Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Rafinerija nafte na Mlaci (1882-2013)

Naša industrija ima veliku i burnu povijest . Na našem području bilo je smješteno mnogo poznatih tvornica koje su sredinom 19 stoljeća tvorile više od 50 % ukupne proizvodnje Hrvatske . Rijeka se može pohvaliti sa prvim parnim mlinom u Hrvatskoj , prvom tvornicom čokolade na cijelom području Balkana, 1850.godine u prostorima nekadašnje rafinerije šećera bila je najveća tvornica duhana u cijeloj monarhiji,imali smo tvornicu papiru koja je prozivodila najkvaliteniji papir koji je izvozila diljem svijeta i još mnogo toga. Uz 12 brodogradilišta , riječki izum torpedo i rafinerijom nafte Rijeka najvećom na ovom kontinentu grad Rijeka je bio na vrhuncu svoje ekonomske moći.
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23301
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Rafinerija nafte na Mlaci (1882-2013)

Post broj:#1  PostPostao/la Adamić » 14.9.2011, 03:57

Otvaram ovu temu baš na prigodni dan kad je prije točno 128 godina rafinerija nafte na Mlaci svečano puštena u rad. Ona je tim činom vjerojatno postala prvi europski pogon za preradu nafte na industrijski način. Ostali pogoni toga doba naftu prerađuju manufakturno, u maloj količini, zapošljavajući najviše po desetak radnika. Nasuprot njima, riječka Rafinerija ima tri stotine radnika. Vjerojatno je to bio prvi industrijski pogon u Europi za preradu nafte, jer su onodobne rafinerije bile zapravo manufakture.
Bili prvi ili ne možemo o tome raspravljati i donosit zaključke ali među prvima smo sigurno bili na ovom kontinentu i na tu povijesnu činjnicu možemo biti ponosni. :zastava:
Tema je stvarno opširna i može se brdo informacija i fotografija stavit u nju. Zato molim sve članove koji posjeduju bilo kakvu informaciju vezano za riječku rafineriju na Mlaci da nam ju ukaže. Naziv teme ima na kraju dva upitnika jer rafinerija još nije prestala s radom. Više o tome u nastavku. Temu sam zamislio tako da ju prezentiram u 3 posta najbolje što mogu. Znači 1.dio o povijesti nafte, 2 .dio nastanak riječke rafinerije na Mlaci i 3.dio njezin povijesni tijek sve do današnjeg dana. Pa počnimo. :čitati:

----------------------------------------------------------------------------------------
Prije nego pređemo na riječku rafineriju moramo obrazložit pojmove vezane uz naftu i njezin tijek kroz povijest. Zanimljivo je i maknuo sam dosadne dijelove tako da vam sigurno neće biti dosadno.

POVIJEST NAFTE

Nafta je nastala iz ostataka biljaka i životinja koje su postojale prije nekoliko stotina milijuna godina u vodi. Sam taj proces se odvijao u nekoliko faza: taloženju ostataka na dnu oceana koje je tijekom vremena prekrio pijesak i mulj, nastanak plina i sirove nafte usljed djelovanja ogromnih pritisaka i visokih temperatura.
Sam proces prerade nafte počinje istraživanjem i to geološkim i geofizičkim, područja potencijalno bogato naftom od strane znavstvenika i inžinjera, ukoliko se utvrdi postojanje nafte, (plina) koja se nalazi zbijena u sitnim porama između stijena pod vrlo velikim pritiskom, buši se eksplatacijska bušotina kroz debele slojeve pijeska, mulja i stijena iz koje se vrši crpljenje iste te transport do rafinerije za preradu. Transport se može izvršiti na različite načine: tankerima, cisternama željezničkim putem, odnosno cestovnim te naftovodima što je ujedno i najjeftinija opcija. Velik problem prilikom bušenja i transporta je mogućnost istjecanje nafte u okoliš. Nove tehnologije su doprinjele povećanju preciznosti kod pronalaženja, a to je rezultiralo manjim brojem bušotina.
Nafta transportirana u rafinerijama sadržava vodu, soli, sumporne spojeve, kiseline i neke nečistoće. Kako ovi elementi izazivaju korziju i ostale negativne efekte na postrojenje, nastoje se ukloniti. Voda se uklanja na način da se s dna spremnika u kojem se nalazi nafta, ispušta voda, jer se nafta, pošto je lakša od vode, nataložila na površini. Drugi način je dodavanja deemulgatora. Soli se uklanjaju dodavanjem visoko zagrijane vode u tok nafte. Zagrijana voda otapa soli koji se talože na dnu.
Po svom kemijskom sastavu nafta je vrlo složena smjesa, koja se sastoji od približnog masenog udjela: ugljika: 83-87 % , vodika: 11-15 % , sumpora: 0-5,5 % , dušika: 0-2 % , kisika: 0-2 %

Naziv nafta potječe iz korjena riječi nafata što u prijevodu na perzijskom jeziku znači znojiti se. Čovječanstvu je nafta odavnina poznata i kao fosilno gorivo koristilo se u različite svrhe: za impregnaciju zidova, kao sredstvo za brtvljenje brodova, za balzamiranje, za rasvjetu, u medicini itd.
No pravo značenje dobiva tek u 19. st. kad je 1859.god. Amerikanac E. L. Drake u Pennsylvanji izbušio prvu bušotinu, što se uzima kao početak industrijske proizvodnje. Prva velika rafinerija otvorena je u Rumunjskoj, točnije u Ploiesti 1856. god. U to se doba koristila isključivo za dobivanje petroleja i kao mast za podmazivanje ( kolomast ).

