Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Riječka bitka 2. svjetski rat- prije, za vrijeme i nakon

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
gost1
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#61  PostPostao/la gost1 » 3.8.2010, 10:45

Privremena promjena imena Punta u Aleksandrovo zapravo ne bi trebal biti rezultatom nikakvog "velikosrpskog" djelovanja.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Punat#Aleksandrovo

Gore ima nešto o tome, ali je meni par Puntara pričalo o realnom sukobu između "Hrvata" i "Jugoslavena" u Puntu za vrijeme postojanja stare Jugoslavije.
Pričali su mi i o tome da su se Puntari nadali da će im kralj Aleksandar dati šta para što su se njegovim imenom nazvali ali su se, kao, priklonili natrag starom imenu kad su skužili da od para neće biti ništa...zanimljivo je da ova priča odudara od članka iz Wikipedije...

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Riječka bitka

Post broj:#62  PostPostao/la nikola » 3.8.2010, 10:57

A ondašnje generacije najčešće nose ime Dušan, Duško, meni je to smiješno.
Jasno mi je da su otišli pod kapu kraljevine, samo da ne budu u AU (koja se, usput budi rečeno-raspala) ili pod Talijanima.A pročitao sam što piše u wikipediji.
Mislili su da će im biti bolje.
Ništa se nije promjenilo, i sada trčimo u Europu, kao da će nam ona dati blagostanje.
Rekli bi stari ljudi: "Bez motike nema kruha" :radovi:
...a priča ima puno, teško je ploviti istinu.Evo samo citat rasprave sa http://forum.net.hr

..."na mom Krku, u Vrbniku jedan je svećenik bio četnik,
njegova rodbina je prijetila da kad četnici dođu
da će krv teć potocima
u Puntu bilo je četnika još i više,
čak su prominili ime u Aleksandrovo
bile su stalne tuče između hrvatskih križara i orjunaša
orjunaši su, što je jasno, svi poslije postali komunisti
seljaci su bili domoljubi, bogataši orjunaši..."
E svašta, ali, ne bi ja više o tome, zamara me i postajem nervozan. : lud
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23202
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#63  PostPostao/la Adamić » 3.8.2010, 12:10

Upravo tako..pa krenimo dalje na neku drugu temu a ne se zamarat tko je iz koje odore skakao.


Evo jednog detalja iz tog doba. Kod tebe Nikola svečenik je bio četnik a kod mene u ovoj priči ustaša. : lud

Tijelo kamenovanog i ubijenog župnika nađeno je u jarku

Slika
Juraj MATIJEVIĆ Imao je 43 godine. Bio je župnik u Gerovu.

Riječko-senjsko-modruška (Gospić) biskupija

Rođen je 19. listopada 1900. na Sušaku u Rijeci. Bogosloviju je završio u Senju. Za svećenika je zaređen 1931. godine. Bio je kapelan u Jelenju, upravitelj župe u Ribniku, Bilaju, Sv. Jurju i Podlapcu, a u lipnju 1943. imenovan je župnikom u Gerovu.

Četnici su ga ubili u listopadu 1943. u Gerovu.

JurajMatijević, svećenik i župnik u Gerovu, rođen 19. listopada 1900. u Rijeci, a ubijen od četničko-partizanske ruke 15. listopada 1943- i pokopan 6. studenoga 1943. na groblju na Trsatu - Sušak.

Prvu svetu misu služio je 5. srpnja 1931. u Prizni kod Senja. Službovao je kao župnik u Sv. Jurju kod Senja, od 1941. do početka 1943- u Bilaju kod Gospića, kada je zbog ratnih prilika bio premješten u Gerovo. U jesen 1943. kroz Gerovo su prolazili partizani, čak su se i zadržavali nekoliko dana u Gerovu, a doznali su da se u tom mjestu nalazi svećenik Juraj Matijević. Uhitili su ga i kamenovali u šumi u blizini Gerova. Komandant tih četničko - partizanskih jedinica bio je Suščanin Ratković, Srbin


Kaznena odredba

Na prijavu žandarmerijske stanice Sv. Juraj od 24. aprila 1936. broj 591/36, da je Matijević Jure, župnik iz Sv. Jurja, dana 23. aprila 1936. istakao plemensku zastavu, određuje se radi prekršaja čl. 29 Zakona o podjeli i nazivu Kraljevine na upravna područja po čl. 78 Zakona o unutrašnjoj upravi, kazna novčane globe od 50 dinara, u korist uboške opštine Sv. Juraj i 20 dinara takse na Kaznenu odredbu... U Senju, dne 28. aprila 1936.

Malo drukčiju verziju o mučeničkoj smrti vlč. Matijevića donosi vlč. Drago Babić, župnik u Jablancu. On u svojemu pismu (1992.) piše:

U nas su pisali o mučeniku Matijeviću, a nisu napisali ono glavno: u Drugom svjetskom ratu bio je župnik u Podlapači, gdje su partizani - četnici domobrane Hrvate naticali na ražanj.

To mije posvjedočio pokojni vlč.Petar Butković, župnik Sv. Roka i Lovinca. Vlč. Jure Matijević pomagao je u Drugom svjetskom ratu Židovima, progonjenima od hitlerovaca, a ne od Hrvata. Kad je morao uteći iz Podlapače iz Like postao je župnik u Gerovu. U Lici je upoznao jednog četničkog oficira. Taj se preobukao u uniformu partizanskog oficira i kao takav došao u Sušak (Rijeka).

Jedne večeri vlč.Jure je sa znancem bio na kavi u jednoj gostioni u Sušaku. Uto naiđe i taj četnik u partizanskoj uniformi u tu gostionu. Kad je vidio da ga je "pop Jure" prepoznao, uplašio se da ga ne oda pa je zasnovao i izveo plan.

Dan nakon toga dođu neki ljudi župniku u Gerovo, i to uvečer, i kažu da u selu umire bolesnik te da je hitno. Vlč. Jure uzme Presveto i pođe. Kada su došli na samotno mjesto, dočeka ga još nekoliko momaka i navale na župnika bokserima i tupim predmetima da se ne čuje, dotuku ga i ostave mrtva.

