2010, 17:53

malo njuskam pa kad na nesto naidem ostavit cu komentar .

pogledao sam "film" bitka za rijeku i moram rec da me nije nesto previse odusevio .
mislim da bi to netko mogao napraviti puno bolje , nekako mi je ... kao da se napravi nesto tek toliko , naravno bolje ista nego nista rekli bi neki .

adamicu svaka cast na na odradenom videu !!! :majstore:

gost
 

Re: Stare slike grada Rijeke

Post broj:#18  PostPostao/la gost » 2.5.2010, 14:06

Iz današnjeg Novog lista

riječka bitka1 03051945.jpg
riječka bitka1 03051945.jpg (169.21 KiB) Pogledano 3093 puta

Riječka bitka2 20041945.jpg
Riječka bitka2 20041945.jpg (184.61 KiB) Pogledano 3093 puta

riječka bitka 3-21041945v.jpg
riječka bitka 3-21041945v.jpg (189.23 KiB) Pogledano 3093 puta

riječka bitka 4-24041945.jpg
riječka bitka 4-24041945.jpg (168.21 KiB) Pogledano 3093 puta

svibanj1945.jpg
svibanj1945.jpg (196.37 KiB) Pogledano 3093 puta

21. travnja 1945. godine toga dana oslobođen je istočni dio grada, oslobođen je Sušak

3.svibnja 1945. Napokon, oko 13 sati, borci 3. bataljuna 19. divizije slomili su posljednji obruč. Rijeka je oslobođena uz ogromne žrtve.

7. svibnja 1945. godine Reindl predstavnik njemačkog 97. korpusa u selu Zagorje kod Ilirske Bistrice potpisao je bezuvjetnu kapitulaciju.imageshack

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23205
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#19  PostPostao/la Adamić » 2.5.2010, 19:28

Odlično ilirija. :bravo:

Evo malo kako je ta bitka izgledala na karti.

Riječka bitka" se uči na svjetskim vojnim akademijama. :zastava:


riječka bitka karta 1.jpg
riječka bitka karta 1.jpg (139.21 KiB) Pogledano 3089 puta

4 jugoslavenske armije imale su zadatak uništiti okupatore i svaka je držala svoju frontu od Drave do Jadrana. Jugoslavenska armija imala je u ožuljku 1945. godine 62 divizije otprilike 800.000 boraca.

riječka bitka karta 2.jpg
riječka bitka karta 2.jpg (124.87 KiB) Pogledano 3089 puta

Četvrta armija formirana je 2. ožuljka na dijelu strateške fronte u Dalmaciji, Lici i Hrvatskom primorju od jedinica 8. i 11. korpusa, kao i Prve tenkovske, Artiljerijskae i Dopunske brigade, a operativno su joj bili potčinjeni 7. i 9. slovenski korpus
riječka bitka karta 3.jpg
riječka bitka karta 3.jpg (127.89 KiB) Pogledano 3089 puta

4. armija imala je pred sobom povijesni zadatak – oslobođenje Istre i Slovenskog primorja. Ali na tom njezinom putu, dugačkom više od 500 km, koji je počinjao na fronti u Lici a završavao na Soči.
Odličnim manevarskim akcijama 1.svibnja 1945. oslobođen je Trst a 3.svibnja. Rijeka.

Slika
4 Armija imala je zadatak osloboditi riječko područje od 97.armijskog korpusa i 15 .armijskog brdskog korpusa.

riječka bitka karta 4.jpg
riječka bitka karta 4.jpg (125.83 KiB) Pogledano 3089 puta

4 armija raspolagala je sa 70 000 vojnika dok je neprijatelj raspolagao sa 130 000.

