Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Prva antena na hrvatskim krovovima – u Rijeci

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21306
Teme: 856
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Prva antena na hrvatskim krovovima – u Rijeci

Post broj:#1  PostPostao/la Adamić » 25.5.2010, 17:33

Prva antena na hrvatskim krovovima – u Rijeci
Televizijski eksperiment davne 1955.
Premijerna primanja televizijske slike u Hrvatskoj dogodila su se na dvjema riječkim adresama, što je postalo i prijelomnom točkom u scenariju pokretanja TV Zagreb
getslikavarijacijaphpy.jpg
getslikavarijacijaphpy.jpg (35.75 KiB) Pogledano 771 puta


Zagledani u televizijske ekrane, koji nam ne kradu oko samo u vlastitim domovima, gdje ih sve češće ima po nekoliko primjeraka, nego također iz kafića, prodavaonica, restorana i drugih mjesta, pomalo smo već zaboravili da je postojalo doba bez tih uređaja. Pokušamo li uvjeriti današnje klince, koji se s pogledom na ekrane rađaju, da je ono uistinu postojalo, hoće li nam povjerovati? Ili je možda veća mogućnost da dijelu njih uvjerljivije zazvuči pomisao kako su čovjek i televizor stvorovi koji se uzajamno evolucijski prate od zajedničkih početaka? Sve zvuči poput šale dok joj stvarnost ne oduzme humoristični ton.

Doista, kada je televizor ušao u naše živote? I kako? Na neki način, u Hrvatskoj je za to kriva – Rijeka.

Prva primanja televizijske slike u Hrvatskoj dogodila su se na dvjema riječkim adresama. Jednu od njih odavala je antena što je iznikla na krovu zgrade u Končarevoj ulici (danas zgrada s općinskim uredima u Adamićevoj), potom se kablom spuštala do prizemlja i izloga nove prodavaonice električnih uređaja, gdje su prvi radoznalci, 22. siječnja 1955., mogli začuđeno promatrati televizor koji je prenosio program talijanske postaje Monteverde - Padova. Prodavaonicu su zajednički otvorili Tvornica za elektrotehniku i finu mehaniku Iskra iz Kranja, Institut za elektroveze Ljubljana i Telekomunikacija Ljubljana, a službeni čin otvorenja dogodio se 24. siječnja, u subotnje prijepodne. U modernu prostoru što ga je uredio arhitekt Zoran Lah iz Voloskog, prodavaonica je kupcima nudila Iskrine telefonske centrale, instrumente za mjerenje struje, električne bušilice, kinoprojektore i automobilsku električnu opremu. Institut je na njezine police dopremio primopredajnike za bežične telefonske razgovore (nov proizvod koji je u tom trenutku već radio na relaciji Split – Vis), a Telekomunikacija razne dijelove za aparate koje je proizvodila. Domaća industrija većinu ponuđenih uređaja na proizvodnom popisu dotad nije imala, a neki su bili izrađeni, uglavnom ili u cijelosti, od domaćih materijala. Prodavaonica je nudila robu izravno iz pogona proizvođača, bez posrednika, pa se podjednako ugodnom novošću nije doživio samo popis onoga što se tu moglo kupiti, nego i cijene.

U takvim prigodama očekivano, otvorenju su bili prisutni predsjednik Narodnog odbora grada Edo Jardas, predstavnici poduzeća koja su investirala u prodajno mjesto, te veći broj, kako se u to doba znalo reći, gradskih privrednih i javnih radnika. Nije se propustilo naglasiti kako su od tog trenutka Riječanima dostupni električni uređaji koje se prethodno moralo nabavljati iz uvoza.