Stanimo tu malo. Pojavljuje se prva rafinerija, proizvodi se petrolej. Petrolej znamo služio je za rasvjetu. Petrolej dolazi od grčke riječi petros (kamen) i latinske riječi oleum (ulje) a počeo se proizvoditi sredinom 19 .stoljeća kad je usavršen postupak za dobivanje petroleja.
No osvrnimo se na Ploiesti to je glavni razlog zbog kojeg smo malo zastali.
Ploiesti je grad u južnoj Rumunjskoj i glavni grad županije Prahova. Nalazi se u povijesnoj pokrajini Vlaškoj 56 km sjeverno od glavnog grada Bukurešta. Okolica Ploiestija je bio prvi prostor u Europi gdje se sredinom 19. st. počela proizvoditi nafta. Otkriće nafte je dalo značajan poticaj razvoju grada (Rumunjska je u to doba bila najveći svjetski proizvođač nafte, a većina se proizvodila oko grada).
Željeznicu je dobio 1882 godine. Za sebe kažu da su najveća prva velika rafinerija na svijetu 1856-1857 , izgrađena je američkim novcima. U to vrijeme grad je brojao oko 26,468 stanovnika.
ploiestiinromania.png
ploiestiinromania.png (5.19 KiB) Pogledano 5546 puta

Grad je udaljen od plovnih puteva tako da nije imao dobar prirodni položaj što se tiče distribucije nafte kao što je Rijeka mogla koristiti tankere u prijevozu nafte. I uz to Rijeka je dobila željeznicu 1873 a oni 1882.godine. Dakle do tog razdoblja imali su veoma visoke troškove transporta . Po meni su u to doba bili nevažno mjestašce koji će se tek u narednim godinama snažno razviti tj. kada se automobilska industrija bude probudila.

Idemo dalje...

Pronalaskom motora s unutarnjim izgaranjem krajem 19. stoljeća i razvojem motornih industrija započinje značajna primjena naftnih destilata. Destilacijom nafte do 200°C dobiven je benzin, do 280°C dieselsko gorivo, dok se ostatak, nakon destilacije, upotrebljavao kao loživo ulje, za proizvodnju parafina, te bitumena.

Tek naglim razvitkom automobilske industrije i sve većom potražnjom za naftom, počinju se razvijati tehnologije dobivanja goriva iz nafte, odnoso tehnologije rafiniranja.

Početkom naftne industrije u Sjevernoj Americi nafta se transportirala u drvenim bačvama. Konjskom zapregom na kolima prevozile su se bačve nafte do rafinerija ili ako je bilo moguće, njihov se transport odvijao plutajući na rijekama. Početkom industrijske proizvodnje nafte, naročito nakon drugog svjetskog rata, razvoj transporta bio je vrlo dinamičan, s posebnim nastojanjima na smanjenju troškova i vremena transporta.
Nafta se od naftnog polja, dakle od mjesta dobivanja, do rafinerija gdje se prerađuje transportira naftovodima, tankerima te željeznicom i autocisternama. Naftovod je najjeftiniji način transporta, a koristi se za transport nafte od naftnog polja do velikih morskih luka iz kojih se nafta brodovima prevozi do pojedinih rafinerija ili do velikih naftnih terminala odakle se ponovo naftovodima otprema do rafinerija koje se nalaze u unutrašnjosti.
Danas se oko 60% nafte transportira morima i oceanima, što iznosi oko 2 milijarde tona godišnje i značajno je više nego npr. 1990 kada je to iznosilo 48% odnosno 1,5 milijardi tona godišnje. Međutim kako se promet promatra u prijeđenim miljama i tonama zajedno, tada se zaključuje da se prijevoz tankerima smanjuje i to uglavnom zbog nastojanja velikih potrošača (SAD, Europa) da smanje trošak nabave nafte pa je kupuju kod proizvođača iz bližih izvorišta opskrbe kao što su Sjeverno more, Rusija, Sjeverna Afrika (Europa) odnosno Južna Amerika (SAD).
Tanker je brod za prijevoz tekućih tereta kojemu je čitav prostor za teret podjeljen uzdužnim i poprečnim pregradama na nepropusna odjeljnja, koja se nazivaju tankovima. Za ukrcavanje i iskrcavanje tekućeg tereta iz pojedinih tankova tankeri imaju poseban sustav cjevovoda i pumpnih uređaja. Prvi tankeri su se pojavili krajem 19. stoljeća i prevozili su naftu iz Meksičkog zaljeva za Englesku. Otada pa do danas, tankeri su prisutni na svim morima. Tankeri se mogu podijeliti po veličini i po vrsti tereta koji prevoze. Tankeri se grade za prijevoz određene vrste tereta, najčešće sirove nafte ili njezinih derivata. Postoje i tankeri za druge vrste tekućih tereta, koji ponekad iziskuju posebnu konstrukciju i opremu. Međutim, tipičnim tankerom smatra se onaj što prevozi sirovu naftu, koji i po tonaži i po broju brodova nadmašuje sve ostale vrste tankera.

Transport nafte i njenih derivata željeznicom obavlja se vagonskim cisternama. Prije 1861. godine izrađeni su željeznički vagoni za transport nafte. Sastojali su se od drvenih spremnika postavljenih na željezničke nosače, jer se pražnjenjem bačvi u drvene spremnike povećavao kapacitet za transport nafte. Prvi čelični spremnici slični današnjima izrađeni su 1871. godine. Transport nafte i njenih derivata željeznicom obavlja se vagonskim cisternama.To su cilindrični spremnici, volumena od 50 do 120m3. Na vrhu spremnika je kupola u koju su ugrađeni dišni i sigurnosni ventili potrebni za kompenzaciju pronjena volumena nafte i za zaštitu od razvijanja predtlaka pri temperaturnim promjenama. Za prijevoz viskozne nafte vagoni su izolirani i opremljeni grijačima. Pri takvom prijevozu potrebna su prikladna punilišta i prihvatilišta na pogodnim mjestima, sposobna za neprekidni brzi istovar ili utovar. Transport autocisternama rabi se samo u onim slučajevima kad nema drugog načina. Volumen autocisterni je obično od 3 do 10m3. Autocisterne moraju imati dišne ventile na vrhu, pokazivače razine, savitljive cijevi i crpke na mehanički pogon za utovar ili istovar, uređaje za gašenje požara i uzemljenje radi odvođenja statičkog elektriciteta te unutarnje uzdužne i poprečne pregrade za ublažavanje udara u vožnji. Danas se transport autocisternama uglavnom koristi kod prijevoza naftnih derivata na kraćim relacijama.

