Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Von Trapp Georg (1881-1947) pomorski časnik

Ne ograničava se samo na područje Rijeke nego na sve osobe koje su ostavile traga u našem kraju.
Pravila foruma
Osobe su poredane abecedno po prezimenima.
Teme otvarate tako da prvo napišete prezime osobe a onda ime , nakon toga poželjno je da stavite godinu rođenja i smrti te zanimanje. Primjer "Kobler Giovanni (1811.-1893.) -povjesničar ".
Unutar rubrike imate forumsku tražilicu.
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21306
Teme: 856
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Von Trapp Georg (1881-1947) pomorski časnik

Post broj:#1  PostPostao/la Adamić » 26.9.2010, 21:58

Priča o obitelji von Trapp

Slika
Trappovi na filmu 'Moje pjesme, moji snovi'

Svake godine u svijetu se proizvede velik broj filmova. A ipak svatko od nas može na prste jedne ruke nabrojati one koji nam mijenjaju život i način na koji ga osjećamo. Jedan od takvih filmova je „Moje pjesme, moji snovi“ (The Sound of Music) iz 1965.godine u kojem glume Julie Andrews i Christopher Plummer. Priča je to o obiteljskim vrijednostima i ljudskim idealima, o ljubavi između muškarca i žene, o roditeljskoj ljubavi i ljubavi prema domovini za koju se spremno podnosi žrtva. Film je snimljen prema autobiografiji Marie Auguste von Trapp, a priča je, vjerujem, svima poznata: umirovljeni pomorski časnik nestale k.u.k. monarhije, nakon smrti supruge živi sam s djecom na imanju blizu Salzburga. Kao guvernantu zapošljava mladu Mariju Kutscheru, novakinju iz obližnjeg benediktinskog samostana. Stega i spontanost, glazba, dječji nestašluci i fin kućni odgoj, rađanje ljubavi između muškarca i žene te bijeg iz nacističke Austrije teme su filma.

Malo tko međutim zna da postoji i autobiografija Georga von Trappa i da je taj najodlikovaniji podmornički kapetan propale Monarhije rođen i školovan u Hrvatskoj, gdje je upoznao i svoju prvu suprugu i gdje mu je rođeno prvo troje djece. Priča o njihovu susretu i ljubavi ujedno je međutim i priča o dva važna monarhijska središta: mornaričke Pule i trgovačko-industrijske Rijeke.

trapp2.jpg
trapp2.jpg (36.66 KiB) Pogledano 109 puta

Georg von Trapp


Georg von Trapp rođen je 4. travnja 1880. u Zadru, a dio djetinjstva proveo je u Puli kamo mu je bio premješten otac August Ritter von Trapp. U to je doba Pula već bila glavna vojna pomorska luka Austro-Ugarske Monarhije. Mnoge vojarne, vojne bolnice, mornarička zvjezdarnica, zgrada Admiraliteta, nekoliko sjajno dizajniranih parkova, velebna crkva Gospe od mora, gradska knjižnica, kasino, vile za časnike, kazalište, lukobran i druga zdanja svjedoče i danas o važnosti nekadašnje glavne carske luke. Muškarci u uniformama i žene u toaletama davale su duh i ritam gradskom životu. Stroga vojna hijerarhija, ali i hijerarhija plemićkih titula davale su ton tada još pomno uređenu svijetu. Čast muškarca i dostojanstvo žene u to su se vrijeme još branili mačem i bili su znakom uspješno vođenog i proživljenog života. Ako prošećete Pulom, uz tragove antičkog svijeta stalno ćete susretati velebne zgrade koje svjedoče i o sjaju glavne vojne luke nestale Monarhije. Tako npr. Mornarička crkva (Garnisonkirche Madonna del Mare) nije bila pod ingerencijom pulskog i porečkog biskupa nego austrijskog Vojnog vikarijata, a kamen temeljac položio je sam car Franjo Josip I. i za nju osobno dao 5000 kruna. To se dogodilo 28. lipnja 1891.godine, uoči sv.Petra i Pavla, prigodom 25.obljetnice austrijske pobjede nad talijanskom vojskom kod Visa, a u spomen poginulim mornarima. Pompa odora i činova, parade vojne moći, korza i koncerti, obvezan odlazak u crkvu i kavanu nedjeljom, odlučan korak mornara i nježno šuštanje čipkastih toaleta kao da se još slute tijekom šetnji gradom. U Puli je Georg von Trapp poslije živio s obitelji, ali priča ipak mora poštivati kronologiju Georgova života pa nam valja poći do Rijeke u kojoj on pohađa srednju pomorsku školu i Pomorsku akademiju koje završava 1898. i dobiva titulu kadeta (istu akademiju završio je i njegov otac, kapetan u austrijskoj mornarici). Sastavni dio časničke izobrazbe tada su bili i bonton, ples i sviranje violine jer su časnici smjeli pohađati društvena okupljanja aristokracije i buržoazije i imali su pristup dvorskim plesovima.

