Slijedi najzanmljiviji dio na koji možemo biti ponosni
...pisali smo o tome prije godinu dana , no ta tema bila je smještena u mnoštvu ostalih tema te je praktički tako postala zakopana a i vrijeme je da novopridošlim riječkim lokalpatriotima ukažemo na ovu vrlo važnu činjenicu.
----------------
Najstarije dizalo u Hrvatskoj nalazi se u Rijeci u kući Sambalino ! Rijeka ima čak šest secesijskih dizala s početka 20. stoljeća, koja predstavljaju najstarije primjerke u cijeloj Hrvatskoj!U urbanu opremu zgrada spadaju i dizala, a intenzivan rad riječkih konzervatora pridonio je senzacionalnom otkriću .
Najstariji među njima nalazi se u zgradi na adresi Frana Supila 13 i datira iz 1912. godine, dva slična nalaze se u Ulici Ivana Grohovca na broju 1 i 3 proizvedena 1916. godine, još je jedan iz 1920. godine u Ulici žrtava fašizma te još dva u zgradi Jadrolinije (Palazzo Adria) iz sličnog vremenskog razdoblja, koje još nije točno utvrđeno.
Na oživljavanju ovog zaboravljenog dijela riječke povijesne baštine najveći trud uložila je konzervatorica pokretne baštine
Gordana Sobota Matejčić, koja je u sklopu svog redovitog terenskog rada naišla prvo na liftove u Grohovčevoj ulici.
- Još 2007. godine uspjeli smo ova dva dizala upisati na Listu registriranih kulturnih dobara, što je bio svojevrsni presedan, budući da se do sad liftovi u Hrvatskoj nisi vrednovali kao kulturno dobro. Naknadno smo pronašli i preostala četiri lifta, za koje je također pokrenut postupak registracije, ističe Sobota Matejčić.
- Kada smo tek kretali u sve ovo, konzultirali smo se s arhitektonskom, strojarskom i "liftaškom" strukom, no isprva se bilo ispostavilo da ih se teško može obnoviti i ujedno prilagoditi modernim propisima koji vrijede za dizala. Ipak, kako isti liftovi koje smo pronašli u Rijeci postoje i u Madridu, Berlinu, Beču, Istanbulu, New Yorku i cijelom nizu svjetskih gradova, od kojih su mnogi od njih potpuno u funkciji, ponukani time odlučili smo tražiti dalje. Pozivali smo razne stručnjake da sve skupa provjere i analiziraju i konačno se našlo optimalno rješenje, priča naša sugovornica. Naime, išlo se na primjenu europskih propisa koji vrijede za povijesna dizala i općenito za zaštićena kulturna dobra, a čija je legislativa nešto drugačija u odnosu na onu koja se odnosi na suvremenije građevine i dijelove urbane opreme. Tako je ishodovan i konačni blagoslov tehničke struke te je izrađen projekt restauracije dva dizala u Grohovčevoj ulici.
- Dosad se već u najvećem dijelu restaurirala mreža okna, koja je očišćena i nanovo obojena, što je izvodila tvrtka Lukšić iz Kastva. Uslijedit će i obnova drvene kabine, stroja i kompletnog mehanizma, uvođenje nove struje i nekoliko građevinskih sanacijskih zahvata. Stvar se pokrenula, no koliko će sve trajati ovisi o financijama, jer se zbog značajnih ukupnih troškova sve skupa mora raditi etapno, dodaje naša sugovornica.
- Kulturno vijeće Grada Rijeke za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara u sva tri slučaja programe spomenutih stanara ocijenilo je najvišom ocjenom i predložilo njihovo sufinanciranje, odgovaraju iz gradske uprave. Tako je ove programe Cjelovite restauracije kulturnih dobara – secesijskih dizala u 2008. i 2009. godini sufinancirao Grad Rijeka sredstvima spomeničke rente u iznosu od 225.041,64 kuna. Taj je trošak obuhvatio arhitektonski snimak postojećeg stanja, izradu projektne dokumentacije (arhitektonski projekt, izvedbeni projekt, glavni projekt dizala, glavni i izvedbeni elektrotehnički projekt jake i slabe struje te troškovnik uz glavni projekt) i izvođenje radova u prvoj fazi, odnosno popravak već spomenute mreže okna. Konzervatori, jasno, sve nadziru, dok projekt vodi arhitektonski ured Projectura, licenciran za rad na kulturnim dobrima, a koji predstavlja arhitekt Siniša Glušica, koji je ujedno i jedan od stanara Grohovčeve 3.
Valja se nadati da će institucije i za preostala četiri riječka povijesna dizala pronaći potrebna sredstva te da će se Rijeka kroz nekoliko godina moći pohvaliti s restauriranom "kolekcijom" najstarijih hrvatskih liftova.
Pomoć Ministarstva kulture i Grada Sam ukupni iznos cijele restauracije dvaju dizala u Grohovčevoj ulici još nije poznat, jer će se pojedini radovi koji još slijede naručivati "u hodu", pa se u ovom trenutku ne zna kolike će biti ponude izvođača. No, kako bi se financiranje donekle olakšalo, projekt je prijavljen i za sredstva Ministarstva kulture u 2010. godini. Inače, stanari zgrada Ivana Grohovca 1 i 3 prijavili su se, zasebnim programima, na Natječaj za sufinanciranje Javnih potreba u kulturi Grada Rijeke u području zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2008., 2009. i 2010. godinu.
Stigler – secesijska "alfa i omega" Konzervatorica Sobota Matejčić je obilazeći riječki centar doznala kako je sličnih dizala bilo na još četiri ili pet lokacija u gradu, no nažalost od tamo su uklonjeni, ponegdje zamijenjeni novim liftovima, dok se onim starima zameo svaki trag. No, i ovo što je ostalo od velike je vrijednosti, a tu treba naglasiti kako su
dizala u Grohovčevoj i Supilovoj ulici proizvodne marke Stigler, koja je u ono vrijeme bila "alfa i omega" u proizvodnji liftova i čiji su primjerci ugrađeni u mnogim zgradama europskih i svjetskih metropola.IVA VLAŠIMSKY
NOVI LIST, 09.12.2009.
-------------------------------------------
No na najvrijednijem primjerku i zgradi da se zaštiti nije se učinilo ama baš ništa a vidjet ćete i zašto u mojem 3 i 4 postu.
- 02f4890e60334aa18f1e5eb.jpg (168.13 KiB) Pogledano 4937 puta
- dfc50ef5ed604f3595fae7b.jpg (167.09 KiB) Pogledano 4932 puta
- 814c0471e14f4e028762dd1.jpg (205.27 KiB) Pogledano 4932 puta
- 45008ead335c4a36b478736.jpg (171.6 KiB) Pogledano 4932 puta
- 65b9e56d1dcc400cafb7709.jpg (205.03 KiB) Pogledano 4937 puta
Foto: Sergej DRECHSLER
Slijedi nastavak ! Slobodno komentirajte , nastavljam oko podne.Ova tema mi se je ipak odužila.
Postao/la 