I to je, vjerojatno, bila istina. No, mnogo zanimljiviji dio priče vezane uz otvorenje nije se odnosio na riječi, nego na sliku, onu u izlogu. Televizorski prijemnik koji je plijenio pozornost bio je proizvod s potpisom Instituta za elektroveze. Stranog podrijetla bila je u njemu samo Philipsova cijev, pa se uređaj smatrao primjerom domaćeg know howa. Da je riječ o uspješnu elektronskom uratku, svjedočila je televizijska slika, koju su ulični promatrači ocijenili neočekivano oštrom, štoviše odličnom, s tek neznatnim titrajima u večernjim satima. Takav dojam nije dovela u pitanje ni nešto slabija slika danju, kada su ekranom prelazile tanke crne crte, koje je uzrokovao rad nekoliko gradskih telegrafskih postaja.

Gdje je televizor bio izrađen i kako je stigao u izlog prodavaonice?

Odgovor na ta pitanja vodi nas prema dvjema antenama neobičnog oblika u jednom drugom kutu tadašnje države, Ljubljani. Tu, u staklenoj kupoli na posljednjem katu tamošnjeg nebodera kojeg su Ljubljančani popularno nazivali nebotičnik, nalazio se Odjel za televiziju Instituta za elektroveze, osnovan 1. travnja 1949. Čitaj: prvi jugoslavenski laboratorij za televiziju. Nesvakidašnja radna sredina širila se na nekoliko desetaka četvornih metara neboderskog vrha, a u tom se prostoru nekolicina zaposlenih inženjera, tehničara i laboranata kretala sobama pretrpanim kojekakvim neobičnim aparatima. Prekrasan pogled na grad ispod njih nije im se činio previše privlačan, zanimljiviji im je bio posao koji ih je na to mjesto doveo.

Televizor koji se našao u izlogu riječke prodavaonice bio je eksperimentalan primjerak proizveden upravo na tom mjestu. I nije bio prvi iz svoje vrste koji se pojavio u Rijeci. Nekoliko tjedana prije nego što će se pojaviti televizor u Končarevoj, prosinca 1954., na zgradi gradskog Narodnog odbora učinjen je prvi pokušaj primanja televizijske slike u gradu. U glavnoj ulozi najvjerojatnije je bio prijenosni model televizora, proizveden u Institutu te godine, s ekranom koji se mogao pohvaliti razmjerima 17 x 12 cm, za današnje standarde dojmljive veličine, tj. malenosti. Na iznenađenje stručnjaka Instituta, skeptičnih u vezi s primanjem signala zbog udaljenosti talijanskih odašiljača i okolnog brdovitog područja, a posebno zbog barijere zvane Učka, slika je bila bez ikakvih smetnji, potpuno čista. Barem jednim dijelom tomu je pripomoglo lijepo, vedro vrijeme. Isti su dan otputovali prema Zagrebu, na Sljeme, ali s potpuno suprotnim učinkom – slike nije bilo nikakve.

Slovenski tehničari odlučili su se za riječki eksperiment u nakani da kompletiraju vlastito istraživanje mogućnosti televizijskog programa s ove strane Jadrana, na širem području Istre i Slovenskog primorja. Prije Rijeke, dobre rezultate istraživanje je dalo u Kopru, u tamošnjoj radiopostaji i još nekim institucijama, gdje se pokazalo da je čak moguće redovito praćenje talijanskih TV-programa. Premda u Jugoslaviji još nije bilo televizijskih odašiljača, a tragom činjenice da su postaje s Apeninskog poluotoka bile povezane s europskom TV-mrežom, slovenska je ekipa logično zaključila kako se Istra i Kvarner nalaze u zoni europske televizije.

Onaj tko je došao na zamisao da se televizor postavi u izlog novootvorene prodavaonice u Končarevoj ulici, nije imao samo sjajan osjećaj za promidžbu, i novoga riječkog prodajnog mjesta i televizije kao medija. Tim je činom ujedno omogućio prvo primanje televizijske slike u Jugoslaviji izvan najužeg kruga elektrotehničkih i medijskih stručnjaka. Dakle, prvo domaće suočavanje »običnog« gledatelja s televizijskom slikom, ujedno prvo javno primanje televizijske slike u nas.