I za kraj ovog dijela spomenimo da je najveći svjetski kompleks rafinerija danas "Centro de Refinación de Paraguaná" u Venecueli čiji kapacitet iznosi 956,000 barela na dan.
naftaruke.jpg
naftaruke.jpg (24.72 KiB) Pogledano 5546 puta

Uskoro slijedi nastanak riječke rafinerije...
Slika

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23301
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#2  PostPostao/la Adamić » 17.9.2011, 22:35

Osnivanje rafinerije nafte na Mlaci


Izgradnja Rafinerije u Rijeci izravna je posljedica je uznaraslih potreba mađarskog
dijela Austro-Ugarske Monarhije za naftnim derivatima početkom 80-tih godina 19. stoljeća.

U Budimpešti, 7. listopada 1882., u Mađarskoj općoj kreditnoj banci (Magyar Altalános Hitelbank), osniva se Rafinerija mineralnog ulja, dioničko društvo (Köolajfinomitó gyár reszvénytársaság). Namjera je Društva podizati nove, suvremene rafinerije mineralnog ulja (kako se u to doba nazivalo naftu), izgrađivati srodne industrijske pogone, te upravljati poslovanjem tih objekata. Društvo raspolaže dioničkim kapitalom od dva milijuna forinti, podijeljenih na deset tisuća dionica nominalne vrijednosti po 200 forinti. Mađarska opća kreditna banka u trenutku osnivanja Društva bila je vlasnikom 2.633 njegove dionice. No, ta je Banka bila u vlasništvu bečkog ogranka obitelji Rothschild, koja ju je 1867. osnovala i bila njezin najvećii dioničar. Povrh toga, 3.834 dionice Društva posjedovala je tvrtka S. M. Rothschild, a 3.083 dionice Austrijski kreditni zavod za trgovinu i obrt (Österreichische Kreditanstalt für Handel und Gewerbe), koji je također bio u rukama obitelji Rothschild. Ta je obitelj, dakle, bila vlasnikom izrazito većinskog paketa dionica Društva, time ujedno vlasnikom buduće riječke Rafinerije. U Statutu Društva ističe se kako je među pojedinačnim ciljevima «prije svega izgradnja rafinerije u Rijeci». U Mađarskoj nisu postojale naftaške kuće dovoljno snažne za izgradnju izvanredno velike rafinerije, kakva je trebala biti riječka, Društvo je utemeljeno u suradnji s tvrtkom Les Fils du A. Deutsch iz Pariza, kojemu vlada daje koncesiju za izgradnju rafinerijskog pogona. Svega četrdeset dana po osnivanju Društva, 18. studenog 1882., kupljeno je zemljište na riječkom prigradskom području Ponsal.
preradanafteurijeci2000.jpg
preradanafteurijeci2000.jpg (23.33 KiB) Pogledano 5547 puta

Prvi, idejni nacrt riječke Rafinerije, autorski je rad riječkog inženjera Mate Glavana. Nacrt je nastao 9. prosinca 1882.

Već 11. prosinca Odjelu javne sigurnosti gradskog Magistrata upućen je zahtjev za dopuštenje izgradnje rafinerije. Prvi, idejni nacrt riječke Rafinerije, s autorskim potpisom riječkog inženjera, Sušačanina MateGlavana, nastaje 9.prosinca 1882. Dozvolu za izgradnju gradski Magistrat potpisuje 8. veljače 1883. godine. To je bio znak za početak radova na Ponsalu. Brežuljkast i krševit teren zaravnavalo se miniranjem, a tako dobivenu građu koristilo se za usporednu izgradnju Petrolejske luke ispred Rafinerije (izgradnja luke započela je 14. prosinca 1882.). S Ponsala će biti ukupno odstranjeno 430 tisuća tona kamene građe.
preradanafteurijeci1882.jpg
preradanafteurijeci1882.jpg (111.26 KiB) Pogledano 5547 puta

Dozvolu za izgradnju rafinerije gradski Magistrat je dao 8. veljače 1883. godine. Milutin Barač rukovodio je gradnjom te je bio i prvi direktor rafinerije.