U to vrijeme Rijeka je bila na vrhuncu trgovačke i industrijske moći (polovica tadašnje ukupne hrvatske industrije je u Rijeci). Samo središte Rijeke obilježeno je zgradama sa pet katova, visine tipične za Beč i Budimpeštu, a kojih nema toliko ni u Grazu, Klagenfurtu ili u Zagrebu. Brižnost i temeljitost, radišnost i strpljivost uz odvažnost lokalnih poduzetnika i danas se osjete u gradu. Rafinerija šećera otvorena je 1754. g. i već je tada zapošljavala 1000 ljudi. 1858. godine Rijeka ima 12 brodogradilišta, veliku tvornicu papira i najveću tvornicu duhana u cijeloj Monarhiji. Na prijelazu stoljeća riječka luka bila je, prema količini prometa, među deset najvećih europskih luka.

Za našu je priču međutim ključan podatak o osnutku Ljevaonice metala 1853. godine koja počinje raditi sljedeće godine. Iz Trsta u nju dolazi inženjer Robert Whitehead i donosi tehnologiju izrade parnih kotlova pa je novoosnovano poduzeće izradilo parne strojeve za oklopne fregate „Erzherzog Ferdinand Max“ i „Kaiser Maximillian“. Polovicom šezdesetih godina upoznaje umirovljenog oficira Ivana Luppisa koji je imao ideju o novom oružju – čamcu bez posade s eksplozivom. U to se doba ljevaonica još zvala Riječko tehničko poduzeće. Započelo se s istraživanjima, pokusima, tehničkim i mehaničkim poslovima. Rezultat rada je prvi torpedo na svijetu, proizveden u Rijeci 1866. godine (tvrtka se tada preimenovala u „Torpedofabrik Whitehead und Co.“). Rijeka je postala središte najmodernije svjetske industrije. Whitehead je bio vlasnik i četrdeset velikih stambenih zgrada u Rijeci. Iako je sam sebi izgradio monumentalnu grobnicu u obliku piramide na Kozali sa sarkofagom na kojem je isklesan u prirodnoj veličini, ipak je 1905. godine pokopan u Engleskoj. Sin John ženi austrijsku groficu Agathe Breunner i kupuje imanje blizu Zella am See. Najstariju kći udaje za sina kancelara Bismarcka, a mlađa Johnova kći, Agatha se na porinuću podmornice „U-6“ u brodogradilištu 3. maj zaljubljuje u Georga von Trappa, poslije prvog zapovjednika te podmornice.

Krštenje i porinuće broda najsvečaniji je trenutak za grad u kojem postoji brodogradilište. Slučaj je htio da na samo Valentinovo ove godine budem prisutna na krštenju i porinuću tankera što ga je isto brodogradilište izgradilo za tvrtku Uljanik plovidbe. Brodogradilište je smješteno nedaleko od središta grada, a osnovano je 1892. godine. Ozračje svečanosti osjeti se već na cesti koja se spušta do škvera. Svi su primjereno odjeveni, a dočekuju vas zvuci limene glazbe. Tu su radnici u plavim kombinezonima sa članovima obitelji, a učiteljica je dovela razred školske mlađarije. Uz trup gotovog broda, spremnog za čin krštenja i primopredaje kao da je riječ o kakvoj mladoj koja stupa u brak, uzdižu se skele kojima ste bliže trupu broda. Skele su okićene zelenilom, njihovim stubama penju se uzvanici i odličnici, nebo je ogromno i plavo i odjednom silno blizu, s mora nešto puše, ali ga gotovo i ne vidite od trupa grdosije uz koju osjećate strahopoštovanje i nemoć i pitate se kako je to ljudska ruka napravila. Tu su se prvi put vidjeli Agatha i Georg i, kažu svi, zaljubili na prvi pogled. On je već tada bio prokušan u borbi, uspravna držanja, ponosita pogleda, napetih prsiju, s brčićima, a ona, kuma broda, bila je kći iz viših krugova, „dobra prilika“. Poneseni svečanim ugođajem susreli su se Agatha i Georg opet na domjenku nešto kasnije na terasi hotela Continental, izgrađena 18880. godine, i otplesali svoj prvi ples. Najbolje slastice u gradu, otmjeni konobari, muškarci s prslucima iz čijih džepova vire zlatni satovi, majke i tete što pomno prate kretnje svojih nježnih mladica i potencijalnih povoljnih prilika, glazba koja lagano svira na terasi okrenutoj Rječini i moru, to je okvir njihovih kasnijih susreta i njegova udvaranja. Dobro uređen građanski svijet čvrstih pravila zabavu je završio laganom šetnjom Korzom da bi zatim nestao u intimi salona s vitrinama kakve i danas čuva Pomorski muzej u Guvernerovoj palači.

U to vrijeme, dakle 1908. godine Georg se nakon završetka školovanja vratio s prekoocanskih putovanja na oklopnom krstašu „Kaiserin und Königin Maria Theresia“. Sudjelovao je u gušenju Bokserskog ustanka u kineskim vodama, iskazao je hrabrost, snalažljivost i požrtvovnost pa je odlikovan i promaknut u čin poručnika bojnog broda. Od 1910. do 1913. Georg plovi na podmornici, testira njena bojna svojstva i rad torpeda.

Na početku 1911. godine, 10. siječnja, u Rijeci vjenčaju se on i Agatha, a iste godine rođen je u Puli, vjerujem u imperijalnom zdanju današnje bolnice Negri, i njihov prvi sin Rupert von Trapp. Obitelj živi u Puli. Georg se sav posvetio izgradnji imperijalne podmorničke flote i potrebnim testiranjima i usavršavanjima. 1912. godine obitelj useljava u velebnu vilu Casa Trapp, izgrađenu za njih. Nju je, uz još desetak okolnih vila, projektirao austrijski arhitekt Ferdinand Geyer. Vila Trapp nalazi se na Verudi, ondašnjoj pulskoj rezidencijalnoj četvrti za visoke časnike.

trapp5.jpg
trapp5.jpg (27.01 KiB) Pogledano 109 puta

Vila Trapp

Danas je vila na adresi Pina Budicina 11, a u prizemlju je smješten dječji vrtić „More“. Vila je velika i prostrana, takve ćete naći recimo u Beču u četvrti Döbling. Mješavina je gradske vile i lovačke kurije, a tornjići, vijugave stepenice i zaobljeni prozorski okviri omiljeni su graditeljski element toga doba. Ima dva kata i danas zapušten vrt koji su, vjerujem, resili ukrasni grmovi ruža ili hortenzija. Puteljci oko kuće nekoć su bili njegovani, a drveće pomno obrezano. Ako dvaput zaokružite oko kuće, vjerujem da ćete čuti smijeh Ruperta i male Agathe koja se rodila ubrzo nakon sina prvijenca. Pretpostavljam da je posluga, koja je kao i svugdje živjela u potkrovlju, na terasu uvečer donosila rashlađena pića. Presvučeni za večeru, dame i gospoda opušteno bi čavrljali i razmijenjivali najnovije vijesti i duhovitosti. Pinijama bi se povremeno oteo težak uzdah, a more bi se samo zahihotalo.

U prizemlju su bile gospodarske prostorije poput kuhinje i smočnica, a na prvom katu (piano nobile) odvijao se društveni život obitelji u salonima za kavu, za muziciranje, pisanje pisama i čitanje, objedovanje i primanje gostiju. Na drugom katu bile su spavaonice obitelji. Obitelj von Trapp živjela je uobičajenim životom klase kojoj je pripadala. Formalnost i krući način ophođenja još nisu bili ustuknuli pred idejama slobode koja često ne poznaje i ne prihvaća nikakva pravila. Čvrsti ritam dana omeđen dužnostima, obrocima i satovima primanja davao je životu mir i preglednost.

Danas je zgrada podijeljena na više stanova. Glavni ulaz je zapušten. Ako naiđete na otključana vrata, uđite i ugledat ćete prekrasno veliko drveno stubište lijepih rukohvata. Pod je od hrastovih dasaka. Sve skupa podsjeća na nešto umanjeno stubište austrijskog imanja iz filma na kojem djeca izvode poznatu pjesmu za laku noć. Strop je visok i bijel, visina stepenica ugodna i lako ćete se popeti do prvog velikog odmorišta veličine prosječne dnevne sobe modernih stanova, a koji je zapravo uvod u dva niza salona koji su nam na žalost ostali nedostupni.

Tu su živjeli Agatha i Rupert von Trapp kad je počeo rat. Kad se rodila mala Maria Francesca 28. rujna 1914. godine, Agatha je mužu poslala telegram s unaprijed dogovorenom šifrom SMS Maria stigla. SMS tad je bila kratica za Seiner Majestät Schiff.

Georg tek 1915. godine u travnju stupa u aktivnu službu. Preuzima zapovjedništvo podmornice „U-5“ usidrene u Boki kotorskoj i čuva Otrantska vrata. Samo pet dana nakon preuzimanja zapovjedništva, u noći sa 26. na 27. travnja, potapa s dva izravna hitca francusku krstaricu „Leon Gambeta“ i vrlo brzo stječe strahopoštovanje i kod neprijatelja i kod suboraca. U svibnju 1918. biva promaknut u čin kapetana korvete i imenovan zapovjednikom Boke kotorske.

Biti častan vojnik i časno se boriti bio je credo Georga von Trappa. Omiljen među mornarima jednako kao poslije među članovima obitelji više je služio, manje naređivao, a zaslugama se uopće nije dičio. Jasno je osjećao da postoji granica između pravih i pogrešnih odabira, između Dobra i Zla. Bio je čovjek od riječi i čovjek integriteta. Osjeti se to na svakoj stranici knjige koju je napisao 1935. godine na njemačkom jeziku “Bis zum letzten Flaggenschuss“. Knjigu je zbog ljubavi prema djedu kojeg nikad nije upoznala prevela njegova unuka Elisabeth, kći njegove najmlađe kćeri Eleonore „Lorli“ pa je danas lako dostupna (To the Last Salute, Memoires of an Austrian U-boat Commander). To je prava knjiga ratnog kapetana posvećena mornarici, moru, različitim brodovima i podmornicama, manjim i većim torpednim čamcima, razmišljanjima o vojnoj strategiji i taktici, važnosti ljudstva i njihovoj odanosti, o odlukama, neprijatelju i vojničkoj časti. Ali u njoj je i puno predivnih opisa podneblja i ljudi što ih je susreo duž cijelog Jadrana.

„ A kad kreću na more, ti ljudi uvijek pjevaju svoje prastare pučke pjesme. Balade su to s bezbroj stihova u kojima odjekuju bojni pokliči, ali se čuju i nježni ljubavni glasovi. Neobične su to melodije, a tonovi koji odjekuju kao da nama sjevernjacima pričaju priče o tajnoj ljubavi, tuzi i čežnji ponosne nacije porobljene stoljećima. Pa iako ne razumijem riječi, razumijem tužnu stoljetnu čežnju što iz njih izvire. Njihovo pjevanje dirnulo mi je dušu na čudan način već prvi put kad sam ih čuo. A koncert stotine cvrčaka kao da im je pratnja.Miris zemlje što ga donosi noćni povjetarac kao da čovjeka omami, tako je težak i sladak“.
A malo dalje posebno je opisao Crnogorce:
„Kad Crnogorci silaze na tržnicu u Kotor, muškarac jaše na magarcu, a žena hoda uza nj i nosi sav teret. Jedan od časnika pošao je do čovjeka i upitao ga: „A ti? Zar ti ništa ne radiš? Zar puštaš ženi da sve sama radi?“
„Ništa? Pa spavam sa ženom!“
Ali stvari nisu tako loše kako izgledaju. Muškarci su dobri mornari i ribari i obrađuju zemlju koju se ne bi usudio taknuti niti jedan seljak iz ravnice. San im je poći u Ameriku gdje su im već braća i stričevi, vratiti se s nešto dolara i otvoriti restoran“.

Na kraju prvog svjetskog rata Monarhija je propala. Pula više nije bila glavna carska ratna luka, napuštaju je mnoge obitelji. Kad se Georg vratio obitelji, Agatha je rekla djeci: „Morate biti dobri i dragi prema tatici, izgubio je i rat i mornaricu“.

Ostalo troje djece rođeno je u Austriji, na imanju Agathine majke blizu Zella am See. Georgu je tu preusko pa obitelj 1921. seli u Klosterneuburg, gdje se rađa još i Martina. Djecu tad zahvaća šarlah od kojeg 3. rujna 1922. godine umire Agatha.

Georg odlazi s obitelji u blizinu Salzburga u predgrađe Aigen i sav se posvećuje djeci. Spadao je u muškarce koji vole biti očevi i u tome nalaze duboko zadovoljstvo. Obitelj počinje zajedno muzicirati, a to se intenzivira dolaskom mlade novakinje Marije Kutschera. Par se vjenčao 26. studenog 1927. Svjetska financijska kriza odnijela im je velik dio imovine pohranjene u Austrijskoj banci, pa se dijelom uzdržavaju zajedničkim nastupima.

Georg von Trapp odbio je tri puta stupiti u nacističku mornaricu kao i pjevati s obitelji na Führerovu rođendanu u obližnjem Berchtesgadenu. Cijela obitelj pješice bježi u Italiju, a ne u Švicarsku, kako je u filmu prikazano. Poslije odlaze u Ameriku gdje nastupaju kao The Trapp Family. Od zarađena novca kupuju imanje u državi Vermont, u mjestu Stowe. Ondje 30. svibnja 1947. godine umire kapetan korvete, najodlikovaniji podmornički časnik prvog svjetskog rata, od raka pluća kao i mnogi njegovi suborci jer u to su vrijeme podmornice isparavale mnoge otrovne plinove. Na samrtnom krevetu bio je okružen obitelji koja mu je pjevala. Pokopan je na obiteljskom imanju u Vermontu.

trapp3.jpg
trapp3.jpg (23.19 KiB) Pogledano 109 puta

Trappovi u SAD-u

Njegov otac August Ritter von Trapp i njegova majka Hedwig Wepler leže jedno uz drugo na Mornaričkom groblju u Puli (K.u.K. Marinefriedhof Pola). Groblje se nalazi u dijelu grada zvanom Stoja. Pođite onamo. Groblje je lijepo uređeno, čempresi smiruju, a srce će vam ganuti mnogobrojni natpisi. Georgov otac umro je već 1884. od tifusa pa je majka od skromne mirovine sama odgojila Georga, njegova starijeg brata i sestru. Na njen grob položila sam ružu koju sam tog dana dobila u Rijeci na Valentinovo kad sam se penjala stubama da svjedočim porinuću. Ta je žena odgojila sina koji je bio častan čovjek, a to je veliko djelo. Na blagoj uzvisini groblje smiruje tišinom koja je transcendirala ritam svakodnevice i užurbane hitnje koji kao da ne vode računa o konačnom smiraju. Na povratku u grad proći ćete pokraj bijele i i neumoljive zgrade Mornaričke crkve Gospe od mora koja kao da želi natkriliti more. Tu je nekoć stajao car Franjo Josip I., tu sam naručila misu za pokojne iz obitelji von Trapp.

trapp4e.jpg
trapp4e.jpg (42.66 KiB) Pogledano 109 puta

Grobovi Augusta Rittera von Trappa i Hedwige Wepler

Autor Anika Rešetar

Avatar korisnika
nikola
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 11101
Teme: 266
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Georg von Trapp

Post broj:#2  PostPostao/la nikola » 28.7.2011, 20:51

Eto, tako još jedna lijepa priča svjetski poznata po knjizi i filmu, započela je u Rijeci. Ne znam da li to tko zna, ali vrijeme je da taj podatak sazna što više ljudi, pa skraćena verzija ide u rubriku Riječko naj naj, jeste li znali?
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 21306
Teme: 856
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Von Trapp

Post broj:#3  PostPostao/la Adamić » 9.12.2011, 14:25

ROMANSA POČELA NA KVARNERU LEGENDARNI MORNARIČKI ČASNIK IZ FILMSKOG KLASIKA »MOJE PJESME, MOJI SNOVI«, ČIJI JE OTAC POKOPAN U PULI, ROĐEN JE U ZADRU, A PRVU JE LJUBAV NAŠAO POD UČKOM
Von Trapp upoznao suprugu u Rijeci
Austrijski časnik je volio podmornice i zbog toga je došao u Rijeku, gdje je radio izumitelj torpeda Robert Whitehead, a tu je bila i njegova unuka Agathe. Planula je ljubav. Nakon vjenčanja par seli u Pulu. Agatha je umrla 1922., a 1926. u obitelj s puno djece stiže guvernanta Maria i to je već dio filmske priče

Alenka JURIČIĆ
asnikgeorgevontrappsupr.jpg
asnikgeorgevontrappsupr.jpg (14.08 KiB) Pogledano 108 puta


Časnik George von Trapp i njegova supruga Agathe Whitehead

Priča o lijepoj guvernanti koja je svojom pjesmom osvojila sedmero djece austrijskog časnika, ali i njegova oca, postala je filmski klasik ispričan u filmu »Moje pjesme, moji snovi« (Sound of music). U priči o obitelji von Trapp briljirala je Julie Andrews na najbolji način dočaravši Austriju u jednom drugom, idiličnom vremenu koje je naprasno prekinuo 2. svjetski rat.
Tko je i jednom pogledao film znat će da je tome tako, no rijetki znaju da je ishodište ove priče u – Rijeci.
Što povezuje Julie Andrews i Rijeku otkrio nam je nedavni posjet Salzburgu, gradu za kojeg kažu kako su njegovi najjači brendovi Mozart i film »Moje pjesme, moji snovi«. Unatoč tome što su istoimeni mjuzikl Salzburžani imali prilike tek nedavno vidjeti u svom gradu. Danas znatiželjni turisti mogu čak uplatiti viđenu turu ovim gradom kako bi vidjeli lokacije na kojima se snimao film, kao i one kojima su nekad doista kročili Von Trappovi i poznata guvernanta – Maria.

Ljubav na Jadranu

Dosta godina prije no što je u obitelj Von Trapp kročila poznata guvernanta, u Zadru, koji je bio dio Austro-ugarske monarhije, se 1880. rodio njen voljeni Georg Joannes Ritter von Trapp. Otac malog Georga bio je časnik u austrijskoj mornarici, međutim umro je tek nekoliko godina nakon sinova rođenja te pokopan na austrijskom mornaričkom groblju u Puli. Majka se stoga s djecom najprije vratila u Eisenach u Njemačku, a potom i u austrijski Graz gdje su mališani išli u školu. No, želja da krene istim putem kojim je išao njegov otac, mladog je Georga von Trappa ponovno vratila na jadransku obalu i to ovog puta u Rijeku gdje je nastavio svoje školovanje za mornaričkog časnika. Već 1900. razmješten je na svoj prvi brod »Kaiserin und Königin Maria Theresia«. Nakon dvije godine je položio i časnički ispit. No, od brodova su mu zanimljivije bile podmornice te je tako 1908. karijeru nastavio u podmorničkim snagama austrijske mornarice.
Kasnije je postao je nacionalni heroj kao zapovjednik podmornice austrijske mornarice tijekom 1. svjetskog rata te je odlikovan za hrabrost dobivši naslov Ritter kao nagradu za svoja junačka postignuća.
No osim što mu je dolaskom u Rijeku krenula uspješna karijera, Von Trapp se i – zaljubio. I to u Agathe Whitehead, unuku izumitelja torpeda Roberta Whiteheada koju je upoznao u Rijeci 1909.

Krštenje podmornice

Naime, mladi Von Trapp je o podmornicama učio i u Whiteheadovoj tvrtki pa se tako desilo da je 1909. prisustvovao i krštenju jedne od novih podmornica. Krstila ju je upravo Agatha. I ljubav između mladog mornaričkog časnika i Whiteheadove unuke je – planula na prvi pogled. Neki izvor kažu kako je mladi par nastavio druženje na balovima u Rijeci, Puli i Trstu, kao i da su ljetovali na imanju njezine obitelji u austrijskom Zell am Seeu. Vjenčali su se u siječnju 1911. te preselili u vilu obitelji von Trapp u Puli gdje im se rodilo i prvo dijete, sin Rupert Georg.
Mladi par možda bi i ostao u Puli ili se vratio u Rijeku da nije bilo 1. svjetskog tara nakon kojeg je propala Austro-ugarska monarhija, a s njome i Austro-ugarska mornarica. Von Trapp je tako ostao bez posla i pridružio se supruzi koja je s djecom već pobjegla u Austriju, točnije u Zell am See.
Voljena supruga, s kojom je imao sedmoro djece, umrla je 1922. od šarlaha, a obitelj je s vremenom prodala imovinu u Puli i preselila u Salzburg.

Dolazi Maria

U razdoblju između dva rata, von Trapova kćerka Maria je oboljela od šarlaha, a kasnije i difterije pa se u strahu za kćer austrijski časnik obratio časnim sestrama u samostanu Nonnberg Abbey koje su mu rekle za novakinju Mariju Augustu Kutschera, kasnije glavnu junakinju istoimenog filma. I štof za filmski klasik je bio tu...
Inače, kao što je prikazano u filmu, obitelj se bavila glazbom te je, uz ostalo, osvojila prvo mjesto na festivalu glazbe u Salzburgu 1936. i postala poznata po pjevanju renesansne i barokne glazbe, madrigala kao i narodnih pjesama u cijeloj Europi.
Na bijeg iz Austrije ih je, doista natjerao dolazak 2. svjetskog rata, odnosno njemačka okupacija Austrije. Kažu da je Georg von Trapp odbio objesiti nacističku zastavu na svoju kuću, ali i naredbu da se pridruži njemačkoj mornarici, a navodno nije htio pjevati na Hitlerov rođendan.

Bijeg u SAD

Obitelj je stoga na početku rata pobjegla u SAD, u New York. U ranim 40-ih godina naselili su se u gradiću Stowe u Vermontu gdje su kupili farmu. Godine 1944, Maria i njezine pokćerke Johanna, Martina, Marija, Hedwiga i Agatha su podnijele zahtjev za američko državljanstvo. Georg, pak nikada nije. Sinovi Rupert i Werner dobili državljanstvo dok su služili u američkim oružanim snagama za vrijeme Drugog svjetskog rata, kćeri Rosmarie i Eleonore su dobile državljanstvo preko majke, a njihovo najmlađe dijete Johannes je rođen u SAD-u i.
Georg von Trapp je umro 1947. Familija se još neko vrijeme nastavila baviti glazbom, a 1950. su otvorili kuću Trapp Family koji još uvijek djeluje. Poznata Marija je, uz ostalo, 50-ih bila misionarka u Novoj Gvineji, a umrla je u mnogo kasnije od svog supruga – 1987.

Što je istina, a što fikcija

– Ovdje znaju reći kako je redatelj filma pravoj Mariji kazao kako u filmskoj industriji nema zemljopisa. Naime, Maria je doista bila ovdje tijekom snimanja filma, ali je, kažu, bila nezadovoljna time što je dosta činjenica izmijenjeno. U filmu, recimo, obitelj bježi u Švicarsku, a Salzburg se nalazi uz granicu s Njemačkom, rekao nam je vodič Igor Biljan ukazujući kako je filmska stvarno u pravilu malo modificirana. Poznata Maria je, nastojeći ispričati svoju istinu napisala dvije autobiografske knjige. Prema podacima iz američkog Državnog arhiva, koje je obradila dotična arhivistica Joan Gearin, Maria i Georg su se oženili u 1927., 11 godina prije nego što obitelj napustila Austriju, a ne neposredno prije nacističkog preuzimanja ove zemlje. Maria je u obitelji von Trapp došla u 1926. kao tutor za jedno od djece – malu Mariju, koji se oporavljala od šarlaha, a ne kao guvernanta za svu djecu. Georg, je pak bio daleko od toga da bude hladan patrijarh obitelji, kao što je opisano u prvoj polovici filma, već je bio nježan i srdačan roditelj koji je svirao sa svojom obitelji. A obitelj, izgleda, nije potajno pobjegla preko Alpa na slobodu u Švicarsku, noseći kofere i glazbene instrumente u planine. Kći Maria je, naime, u jednom svom intervjuu kazala kako su otišli vlakom, govoreći ljudima da idu u Ameriku pjevati. Kažu i da su von Trappovi bježali preko Italije, a ne Švicarske, za London odakle su otplovili u New York gdje su trebali započeti koncertnu turneju po Pensilvaniji.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Zaražen virusom R13Ka
Zaražen virusom R13Ka
 
Postovi: 3208
Teme: 73
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Von Trapp Georg (1881-1947) pomorski časnik

Post broj:#4  PostPostao/la Vežičanka » 20.8.2015, 15:24

Georg Ritter von Trapp s prvom suprugom Agathe Whitehead 1914.

Georg Ritter von Trapp i Agathe Whitehead.jpg
Georg Ritter von Trapp i Agathe Whitehead.jpg (245.7 KiB) Pogledano 108 puta

Avatar korisnika
milic
R13kA
R13kA
 
Postovi: 780
Teme: 6
Pridružen: 5.6.2012, 17:39

Re: Von Trapp Georg (1881-1947) pomorski časnik

Post broj:#5  PostPostao/la milic » 20.8.2015, 20:02

Neki dan je bio film na TV. I baš sam ga, opet, s guštom pogledao.
Inače, prvi put sam ga gledao kad sam išao u peti razred OŠ. Razrednica nam je bila gđa. Nada Oluić i, valjda je bila zaljubljena u taj film, znam da smo ga dva puta išli pogledati s razredom. Jasno i razrednicom, na čelu kolone. :lol:
Daj balu mali!

Avatar korisnika
luce
Šegrt
Šegrt
 
Postovi: 225
Teme: 1
Pridružen: 21.5.2010, 13:57

Re: Von Trapp Georg (1881-1947) pomorski časnik

Post broj:#6  PostPostao/la luce » 20.8.2015, 23:01

Nedavno su proslavili 50 godina od prvog prikazivanja filma, interviu je bio sa svima, osim sa Christopherom Plummerom. Djeca, svi već ono, solidno starašni, baš je bilo čudno gledat : smile01 ....jedino Julie Andrews, lijepa kao uvijek, bez obzira na godine. Rekoh, ubuduće samo film gledam, nikakvih obljetnica više. :mrgreen:


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Osobe

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost

cron