Dokumentarac "Bitka za Rijeku" možete skinuti ovdje :arrow: viewtopic.php?f=33&t=435
Slika

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23205
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#20  PostPostao/la Adamić » 2.5.2010, 20:18

Dobro da je Ilirija spomenuo današnji Novi list jer se u njemu nalazio jedan izvrstan tekst o borbi za oslobođenje Rijeke iz prve ruke. Zahvaljujem Zdenki na ovom svjedočanstvu. :zastava:
--------------------------------------------------------------------------------
RIJEKA SLAVI 65. GODIŠNJICU OSLOBOĐENJA OD FAŠIZMA, A 83-GODIŠNJA ZDENKA ĆIKOVIĆ PRISJEĆA SE DANA KADA JE KAO MLADA SKOJEVKA SUDJELOVALA U AKCIJAMA KOJE SU NJENOM GRADU DONIJELE SLOBODU
Kraj rata kratko se slavio, odmah je trebalo obnoviti srušeni zavičaj

U zadnjim trzajima, Nijemci su srušili mostove kod Podvežice, nadvožnjak u Kumičićevoj, šest mostova na Rječini i Mrtvom kanalu, glavni cestovni i željeznički most između Sušaka i Rijeke, vodovod na Kačjaku, tada novu betonsku obalu na Brajdici, čitavu sušačku luku sa svim dizalicama i skladištima, veći dio brodogradilišta »Kvarner« (3. maj) i riječku luku

Siniša PUCIĆ

Zdenka Ćiković.jpg
Zdenka Ćiković.jpg (15.5 KiB) Pogledano 3089 puta

ZDENKA ĆIKOVIĆ

Dvadesetprvi travanj i treći svibanj 1945., datumi su koje Zdenka Ćiković ne može nikada izbrisati iz glave. Sjećanja na događaje prije 65 godina kada su na te dane antifašistički borci oslobodili Sušak i Rijeku od okupatora i građanstvu navijestili završetak ratnih zbivanja, još su uvijek svježa kod danas 83-godišnje Ćiković, rođene Rahelić. S ponosom i ushitom se prisjetila tih neizbrisivih trenutaka, a ponajviše svih onih kojih više nema, a svoje su živote utkali u ostvarenje sna generacija ljudi koji na izazov rata nisu mogli niti htjeli ponuditi niti jedan drugi odgovor do vlastitog angažmana u oslobođenje svojih ognjišta od neprijatelja.
Kako kaže, o oslobođenju svoga kraja slušala je danima prije, svjesna da se vode završne borbe u kojima neprijatelj svakim danom sve više gubi položaj. Tako je kraj borbi i trajni mir na svom Sušaku doživjela s večeri 20. do prijepodnevnih sati 21. travnja skrivena u bunkeru s brojnim stanovništvom. To je bila preventivna mjera zbog straha da Nijemci pri povlačenju ne učine odmazdu nad pukom kao što je bio slučaj kod mnogih koji su tih dana poginuli, između ostalog i sedam mladih djevojaka u dobi od 18 do 29 godina koje su nacisti oteli i strijeljali na sam dan oslobođenja Sušaka.
– U to vrijeme, s nepunih 18 godina bila sam član partije i skojevka pa sam primila upozorenje da budno pripazim kako se nekakav ustaša u partizanskoj uniformi ne bi uvukao u bunker. Tu noć nitko nije spavao, bunkerom je u odsjaju svijeća i petrolejki odjekivao plač djece.

Sjećam se da je bilo pet sati ujutro kada sam kod ulaza ugledala partizane, shvativši da je napokon došao kraj borbi. Viši oficir nas je unatoč oslobođenju upozorio da još neko vrijeme ne napuštamo bunker jer još Trsat nije bio do kraja slobodan, ali oko deset sati već sam bila u svome domu. Još su se mogli čuti zvukovi puškaranja i granata. Užasne prizore zatekla sam pri povratku kući, vidjevši mrtva tijela njemačkih vojnika, što nije lako bilo gledati, bez obzira tko je bio na kojoj strani. Nakon nekoliko dana i dolaska tenkova naše vojske kod mosta Sv. Ane, što nam je dalo dodatnu sigurnost, stanovništvo kao da je poludjelo od sreće, zavladalo je opće veselje, bolje rečeno euforija. Ljudi su izašli iz svojih domova, počeli se grliti i ljubiti, bez obzira da li je netko nekog znao ili nije, s osmjehom na licu prisjeća se Ćiković, koja tada kao organizacijski sekretar mjesnog komiteta SKOJ-a nije imala puno vremena za slavlje i odmor, jer je s ostatkom tadašnje organizirane omladine svake noći dežurala u Sušačkoj bolnici. Tamo se, kako kaže, nagledala ranjenih i mrtvih, svih vrsta uniformi i vojski. Naime, nakon što je Sušak oslobođen, prisjeća se ona, Nijemci su još više zbili redove i počeli provoditiodmazdu, te rušiti objekte po gradu.

