Iz ovog dijela glavnog hodnika spuštamo se 1,50m visokom stepenicom kroz otvor 60cm širok i 70cm visok u četvrti i konačni dio spiljskog hodnika. Duljina mu je 10m, visina do 3m, a širina poprječno cijelom duljinom 1,20m. Na istočnoj strani odvaja se od njega u smjeru jugoistočnom 30cm široka pukotina, kojom se može prolaziti dalje 5m, pa da se konačno tako suzi da je daljnje napredovanje posve nemoguće. Ispod same stepenice nalazi se podzemna ponikva promjera 2,50m, koja gotovo sva ispunjena čunjem koturinja i raznog kamenog kršlja, što su ga vode snijele s površine kroz pukotinu. Iza 7m dolazi druga manja ponikva u kojoj ima dosta spiljske ilovine, a s njome se svršava i spiljski hodnik. Siga u tom dijelu hodnika nema, nego nalazimo u podu dosta svježe odlomijenog kamenja sa strane i stropa hodnika. Nakapnice kao i ilovine ima u tom dijelu dosta.
Izuzev ovoga glavnog hodnika spomenuli smo još dva, koji se vežu na drugu dvoranu. Jedan se nalazi na južnoj strani dvorane nešto zapadnije od ulaza u glavni hodnik* a koji teče. gotovo usporedo s ovim potonjim. (Sl.1. H2). Do njegovog ulaza uspinjemo se iz dvorane preko 5m visoke kupulaste nakupine sedre. Dug je 20m., širine je 80cm, a isto tolike i visine, pa se na koncu ovalno nešto proširuje i svršava. U podu ima dosta razmočene ilovine ,a po stropu i stijenama ima nešto malih siga. Pod mu je lagano nagnut prema dvorani, pa je očito u prvom stadiju razvoja pećine služio kao kanal kojim su se vode slijevale u ponikvu druge dvorane, a i danas se scijedjava nakapnica kada pridolazi u većoj količini za vrijeme jačih oborina.
Drugi hodnik nalazi se na sjeverozapadnoj strani i ide smjerom prema sjeverozapadu u dužinu od 31m (Sl.1. Hl). Obišavši oveći stup sige spuštamo se 2 m. visokom stepenicom u prvi dio hodnika koji je dug 6m, a 2,60m širok i toliko visok, a zatim ponovnom stepenicom od 80cm visine spustimo se u konačni dio hodnika, koji je ovdje 6m širok i 3m visok. U tome hodniku ima obilno vode nakapnice, koja šnaša obilno ilovine, pa je pod pun debele naslage posve razmočene ilovine, koja znatno oteščava rad. Siga u ovom dijelu spilje nema, pa je taj dio prema tome znatno kasnije nastao od ostalog dijela pećine.
Postanak pećine u svojoj početnoj fazi vezan je bio na tektonske pojave, t.j. na dobro izraženu pukotinu okomitu na smjer brazdenja rudistnih vapnenaca, uzduž koje se je zbilo usjedanje slojeva, što je imalo za posljedicu stvaranje onih dvaju širokih dvorana. Daljnji posao oko proširenja uzele su vode cijednice koje su pridolazile u izobilju, pa su sitniji materijal snašale prema glavnom hodniku u kojem su se gubile. Veći pak komadi kamenja zaostali su u podu pećine i bili su u drugoj razvojnoj fazi pećine zatrti debelom naslagom sedre. Nakon što je prestalo obilno dotjecanje vode cijednice, a time i korozijono djelovanje ovih, započela je nova faza u razvoju pećine, t.j. započelo je stvaranje siga i sedre, koje je uslijed vrlo povoljnih uvjeta znatno i brzo Napredovalo, a koje se djelomično i danas stvaraju. Istodobno sa stvaranjem spomenutih dvorana došlo je do stvaranja glavnog špiljskog hodnika na južnoj strani druge dvorane i to tako, da je uslijed tektonskih pojava, koje su stvorile prve dvije dvorane došlo do razmicanja slojeva, u pravcu njihovog brazdenja N-S što je imalo za posljedicu ispadanje sloja rudistnog vapnenca čija debljina iznaša 80 do 1,20m (Sl.6). Taj se je kompleks sloja u gredi otkinuo od ostalog dijela slojeva i usjeo za 1 do 6m, kako se to vidi iz raznih visina diljem hodnika. Na nekim mjestima povukao je sloj sa sobom i dijelove susjednog postranog sloja što je razlogom da spiljski hodnik nije u cijeloj protegi jednake širine. U svojoj početnoj fazi imao je hodnik glavnu zadaću odvodnje vode iz cijele spilje, koje su se gubile na kraju trećeg dijela hodnika u ponoru. Prestankom obilnijeg doticanja voda prestala je i njegova funkcija, a nastupila je i u njemu faza izgradnje siga i sedre. Prilike u hodniku bile su osobito pogodovne za stvaranje siga i sedre što nam svjedoči veliki broj lijepih, debelih i brojnih tvorevina siga, kao i jako debele naslage sedre u podu hodnika. Konačni dio glavnog kao i svi postrani manji hodnici nalaze se danas još u svojoj prvoj razvojnoj fazi proširivanja i izgradnje, koja je u glavnom ovisna od korozijonog djelovanja voda nakapnica. Ova se faza jasno očituje u tim dijelovima spilje brojnim svježe odlomljenim komadima kamenja sa strana i stropa njihova, kao i okolnošću posvemašnjeg pomanjkanja sigastih tvorevina.
Prema velikom obilju i debljini raznih oblika siga i sedre može se zaključiti na veliku geološku starost spilje, jer kako je poznato iz raznih opažanja poznatih svjetskih spilja rast siga vrlo sporo napreduje, pa je svakako trebalo dugo vremeno razdoblje dok su se stvorili oni preko 2m visoki i 75cm debeli stalagmiti, kao i orijaške prevlake sige na zapadnoj stijeni druge dvorane.
Pristup u obje velike dvorane omogućen je bez većih zaprijeka, jedina je zaprijeka silaz u spilju kroz okno, gdje su potrebite bezuvjetno ljestve, dok je naprotiv glavni hodnik kao najljepši dio pećine u svom današnjem stanju posve nepristupačan široj javnosti radi prelaza iz prvog dijela hodnika u drugi, gdje je širina 60cm, a visina 45cm, a i prelazi u ostale dijelove nisu prolazni široj javnosti. Ti pojedini uski i niski prelazi morali bi se proširiti tako, da se može bez ikakvih zaprijeka prolaziti cijelom duljinom hodnika. Kod toga proširenja valja biti na oprezu, da se ne bi nesmotrenim proširivanjem oštetile tvorevine siga, koje su baš na tim mjestima vrlo lijepe i brojne. Dobro uredjena i zgodno osvjetljena (ne previše) bila bi ova pećina lijepa i privlačiva prirodna tačka za turiste, koji dolaze na obale našega divnoga Jadrana.

- zametska pećina J.Poljak 6.jpg (35.5 KiB) Pogledano 1323 puta
gotovo.