Rafinerijine instalacije građene su slijedeći nov, vrlo precizan nacrt pogona, što ga je Glavan pripremio ožujka 1883. Iako se činilo kako se tom fazom radova upravlja iz lokalnog predstavništva budimpeštanske Banke, to je bilo samo djelomično točno. Naime, dobar dio uputa za izgradnju, poglavito tehničkih, stizao je u riječke urede iz Beča. U tom je gradu, naime, početkom 1883. još uvijek živio i radio Milutin Barač, čovjek koji će ostati upamćen kao Rafinerijin graditelj i prvi direktor. Taj profesionalni kemičar - rođen 1849. u selu Paukovcu pokraj Donje Zeline, nedaleko od Zagreba, 1872. diplomant bečke Visoke tehničke škole (Technische Hochschule) – već je kao uzoran student zapeo za oko Gustavu Wagenmannu, vlasniku bečke Petroleum – Raffinerie. Riječ je o tada vodećem austrijskom pogonu za preradu nafte, koji se posebno isticao inovacijama u proizvodnji maziva. Ugledu te rafinerije ubrzo će prilog dati i novozaposleni mladi kemičar Barač, patentirajuć i postupak dobivanja čistog cerezina iz zemnog voska. Nakon što budimpeštansko Dioničko društvo raspisuje natječaj za tehničkog direktora riječke Rafinerije mineralnih ulja u osnivanju, na njega se javlja i Barač. Dobivajući na natječaj svjedodžbe uspješna stručnjaka iz ugledne rafinerije, u Budimpešti zaključuju kako je upravo Barač čovjek kojeg trebaju. O izboru je Barač obaviješten 13. prosinca 1882. Zbog poslovnih obveza prema Wagenmannu, Barač ostaje u prijestolnici još nekoliko mjeseci. Za to vrijeme šalje učestala pisma u Rijeku s podrobnim uputama graditeljima. Na Ponsal se s obitelji seli 20.svibnja 1883. Ne čekajući konačan završetak graditeljskih radova, prvi teret nafte stiže u Rijeku 25. srpnja 1883. Jedrenjakom Paragon dopremljen je iz Philadelphije 4.841 baril nafte. Nafta je preko oceana putovala u drvenim bačvama i sanducima, s broda je iskrcana na barke, te njima dopremljena do obalnog mola.

Rafinerija je svečano puštena u rad 14. rujna 1883. Ona tim činom postaje najvjerojatnije prvi europski pogon za preradu nafte na industrijski način.
Ostali pogoni toga doba naftu prera|uju manufakturno, u maloj količini, zapošljavajući najveše po desetak radnika. Nasuprot njima, riječka Rafinerija ima tri stotine radnika, a njezin je ravnatelj visoko obrazovan profesionalac.

Rafinerija se prostire na površini od 73.440 četvornih metara Pogon izgrađen na tragu tadašnjih prvorazrednih svjetskih uzora objedinjujući tehnološka iskustva sjevernoameričkih i francuskih rafinerija. U krugu pogona nalazilo se 12 horizontalno postavljenih cilindričnih kotlova za primarnu destilaciju, ukupna volumena 1.100 prostornih metani, te šest kotlova za redestilaciju petroleja i benzina Prema tehnološkim uzusima toga doba, redestilacija nafte odvijala se diskontinuirano.

Rafiniranje glavnog proizvoda, rasvjetnog petroleja, odvijalo se u dva agitatora, svaki kapaciteta od 285 prostornih metara.

Rafinerija je imala 24 retorte (Diables) za preradu ostataka u petrolejski koks. a postupak koksiranja trajao je po retorti sedam dana Pomoćna postrojenja? Tu su niskotlačni parni kotlovi tipa Cornwall, središnja crpna postaja, strojarska radionica, praonica bačava, otpremna postaja i plinomjer. Skladišni prostor u prvi mah ima četiri spremnika Već 1884. njima će se pridružiti još dva. pa će Rafinerija moći pohraniti 11.700 prostornih metara nafte. Skladišni prostor ima pet spremnika za rasvjetni petrolej (kapaciteta 2.550 prostornih metara) i dva spremnika za benzin (kapaciteta 390 prostornih metara). Tomu valja dodati 16 spremnika za destilirani petrolej i tri spremnika za destilirani benzin. U krugu pogona bili su spremnici za kemikalije i vodu, zgrada s uredskim i stambenim prostorom, dvije stražarnice. Već 1884. u krugu pogona bit će izgrađen agitator za benzin (kapaciteta 26 prostornih metara) i tvornica parafina, a 1887. tvornica mazivih ulja. Prva otprema proizvoda iz Rafinerije zabilježena je 21. rujna 1883., kada je na kada je na tržište isporučeno pet vagona petroleja. Rafinerija ispočetka isporučuje dvadeset vagona proizvoda dnevno. Ubrzo će podmirivati trećinu potreba za naftnim proizvodima Austrougarske Monarhije. Rasvjetnom se petroleju uskoro pridružuju: različite vrste benzina (benzin, hidrir, gazolin, ligroin), zatim parafin, maziva ulja bitumen, koks, plinsko ulje i fosfati. Na velikoj izložbi mađarskog gospodarstva rujna 1885. u Budimpešti, gdje je nastupila u posebnu paviljonu, Rafinerija je nagrađena najvišim priznanjem, Velikom diplomom. Direktor Barač dobiva medalju za izvanredno vođenje tvornice.
Naftna luka ispred Rafinerije postala je upotrebljiva u studenom 1883., a u cijelosti završena veljače 1884. Mogla je primiti pet velikih brodova.
Slika

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#3  PostPostao/la nikola » 17.9.2011, 23:02

Promotrimo li danas zaljev na istočnom ulazu u Rijeku, imenom Martinšćica, u kojemu se nalazi brodogradilište Viktor Lenac, malo komu bi palo na pamet kako ono ima veze s riječkom Rafinerijom. A ima.

Nakon što je listopada 1882., prije točno 125 godina, donijeta odluka o izgradnji Rafinerije, za mjesto njezina podizanja bila je izabrana upravo Martinšćica. Kako prikazuje ulje na platnu Antonija Francesca Luppisa iz 1885., tih se godina u zaljevu nalazila građevina jedne gradske zdravstvene ustanove, lazareta, te omanji „škver“ na zapadnoj strani zaljeva. Od obale na vrhu zaljeva prema unutrašnjosti, među okolnim padinama, širilo se zeleno, ravno područje. Idealno za nov pogon.
varmfiume138.jpg
varmfiume138.jpg (116.71 KiB) Pogledano 5547 puta