No, u najbližoj rodbini župnik Matijević imao je partizana, pa su oni poveli pomnu istragu i toga četnika strijeljali, zbog toga zločina protiv popa Jure, koji ga ne bi bio odao.

On je bio uzoran Hrvat, plemenit i po uvjerenju ustaša, a što to mrziteljima znači zlo, nismo mi krivi, već tradicija mržnje u srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Na kraju donosimo izvješće o. Marijana Kovača, našega revnog i neumornog kroničara svih ratnih događanja na području današnje Riječko-senjske nadbiskupije. On u svojemu članku u listu Zvona (1991.) o smrti vlč. Matijevića piše:

Vele da je župnik Matijević, koji se tek koji mjesec nalazio na službi u Gerovu, dakle bio je praktički još novajlija, stradao od nekog četnika, koji mu se navodno dodvoravao kao tobožnji prijatelj. I menije nemoguće vjerovati daje navodno bio bačen u krušnu peć, a onda, po drugima, da mu je tijelo nađeno negdje izvan naselja, u jarku, i da se o takvom zločinu skoro 50 godina šutjelo - to zapanjuje.

U svojemu izvješću o. Marijan Kovač prenosi neka svjedočanstva iz knjige Istra u partizanskom notezu (1986.), autora Dušana Diminića:

Citiram autora Dušana Diminića, gdje nam on donosi okolnosti likvidacije:

"Zapazili smo (dakle, ovi iz narodn. pokreta, m. a.) neku čudnu promjenu u ponašanju stanovništva Gerova prema nama. Gledali su nas s nepovjerenjem i izbjegavali nas...

Već je nekoliko dana prošlo kako je nestao mjesni župnik J. Matijević, a jedan naš vojnik imao je njegove čizme. Ljudi su posumnjali da su ga naši (tj. partizanski, m. a.) borci likvidirali. Poveli smo istragu i ustanovili da je naš oficir s nekolicinom boraca krišom uhapsio župnika, odveo ga u šumu i tu ga strijeljao, a njegove čizme i sat podijelio borcima. On je pod istragom izjavio da je to učinio zato jer je župnik bio ustaša."

Otac Marijan Kovač upotpunio je svoje izvješće ovim podacima:

Po svjedočanstvu jedne sadašnje umirovljene učiteljice, njegovo mrtvo tijelo našla su neka djeca, ta učiteljica je bila među njima, i neke žene. Dok su skupljali i grabili lišće sabirući ga za zimu, ispod naslaga lišća otkrili su da viri jedna noga. To je bila noga ubijenog, tragično mučki stradalogžupnika, koji je tek kratko vrijeme (pola godine!) službovao u Gerovu. Stoga se nikome od mještana nije mogao zamjeriti...
Slika

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Riječka bitka

Post broj:#64  PostPostao/la nikola » 3.8.2010, 14:15

A ovo je primjer župnika koji je bio domoljub i ništa više.A opet, završio je u jami nakon rata.


MARTIN BUBANJ

Martin Bubanj.jpg
Martin Bubanj.jpg (13.43 KiB) Pogledano 2696 puta

Imao je 47 godina. Župnik Sv. Ćirila i Metoda u Sušaku, Riječko-senjsko-modruška (Gospić) biskupija.

Rođen je 12. studenog 1898. u Križišću, od oca Vicka i majke Alojzije. Za svećenika je zaređen 1921. u Senju. Radio je kao srednjoškolski kateheta u Ogulinu,potom župnik novoosnovane župe sv. Ćirila i Metoda u Sušaku.
Sušaku i Gospiću. Nakon toga je bio upravitelj župe sv. Jurja na Trsatu, a Partizani su ga uhapsili u travnju 1945., ubili i bacili u jamu zvanu Bezdan u Kostreni pokraj Rijeke.

Msgr. Ante Sironić napisao je članak u časopisu Zvona (1995.) o vlč. Martinu Bubnju: Tko je bio Martin Bubanj? Čovjek u punom smislu riječi, svećenik, Hrvat Dakle, grijeh mu je bio to. Zato je otpušten već prije iz profesorske službe "da ne kvari mladež". Naime, unosio je on u duše mladih ljudi vjeru i hrvatstvo, a to "jugovna vlast" stare Jugoslavije nije odobravala. Znao je reći u razgovoru: "Svaki narod ima pravo da si kroji sudbinu. To je njegovo pravo, koje mu nitko ne smije i ne može uzeti." Bubanj je bio intelektualac i volio mlade, a vodio je duhovno srednjoškolski "Domagoj"...
U to vrijeme na Sušaku u gimnaziji bile su tri grupe: jugovina (sokolaši), komunisti i vjerski orijentirani s hrvatskim duhom (klerikalci).Dominirala je "jugovna" grupa, jer je imala uz sebe vlast.Komunisti su nastupali i prikrivali se pod plaštem socijalno, a skrivali ideologiju, dok su klerikalci nastupali otvoreno, a čak su počeli izdavati list pod naslovom "Šum Jadrana".
Nadalje, ta grupa imala je priredbe, kao za Papin dan, i slično. Stariji gimnazijalci, maturanti i sveučilištarci su dolazili u uredništvo "Istine". Tu se govorilo, diskutiralo, čitalo se novine itd.
Svaki tjedan (u nedjelju iza mise) bio je sastanak, na kome je jedan đak držao kratki sastavak, a iza toga razgovor i debata.
Župnik Bubanj vodi novoosnovanu župu sv. Ćirila i Metoda i tako ovdje dočeka talijansku okupaciju.
Partizani su se počeli pojavljivati s obećanjima da će donijeti slobodu, a znamo da su donosili smrt i punili jame brojnim žrtvama. Župniku Bubnju su prijetili i neki su govorili da se na neko vrijeme skloni. No, on reče, da nije nikad nikome naškodio, štoviše mnoge je pomogao.
Dakle, dolaze partizani i odmah Bubanj već u skloništu biva prozvan, odveden i nikad se nije vratio. Bačen je u kostrensku jamu, nazvanu Bezdan. Ta jama je ravno od škole prema moru. Dakako nije samo župnik Bubanj bačen u nju, nego i mnogi drugi.