Ohrabreni takvim uspjesima, u laboratoriju na vrhu nebotičnika – gdje se u dotadašnjih šest godina djelovanja izradilo kompletnu garnituru za snimanje, sinkronizator, kameru s kontrolnim uređajem i drugu snimateljsku opremu, također nekoliko televizora (stolni, laboratorijski i prijenosni) – počeli su kovati planove i o postavljanju prvoga domaćeg odašiljača (od 100 W), za pokusne emisije. Odašiljač je trebao biti postavljen tijekom 1955. i ljubljanskom bi području omogućio redovan program tri puta tjedno po dva sata. Emitirali bi se pretežno filmovi, djelomično i vlastiti program. Plan je predviđao da bi se izradilo opremu za televizijske centre koji bi se nekoliko godina potom osnovali u Zagrebu i Beogradu. To je uključivalo konstruiranje niza televizijskih odašiljača međusobno povezanih UKV mrežom, s glavnim odašiljačima u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu, što bi omogućilo širenje signala četvrtinom državnog teritorija. U Institutu su također predvidjeli izradu tri tipa televizora – obični, univerzalni (s radioaparatom) i prijemnik samo za TV-slike, koji bi se priključivao na radioaparat.

No, u planove o izgradnji najprije ljubljanske televizije, potom i ostalih, umiješat će se netko neočekivan.

Kada informacija o televizijskim eksperimentima što su zaredali u trokutu Ljubljana – Koper – Rijeka stigne do ušiju Radio Zagreba, nekoliko njegovih tehničara i rukovoditelja (Zlatko Sinobad, Vojko Trs, Romano Galić) zaključuje kako je trenutak za ubrzano realiziranje zamisli o stvaranju zagrebačkog televizijskog centra. Pitanje kako tomu privoliti nadređene, u njihovu slučaju generalnog direktora Ivana Šibla, nasuprot u Hrvatskoj prevladavajućem oficijelnom mrgođenju na tu ideju, dobilo je odgovor na Kvarneru. Znajući Šibla kao nogometnog poklonika, dečki su ga odlučili nagovoriti na odlazak u Rijeku, da bi se zajednički pogledalo RAI-jev prijenos utakmice Italija – Jugoslavija iz Torina. Bio je 29. svibanj 1955., televizor je iz prodavaonice u Končarevoj donesen u trsatsku Čitaonicu, a četvorka predvođena Šiblom stigla iz Zagreba. Okupljeni djelatnici Radio Zagreba, Radio Rijeke, novinari i lokalni poklonici sporta navijali su pred televizorom zdušno kao da su na stadionu, uz povike odobravanja i oduševljenja, te mnogo pljeska (sic). Generalni je direktor za vrijeme prijenosa uživao, ne samo zbog pobjede Jugoslavije 4:1, već i zbog toga što je mogao nikad bolje vidjeti igračke finese svoga omiljenog nogometaša Vukasa. Televizijska kocka, bačena u Rijeci, pala je na pravu stranu. Uz uvjeravanje još nekoliko osoba iz državne nomenklature, tada već s potporom direktora Šibla – te podjednako važnom, ako ne i najvažnijom, Edvarda Kardelja – vrata rođenju premijerne hrvatske, time i premijerne jugoslavenske televizijske kuće bila su otvorena.

Prvi signal TV Zagreb emitiran je 15. svibnja 1956. godine. I širio se široko, što su na riječkom području potvrdili uspješni pokusi njegova primanja u Delnicama zime 1958./59. S takvim vjetrom u leđima, u Delnicama će u ožujku 1959. najaviti i nabavu prvog televizora, koji se predvidjelo smjestiti u novoizgrađenoj sindikalnoj dvorani Drvno-industrijskog poduzeća.