Vlasnici buduće Rafinerije već su početkom studenog 1882. kupili to zemljište. No, njihov graditeljski plan ipak se nije ostvario. Na «želju» tadašnje Vlade u Budimpešti da se pogon gradi na teritoriju grada Rijeke, koje je bilo u nadležnosti mađarskog guvernera – riječ je o uskom području od Rječine na istoku do Kantride na zapadu i Jelenja na sjeveru – Rafinerijini vlasnici od Martinšćice su odustali. Istog mjeseca i za istu namjenu kupljeno je novo zemljište, na današnjoj Mlaki.
Tekst V.Đ.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23301
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#4  PostPostao/la Adamić » 18.9.2011, 00:13

Rafinerija nafte kroz povijest

Stalnim promjenama granica grad je prelazio iz jednih u druge državne ruke. Samo
tijekom prošloga, 20. stoljeća, Rijeka se nalazila u sastavu čak sedam država. Ne mičući se iz grada, Riječani su postajali državljani Austro-Ugarske Monarhije, Talijanskog namjesništva Kvarnera, (Reggenza Italiana del Carnaro), Slobodne državeRijeke, Kraljevine Italije, Trećeg Reicha, Jugoslavije (u raznim svojim inačicama, od Kraljevine SHS do SFRJ), da bi se na posljetku grad našao u okrilju Republike Hrvatske.


S preradbenim kapacitetom od 60 tisuća tona nafte godišnje riječka je Rafinerija do sredine 90-tih godina 19. stoljeća najveći pogon za preradu nafte na europskom kontinentu. List La Bilancia njezino je otvaranje popratio riječima: «veličanstvena tvornica», «Čudo znanosti, industrije i novca», «kolosalna građevina», «briljantan uspjeh», «vječni spomenik genijalnosti i snazi volje».
: pehar

14. 9. 1883. godine, na predjelu Ponsal svečano je puštena u rad riječka Rafinerija nafte. Glavni proizvod nije, međutim, bio motorni benzin već rasvjetni petrolej, a potom parafin i maziva ulja. Benzin se do kraja 19. stoljeća smatrao usputnim proizvodom te se primjenjivao u medicini i za čišćenje.

12.12.1892. u Petrolejsku luku prvi put uplovio Rafinerijin brod Etelka, dopremivši iz crnomorske luke Batumi 3.500 tona nafte, Rafinerija se jo{ jednom upisala zlatnim slovima u gospodarsku povijest svoga doba. Etelka je prvi i jedini tanker Austro-Ugarske Monarhije, te jedan od prvih tankera na svijetu.

1902. Proizvodnja parafina povećava se deset puta, na 140 tona godišnje.

Vjerojatno imajući na umu izvoznu ekspanziju, preradbeni se kapacitet u Rijeci neposredno pred Prvi svjetski rat povečava na 80 tisuća tona godišnje. No, ratni događaji sve će poremetiti.
1918. Odsječena od naftnih izvora i tržišta, rafinerija u studenom prvi put zaustavlja rad.

12. 9.1919. U Rijeku dolazi Gabrielle D'Annunzio, predvodnik u Italiji predvodnik fašističkog pokreta, i u htijenju da grad po propasti Austro-Ugarske priključi Apeninima, tu proglašava državu nazvanu Talijansko namjesništvo Kvarnera (Reggenza Italiana del Carnaro). D'Annunzio je prvi Duce, Mussolini će biti drugi. Hrvatski se građani protjeruju iz Rijeke, a takva sudbina prijeti i direktoru Baraču.

1920. Dioničko društvo postaje vlasnikom još dviju rafinerija, jedne u Drohobyczu (današnja Ukrajina) i druge u Budimpešti. Prema nekim indicijama, Čini se kako je budimpeštanska, rafinerija rođena kao svojevrstan odvojak riječke Rafinerije, odnosno da je nastala «povlačenjem» dijela postrojenja iz Rijeke. Takav se čin može objasniti bojazni tadašnje Mađarske od posljedica ratnog poraza, točnije od oduzimanja njezinih važnih industrijskih pogona radi nadoknade ratne štete. Rafinerijin direktor protjeruje se iz Rijeke 13. siječnja 1922., čime okončava njegov profesionalni put. U trenutku Baračva odlaska s obitelji u Zagreb, već je dvije godine vlasnik Rafinerije amsterdamska tvrtka, Neederlandsche Petroleum Maatschappij Photogen. Otkad Photogen? Htijući spriječiti oduzimanje imovine, Uprava Društva rješenje nalazi u prodaji imovine tvrtki iz Nizozemske, koja je bila u ratu neutralna zemjja. No, to je poslovni trik Photogen je dioničko društvo, a većinskim je vlasnikom dionica nitko drugi do Mađarska opća kreditna banka. Photogen je nizozemska tvrtka samo formalno, ali ta se činjenica pokazala dobrodošlom u namjeri Banke da se kao vlasnik rafinerijskih pogona sakrije iza imena «nizozemske» tvrtke. Strategija se pokazala uspješnom. Svugdje, osim u slućaju Rijeke. Pritisak Italije da se teritorijalno proširi na grad bio je tako velik da se u Budimpe shvaća kako se riječku Rafineriju neće moći zadržati ni pod krinkom Photogenova imena. Rafineriju se stoga odlučuje talijanskoj strani prodati.

28. 4. 1922. Surađujući putem Photoghena, mađarska i talijanska strana osnivaju u Rijeci zajedničku tvrtku Rafinerija mineralnih ulja a. d. (Raffineria di Olii Minerali Societa Annonima, skračeno: Romsa). Ciljevi su Društva poslovi vezani uz naftu, «pogotovo kupnja riječke tvornice Rafinerije mineralnog ulja a. d. iz Budimpešte». Sporazumom Ministarstva financija Kraljevine Italije i Photogena 19. čtravnja 1923. talijanskoj je državi omogučeno dobivanje dioničke kontrole nad Rafinerijom.


27.1. 1924 Rijeka službeno postaje dijelom države Italije, krajem srpnja započinju stizati prve pošiljke nafte. Sjedište Romse seli se 28. kolovoza iz Rima u Rijeku, a istog mjeseca iznova se pokreće Rafinerijina proizvodnja. Učinjeno je to nakon petogodišnje stanke, za vrijeme koje je Rafinerija živjela od preprodaje tuđe robe.

1925. Osuvremenjivanje starog destilacijskog postrojenja. Njemu se povečava kapacitet i osposobljava ga se za kontinuiran rad.

1925. Tržišnu ekspanziju Rafinerija podupire stvaranjem samostalne brodarske tvrtke. Tvrtka sljedeće godine dobiva ime Societa Petrolifera Esercizi Marittimi (Spem). Njezini tankeri Prometeo, Lucifero,Poseidone, Tritone i drugi plove svim svjetskim morima.

1926. Za potrebe proizvodnje mazivih ulja izgrađuje se nova Vakuumska destilacija, a sljedeće godine proširuje tvornica parafina. Skladišne se mogućnosti povečavaju za osam tisuća prostornih metara, zapoćinje uporaba sedimentatora za pročiščavanje nafte.

travnj 1926. Italija donosi odluka o osnivanju državne naftne kompanije Agip, u studenom te godine Agip kupuje Romsu. Kao njegov jedini pogon i najveći pogon za preradu nafte u Italiji, riječka je Rafinerija pretvorena u Agipov Proizvodni odjel.

1927. dolazi u Rafinerijinoj proizvodnji do značajna obrata. Petrolej, taj najvažniji naftni proizvod 19 .stoljeća, prepušta u proizvodnji prvo mjesto benzinu.

1929. izgradnja Crackinga (tipa Holmes-Mainley), to će donijeti povečanje količine proizvedenog benzina. Riječki je Crackig jedan od četiri u Italiji, s kapacitetom od 20 tisuća tona godišnje. Podižu se spremnici za cracking produkte i postrojenje za kontinuirano rafiniranje cracking benzina.

1932. izgrađeno je najsuvremenije postrojenje za kontinuiranu primarnu destilaciju, Pipe-Still. Njime je Rafineriji ponovno omogučen preradbeni kapacitet od 80 tisuća tona nafte godišnje. Da bi ustupili mjesto novim, dijelovi starog pogona stupnjevano se ruše.

1936.
Započinje planiranje izgradnje postrojenja za solvetnu ekstrakciju deparafinaciju tipa Edeleanu, neophodnog u proizvodnji visoko kvalitetnih motornih ulja.
Rafinerija se širi kupnjom zemljišta od 32 tisuće četvornih metara ugašene Ljuštionice riže.
1938. Izgradnja postrojenja Edeleanu započinje. Bilo je to treće postrojenje te vrste u Europi. Kada je 1940. pušteno u rad, imalo je proizvodni kapacitet od 20 tisuća tona ulja godišnje.

24. 6.1939. Rafineriju posječuje diktator Mussolini.

1940. ožujak . Rafinerija dobiva novo, monumentalno sjedište, u zgradi nekadašnje Ljuštionice riže, koju arhitekt E. Perugini graditeljski preoblikuje prema uzusima tadašnje državne umjetnosti, stila novecento.

1943. Kapitulacijom Italije Rafinerija dolazi pod vlast Trećeg Reicha.

1944.-1955. U pet valova bombarderskih napada britansko-američkih zrakoplova, u razdoblju od 21. siječnja 1944. do 23. veljače 1945., na Rafineriju je palo 260 bombi. Bile su teške između 250 i 500 kg. Nakon bombi uslijedile su 23 mine, što su ih u pogon 1. svibnja postavili i neposredno pred povlačenje iz grada aktivirali pripadnici Wermachta.

1948 Obnovljena su manje-više sva postrojenja. Te je godine preradom 111.244 tone nafte, mahom uvozne, dostignuta prerada iz 1939.

1952. Na tržište se isporučuje prvo poslijeratno motorno ulje, Selekta.

1953. U skladu s tadašnjim političkim običajem, Rafinerija nafte Rijeka mijenja ime u Rafinerija nafte Boris Kidrič Rijeka, u čast istaknute osobe iz vrha vlasti.

1953.
stiže motorno ulje Alfa (s antikorozivnim i antioksidacijskim aditivima), te Alfa D (ujedno detergentno).

1954. stiže Extra HD (za benzinske i dizelske motore). Tih je godina Rafinerija jedini pogon za proizvodnju motornih ulja u Jugoslaviji. Pokriva potrebe 90 posto tog trišta.

Iz Rijeke ne prestaju stizati nove vrste ulja: 1955. Super HD S-1 (za dizelske motore), te 1957. Super DS S-2. Usporedno se dograđuje Pipe-Still, unapređuje proizvodnja selektiranih mazivih ulja i čine brojni drugi zahvati.

Početkom 60-tih u Rijeci se proizvodi 100 posto svih maziva u državi, 75 posto bitumena i 95 posto parafina.

1961. pušta se u rad Furfural, što omogučuje skok u proizvodnji visokokvalitetnih
motornih ulja

1962. nova Deasfaltacija, prva u državi. Uzevši u obzir razne vrste mazivih ulja i masti, rasvjetni i motorni petrolej, benzine (od 74 do 93 oktana), sve vrste plinskih i loživih ulja, parafina, bitumena i ostalo, Rafinerija izlazi pred kupce proizvodnim asortimanom
od 150 proizvoda.

1963. U Rafineriji radi 1.100 djelatnika, a preradbeni kapacitet doseže 600 tisuća tona.

Rafinerija na Urinju i rafinerija na Mlaki razdjeljuju poslove. Novi se pogon specijalizira za
proizvodnju goriva, a stari za proizvodnju maziva.

1993.
OPogon je u cijelosti plinoficiran, a sljedeće se godine kupcima isporučila motorna ulja INA Delta 5 SG 15 W-40, te INA Delta Sint SH 10 W-40.

1997. Prvi dan 1997. donio je promjenu u organizacijskom ustrojstvu Ine, pa time i rijećke Rafinerije. Dotad jedno poduzeće, Rafinerija se razdvaja na dvije zasebne cjeline: na INA Rafineriju nafte Rijeka (riječ je o urinjskom pogonu, koji preuzima povijesni naziv pogona s Mlake), te na INA Maziva Rijeka (riječ je o staroj rafineriji na Mlaki).

17.7.2003. Vlada Republike Hrvatske objavila je odluku o privatizaciji državne kompanije Ine, što uključuje Rafineriju nafte Rijeka i Maziva Rijeka. Odlukom je prihvačena ponuda mađarske kompanije Mol, čime Mol postaje Inin strateški partner, te vlasnik 25 posto plus jedne dionice Ine.

2008. Gasi polako svoje pogone a ostaje samo pogon za miješanje ulja. Na Mlaki trenutačno radi oko 400 djelatnika, od čega će polovina ostati u pogonima blendinga koji će nastaviti s radom, dok će ostali biti raspoređeni na nova radna mjesta u Rafineriji nafte Urinj.

20.12.2010.
Srušen je dimnjak iz 1907.godine u rafineriji nafte na Mlaci. Razlog rušenju je opasnost od pucanja i samourušavanja.

2011.
- Nekad su se bazna ulja proizvodila u Urinju i slala na Mlaku na doradu. Danas ne. Urinj ima postrojenje koje od baznih ulja krekiranjem radi goriva. Mlaka uvozi baze od Mađara i kupuje aditive koje onda "blenda".




-----------------------------------------------------------------
Korištena literatura ponajviše od Velida Đekića
http://www.ina.hr/UserDocsImages/pdf/Pr ... Rijeci.pdf, dijelić teme iz seminara o nafti.
Uvrštena tema u "Riječka naj naj rubrika ! Jeste li znali ?" te najzanimljivi i najbitni događaji uvršteni su u "Riječku kronologiju".
Slika

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#5  PostPostao/la nikola » 20.9.2011, 00:31

Novinska reklama za petrolejke iz 1892.
Novinska reklama za petrolejke, kojom se u riječkom dnevnom listu La Bilancia predstavljaju najbolji načini rasvjete za sezonu 1892.-93., podsjeća na doba kada je vodeći naftni proizvod bio petrolej. Rafinerije 19. stoljeća rade gotovo u cijelosti da bi proizvele rasvjetni petrolej. Reklama upućuje na program svjetiljki iz vrlo ugledne bečke tvornice petrolejki, tvornice Ditmar.
reklamapetrolejke.jpg
reklamapetrolejke.jpg (44.68 KiB) Pogledano 5547 puta

O onodobnoj važnosti rasvjetnog petroleja govori podatak da se statističkim mjerilom blagostanja države smatrala količina godišnje potrošenog petroleja po stanovniku. Tako se 1910. Nizozemska mogla pohvaliti da se u njoj po stanovniku troši 29 kilograma toga proizvoda, u Danskoj 24 kg, u Belgiji 21 kg, u SAD-u 18 kg, u Švedskoj 17 kg. U Hrvatskoj je svaki stanovnik prosječno trošio pet kilograma petroleja.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23301
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#6  PostPostao/la Adamić » 20.9.2011, 00:37

rafinerijinpogonivilami.jpg
Klikni za veću liku

Rafinerijin pogon i vila Milutina Barača, početkom 1920-tih.
Slika

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#7  PostPostao/la nikola » 20.9.2011, 00:44

Milutin Barač

Slika

Prije 70 godina, ljeta 1938., na obiteljskom imanju u Donjoj Zelini preminuo je Milutin Barač. Ako je Antun Lučić najveći hrvatski naftaš na američkom kontinentu, Barač je najveće ime hrvatskog naftaštva u Europi. Mjesto u povijesti zaslužio je izgradnjom najveće europske rafinerije svoga vremena, Rafinerije nafte Rijeka, što je ujedno prvi europski pogon za preradu nafte na industrijski način.

Kao nadasve uspješan stručnjak, kakvog bismo u svojim redovima rado vidjeli i danas, Barač je postao tehnički direktor svih pogona za preradu nafte u Dioničkom društvu za koje je radio. To znači da je postao tehnički direktor čak pet rafinerija u pet danas različitih europskih zemalja: Hrvatske, Češke, Mađarske, Rumunjske i Ukrajine.

Osim riječke, izgradio je jednako golemu rafineriju u češkom gradu Bohuminu, te iz temelja unaprijedio rad rafinerije u rumunjskom gradu Brašovu.(V.Đ.)
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#8  PostPostao/la nikola » 20.9.2011, 00:47

romsavremeplov.jpg
romsavremeplov.jpg (35.03 KiB) Pogledano 5547 puta

Kada je AGIP 1926. preuzeo Rafineriju u Rijeci, ta je talijanska državna korporacija započela izdašno ulagati u njezin razvitak. Između dva svjetska rata Rafinerija je spadala među četiri najveće rafinerije u Italiji, a koliko je vlasnik ulagao u njezin prosperitet, svjedoči ova fotografija benzinske postaje ROMSA-e (kako se današnja riječka Rafinerija zvala) – sjajno dizajnirana i opremljena najvećim tadašnjim recentnim tehničkim i tehnološkim dostignućima - u današnjoj Krešimirovoj ulici, snimljena uoči Drugoga svjetskog rata.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#9  PostPostao/la gost » 20.9.2011, 00:48

radna knjižica mog nonota, koji je bio zaposlen u Rafineriji ROMSA
mik2.jpg
mik2.jpg (52.78 KiB) Pogledano 5547 puta

mik3.jpg
mik3.jpg (50.43 KiB) Pogledano 5547 puta

mik4.jpg
mik4.jpg (76.61 KiB) Pogledano 5547 puta

mik5l.jpg
mik5l.jpg (80.32 KiB) Pogledano 5547 puta

mik7.jpg
mik7.jpg (89.91 KiB) Pogledano 5547 puta

mik8.jpg
mik8.jpg (39.14 KiB) Pogledano 5547 puta

Avatar korisnika
kobler
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 1330
Teme: 9
Pridružen: 30.9.2010, 12:29