Župnik Bubanj je predosjećao svoju smrt. To se vidi i iz oproštajnog pisma koje je pisao svojim roditeljima 11. travnja 1945., otprilike dva tjedna prije svoje mučeničke smrti. Donosimo to pismo u cijelosti:
Dragi roditelji!

Ne znam ča će biti s menom Ću kamo poći ili uopće neću poći. Prilike su jako teške. Ja na svojoj duši nemam ništa, zla nisam načinio nikome, svima koji¬ma sam mogao pomoći, ja sam pomogao. Koliko sam vremena izgubio obijajući pragove raznih ureda, da pomognem ljudima. Pa ipak čujem, da mi se groze, pišu protiv mene u svojim novinama itd.
Ako ostanem i poginem, znajte, daje to zato što sam katolički svećenik, koji sam propovijedao i branio svoju vjeru, koji nisam bio svećenik samo zato da misim i pobiram novce, nego kad je trebalo ustati na obranu vjere, ustao sam neustrašivo. Dru¬go zato, što sam se uvijek osjećao Hrvatom, i što sam uvijek osjećao za hrvatski narod, i pomagao tome narodu, kolikogod mije to bilo moguće.

Naškodio nisam nikome, zla nisam učinio niko¬me, radio sam samo za svoju vjeru i svoj narod. Drugo sve neka bude u rukama Božjim. Poginem li, nemojte ništa plakati, čak morate biti ponosni, da sam zavrijedio poginuti za Boga i vjeru.
Ako se odlučim za put, vratit ću se kada se prilike umire. Može to biti i brzo, a može trajati i dulje vremena. Samo Bog znade. Molite se Boga za mene, samo On će me čuvati.
Ljubi Vas i pozdravlja Vaš Tinko.

Sušak, dne 11. travnja 1945.

Marija Bruketa, sestra vlč. Martina Bubnja, brata je posljednji put vidjela u veljači 1945.,a taj je susret opisala sljedećim riječima:
Iz Ogulina sam doputovala da bih ga vidjela na šest sati. Silno me je želio vidjeti.Došla sam k njemu i sestri. Doimao se vrlo veseo. Mom pokojnom mužu Jakovu, kojega je jako volio, poklonio je kišobran. Na odlasku sam ga zaboravila, pa sam se po kišobran vratila nakon što smo se već oprostili Zatekla sam ga kako sjedi za stolom s glavom u rukama i plače. Pitala sam ga zašto plače, a on me je onako uplakan čvrsto zagrlio i rekao: "Nikada se mi više nećemo vidjeti! Ali nemojte plakati za mnom, jer ja ću poginuti za vjeru i za Hrvatsku!"
Msgr. Ante Sironić u svom članku o vlč. Martinu Bubnju donosi ispovijest Emila Kratila, svjedoka koji je bio u koloni za strijeljanje i gledao ubijanje kod kostrenske jame. Donosimo njegovo svjedočanstvo:
Dan nakon "oslobađanja" Sušaka došli su po mene na Trsat partizani. Bez ikakvog obrazloženja, vezali su me i odveli u Kostrenu. Razlog mi nije ni danas poznat.
Vezan, vrijeđan, odveden sam u jednu kuću, a potom na jednu livadu u Kostrenu. Bili smo u redovima. Sav u strahu, panično sam gledao oko sebe. Zapamtio sam tri čovjeka, domaća partizana. Jednog su zvali Žuti, drugi je bio Ivica Ž., a trećem sam zaboravio ime.
U tom paničnom strahu ugledao sam sasma naprijed vezanog župnika Martina Bubnja sa Sušaka, koga sam poznavao.
Nakon veselja i ismijavanja među partizanima, nastalo je likvidiranje vezanih i bacanje u jamu. Došavši na našu grupu red, nastao je neshvatljiv preokret. Uz smijeh i udaranje bili smo mi preostali odvezani uz povike: "Marš kući!" Izbezumljen sam počeo trčati i bez daha stigao kući.