Što je to značilo Rijeci? Nažalost, ne mnogo. Signal hrvatske televizije doprijet će do Rijeke početkom rada odašiljača na Učki tek u prosincu 1961., pa će kako prije, tako i poslije toga, Rijeka vrtjeti vlastiti (televizijski) film. Pedesetih se godina broj televizora u domovima Riječana bilježi u stotinama, a u trenutku pojave odašiljača na Učki brojka je dosegla blizu dvije tisuće. Prvih dana siječnja 1962. Novi list bilježi kako je u gradskom središtu već teško naći krov bez televizijske antene, na nekim krovovima ih je po pet-šest. Broj prijemnika raste munjevito, mjesečno po stotinjak uređaja, pa već u listopadu te godine u gradu ima 2.560 televizora. Godine 1963. broj se povećao na 4.800,u prosincu 1964. na deset tisuća, listopadu 1965. na 16 tisuća (i 35 tisuća radioprijemnika). Trend će se nastaviti, pa će se 1968. broj televizora u gradu povećati na 25 tisuća.

Te je godine Rijeka na prvom mjestu po broju televizora u Hrvatskoj (jedan na šest stanovnika, kao i Zagreb), također radioprijemnika (jedan na četiri). Bio je to europski prosjek: Hrvatska je tada imala televizor na 14 stanovnika i radio na 4,9 stanovnika.

Gdje se u tom trenutku nalazio prijemnik iz Končarove ulice? Ma gdje da je bio, šteta što se časnu elektronsku starinu nitko nije sjetio pohraniti u muzej. Ako ništa drugo, danas bismo se imali komu požaliti na teror što nam ga priređuju njegovi sveprisutni, nemogući potomci.

Velid ĐEKIĆ

Porez na ništa

Godine 1957. u Rijeci je postojalo već stotinjak televizora, 1958. oko 200, u siječnju 1959. oko 500, pa gotovo da u gradu nije bilo radničkog doma, kluba ili čitaonice bez televizora. To je onodobnu Rijeku činilo, proporcionalno broju stanovnika, najsnažnijim televizijskim gradom u Jugoslaviji, a riječko područje i Istru teritorijem s najviše televizora u državi. Sve to unatoč činjenici da Riječani uopće nisu pratili domaći program. Isprva zato što on nije postojao, potom što nije bilo odašiljača koji bi ga Riječanima prenosio. U gradu se gledao program talijanske televizije, a povremeno se, za rubriku vjerovali ili ne, na Brajdi moglo vidjeti švedsku televiziju, na Kozali portugalsku.

To neće spriječiti birokratski um: od Riječana se prvih dana 1961. zahtijeva plaćanje televizijske pretplate Radio Zagrebu, unatoč tomu što njegov program – ne mogu gledati. Novi je list tih dana zabilježio izjavu jednog građanina: »Ljudima iz Radio Zagreba treba dati nagradu. Za jedan rekord. Prvi su izmislili porez … na ništa«. :evil:

Opatijski TV-pokusi

Prvi pokušaj primanja televizijskog signala na obali Riječkog zaljeva nije se dogodio u Rijeci, nego u Opatiji. Potpisuju ga članovi opatijskog amaterskog Radio kluba. Poticaj je stigao nakon što se predsjednik Kluba, Mladen Simčić, ljeta 1954. vratio s putovanja Švicarskom i Italijom, gdje se dobio priliku pobliže upoznati s televizijskom tehnologijom.

Prijedlog o izradi TV-prijemnika prema načelu »sam svoj majstor« pao je na plodno tlo, pa su opatijski radioamateri u lipnju te godine proveli pet dana na Učki, ispitujući mogućnost primanja talijanskih TV-signala UKV prijemnicima. Rezultat je zadovoljio očekivanja. Pokusi su ponovljeni u hotelu Palme. Na uspjeh se nije računalo, zbog opatijske zaklonjenosti Učkom, ali prijemnici nisu posve ostali bez signala, što se objasnilo njegovim odbijanjem od gorskokotarskih barijera. Ohrabreni time, opatijski su radioamateri u listopadu zaključili kako je trenutak za izradu televizora.