Na Katarini je 97. korpus bio čvrsto utaboren s artiljerijom i stalno su tukli po Sušaku i Grobnišćini. Čak je u Sušačku bolnicu udarila jedna granata i ubila jednog visokog domobranskog oficira koji je tamo ležao kao ranjenik.
– Do oslobođenja Rijeke, 3. svibnja, smo se uglavnom skrivali, a i građevine, osobito mostovi su bili uvelike oštećeni i potpuno srušeni. No, to mene i mnoge druge nije moglo zaustaviti da nazočimo oslobođenju Rijeke kada je, kao i u danima ranije na Sušaku, vladalo veliko veselje. Mladi su prvi u velikom broju izašli van iz skloništa i kuća. Dolazili su tenkovi na kojima su se vozili borci, svi su ih obasipali cvijećem, nosili im čaj. Kolone vojnika su dolazile sa strane Kostrene i Drage, a kasnije i Grobinšćine. Nakon četiri godine rata svi su odahnuli. Na licima ljudi mogla se vidjeti ili silna radost zbog slobode ili velika žalost nakon saznanja da njihovi namiliji, susjedi i prijatelji nisu mogli živi dočekati kraj ovdašnjih ratnih zbivanja. Puno je mojih prijatelja poginulo, mnogi su završili u zatvorima, ističe Ćiković, koja je konačnu uspostavu mira dočekala u bolesničkom krevetu u tadašnjoj opatijskoj bolnici za šire građanstvo, s obzirom da su riječka i sušačka bolnica slovile kao vojne. Ne može zaboraviti brojne velike skupove u Rijeci i Martinšćici odmah po oslobođenju. Danas bi se još možda danima slavilo, a Zdenku i ostale je odmah čekala obnova srušenog zavičaja.

U zadnjim trzajima, Nijemci su između ostalog digli u zrak mostove kod Podvežice, nadvožnjak u Kumičićevoj ulici iznad željezničke pruge, šest mostova preko Rječine i Mrtvog kanala, te glavni cestovni i željeznički most koji je spajao Sušak s Rijekom, vodovod na Kačjaku, tada novu betonsku obalu na Brajdici, čitavu sušačku luku sa svim dizalicama i skladištima, veći dio brodogradilišta »Kvarner« (3. maj) i riječku luku.
Kako se moglo čuti da se oslobođenje bliži, počeli su se organizirati mjesni narodnooslobodilački odbor i jedinstveni narodnooslobodilački front, kao dio priprema za osnivanje gradskog narodnog odbora na Sušaku. Aktivna članica je bila i omladinka Zdenka, s konspirativnim imenom prvo Una a poslije Lida.
Odmah po oslobođenju Sušaka, dok je Rijeka bila još pod okupacijom, bila je dio ekipe koja je morala skupiti a potom i prenijeti iz gimnazije u Hotel Jadran svu razbacanu važnu arhivsku građu, poput osobnih dokumenata i kartoteka, zahvaljujući čemu je 1. svibnja te godine u Jadranu osnovan GNO s prvim predsjednikom prof. Blažom Polićem, a Lida je smještena u odjel kriminala. Tako je jednom prilikom dobila zadatak otići na Bulevard u prazan stan ustaškog časnika u kojem je zatekla mnoštvo stvari, s obzirom da se on pripremao za vjenčanje, a njezin je posao bio sve nađeno popisati. Krajem 1945. postala je dio prve generacije polaznika partizanske gimnazije »Vladimir Nazor« na Hvaru, zajedno sa svojim sugrađanima Mirom Hero, Edom Butorac, Anicom Buneta Badurina i Slavkom Spadonijem.