Još potresnije svjedočanstvo ispričala je Lucija Cibić, a objavljeno je u Večernjem listu (1990.) u članku Zgrušana krv do gležnja autora Miroslava Ambruša Kiša. Lucija Cibić ispričala je sljedeće:
»uvala sam krave s dvije žene. Našle smo se u blizini jame. Inače smo odlazile na pašu obično uz more. »uli smo da su jednu Ruskinju i vlč. Bubnja tamo u Doričićima pred jamu dopeljali i ubili. Mi žene smo otišle tamo vidjeti. Mi smo ih vidjeli još žive, kad su ih do jame dopeljali. Sakrili smo se iza jedne šmrike, daleko, ne blizu. Vidjeli smo da su doveli dvije osobe, postavili su ih kraj jame. Najprije su vlč. Bubnja nešto ispitivali, pa su ga svukli, dali su mu molitvenik da moli Vidjela sam ga ovako (iz profila). Ona gospođa je htjela vriskati. A mi nismo smjeli ništa, da ne bi nas u jamu hitili. I tako smo mi kroz grm špijali. Onda su velečasnoga opalili tu (pokazuje zatiljak) i bacili u jamu, a poslije su i gospođu. Onda smo pobigli ća s blagom. Nismo htjeli pisnuti jer nas je bilo strah.
A jedanput sam ja gledala na paši, kad sam bila baš gori, nad Župnicom, znate one humine... I onda su tamo peljali povorku. Bilo ih je jedno dvadeset, možda malo više. Ispod crkve dole, peljali su ih do jame u Doričićima. Potom su ih doveli nazad, jer ih više nisu htjeli po danu peljati. Zaprli su ih v školu, u podrum. Pa su ih peljali noću, da ih ljudi ne vide...
Jednom sam još vidjela kolonu koja je pasala tu kod nas (u �odićima). Izašla sam tu na cestu i gledam; puno ih je išlo. Sigurno oko pedeset I svi vezani žicom. Bila je ovako široka kolona, išli su po četiri, dva i dva vezana.
Jednom kad smo išli na pašu čuli smo da su tamo jako puno Nijemci pohitali unutra, sve oficiri Pošli smo to vidjeti. Tako smo došli gore.
Strahota! Posvuda su po grmlju i na stablu onom na sredini bile oficirske kape. A krvi je posvuda bilo ovako (pokazuje do gležnja). Ovako je stala krv oko jame. Kada smo to vidjeli, pobjegli smo ća, zajedno, i više nikad nisam išla gledati...
Samo smo još jednom vidjeli, kada su jamu polili benzinom. To je onda kada je jako zaudaralo. Mi smo to s mora gledali. To je dimilo, kurilo. Strašno...
Kada čovjek čuje svjedočanstva ovih ljudi, onda se treba zgražati nad činjenicom da, iako već godinama živimo u slobodi, ne usudimo se te jame, poput jame Bezdan u Kostreni, iskopati i kosti tih pokojnika na dostojan način pokopati. A zašto se ne usudimo? Mi znamo tko su žrtve i tko su ubijeni, a zaboravljamo da su njihove ubojice uglavnom još žive, hodaju slobodno, žive vrlo dobro, čak primaju mirovine od hrvatske države. Nitko od njih nije kažnjen. Nitko od njih nije odgovarao za svoje zločine.
Ipak, ovaj primjer pokazuje da nisu sve žrtve jednake, jer već pola stoljeća se uporno priča i kopa po Jasenovcu, a nitko još nije odgovarao ni za jednu partizansku i četnič¬ku jamu (Maribor, Macelj, Jazovka, Drina, Goražde...).
Komunisti su imali samo jedan cilj - uništiti sve što je katoličko i hrvatsko. Katolička crkva i hrvatski narod osuđeni su na nestanak i brisanje, a svi ljudi koji su nešto u toj Crkvi i u tom narodu značili, morali su nestati. Bez obzira je li netko bio kriv ili nije.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#65  PostPostao/la gost » 24.8.2010, 23:51

Još nešto iz maja 1945

fiumeshipyard.jpg
fiumeshipyard.jpg (181.27 KiB) Pogledano 2692 puta

fiume20feb1945.jpg
fiume20feb1945.jpg (189.98 KiB) Pogledano 2692 puta

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23202
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#66  PostPostao/la Adamić » 25.8.2010, 00:42

Defitivno najbolje savezničke fotke bombardiranja Rijeke uz onu na kojoj je avion iznad potpoljenog broda Galeb . :bravoveliki: :zastava:

ilirija :majstore:


Datum bombardiranja je 20.2. 45, zanimljivo imaju i točnost bombi. Predobro.
Slika

gost1
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#67  PostPostao/la gost1 » 25.8.2010, 01:33

Dobre!

Sad možemo i "razdužiti" onu jednu boNbu od 500 lb. pronađenu nedavno kod ZTC-a... :mrgreen:

Ovo je opis tih događaja, iz onog "Diaria", priča se upravo o posljedicama prikazanih bombardiranja:

"Rijeka, 15 - 21. 2. 1945.

Uz samo dva dana predaha (16. i 18. 2.), grad je nemilosrdno podvrgnut bombardiranju od strane američkog ratnog zrakoplovstva. 171 poginuli, više od 300 ranjenih! Neprocjenjive štete: direktno pogođeni i napola uništeni brodogradilište, tvornica torpeda, rafinerija, tvornica Rivolta i nebrojene kuće na Kantridi i u centru. Pogođeno groblje na Kozali i rastvorene stotine grobnica, uništena crkvica Sv. Mihovila. Cijelokupno stanovništvo Rijeke tuguje. Vojnici, zajedno s malobrojnim vatrogascima, pokušavaju iz ruševina spašavati još uvijek žive unesrećene, ali se moraju sklanjati od novih napada. Izbjeglice se smještaju po hotelima (opatijske) Rivijere. (...) pogođena je i vojarna Macchi iza Vie Milano. (...) mrtvi u bolnicama leže na golom podu, većina unakaženi do neprepoznatljivosti. To je rezultat djelovanja razornih bombi, onih s tekućim zrakom (?). Među mrtvima se raspoznaju njemački vojnici, uredno položeni za razliku od (Talijana), ružno nabacanih na hrpe posvuda po hodnicima..."

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Riječka bitka

Post broj:#68  PostPostao/la nikola » 25.8.2010, 09:26

Zapanjen sam.
Slikom (onu prvu sam vidio), fantastična je!Što kaže lappino, možemo razduživati bombu po bombu, kojom točnošću su ucrtali njihove pozicije.
:majstore: svaka čast za ovu sliku!!!
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23202
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#69  PostPostao/la Adamić » 2.9.2010, 15:11

Ova fotografija svakako spada u ovu temu. Bila je stavljena već na forum ali je ja i nikola više ne možemo naći pa sam je morao opet fotografirati. Skeniranje nije moguće jer je slika ogromna i još ide na dvije stranice.

Izmoreni Partizani spuštaju se na Korzo.

partizaniispredguvera.jpg
partizaniispredguvera.jpg (148.17 KiB) Pogledano 2660 puta

Partizani ispred Guvernerove , na čelo kolone konjanik a iz njega idu vojnici.
Slika

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Riječka bitka

Post broj:#70  PostPostao/la nikola » 15.9.2010, 21:29

Dvije karte iz 1945.godine ubačene u google map
ratnaslikica.jpg
ratnaslikica.jpg (138.47 KiB) Pogledano 2665 puta

rafz.jpg
rafz.jpg (125.22 KiB) Pogledano 2665 puta
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#71  PostPostao/la gost » 15.9.2010, 22:50

Evo jedan popis zračnih napada i njihovih ciljeva..

Dalle ore 11,30 di venerdi 7 gennaio 1944 alle 17,30 di venerdi 9 aprile 1945 si abbatterono sulla citta 22 bombardamenti anglo americani.



Le sorelle Del Pino e Franco Marina ri segnarono tutti i bombardamenti e tutti i 665 allarmi, precisando per ciascu no il giorno, l'ora e la durata. II numero degli allarmi si spiega con il fatto che gli aerei anglo americani, per rifornire i partigiani slavi, partivano dal sud e pren devano come punti di riferimento a est la chiesa e it campanile di Cosala (che i tedeschi volevano abbattere) e a ovest la cima del Monte Maggiore, alta 1396 metri. Trascrivo l'elenco dei bombardamenti:

- 7 gennaio 1944, ore 11,30, una trentina di aerei lanciano sei bombe nel giardino dell'ospedale, provocando tre morti. Altre cadono su Centocelle, sulla "Romsa", sul Silurificio e sulla caserma dei Vigili del Fuoco;

—21 gennaio 1944 it bombardamento colpisce i serbatoi della "Romsa", it de posito legnami, la "Casa Emigranti ", it deposito locomotive, il dopolavoro della "Compensum ", it magazzino, il palazzo e le case della "Romsa" a Tor retta, la stazione lanciasiluri del Whitehead, alcune case di via Trieste, di via Santa Entrata, di viale Ciano, altre dietro il convento delle Benedettine e la chiesa del SS. Redentore. Gli incendi durano 48 ore. Si registrano 22 morti, dei quali 5 nel rifugio di San Vito, schiacciati dalla folla. Il comando tedesco ne approfitta e lancia un manifesto: "ieri sera avete avuto anche Vol la di mostrazione della simpatia che gli anglo americans nutrono per Vol. Non si interessano del destino degli esseri umani, ma tendono unicamente a raggiun gere to scopo prefisso dalla congrega massone - giudaica, cioe la bolscevizza zione dell'Europa ad ogni costo ": Il 30 gennaio 1944 i tedeschi saccheggiano e incendiano la sinagoga degli ebrei di via Pomerio.

—24febbraio 1944 dalle 12 alle 15 sulla citta cadono un centinaio di bombe che colpiscono il serbatoio dell'acqua del deposito locomotive ai Pioppi, la "Romsa", il Silurificio, i Cantieri Navali, la "Casa Rossa", la "Compen sum". Nel cielo si alzano enormi nubi di fumo nero;

—25 febbraio 1944 it bombardamento provoca esplosioni nella zona delle fab briche a Cantrida. Una quindicina di bombe cadono in mare, al largo del molo. Muoiono 18 persone. "La tribolazione ancora una volta si e riversata su Fiume come fulminea bufera devastatrice" (dal discorso funebre del ve scovo Camozzo);

—26 marzo 1944 numerose bombe cadono lungo tutto it porto;

—19 luglio 1944 i bombardieri colpiscono il recinto ferroviario, la zona indu-. striale e l'ospedale;

—3 novembre 1944 le bombe colpiscono alcune chiatte tedesche nel porto. Ha luogo uno scambio di colpi tra gli aerei e le navi;

—4 novembre 1944 il bombardamento si concentra sul porto;

—5 novembre 1944 aerei in due ondate successive bombardano e mitragliano le navi del porto e le case di piazza Cesare Battisti, di viale Mussolini e delle vie Impero, Torricelli e Goldoni;

—6 novembre 1944 il bombardamento colpisce la fabbrica Tabacchi, i Magaz zini Riboli e Verzil di Punto Franco, la casa della Maternity e Infanzia e la lavanderia dell'ospedale. Una nave di 10 mila tonnellate affonda nel porto. I1 bombardamento si ripete dalle 11,15 alle 16,30 con gravi danni alla Doga na, ai Magazzini Generali e al Cantiere Navale;

—21 gennaio 1945 le bombe colpiscono ancora la "Romsa", i Magazzini del Porto Franco e le case di via Santa Entrata;

—15 febbraio 1945 violente detonazioni si verificano al Porto Re. Fortezze vo lanti americane sganciano bombe a Valscurigne, sul Palazzo dell'Intendenza di Finanza in Piazza Scarpa, su alcune case di via Mameli, di Piazza Tre Re, di Piazza delle Erbe, sulla cappella di S. Michele nel Cimitero, sul mercato Braida, sull'ospedale, sulla caserma Diaz, sui Cantieri Navali, sulla "Romsa" e sul Silurificio;

-16 febbraio 1945 le bombe colpiscono la scuola "E. Brentari", i Cantieri Navali e to Stabilimento di Prodotti Chimici;

—17 febbraio 1945 tre bombardieri colpiscono vari edifici della citta;

—18 febbraio 1945 numerose bombe vengono sganciate sugli stabilimenti in dustriaii;

—19 febbraio 1945 un'altro bombardamento colpisce vari edifici;

— 20 febbraio 1945 i bombardieri, a varie ondate, scaricano le bombe su edifici di via Buonarroti, di via XX ottobre e di via Crispi. Vengono colpiti anche i Cantieri, it Ginnasio di via Pascoli, la chiesa Protestante, le carceri e if Pa lazzo di Giustizia, quello dell'Adria e del Banco di Roma;

—21 febbraio 1945 nuovo bombardamento con nuovi danni.

Fale još napadi u razdoblju od dva mjeseca t.j. do 9. travnja.

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23202
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#72  PostPostao/la Adamić » 16.9.2010, 05:00

Možda da naša uvažena kolegica rijeka53 napravi prijevod :zastava: , naravno ako bude imala vremena. Budem joj poslao pp.
Slika

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23202
Teme: 916
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Riječka bitka

Post broj:#73  PostPostao/la Adamić » 16.9.2010, 16:21

Stručni prijevod rijeka 53 :zastava:
Pomoćni urednik : Adamić

Popis savezničkih zračnih napada i njihovih ciljeva na Rijeku
Od petka 7.siječnja 1944. od 11:30, do petka 9. travnja.1945. do 17,30 trajala su bombardiranja od strane Angloamerikanaca , bilo je ukupno 22 bombardiranja .