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#10  PostPostao/la kobler » 20.9.2011, 00:55

nikola napisao:Slika
Kada je AGIP 1926. preuzeo Rafineriju u Rijeci, ta je talijanska državna korporacija započela izdašno ulagati u njezin razvitak. Između dva svjetska rata Rafinerija je spadala među četiri najveće rafinerije u Italiji, a koliko je vlasnik ulagao u njezin prosperitet, svjedoči ova fotografija benzinske postaje ROMSA-e (kako se današnja riječka Rafinerija zvala) – sjajno dizajnirana i opremljena najvećim tadašnjim recentnim tehničkim i tehnološkim dostignućima - u današnjoj Krešimirovoj ulici, snimljena uoči Drugoga svjetskog rata.

Jesi ga brate nakitio!
U prvoj rečenici: jel' to AGIP ulaže u razvitak Rijeke ili Italija ulaže u razvitak AGIPa? Druga rečenica hofira s ovim drugim značenjem. Na kraju: dostignuća su ti uvijek recentna, inače nisu dostignuća; a da je nešto u prošlosti tadašnje, samo se po sebi razumije. Jedino se P. Strčić svim srcem i dušom zalaže za striktno razlikovanje tadašnjeg od sadašnjeg kad se govori o prošlom.
Pa kom opanci, kom obojci!

LPR
lr1-2014
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 778
Teme: 6
Pridružen: 14.6.2014, 18:57

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#11  PostPostao/la LPR » 20.9.2011, 01:01

Fašistički sekretar partije Turati u posjeti rafineriji Agip, 1.7.1929.
fasistickisekretarparti.jpg
fasistickisekretarparti.jpg (134.36 KiB) Pogledano 5560 puta

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23301
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#12  PostPostao/la Adamić » 20.9.2011, 01:17

Od 1922. pod imenom Raffineria di Olli Minerali S.A., ona 1926. godine postaje prvi industrijski objekt državne kompanije Agip. Talijanska vlada namijenila je riječkoj Rafineriji ključnu ulogu u planu izgradnje snažne talijanske naftne industrije. Ona je morala postati «jezgro talijanskoga naftnog programa». Nakon što se travnja 1926. donosi odluka o osnivanju državne naftne kompanije Agip, u studenom te godine Agip kupuje Romsu. Rafinerija postaje «zametak industrijskog dijela novog poduzeća». Kao njegov jedini pogon i kao najveći pogon te vrste u Italiji, riječka je Rafinerija pretvorena u Agipov Proizvodni odjel.
romsarafinerija.jpg
romsarafinerija.jpg (328.68 KiB) Pogledano 5549 puta

Inače postoji ista ovakva slika sa logom Romse ova ga nema. Lijepa fotka.
Slika

gost
 

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#13  PostPostao/la gost » 20.9.2011, 01:23

evo još i knjižica za položenog ložača kotlova
mik9.jpg
mik9.jpg (47.18 KiB) Pogledano 5549 puta

mik10.jpg
mik10.jpg (37.43 KiB) Pogledano 5549 puta

mik11.jpg
mik11.jpg (65.06 KiB) Pogledano 5549 puta

mik12.jpg
mik12.jpg (74.11 KiB) Pogledano 5549 puta

Fiuman
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 1720
Teme: 22
Pridružen: 23.6.2011, 00:40
Lokacija: Turnić

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#14  PostPostao/la Fiuman » 20.9.2011, 03:01

15fk3rt.jpg

Rujan ,2011 pogled na rafineriju .

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23301
Teme: 918
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Rafinerija nafte na Mlaci (1882-20??)

Post broj:#15  PostPostao/la Adamić » 20.9.2011, 23:06

Na upit hoće li šta biti od područja rafinerije kad se danas /sutra zatvori, hoće li biti neki novi sadržaji? Navodno bi rafinerija trebala 1.1.2012 ugasit sve svoje pogone i ostavit to područje gradu.

gradska-uprava odgovara

Grad Rijeka trenutno ne planira osnovanje nove javne ustanove - Muzeja industrijske baštine Rijeke.

Međutim, za očuvanje ovog iznimno značajnog vida riječkog identiteta brine se na razne druge načine - sufinanciranjem restauracije i konzervacije pokrene i nepokretne baštine kroz Program javnih potreba u kulturi te putem svoje ustanove - Muzeja grada Rijeke. Naime, Muzej grada Rijeke sustavno sakuplja, obnavlja, proučava i javnosti prezentira građu koja se odnosi na industrijsku prošlost Rijeke. Također, Grad Rijeka trenutno provodi projekt prenamjene zgrade bivše Energane Tvornice papira u otvoreni muzejski depo upravo za namjenu pohrane i prezentacije ove vrste građe. Projekt "Industrial heritage in tourism" trenutno je u pripremi za prijavu na Natječaj IPA CBC Adriatic Programme. Nadamo da će Rijeka ovim projektom dobiti još jedan kulturni sadržaj koji će građanima i posjetiocima Rijeke približiti njenu industrijsku prošlost.


Dakle spustimo se na zemlju , ova lokacija će još deseteljećima biti neiskorišena.
Slika

Sljedeće

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Industrijska baština

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju