Loligo je bio jedinstven, tada vrhunac svjetske tehnologije, imao je komore za ronioce i okna za podvodno snimanje ...
LOLIGO je bio dugačak 12,24 metra, površinski deplasman 44,1 tona, 50 tona podvodni deplasman, s električnim pogonom za (podvodnu) brzinu do sedam čvorova, uz mogućnost urona do 50 metara. Uz tri člana posade mogla je primiti do 4 putnika/znanstvenika.
Izgrađena je 1914. u riječkom brodogradilištu Danubius Werft (danas 3. Maj) za potrebe mecene Paula Schottländera i tadašnje Zoološke stanice u Rovinju (danas Centar za istraživanje mora Rovinj). Duljina joj je bila 12,2 metra, nosivost 44 bruto registarskih tona, a električni pogon akumulatorima omogućivao je brzinu od 4 čvora na površini te od 7 čvora u uronu. Uz 3 člana posade bilo je mjesta za još 2 do 3 osobe, uključujući jednog ronioca. Na početku Prvog svjetskog rata "Loligo" je još u brodogradilištu zaplijenila austrougarska mornarica, ali nužne preinake za ratne potrebe, zbog male nosivosti i autonomije, nisu bile moguće. God. 1927. prodana je u staro željezo, a da nije bila ni na jednom znanstvenom ili ratnom zadatku.(izvor: Stranice Istarske enciklopedije Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža")
Uvršteno u rubriku "100 činjenica o gradu Rijeci".