Sestre Del Pino i Marina Franco su zapisale sve napade i sva 665 alarma, precizirajući za svaki, dan, sat te trajanje. Broj alarma se da objasniti činjenicom da bi anglo američki zrakoplovi mogli opskrbljivati partizane (slavenske), kretali su sa juga i orijentaciona točka im je bila na istoku gdje je toranj crkve na Kozali (koju su Njemci htijeli srušiti), a na zapada vrh Ucka visok 1396 m.

Popis bombardiranja:

- 7. siječanj 1944., 11:30, oko tridesetak aviona bacaju šest bombi u bolnički park, uzrokujući tri smrti. Ostale padaju na Centocelle danas Porečka ulica (radničko naselje izgrađeno 1911. godine kao naselje od sto kuća na periferiji Rijeke, rafineriju R.O.M.S.A. , na tvornicu Torpedo i na vatrogasce.

- 21. siječnja 1944. bombardiranje pogađa rezervoare "Romse", skladiste drva, "Hotel emigranata-iseljenika” (Mlaka), skladiste lokomotiva, rekreativni klub " Compensum”, skladište, palače i kuće "Romsove" na predjelu zvanom “Torretta”-Turnic, zeljezničku stanicu, torpednu stanicu Whiteheada , nekoliko kuća u ulici Trieste, u ulici S.Entrata, aveniji Ciano, jos i iza Benediktinskog samostana i crkve Sv. Redentore. Požari traju 48 sati. Registrirano je 22. mrtvih, od kojih 5 u skloništu “ San Vito”, izgaženi od gomile. Njemačka komanda je to iskoristila u propagande svrhe i bacila manifeste-letke:

“Sinoc ste i Vi imali demonstraciju simpatije koju Angloamerikanci imaju za Vas. Nisu zainteresirani za sudbinu ljudskog bića, nego isključivo teže cilju zacrtanom od skupine Masona-Židova, to jest boljseviziranju Europe pod svaku cijenu "
:

Dana 30. siječnja 1944., Njemci pljačkaju i pale židovsku sinagogu u ulici Pomerio.

- 24.veljace 1944. od 12 do 15 padaju na grad stotine bombi koje pogodaju spremnik za vodu od skladista lokomotive na želj. postaji Pioppi, pa opet naftnao postrojenje R.o.m.s.a.", tvornicu Torpedo, Brodogradiliste Cantieri Navali (3.Maj), Casa Rossa (Crvena kuća, pokraj pokrentog mosta na Velikoj tržnici) , "Compen sum". Prema nebu se dizu veliki crni dimovi;
- 25. veljače 1944. bombaški napad uzrokuje eksplozije na području tvornica na Kantridi. Petnajstak bombi pada u more, podalje od mola. Pogiba 18. ljudi. "Nevolja se jos jednom nadvila nad Rijekom kao olujna munja koja razara " (govor biskupa Camozzo sa sprovoda).

- 26. ožujak 1944. brezbroj bombi padaju duz cijelu luku;
- 19. srpnja 1944. bombarderi pogadaju željeznicu, industrijsku zonu i bolnicu.

- 3. studenog 1944. bombe pogađaju neke njemačke tegljače u luci. Razmjenjuju se napadi između zrakoplova i brodova.

- 4. studenog 1944. bombaški napad se koncentrira na luku.

- 5. studenog 1944. avioni u dva uzastopna vala zračnih napada mitraljiraju brodove u luci i kuće na Trgu “Cesare Battisti” (trg Žabica), aveniju “ Mussolini” (Krešimirova) te ulice “Impero”, Torricelli i Goldoni;

— 6. studenog 1944. bombardiranje pogada tvornicu Duhana (ex. upravna zgrada bivše rafinerije šećera i Rikard Benčić) , skladista Riboli i Verzil u Slobodnoj Zoni, kuću - vrtić- školu “Maternity e Infanzia” i bolničku praonu. Jedan brod od 10 t potonuo je u luci. Bombardiranje se ponovilo od 11,15 do 16,30 sa velikim-ozbiljnim štetama na Carini, Generalnim skladištima i brodogradilistu "Cantiere Navale" (3.Maj)

- 21. siječnja 1945. bombe i dalje pogadaju Romsu, skladišta luke Slobodne zone i kuće u ulici Santa Entrata.
- 15. veljače 1945. snazne eksplozije se javljaju u Luci ”-Re-Kralj”. Američki bombarderi bacaju bombe na Škurinjama, na Palacu “Finanze” na Trgu Scarpa (Jelačićevev trg), na neke kuce u ulici Mameli, di Piazza Tre Re (Trgu Tri Kralja), Trgu Piazza delle Erbe (Trava :lol: :pušiti: - trg Ivana Koblera), na kapelicu Sv. Michele, na groblju, na tržnicu Brajda, na bolnicu, vojarne “Diaz” (gdje je Tehnički fakultet), brodogradilište 3.Maj, na "Romsu" i tvorrnicu Torpedo;

- 16. veljače 1945. bombe pogađaju školu “E. Brentari ", brodogradilište i Kemijska postrojenja;

- 17. veljače 1945. tri bombardera pogadaju nekoliko objekata u gradu;

- 18. veljače 1945. bezbroj bombi je bačeno na indurstrijska postrojenja;

- 19. veljače 1945. još jedno bombardiranje koje pogada razne zgrade;

- 20. veljače 1945. Bombarderi , u više naleta, bacaju bombe na zgrade u ulici Buonarroti, ulici XX listopada i ulici Crispi. Pogodeni su i Brodogradilište, Gimnazija u ulici Pascoli, Protestantska crkva, zatvori i Sudska zgrada, Palaca Adria (zgrada Jadrolinije) i Banco di Roma-banka .

- 21 Veljače 1945. ponovno bombardiranja sa novim štetama.


------------------------------------------------------------

Hvala još jednom puno kolegici rijeka 53 na prijevodu. Ona je prevela a ja sam malo to doradio, dodao podataka koliko sam mogao. Ako netko ima još kakvih saznanja tj.nadopunu neka napiše.

Tekst je odličan i zanimljiv. Ide pod sejv. :zastava:

P.s. hvala i salsoulu na ustupljenom materijalu :gore
Slika

gost
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#74  PostPostao/la gost » 16.9.2010, 17:35

Evo nastavak i za kraj opis kako je jedno bombardiranje Rijeke izgledalo iz Lovrana.
Ima još toga, ali se odnosi na doživljaje naših (talijanskih) sugrađana po oslobođenju grada i sve nevolje koje je to oslobođenje donijelo..

Za ovaj popis i tekst je zaslužan jedan član sa foruma Fiume koji ga je stavio on-line

Nastavak:


22 febbraio 1945 un altro bombardamento che colpisce numerose abitazioni civili;

—1 marzo 1945 le bombe a tappeto si abbattono sulla Cittavecchia, lungo la via Garibaldi, sulla riva Nazario Sauro e sull'albergo Quarnero; —8 aprile 1945 gli aerei colpiscono la zona Borgomarina e di Costabella;

—14 aprlile 1945 le bombe cadono suite ville e sugli edifici di Abbazia

—15 aprile 1945 gli aerei mitragliano e lanciano bombe sui magazzini del Pun‑

to Franco;

—19 aprile 1945 1'ultimo bombardamento e l'ultimo mitragliamento colpisco‑

no gli edifici di Draga e di Santa Caterina. Un giorno Franco Marinari, it

piccolo storico di questi bombardamenti, imitando per gioco l'impiccagione

di Pinocchio, scivolo sul pavimento lucido di casa e rimase strangolato.

Cos! Amalia Visintin descrive un bombardamento visto da Laurana: "fu un finimondo. La mamma ci sveglio tutti e tre nella notte e ci avvolse nelle coperte e cosi in pigiama, calzando soltanto le scarpe, in tuttafretta, lasciammo la casa per correre verso la montagna. La notte era illuminata da mule razzi che scen devano dall'alto e cadevano tutt'intorno, nel mare e sulla montagna. Un fra stuono assordante di scoppi e fragori lontani e it rimbombo di innumerevoli motori di aerei invisibili che ci sovrastavano, riempivano 1'aria. Meta della vol ta celeste, quella orientale, era di rosso acceso e alla base di essa, sulla costa fiumana, grandifiammate si sprigionavano in piu parti e si riflettevano nel ma re con bag/ion i intensi. Alti sprnzzi bianchi si alzavano sull'acqua. A Fiume era stato 1'inferno. Cantrida era stata letteralmente cancellata e ridotta in un cumo lo di macerie ed erano stati distrutti it Silurificio e la Romsa che erano stati it principale obiettivo degli alleati. II bilancio delle vittime e delle case distrutte quella notte era stato altissimo. Certo la piu pesante e terribile incursione allea ta sulla citta``" (` L'Arena di Pola" 23 dic. 1975).

gost1
 

Re: Riječka bitka

Post broj:#75  PostPostao/la gost1 » 16.9.2010, 17:53

Da vidimo što može napraviti dokoni korisnik interneta:

"Popis savezničkih zračnih napada na Rijeku i njihovih ciljeva"

Od 11:30 sati u petak 7. siječnja 1944, do 17:30 sati u petak 9. travnja. 1945, grad je bio podvrgnut bombardiranjima Angloamerikanaca, kojih je ukupno bilo 22.

Sestre Del Pino i Marina Franco su zapisale sve napade i svih 665 zračnih uzbuna, precizirajući za svaki dan, sat te trajanje. Broj uzbuna se da objasniti činjenicom da su angloamerički zrakoplovi, s ciljem opskrbljivanja slavenskih partizana, kretali sa juga i orijentaciona točka na istoku im je bila crkva i zvonik crkve na Kozali (koju su Nijemci htjeli srušiti), a na zapadu vrh Učke visok 1396 m.

Popis bombardiranja:

- 7. siječanj 1944., 11:30, oko tridesetak aviona bacaju šest bombi u bolnički park, uzrokujući smrt triju osoba. Ostale padaju na Centocelle (100 zvijezda) danas Porečka ulica (radničko naselje izgrađeno 1911. godine kao naselje od sto kuća na periferiji Rijeke, rafineriju R.O.M.S.A. , na tvornicu Torpedo i na vatrogasce.

- 21. siječnja 1944. bombardiranje pogađa rezervoare "Romse", skladiste drva, "Hotel emigranata-iseljenika” (Mlaka), skladiste lokomotiva, rekreativni klub " Compensum”, skladište, palače i kuće "ROMSE" na predjelu zvanom “Torretta”-Turnic, zeljezničku stanicu, lansirnu stanicu tvornice torpeda Whiteheada, nekoliko kuća u Tršćanskoj ulici, u ulici S.Entrata (Zametska), aveniji Ciano, još i iza Benediktinskog samostana i crkve Sv. Redentore. Požari traju 48 sati. Registrirano je 22. mrtvih, od kojih 5 u skloništu “ San Vito”, izgaženi od gomile. Njemačka komanda je to iskoristila u propagande svrhe i bacila manifeste-letke:

Citat:
“Sinoć ste i Vi imali demonstraciju simpatije koju Angloamerikanci imaju za Vas. Nisu zainteresirani za sudbinu ljudskog bića, nego isključivo teže cilju zacrtanom od skupine Masona-Židova, to jest boljševiziranju Europe pod svaku cijenu "
:

Dana 30. siječnja 1944., Njemci pljačkaju i pale židovsku sinagogu u ulici Pomerio.

- 24. veljače 1944. od 12 do 15 padaju na grad stotine bombi koje pogađaju spremnik za vodu od spreme lokomotiva na želj. postaji Pioppi, pa opet naftno postrojenje R.o.m.s.a.", tvornicu Torpedo, Brodogradiliste Cantieri Navali (3.Maj), Casa Rossa (Crvena kuća, pokraj pokretnog mosta na Velikoj tržnici) , "Compensum". Prema nebu se dižu veliki stupovi crnog dima;
- 25. veljače 1944. bombardiranje uzrokuje eksplozije na području tvornica na Kantridi. Petnaestak bombi pada u more, podalje od mola. Pogiba 18 ljudi. "Nevolja se jos jednom nadvila nad Rijekom kao razorno olujno nevrijeme" (govor biskupa Camozzo sa sprovoda).

- 26. ožujak 1944. brezbroj bombi padaju duž cijele luke;

- 19. srpnja 1944. bombarderi pogađaju željeznicu, industrijsku zonu i bolnicu.

- 3. studenog 1944. bombe pogađaju neke njemačke tegljače u luci. Razmjena vatre između zrakoplova i brodova.

- 4. studenog 1944. bombarderski napad se koncentrira na luku.

- 5. studenog 1944. avioni u dva uzastopna vala zračnih napada mitraljiraju brodove u luci i kuće na Trgu “Cesare Battisti” (trg Žabica), aveniju “ Mussolini” (Krešimirova) te ulice “Impero”, Torricelli i Goldoni;

— 6. studenog 1944. bombardiranje pogađa tvornicu Duhana (ex. upravna zgrada bivše rafinerije šećera i Rikard Benčić) , skladista Riboli i Verzil u Slobodnoj Zoni, kuću - vrtić- školu “Maternity e Infanzia” i bolničku praonu. Jedan brod od 10.000 t potonuo je u luci. Bombardiranje se ponovilo od 11,15 do 16,30 sa velikim-ozbiljnim štetama na Carini, Generalnim skladištima i brodogradilistu "Cantiere Navale" (3.Maj)

- 21. siječnja 1945. bombe i dalje pogađaju Romsu, skladišta luke Slobodne zone i kuće u ulici Santa Entrata (Zametska).

- 15. veljače 1945. snažne eksplozije pogađaju Porto Re (Kraljevicu). Američke "Leteće tvrđave" bacaju bombe na Škurinje, na zgradu “Finanze” na Trgu Scarpa (Jelačićevev trg), na neke kuće u ulici Mameli, di Piazza Tre Re (Trgu Tri Kralja), Trgu Piazza delle Erbe (Trava :lol: :pušiti: - trg Ivana Koblera), na kapelicu Sv. Michele, na groblju, na tržnicu Brajda, na bolnicu, vojarne “Diaz” (gdje je Tehnički fakultet), brodogradilište 3.Maj, na "Romsu" i tvorrnicu Torpedo;

- 16. veljače 1945. bombe pogađaju školu “E. Brentari ", brodogradilište i Kemijska postrojenja;

- 17. veljače 1945. tri bombardera pogađaju nekoliko objekata u gradu;

- 18. veljače 1945. bezbroj bombi je bačeno na industrijska postrojenja;

- 19. veljače 1945. još jedno bombardiranje koje pogada razne zgrade;

- 20. veljače 1945. bombarderi, u više naleta, bacaju bombe na zgrade u ulici Buonarroti, ulici XX listopada (ulica Frana Supila -kod hotela Bonavia) i ulici Crispi. Pogođeni su i Brodogradilište, Gimnazija u ulici Pascoli, Protestantska crkva, zatvori i Sudska zgrada, Palaca Adria (zgrada Jadrolinije) i Banco di Roma (zgrada riječkog Poglavarstva).

- 21 Veljače 1945. ponovno bombardiranja sa novim štetama."

- 22. veljače 1945. - još jedno bombardiranje koje pogađa brojne civilne zgrade;

- 1. ožujak 1945. - bombe se tepihom obrušavaju na Stari grad, uzduž ulice Garibaldi, na obalu Nazario Sauro i na hotel Quarnero;

- 8. travanj 1945. - avioni pogađaju zonu Borgomarina (Kantrida) i Costabella;

- 14. travanj 1945. - bombe padaju na ville i zgrade u Opatiji;

—15. travanj 1945. - avioni mitraljiraju i bacaju bombe na skladišta Slobodne Zone (Punto Franco);

—19. travanj 1945. - zadnji bombardiranje i mitraljiranje pogađa zgrade u Dragi i na Sv. Katarini. Tog se dana Franco Marinari, mali kroničar ovih bombardiranja, igrajući se vješanja Pinokija, poskliznuo na glatkom podu kuće i zadavio.

Ovako Amalia Visintin opisuje bombardiranje promatrano iz Lovrana: "Bio je smak svijeta. Majka nas je svo troje probudila usred noći, pokrivši nas pokrivačima, i tako smo u piđamama, tek obuveni u cipele, brzo napustili zgradu i potrčali u brdo. Noć je bila osvijetljena tisućama projektila koji su s neba padali svuda okolo, u more i brijeg. Zaglušujući grmljavina eksplozija i udaljenog grohota, uz brujanje nebrojenih motora nevidljivih aviona iznad nas ispunjavali su zrak. Polovina nebeskog svoda, istočni dio, plamtio je crvenom bojom, a na njegovom donjem dijelu, na riječkoj obali, veliki plamenovi su izbijali na više mjesta, odražavajući se u moru snažnim bljeskovima. Veliki bijeli vodoskoci uzdizali su se nad vodom. U Rijeci je bio pakao. Kantrida je bila doslovce izbrisana i pretvorena u gomilu krša, bili su uništeni Tvornica torpeda i ROMSA, glavni ciljevi napada Saveznika. Broj žrtava i uništenih kuća te noći je bio vrlo visok. (To je bio) sigurno najteži i najstrašniji saveznički napad na grad." (` L'Arena di Pola" 23 dic. 1975).

...................

Da li je ovobolji prijevod talijanskog teksta, neka procijeni svekoliko pučanstvo... :mrgreen:

PrethodniSljedeće

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost