A znate li kako nastaje pećina? Ne, e onda pročitajte!
Pećine su odavno vezane za povijest čovjeka. Znamo da su krajem starijeg kamenog doba pećine služile kao zimsko boravište ljudi, koji nisu imali drugog skloništa.
Ali, kako su ljudi već davno napustili pećine kao skloništa, stari narodi su o njima imali neobična vjerovanja. Grci su vjerovali da su pećine hramovi njihovih bogova, Zeusa, Pana, Dionisa i Hada. Rimljani su vjerovali da su pećine domovi nimfi (boginja prirodnih sila) i sibila. Stari Iranci i ostali narodi povezivali su pećine s obožavanjem boga Mitre, gospodara zemaljskih duhova.
Danas goleme i lijepe pećine privlače turiste širom svijeta. Pećine su duboka šuplja mjesta u stjenovitim stranama brda ili litica.Pećine su nastale na razne načine. Mnoge su nastale zbog neprekidnog udaranja morskih valova o stijene. Neke su se javile ispod površine zemlje. To su obično stara korita podzemnih rijeka, koje su izdubile naslage nekih stijena kao što je vapnenac. Druge su pećine nastale vulkanskim pomicanjem površinskih stijena ili erupcijom vrele lave.
Najčešći tip pećina je nastao dubljenjem debelih naslaga vapnenca. To je djelo vode koja sadrži ugljični dioksid. U dinarskom kršu, na primjer, gdje postoje velike naslage vapnenca, takvih pećina ima bezbroj. Neke pećine imaju otvor na vrhu. One su nastale tamo gdje se je skupljala površinska voda, a potom probijala put kroz stijenu. Neke pećine imaju čitave redove galerija. Kroz neke pećine protječu podzemni potoci, mada su često, poslije formiranja pećina, potoci što su nekad pretjecali kroz njih našli niži tok i premjestili svoja korita. Događa se da svaka kap vode koja padne s tavana pećine sadrži malo vapna ili nekog drugog minerala. Premda dio te vode ispari, nešto mineralne tvari ostaje. Ona postupno stvara stalaktite u obliku ledenih svijeća koje vise s tavana. Voda što sa stalaktita kaplje na pod tvori stupove koji se nazivaju stalagmiti.