-------------------------------------------------------------------------
Ima li toga još, što nisam znao :lol: , opet smo prvi u nečemu. :zastava:


Na stanicama HRT -a o tome nema ništa , ne postojimo :ne znam:
http://www.hrt.hr/index.php?id=173&tx_ttnews[cat]=96&tx_ttnews[tt_news]=326&tx_ttnews[backPid]=38&cHash=6ce1c9de2c
(link kopirajte i zaljepite u svoj web preglednik ,jer se inače ne može vidjeti)
Kako se taj Zagreb odnosi prema drugima stvarno su puni sebe. Ali to je normalno za očekivati ako nas nije briga za riječku povijest zašto bi bilo briga nekoga izvan Rijeke. Zato su riječki lokalpatrioti i osnovani da se čuva naša povijest. :zastava:

Adamić napisao:[size=150][color=#0040BF]P
Prva primanja televizijske slike u Hrvatskoj dogodila su se na dvjema riječkim adresama. Jednu od njih odavala je antena što je iznikla na krovu zgrade u Končarevoj ulici (danas zgrada s općinskim uredima u Adamićevoj), potom se kablom spuštala do prizemlja i izloga nove prodavaonice električnih uređaja, gdje su prvi radoznalci, 22. siječnja 1955., mogli začuđeno promatrati televizor koji je prenosio program talijanske postaje Monteverde - Padova.



Koja je to zgrada točno ?

Gost
R13kA
R13kA
 
Postovi: 574
Teme: 23
Pridružen: 21.9.2009, 14:34

Re: Prva antena na hrvatskim krovovima – u Rijeci

Post broj:#2  PostPostao/la Gost » 27.5.2010, 23:48

Jedna interesantna slika iz vremena bez kablovske (kako smo mogli bez toga?!?!)
Neznam koja je godina, ali mora biti pocetkom ili sredinom 60-tih.

PrveTVantenepoglednagrad.jpg
PrveTVantenepoglednagrad.jpg (321.81 KiB) Pogledano 772 puta



MALO LJEVO, MALO LJEVO, JOS MALO JOS MALO..... E SADA JE PREVISE, VRATI MALO!!!!! :lupiti:

Avatar korisnika
nikola
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 11101
Teme: 266
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Prva antena na hrvatskim krovovima – u Rijeci

Post broj:#3  PostPostao/la nikola » 28.5.2010, 07:28

NE VAJAAAAAAAA...
To je iz one reklame "siđite s krovova"! :smijeh:
fotka, zaslužuje biti u rubrucii fotografije-tema-Fotografije i slike osoba, lica prošlosti.Da se ti ne mučiš, ja ću i je tamo ubaciti. :pozdrav:
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21306
Teme: 856
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Prva antena na hrvatskim krovovima – u Rijeci

Post broj:#4  PostPostao/la Adamić » 28.5.2010, 09:44

Adamićeva ulica. :kava:

Avatar korisnika
nikola
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 11101
Teme: 266
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Prva antena na hrvatskim krovovima – u Rijeci

Post broj:#5  PostPostao/la nikola » 28.5.2010, 10:03

U doba slikanja bila je Rade Končara. :pušiti:
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

darko72
Gost
Gost
 
Postovi: 1
Pridružen: 11.1.2013, 11:52

Re: Prva antena na hrvatskim krovovima – u Rijeci

Post broj:#6  PostPostao/la darko72 » 16.1.2013, 12:36

Pronašao sam fotografiju jednoga od prvih tv prijemnika, koje ste spomenuli.

naš tv iev 8 1 1954.jpg
naš tv iev 8 1 1954.jpg (151.67 KiB) Pogledano 773 puta

PRVI TV APARAT Enakopravnost cleveland 13 11 1951.jpg
PRVI TV APARAT Enakopravnost cleveland 13 11 1951.jpg (105.13 KiB) Pogledano 773 puta

tv iev Slovenski Jadran 8 1 1954.jpg
tv iev Slovenski Jadran 8 1 1954.jpg (337.71 KiB) Pogledano 773 puta




Lep pozdrav iz Novega mesta. :pozdrav:


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost