Ravničarska željeznica već desetljećima bez političkog mecene
Pruga bez zaštitnikaRiječka pruga jednostavno nema ljude dovoljno utjecajne, moćne i spremne uporno gurati projekt od vitalnog značaja za regiju

- prugarijeka vlak (1).jpg (316.05 KiB) Pogledano 3801 puta
M. GRACIN
Nije dovoljno

- prugarijeka vlak (2).jpg (11.03 KiB) Pogledano 3801 puta
Nova nizinska pruga Zagreb – Rijeka, odnosno od Botova na mađarskoj granici, preko Zagreba i Karlovca do Rijeke, jedna je od tih investicija, čiji je rok gradnje pet do šest godina, odnosno 2013. i 2014. godina. Najavljeno je to na konferenciji o željezničkim investicijama u jugoistočnoj Europi, koju u Zagrebu ove godine organizira tvrtka Russell Publishing – European Railway Review Events.
Nizinska pruga bi putovanje od Zagreba do Rijeke skratila sa sadašnja četiri, na samo jedan sat, dok će čitavo putovanje od mađarske granice do Rijeke s postojećih pet sati, biti skraćeno na dva sata. Gradnjom nove pruge temeljna je pretpostavka za povećanje kapaciteta luke Rijeka koja danas više nije konkurentna luci Koper.
No, otpori prema gradnji pruge dolaze upravo iz grada zbog kojeg bi se trebala izgraditi. Prvi joj se prije više od dvije godine usprotivio Slavko Linić. On smatra i kako nova nizinska pruga Rijeka – Zagreb – Botovo u koju se planira utrošiti 8,5 milijardi kuna uopće nije potrebna. To je po njemu relikt socijalizma, kada se očekivalo da će riječka luka imati 20 milijuna tona tereta godišnje.
Ravnatelj Lučke uprave Bojan Hlača, ujedno i prvi čovjek riječkog HDZ-a otvoreno »navija« za prugu, ali ni on nije puno napravio.
Prošlo je skoro 40 godina od kada se ozbiljno razgovaralo o neophodnosti izgradnje ravničarske pruge prema Rijeci. A pruge ni od korova. Još uvijek je najbolja i najmodernija ona prema Budimpešti, koju su izgradili Mađari davne 1873. godine. Kako stvari stoje, moglo bi se desiti da prođe okruglo 150 godina, a da Hrvati ne nauče ono što su im Mađari davno pokazali. Kako napraviti prugu.
A nije da nije bilo ozbiljnih pokušaja. Tamo negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća bila su spremna sasvim konkretna i značajna sredstva za nizinsku prugu, izrađen je idejni projekt s varijantom prolaska dolinom Kupe. I sve je palo u vodu. Novci su završili u Crnoj Gori, točnije na crnogorskom dijelu pruge Beograd-Bar, iako je to bio još skuplji zahvat zbog izrazito teškog terena, čak i goreg od onog u Lici i Gorskom kotaru. U socijalističkoj Jugoslaviji nitko nije uspio izlobirati modernu prugu prema Rijeci. Isti rezultat vrijedi i nekoliko desetljeća kasnije u samostalnoj Hrvatskoj. Nije se proslavio ni prvi predsjednik RH, Franjo Tuđman, iako on nikada nije previše pričao o prugama. Više je volio govoriti o spajanju Hrvatske, pa tako i o činjenici da Istra nije spojena željeznicom sa ostatkom države. Tuđmana je smetalo što je čovjek morao proći kroz Sloveniju ukoliko želi putovati vlakom u Istru. Zato je predsjednik uoči prvih lokalnih izbora 1993. godine odlučio osobno doći na Ćićariju i svečano otvoriti gradnju željezničkog tunela prema Istri, koji je trebao biti dug 14,5 kilometara. Da je taj tunel izgrađen, možda bi i nizinska pruga već stigla do Rijeke, jer bi se i tunel morao negdje spojiti. Ovako, Tuđmanov kamen temeljac danas bi trebalo iskopati iz zaraslog krša i kamenjara. Ne zna mu se trag, toliko su radovi dobro napredovali.
Začudio ih Kalmeta
Stvari se nisu pomakle s mrtve točke niti u posljednjih desetak godina. Prvi je o nizinskoj pruzi javno počeo govoriti ministar prometa, Božidar Kalmeta. Ispada da je Zadranin na privremenom radu u Zagrebu prvi spoznao kako Rijeka neće imati svijetle budućnosti bez pruge. Činjenično, to nije sasvim točno. Projekt su prema Kalmeti progurali neki javnosti manje poznati i važni ljudi, ali ga je Kalmeta, barem deklarativno prigrlio. Negdje krajem 2005. godine došao je s premijerom Sanaderom i ostatkom Vlade u Rijeku i kazao kako će nizinska pruga koštati oko 8 milijardi kuna, da će gradnja početi već naredne 2007. godine, kao i da će cijeli projekt biti gotov 2010. ili 2011. godine.
Dobar dio riječkih političara gledao ga je u čudu. Nisu vjerovali. Pokazalo se da su bili u pravu, ali je svejedno žalosno što je Kalmeta prije njih pričao, pa makar i netočno, o važnosti pruge za Rijeku. Kronologija riječkog »lobiranja« za prugu bila je još jadnija u narednim godinama. Sredinom 2007. godine Slavko Linić, jedan od najmoćnijih i najdugovječnijih riječkih političara priču o pruzi procijenio je na sljedeći način.
– Vlada nam nije objasnila koliko će tereta prometovati po toj pruzi i koliko je tereta potrebno da ona bude isplativa. Riječka luka nema dovoljno tereta za novu prugu. Postojeća pruga se mogla obnoviti za puno manje novca i manje vremena, kazao je Linić ostavljajući otvorenom mogućnost odustajanja od projekta nizinske pruge ako SDP pobijedi na parlamentarnim izborima. Kako što je poznato, SDP nije uspio, a Sanader je dobio drugi mandat. Linić je uz navedeno govorio i o sumnjama da IGH kupuje zemljište na trasi pruge kako bi ga poslije skupo prodavao zbog čega se projekt neopravdano gura. Kao da se trudio pronaći bilo kakav argument protiv pruge. Zašto? Odgovor je teško razumjeti, ako ni zbog čega drugog, onda zbog Linićeva lokalpatriotizma, koji je u ovom slučaju izostao. Negdje sredinom 2007. godine riječki gradonačelnik Vojko Obersnel govorio je otprilike isto ono što je već rekao Linić.
Obersnel: Nije prioritet
– Ne mislim da je ravničarska pruga prioritet, projekt treba dobro pripremiti i ići u realizaciju kad bude precizno utvrđen da će rast tereta u luci to opravdavati, rekao je Obersnel, koji je i narednih godina često znao prozivati Vladu i Kalmetu. Slao je i razglednice, ali nikada zbog nizinske pruge. Treća esdepeovska karika u Rijeci, župan Zlatko Komadina, bio je bitno drugačiji.
– Ravničarska pruga je potrebna jer svaki takav projekt razvoja prometne infrastrukture generira razvoj. Ona se gradi za idućih 10 do 30 godina i predstavlja opravdano ulaganje. Predviđa se da će nakon 2015. godine luka trebati drugi kolosijek i to je argument za gradnju. Uostalom, željeznicu posebno podupire i EU, kazao je Komadina sredinom 2007. godine uz tvrdnju kako nizinska pruga mora ostati prioritet. Ako nešto zbog krize treba zaustavljati onda to treba biti gradnja Pelješkog mosta ili novog zagrebačkog aerodroma. Komadina je u riječkoj vlasti najviše radio na projektu pruge i to mu nitko ne može osporiti. Doduše, nije puno napravio. Trasa pruge još uvijek nije ni ucrtana u županijskom prostornom planu, ali je Komadina barem pokazao da želi lobirati i boriti se za projekt od vitalnog značaja za regiju koju predstavlja.
Puno lobista u HDZ-u
Četvrti riječki lobist za prugu bio je i ostao ravnatelj Lučke uprave Bojan Hlača, ujedno i prvi čovjek riječkog HDZ-a. On nikada dvojbi nije imao, ali je problem što ni on nije puno napravio. Od Hlače se očekivalo da u svojoj stranci, u HDZ-ovoj Vladi, nametne prugu kao životno pitanje, projekt od kojeg nitko ne smije odustajati, niti ga odgađati. No, život u HDZ-u nije sasvim jednostavna stvar. Svi lobiraju, netko za Pelješki most, netko za autocestu do Dubrovnika, netko za luku u Zadru. Pritom se ne biraju sredstva, a nisu previše važni ni argumenti struke. Na kraju je ministar Kalmeta, onaj isti čovjek koji je najavljivao da će izgraditi prugu 2010. godine, ove zime kazao da još uvijek nisu gotovi niti projekti, štoviše nema novaca čak niti za projektiranje, a nema ni kadra koji bi isti posao radio. Utoliko svima može biti jasno koliki je utjecaj Rijeke na HDZ u državi. Treći grad po veličini nije dao niti jednog ministra u Vladi, koja se približava osmoj godini mandata.
Riječka pruga jednostavno nema svog mecenu. Nema ljude dovoljno utjecajne, moćne i spremne uporno gurati projekt od vitalnog značaja za razvoj riječke regije i riječkog prometnog pravca. Stvar je dovedena do apsurda. U Rijeku dolaze najveći svjetski brodari, ugledne svjetske korporacije natječu se za privatizaciju Brajdice, redaju se i svjetski uglednici. Posljednji je bio visoki dužnosnik Komunističke partije Kine, koji se uzaludno čudio zašto te pruge još nema i propitkivao koliko bi to koštalo i pod kakvim bi se uvjetima moglo investirati. Luka Kopar upravo probija prometne rekorde nakon širenja terminala, a željeznica u Sloveniji odrađuje 17 kontejnerskih blok vlakova za tržište Europske unije, teret iz snova za postojeću prugu Rijeka-Zagreb. A u Rijeci se godine uludo troše na nepotrebno pitanje treba li nama uopće nizinska pruga. Zato ni Kalmetu ne bi trebalo previše kriviti. Riječani su sami sebi najveći neprijatelji.
Darko PAJIĆ
Za 60 minuta
Nizinska pruga bi trebala imati 171 kilometar od glavnog kolodvora u Zagrebu do kolodvora u Rijeci. Projektirana brzina putničkih vlakova iznosi 160 kilometara na sat, a vrijeme putovanje na relaciji Rijeka-Zagreb nešto više od sat vremena. Projektirani kapacitet jest 30 milijuna tona tereta godišnje.
Zločin politike
Hrvatska politika počinila je pravi zločin prema željezničkoj mreži, jer je u 20 godina samostalne Hrvatske izgradila bijednih 12 kilometara novih pruga. Pruge su na razini 19. stoljeća, pa nije čudo što sve češće na njima izletaju vlakovi i ginu putnici.
--------------------------------------------------
Dobro piše i razmišlja ovaj Pajić. Svaka čast slažem se do zadnje snjim.