Gestapo mi je bio stalno na tragu


Za tada vrlo mladu Zdenku Ćiković ratne su godine protekle vrlo intenzivno. Dobro upućena u cijeli tijek borbi, s privezanim pištoljem Beretom oko pasa, osim organizacijskog dijela Zdenka se bavila i obavještajnim radom, a to je uključivalo krajnje opasne akcije.
– Bila sam neka vrsta veze između Rijeke, Sušaka i pozadinskog dijela – kastavskog zaleđa, Klića, Mavrinaca. Raznosila sam partijsku poštu na ulaz za Sušak s riječke strane kod tvornice papira, pisala parole po zidovima, bacala letke po neprijateljskim vojarnama, pratila koliko vlakova dolazi, gdje se kreću neprijateljska vozila i koliki je broj vojnika. Radili smo i sabotaže – postavljali eksploziv pod vozila, a jednom smo Ivo Frković i ja zapalili baraku gdje su se nalazili bicikli njemačke vojske. Ništa nam nije bilo teško, jer sve što smo dobili u zadatak, to smo izvršili, prisjetila se Zdenka. Od njene grupe neki su za svoje djelovanje platili glavom, a samu je Zdenku često tražio Gestapo. Uspjela je izbjeći uhićenje i strijeljanje skrivajući se u sušačkoj bolnici i često mijenjajući mjesto noćenja. Iz svojih ratnih dana, ima dovoljno materijala i sjećanja da bi bez problema mogla knjigu napisati, što i planira.

Strijeljanje prijatelja početak rata za Zdenku

Živeći bezbrižno djetinjstvo na rodnoj Gornjoj Vežici s roditeljima, kao najstarija od četiri sestre i brata, rat ju je zaobilazio, sve dok je kao školarku, gimnazijalku, nisu snašla uhićenja i ubojstva njezinih prijatelja i susjeda.
– Moji susjedi i prijatelji Mitar Rahelić, Josip Bogatec i Vjekoslav Dukić prvi su sa Sušaka krenuli u partizane, i to na Tuhobić. Tada kao 14-godišnja učenica prvo građanske škole, a potom Sušačke gimnazije, nisam o tome ništa znala. Sve dok se jednog dana nisam vraćala iz škole i naišla na kamion talijanskih ardita koji su pjevali, dok su njihovi obični vojnici plakali, što mi je bilo čudno. Kad sam došla kući, mama je u plaču kazala kako su Dukića, Kraljevića i Marčelju ti isti uplakani vojnici strijeljali kod trsatskog parka te da je to tek vatreno krštenje. Drugi dan sam otišla na groblje, gdje sam ugledala brojne policajce, a kraj njih svježe humke s tijelima strijeljanih prijatelja. Valjda mi je urođeno da se znam snaći u sekundi, pa tako i tom prilikom kada mi je prišao talijanski oficir i pitao što tamo radim, a po mojoj priči mislio da se molim, prisjeća se gospođa Zdenka trenutaka koji su označavali i početke njezinog uključivanja u antifašistički pokret.

----------------------------------------------------------------------------------
U ratu nema bježanja tko bježi taj dobije metak .Isti slučaj je i s Nijemcima.Do zadnjeg daha su morali držati njihovu liniju. Pri povlačenju vojske zna biti mnogo stradalih nedužnih civila tako da je bolje da su Partizani odmah krenuli a ne čekali da se sve samo riješi. Uostalom Nijemci su porušili sve što su mogli u Rijeci. Tu je bilo i ustaša koji su upadali maskirani u partizantske odore i kočili planove oslobođenja. Vrlo stresna situacija gdje neprijatelj vreba izvana i iznutra. Zato je trebalo brzo djelovati.
Slika

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23205
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#21  PostPostao/la Adamić » 5.5.2010, 18:59

Strijeljanja njem. ratnih zarobljenika na brdu Sv. Kriz prema Dragi
-slike su preuzete sa croinfo.neta hvala dečkima koji rade na tome jer imaju skoro sve slike bunkera iz Rijeke i okolice...

Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 1 .jpg
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 1 .jpg (58.82 KiB) Pogledano 3239 puta

Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 2 .jpg
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 2 .jpg (45.74 KiB) Pogledano 3239 puta

Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 3 .jpg
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 3 .jpg (32.29 KiB) Pogledano 3239 puta

Slika
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 5 .jpg
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 5 .jpg (54.21 KiB) Pogledano 3239 puta

Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 6 .jpg
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 6 .jpg (46.05 KiB) Pogledano 3239 puta

Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 7 .jpg
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 7 .jpg (41.66 KiB) Pogledano 3239 puta

Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 8 .jpg
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 8 .jpg (56.31 KiB) Pogledano 3239 puta

Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 9 .jpg
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 9 .jpg (72.55 KiB) Pogledano 3239 puta

Slika
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 11 .jpg
Strijeljanje njemačkih ratnih zarobljenika na brdu Sv.Križ 11 .jpg (52.36 KiB) Pogledano 3239 puta
Slika

gost1
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#22  PostPostao/la gost1 » 14.5.2010, 14:02

Mislim da je nekud nestala slika postrojenih nasmiješenih Nijemaca.

Slika

I još, u originalnom "slikoredu" koji se pokazivao u Muzeju Grada Rijeke, postoji još jedna slika, samog prvog plotuna, i izbezumljenih Nijemaca. Vjerojatno pregruba za stavit ovdje. (A ni nemam je.)


Inače, ovo što se govori o nekakvom masovnom uništenju Nijemaca u Martinšćici i Kostreni - to vjerojatno nije istina.
Kaltenegger, najbolji njemački autor za vojnu povijest "Adriatisches Kuestenland"-a, iako uopće ne štedi partizane i njihov odnos prema njemačkim zarobljenicima, ne spominje nikakva masovna strijeljanja.
Iako mu se u knjizi "O.Z.A.K." nalazi jako puno podataka, uključujući i plan zarobljeničkog logora u Martinšćici...

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23205
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#23  PostPostao/la Adamić » 14.5.2010, 15:51

Iako Partizanima treba odati počast za oslobođenje našeg područja i što su bili na strani pobjednika veliki minus im je Bleiburg gdje su pobili između 200 000 i 295 000 ljudi većinom Hrvata. Možda čak i više jer se ne zna točna brojka. Ako se je takva komunistička Jugoslavija ponašala bacajući ljude u jame šta bi im onda bio problem kratkim postupkom presuditi zarobljenim Nijemcima. Vjerojatno si i ti čitao da su neki ljudi koji su radili u Viktoru Lencu znali naići na ljudske kosture. U jamu Bezdan uopće ne sumnjam jer postoje svjedočanstva ljudi kako su vidjeli kako streljaju i bacaju leševe gdje god stignu.

Sutra je obljetnica 15. svibnja ( 1945) kad se je glavnina Hrvatskih oružanih snaga, vojske Nezavisne Države Hrvatske (95 000 vojnika i časnika), praćena brojnim civilnim izbjeglicama predala komunističkim pobjednicima.

Ne smijemo biti blagi prema zločinima tko god ih radio .

Što se tiče jame Bezdan bili smo pisali već o njoj ali evo nekih novih slika.



Jama Bezdan – stratište pored mog doma

Bezdan, Brezdan, Bezdanka – isti su nazivi za još jedno (ne)poznato partizansko stratište. 27. travnja 1945. godine u ovoj je jami svoje živote tragično, bez suđenja i dokazivanja krivnje, izgubilo između 500 i 1500 ljudi, žena, staraca... Možda bi svaki spomen na ovu jamu bio izgubljen da među ubijenima nije bio i sušački župnik Martin Bubanj, tako da je katolička crkva uspjela sačuvati kakav-takav spomen na ovo partizansko stratište.

O tome se prvi puta progovorilo tek nakon raspada bivše Jugoslavije, a pristup na to područje je bio zabranjen, pošto je tu bio teren jugo-vojske. Nakon strašnog masakra, jama se zatrpana raznoraznim smećem, a onda i otpadnim materijalom iz «Vulkana». Čak i danas kada dođete na Bezdan i razgrnete zemlju, na dubini od par centimatara ćete naići na crnu tvar praškaste strukture.

Na prve navode o ovoj strašnoj tragedini uslijedila su reagiranja domaćih, kostrenskih partizana. Prvo su govorili da je tu bacana stoka. Nakon toga su govorili da je ipak bilo tu i pogubljenih ljudi, ali da su to bili prije svega Nijemci koji se nisu htjeli predati i par domaćih izdajnika.

novilistyo7.jpg
novilistyo7.jpg (42.31 KiB) Pogledano 3239 puta

A istina je, čini se, ipak ponešto drugačija. Zahvaljujući ponajprije upornom radu Josipa Manjgotića, sadašnjeg župnika župe sv. Ćirila i Metoda, a nasljednika gore pogubljenog župnika Bubnja. On je godinama, još u olovnim vremenima, svake godine na dan Bubnjeva pogubljenja, 27. travnja, slavio u župnoj crkvi spomen-misu za njega. Također je godinama potiho sakupljao podatke i dokumente o Martinu Bubnju i izjave različitih svjedoka.

Naši stari su govorili da je kolona pogubljenih bila duga od Rijeke do Kostrene, znači preko pet kilometara. Neke su dovozili kamionima. Okupljanje je bilo kod zgrade stare škole, danas zgrade Općine Kostrena. Tu su ljudi bili čuvani do sumraka, a onda vezani žicom sprovedeni do Brezdanke, mučeni i ubijeni. Jedan je čovjek uspio izvući živu glavu nakon što ga je jedan od partizanskih kapetana izdvojio iz reda kao pekara. Godinama su se na kostrenskim plažama pojavljivali leševi, ali sad je pitanje da li su to zaista isplivavale žrtve Bezdana ili nešto drugo.

Slika
Zarobljenici na Piramidi

Župnik Manjgotić je tijekom godina istraživanja uspio čak saznati i za izravne počinitelje tog zločina: »Jedan od izvršitelja još je uvijek živ, a dvojica su umrli. Ja sam s njime razgovarao, ali kada se o tome povede razgovor, neće ništa kazati. Tada je bio dvadesetogodišnjak« (»Na Sušaku podignuta prva spomen-ploča žrtvi komunističkog nasilja u Hrvatskoj«, »Novi list«, 18. svibnja 1995, str. 5). Emil Kratil, majstor za glasovire, koji je g. 1945. najprije bio raspoređen u skupinu za pogubljenje a potom ipak nad samom jamom pušten, puno je godina kasnije opisao susret s jednim od egzekutora nad jamom Bezdan: »Ovo vam pričam jer sam danas doživio udar da mi je došlo zlo videći jednog od kostrenskih partizana, dolazeći do obitelji, gdje sam bio pozvan da ugodim glasovir« (»Zvona«, Rijeka, travanj 1995. str. 4). Lucija Cibić iz kostrenskog zaselka Šodića slučajno se zatekla u blizini stratišta i vidjela Bubnjevo pogubljenje: »Mi žene smo otišle tamo vidjeti. Ali smo ih vidjele još žive kad su ih do jame dopeljali. Sakrile smo se iza jedne šmrike, daleko, ne blizu. Vidjeli smo da su doveli dvije osobe, postavili su ih kraj jame. Doveli su ih partizani. Najprije su njega nešto ispitivali, pa su ga svukli, dali su mu molitvenik da moli. Vidjela sam ga ovako, iz profila. Ona je gospođa htjela vriskati. A mi nismo smjeli ništa da ne bi nas u jamu hitili. I tako smo mi kroz grm špijali. Onda su velečasnog opalili tu (pokazuje zatiljak) i bacili u jamu. A poslije su i gospođu, lijepu gospođu, od najviše pedeset godina. Onda smo pobigli ća s blagom« (»Zgrušana krv do gležnja«, »Večernji list«, 1. rujna 1990, str. 10).
Srećko Fužinac, voditelj nekadašnjeg istražnog centra Komisije za istraživanje ratnih i poratnih žrtava za područja bivših općina Delnice, Crikvenica, Čabar, Krk, Mali Lošinj, Opatija, Rab, Rijeka i Senj, opisao je cijeli partizanski postupak: »Ljude su okupili u kostrenskoj školi te u jednoj sušačkoj vili, odakle su ih potom u više navrata, u kolonama odvodili do kostrenske jame Bezdan, njihovog stratišta. Tu je mučki ubijeno, prema iskazima svjedoka, nekoliko stotina ljudi vezanih žicom, preklanih i strijeljanih uz zapomagajući vrisak i jauke... Pristup jami tada i još mnogo nakon toga bio je zabranjen, a kasnije je minirana, zatrpana vapnencem i potom postala najobičnijim odlagalištem otpada« (»Na Sušaku podignuta prva spomen-ploča žrtvi komunističkog nasilja u Hrvatskoj«, »Novi list«, 18. svibnja 1995, str. 5).
Uz ostalo Fužinac je i izjavio: »Dok su počinitelji ovog strašnog zločina u Kostreni, poslijeratni partizani, čija su imena poznata, a poznato je i to da nisu bili Hrvati, doživjeli i živjeli u počastima, dotle su njihove žrtve ponižavane a njihov strašni grob pretvoren je u smetlište« (isto, str. 4). Starica Antonija Kerner prisjetila se također tih mučnih dana: »Usred ljeta punih pet dana i noći uz jamu odjekivala je paljba. Potom su pucnji prestali, ali se čulo dozivanje u pomoć...« («Večernji list«, 25. kolovoza 1990, str. 10).

bezdanht1.jpg
bezdanht1.jpg (68.65 KiB) Pogledano 3239 puta

Jama Bezdan u Kostreni

2002. godine nekolicina ljudi je svojim rukama podigla spomenik žrtvama partizanskog terora, bez ikakve financijske pomoći države ili općine. Nakon dovršetka spomenika, organizirano je hodočašće. Bio je sunčan i vruć dan, povorka se sakupila ispred zgrade Općine i krenula križnim putem do Bezdana. Bilo je tu i mladih i starih, djece, žena, starica u crnini koje su molile i plakale... Josip Manjgotić je održao prekrasnu misu: «Došli smo ovdje sa strahopoštovanjem jer je svaki grob za nas vjernike sveto mjesto. Ova je jama natopljena krvlju mnogih ali i mržnjom koja još lebdi u zraku, a što smo osjetili i prošle nedjelje. Zločini nikad ne zastarjevaju, pa i gadosti učinjene na ovom mjestu su vapijući grijesi do neba, bez obzira da li spadaju u crvene ili crne. Ipak, za našu državu zločini nisu jednaki, jer jedino su nacizam i fašizam doživjeli osudu, ali ne i komunizam kako su to učinili Europa i svijet. Ovdje smo kao molitelji, a ne tužitelji i istražitelji što bi drugima trebao biti posao.»


krizrh9.jpg
krizrh9.jpg (44.46 KiB) Pogledano 3239 puta

plocaeb7.jpg
plocaeb7.jpg (53.21 KiB) Pogledano 3239 puta
Slika

gost1
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#24  PostPostao/la gost1 » 14.5.2010, 17:03

S dužnim poštovanjem, dosta teksta je na razini "Slobodnog tjednika".
"Kolona pogubljenih duga 5 km" za koje su valjda odgovorni "dvojica umrlih i jedan još uvijek živi počinitelj"...
Pobijeno "između 500 i 1500 ljudi, žena, staraca"...koji je psihopata to stavio u novine?!?
...
(A onda se čudimo talijanskim napuhavanjima svojih žrtava u fojbama...)
...
Početkom devedesetih kod otvora jame je stajao samo jedan križ, znam da su me trnci prošli kad sam to vidio, nisam uopće znao za to mjesto, ali sam skužio čemu križ...Raspitao sam se malo kod ekipe koja je trebala nešto znati o tome, ali sam odgovore dobio samo u natuknicama...
Ono najbitnije: osim postavljanja vrlo politički obojene spomen ploče (ne sjećam se da se nekakvi "osloboditelji" u navodnicima spominju ni na spomeniku kod fojbe u Bazovici), trebalo je najjednostavije napisati prijavu prema nadležnosti.
Slovenci su to napravili u Barbarinom rovu.
Istražiti jamu i dati ljudima dostojan pogreb bila bi pravedna stvar.
Ali, ovako, imam dojam da je najlakše govoriti o "između 500 i 1500 ljudi, žena, staraca" i koristiti stravično stratište u političke svrhe...

Avatar korisnika
miha
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 175
Pridružen: 22.12.2009, 10:27

Re: Riječka bitka

Post broj:#25  PostPostao/la miha » 14.5.2010, 19:30

Ukratko , sta su to radili partizani a da nisu to isto i jos gore radili Njemci , Talijani i ostali fasisti . Osim toga oni su bili na svojoj zemlji a ovi drugi ?

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23205
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#26  PostPostao/la Adamić » 14.5.2010, 20:04

miha napisao:Ukratko , sta su to radili partizani a da nisu to isto i jos gore radili Njemci , Talijani i ostali fasisti . Osim toga oni su bili na svojoj zemlji a ovi drugi ?

Evo tu imaš dokumentirane njihove zločine to je samo djelić viewtopic.php?f=32&t=459&start=0
a gdje su oni koji nisu bili zabilježeni.

@lappino da naravno povijesne činjenice treba uzeti s oprezom. Kod ovih zločina jako teško je govoriti o brojkama. Ali se zato može podvuči crta i reći da su zločini bili s obje strane .Ne obmanjivati ničije žrtve . Pravi broj pogunulih se vjerojatno neće nikad saznati ali se zato može podvući crta i reći ti i ti su radili zločine.

Ovo su već tisuću puta prožvakane teme i nikako da se prihvate neke činjenice jer svatko gleda na svoju stranu.
Slika

Avatar korisnika
miha
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 175
Pridružen: 22.12.2009, 10:27

Re: Riječka bitka

Post broj:#27  PostPostao/la miha » 14.5.2010, 22:56

Zlocin je univerzalna stvar i naravno da je svaki za osudu ali onda postoji zlocin i zlocin a tu onda nastupa princip uzroka i posljedice .
Npr . na Blajburgu su nastradali vecinom ljudi koji su bili krivi za zlocine pocinjene u ratu , za sta su bili krivi ljudi koji su nastradali u konc. logorima ?
Da se razumijemo osudujem i jedan i drugi zlocin ali po meni jedan je malo veci ako se uopste to tako moze mijeriti.
Ako cemo poceti dokumentirat onda nemas nikakve sanse , za fasisticke zlocine imas dokumentacije na tone za komunisticke je ima ali puno puno manje ali to onda prelazi u sferu osobnog uvjerenja . Niti ti mene mozes u nesto uvjerit niti ja tebe .
Nije isto biti agresor i zrtva , DOMOVINSKI RAT !!! . I tu je bilo zlocina na obje strane samo je jedan ipak bio malo veci , barem po meni , tako je bilo i u II sv.ratu a i u svim dosad vodenim ratovima .

Avatar korisnika
Ivo
Fiume e basta !
Fiume e basta !
 
Postovi: 114
Teme: 5
Pridružen: 9.5.2010, 18:58

Re: Riječka bitka

Post broj:#28  PostPostao/la Ivo » 15.5.2010, 02:14

Izvanredna tema !

Malo sam čitao o bitci za rijetku ali po raznim drugim izvorima ali ovo je najbolje :)

rineno
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#29  PostPostao/la rineno » 15.5.2010, 11:08

najezio sam se !
jedino sta ja mogu reci ZLOCIN JE ZLOCIN ! i nema opravdanja za to
ko god ga pocinio ! a cinili su ga i jedni i drugi , to je realnost rata , nazalost !

gost
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#30  PostPostao/la gost » 19.5.2010, 17:43

lappino napisao:S dužnim poštovanjem, dosta teksta je na razini "Slobodnog tjednika".
"Kolona pogubljenih duga 5 km" za koje su valjda odgovorni "dvojica umrlih i jedan još uvijek živi počinitelj"...
Pobijeno "između 500 i 1500 ljudi, žena, staraca"...koji je psihopata to stavio u novine?!?
...
(A onda se čudimo talijanskim napuhavanjima svojih žrtava u fojbama...)
...


U posjedu sam hrpe dokumenata MUP-a FNRJ Odelenja za ratne zarobljenike, Komande 138. zarobljeničkog logora, lokalnih obrtnika (brijača, mlinara, prijevoznika), zatim Platežnih iskaza Okružnog NO za Hrvatsko primorje , Odjela tehničkih radova - za njemačke zarobljenike ... Možda jesu neki završili u jamama, ali neki su bogami radili po našim prostorima do 1947. kad su im dopustili povratak kućama ...
Nekoliko imena: Ervin Mathes, Karl Haas, Franz Krebs, Eduard Behrenz, Rolf Tegler, Konstantin Niedermeier ,...

PrethodniSljedeće

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju

cron