Postao/la 
Na internetu je dosta sve šturo napisano . U biti nema nigdje na jednom mjestu zaokružena cjelina o prvom hrvatskom parobrodu.
Prvi hrvatski željezni parobrod Hrvat (1872-1916)
- Parobrod Hrvat.jpg (32.96 KiB) Pogledano 5574 puta
Parobrod Hrvat išao je 18,52 km/h. Dakle jako sporo.
Parobrod »Hrvat«, prvi hrvatski parobrod, izgrađen je u Riječkoj tehničkoj tvornici (Stabilimento tecnico fiumano). Brod je napravljen prema nacrtu riječkoga inženjera Otta Schlicka i porinut u more 13. srpnja 1872., kao prvi brod te vrste izgrađen na hrvatskoj obali za domaćeg naručitelja. Naručilo ga je Brodarsko društvo iz Senja, koje je zbog prijevoza putnika i robe namjeravalo povezati Rijeku i Senj. Brod je bio željezni, »na svrdlo«, dug 34,65 m i širok 4,80 m, imao je parni stroj od 130 konjskih snaga te 82 BRT. Na njemu je plovilo devet članova posade. Redovnu liniju između dviju luka uspostavio je 7. rujna iste godine. Isprva je vozio pet puta tjedno ljeti i tri puta tjedno zimi, zaustavljajući se pritom u Novom Vinodolskom, Selcu, Crikvenici, Vozu, Kraljevici i Bakru. Brod je potom plovio u sastavu brodarske kuće Ungaro-Croata, koja ga je 1903. prodala u Mali Lošinj. Tu je obnovljen i preprodan u Izolu, pod imenom Besenghi. S popisa brodova nestaje 1916.
1872-HRVAT, Senjsko Brodarsko Drustvo, Senj, AT-HU
1877-HRVAT, Uprava Parabrodarsko Hrvat, Senj, AT-HU
1879-HRVAT, Soc. di Nav. a Vapore L. Krajacz & Co., Senj, AT-HU
1891-HRVAT, Hungaro-Croatian Sea Steamship Co. Ltd., Fiume, AT-HU
1902-BESENGHI, M.U. Martinolich, Trieste, AT-HU
1909-BESENGHI, Drioli Nicola, Isola, AT-HU
1911-BESENGHI, Soc. di Nav. Monfalconese, Isola, AT-HU
1916-nestaje s popisa brodova.
Brodogradilište "Stabilimento tecnico fiumano"
Fundarija, podignuta u riječkom predgrađu na Plasama, na lokalitetu zvanom 'Pod jelšun' (.Pioppi), proradila je početkom 1854. kao novo industrijsko poduzeće za proizvodnju svih predmeta od željeza i izradu mehaničarskih radova potrebnih za brodogradnju. Osim dobave željeznih dijelova i strojeva za brodove, nova je ljevaonica trebala popravljati i strojeve ostalih riječkih tvornica, lako je raspolagala velikom ljevaonicom željeza i vlastitim parnim strojem snage 20 KS, Fundarija u sljedećim godinama zbog nedovoljnih novčanih sredstava i lošeg poslovanja, nije mogla prerasti okvire veće zanatske radionice. Godišnje je trošila svega 400 centi stranog i oko 100 centi domaćeg željeza a koncem 1857. imala je samo 25 zaposlenih. Upravi je postalo jasno da bez snažne financijske potpore i većeg stručno-tehničkog znanja nije moguće dalje poslovati.
Stoga su dioničari riječke Fundarije stupili u pregovore s inž. Robertom Whiteheadom, vrlo sposobnim i poduzetnim engleskim tehničarom koji je prije toga neveliku Strudhoffovu ljevaonicu (Fonderia Strudhoff) u Trstu za kratko vrijeme uspio pretvoriti u najvećeg dobavljača kotlova i pomorskih strojeva austrijske mornarice. Prihvativši uvjete što su mu ih ponudili riječki privrednici, Whitehead 1856. prelazi u Rijeku i postaje tehničkim upraviteljem poduzeća na Plasama.
Pod njegovom će upravom stara "Ljevaonica metala" doskora izmijeniti ne samo vanjski izgled, nego i višestruko povećati proizvodne mogućnosti; nabavljeni su najsuvremeniji engleski strojevi toga vremena, čitav pogon znatno je preuređen i proširen. Poduzeće otada počinje proizvoditi parne strojeve i kotlove sve do 1000 KS, graditi brodove uglavnom za potrebe ratne mornarice, i obavljati druge vrste mehaničarskih radova ili popravaka. Zbog povećanog opsega proizvodnje broj zaposlenih porastao je čak na četiri stotine. U srpnju 1863. "Fundarija" je konačno likvidirana i pretvorena u novo poduzeće pod nazivom Stabilimento Tecnico Fiumano (Riječko tehničko poduzeće). Ovdje je 1872. za račun "Senjskog brodarskog društva" izgrađen prvi hrvatski željezni parobrod imenom Hrvat koji je imao odlična nautička svojstva. Osim toga, tamo je sagrađeno još nekoliko manjih parobroda obalne plovidbe.
Od Senjskog brodarskog društva kasnije je nastala Jadranska plovidba, a 1947. današnja Jadrolinija.
Uslijed stanovitih poremećaja na tadašnjem tržištu i nedostatka novih poslovnih ugovora "Stabilimento", međutim, ponovno odlazi u stečaj (1874.) a njegovi dioničari povjeravaju poduzeće Robertu Whiteheadu, koji ga zatim pretvara u tvornicu za izradu torpeda.
I za kraj još jedna znimljivost .
1872. parobrod "Hrvat" uspostavio je redovitu putničku liniju između Senja i Rijeke, a doticao je luke Novi, Selce, Crikvenicu, Voz, Kraljevicu i Bakar što se smatra početkom linijskog putničkog prometa na hrvatskoj strani Jadrana.
Tema je uvrštena u riječku rubriku "naj naj" i našu "kronologiju" gdje stavljamo značajne datume.
------------------------------------------------------------
Korištena literatura: Nebo nad Kvarnerom
i web stranice
http://www.kvarner.hr/kultura/industrija.html
http://www.jutarnji.hr/template/article ... ?id=178157
http://www.rijeka.hr/Default.aspx?art=10412&sec=1073
http://www.hajoregiszter.hu/hajoadatlap ... rvat_/1846
*Ipak treba napomenuti da brod Sloga prvi hrvatski riječni parobrod. Brod se ranije zvao Floridsdorf i izgrađen je u mjestu Floridsdorf, u Austriji te je 1844.godine kupljen od strane prvog dioničkog društva koje se zvalo Savsko-kupsko društvo . Brod nije dugo plovio, potopio se već nakon godinu dana udarivši u panj nedaleko od Bošnjaka.
http://www.sisak-klub.eur.hr/index.php?topic=48.0
http://webcache.googleusercontent.com/s ... .google.hr
Brod Sloga je bio parobrod drvene građe jer brod tvrtke Great Western Steamship, Great Britain, porinut je 1843. godine. Bio je prvi brod kojem je trup u potpunosti izgrađen od željeza. Postoji i danas, na suhom doku brodogradilišta u Bristolu. Tako da eliminira činjenice da je bio željezni a i upitno kako bi u to vrijeme plovio po plitikim rijekama.
Tako da mu ovaj dodatak željezni ne treba. Zato ću maknuti tu riječ u naslovu teme.
ali meni svejedno jel Hrvat prvi ili nije.
