Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Tuđman Franjo (1922-1999) prvi hrvatski predsjednik

Ne ograničava se samo na područje Rijeke nego na sve osobe koje su ostavile traga u našem kraju.
Pravila foruma
Osobe su poredane abecedno po prezimenima.
Teme otvarate tako da prvo napišete prezime osobe a onda ime , nakon toga poželjno je da stavite godinu rođenja i smrti te zanimanje. Primjer "Kobler Giovanni (1811.-1893.) -povjesničar ".
Unutar rubrike imate forumsku tražilicu.
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23260
Teme: 917
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Tuđman Franjo (1922-1999) prvi hrvatski predsjednik

Post broj:#1  PostPostao/la Adamić » 17.10.2014, 15:06

Franjo Tuđman rodio se u mjestu Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922. a umro u Zagrebu, 10. prosinca 1999.. Bio je povjesničar, državnik i prvi predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske.

Osnivač Hrvatske demokratske zajednice (1989.).


Tuđman partizan 1945..jpg
Tuđman partizan 1945..jpg (162.65 KiB) Pogledano 1079 puta

Ordeni SFR Jugoslavije - devet ratnih i mirnodopskih odlikovanja

Orden za vojne zasluge I. reda
Orden partizanske zvijezde III. reda
Partizanska spomenica 1941. (broj 8553)

Mnogo se o njemu može pisati. Dojam je da ga Riječani i stanovnici našeg kraja nisu baš voljeli. Možda zbog teritorijalnog ustroja s kojim je Rijeka kažnjena , možda zbog istine s kojom je Novi list jedini tada u Hrvatskoj imao hrabrosti kritizirati državni aparat i s time osvojio mnoge simpatije i ugled. No očito nešto je imao protiv Riječana, sjetimo se 1999. te godine je i umro, ali je imao snage da kaže "Ima Boga" , nakon što je Rijeka pokradena u zadnjem kolu na prepunoj Kantridi , naslov je tada pripao državnom klubu Croatia kojim je upravljao predsjednik i njegovi podanici. Proslava zadnje želje predsjednika je bila na praznom stadionu Maksimira bez navijača jer su bili u sukobu s njime !
Ni njegova žena nije baš dobro prošla među narodom. Sjetimo se skandiranja na stadionima "Vrati pare Ankice, vrati pare Ankice, vrati pare Ankice Za djecu Hrvatske "
OTVORENI ODJEL
Balada o dvije Ankice
Damir PILIĆ

Jedna Ankica danas veli da je njezin Francek tog 19. listopada 1998. rekao ovako: "Sirotu su iskoristili i sama će okajati svoj grijeh." Druga Ankica na to kaže: "Odakle obitelji Tuđman hrabrost da me nazivaju sirotom?" I dodaje: "Ja se ne osjećam sirotom... A prije nego što su Tuđmanovi došli na vlast, nisam bila sirota ni u materijalnom smislu."
Vratimo se 15 godina. Godine 1991. obitelj prve Ankice navikava se na život predsjedničke obitelji. Iste godine muž druge Ankice ostaje bez posla u Tiskari Zagreb. "Dobio je otkaz jer je prijavio kriminal u Tiskari Zagreb. Nitko nije reagirao", kaže njegova Ankica.
Godine 1992. obitelj druge Ankice se navikava na život s dvoje djece i jednom plaćom. Iste godine muž prve Ankice, i dalje predsjednik Republike, pod upitnim moralnim okolnostima za male pare otkupljuje veliku kuću samo nekoliko sati prije nego je na snagu stupio zakon o zabrani takvih transakcija, što je mnoge Hrvate ohrabrilo da u idućim godinama i sami hodaju po rubu (moralnog) zakona.
Godine 1998. muž prve Ankice i dalje je predsjednik Republike, dok prva Ankica vodi zakladu "Za djecu Hrvatske". Iste godine druga Ankica ostaje bez posla u Zagrebačkoj banci jer je Hrvatskoj obznanila da Tuđmanovi u imovinskoj kartici nisu prijavili šesteroznamenkasti devizni račun, što je mnogim Hrvatima omogućilo da shvate suštinu režima. Prva Ankica danas veli da oni nisu mislili ništa utajiti, nego da su krivi pokvareni savjetnici iz Alan Forda.
Živeći s dvoje djece i nula plaća, druga Ankica i njezin muž 2000. prodaju stan i prelaze u podstanare, dok prva Ankica ne prelazi u postanare, ali cijelu 1999. mora slušati kako joj nogometni navijači, isti oni koji su 1991. oružano slijedili njezina muža, na stadionima pjevaju: "Vrati pare, Ankice, za djecu Hrvatske". Muž druge Ankice 2003. uspio je dobiti posao. U Hrvatskoj 2006. "zviždači" više ne prolaze kao Milan Levar, ali prolaze kao Ankica Lepej.
Nagradno pitanje: kojoj Ankici tiskaju memoare?


Franjo Tuđman i Željko Lužavec Korzo Rijeka.jpg
Franjo Tuđman i Željko Lužavec Korzo Rijeka.jpg (317.62 KiB) Pogledano 1079 puta

Franjo Tuđman i Željko Lužavec na Korzu.

dr. Franjo Tudman Grobnik 1992.  Grobničani    Grmošćani Grobnik Rijeka.jpg
dr. Franjo Tudman Grobnik 1992. Grobničani Grmošćani Grobnik Rijeka.jpg (225.86 KiB) Pogledano 1079 puta

Dr. Franjo Tudman Grobnik 1992. Grobničane pozdravio kao Grmošćane- Zajednički smijeh ublažio lapsus. :lol:

Iz teme : Tajna kuće skrivene na Biviju: Vila koju su voljeli Al Capone i obitelj Tuđman
Slika
Slika

Toliko, svašta se još može pričati npr riječki HDZ traži da se Jadranski trg preimenuje u Trg Franje Tuđamana na što Riječani s negodovanjem reagiraju. Svojedobno su predlagali da se novi putnički terminal nazove terminal dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika i bolje da nisu , jer ono je sramota što su napravili "stručnjaci" disko klub pa sad teretana .
Slika

Avatar korisnika
edotijan
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 290
Teme: 86
Pridružen: 5.8.2009, 11:19

Re: Tuđman Franjo (1922-1999) prvi hrvatski predsjednik

Post broj:#2  PostPostao/la edotijan » 12.12.2014, 23:25

Dok je bio u Beogradu, bio je i predsjednik NK Partizan, gdje nije mogao biti svatko. Nakon napuštanja JNA, postao je jedan od glavnih i odgovornih u Institutu za Povijest Radničkog Pokreta.

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23260
Teme: 917
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Tuđman Franjo (1922-1999) prvi hrvatski predsjednik

Post broj:#3  PostPostao/la Adamić » 11.12.2020, 11:02

Danas neke udruge dragovoljaca Domovinskog rata, kojih ima na tisuće i koje parazitski žive na račun države žele da Jadranski trg ili bilo koji dio centra grada dobije Tuđmanovo ime. Mislim da po pitanju bujanja nacionalizma i mržnje , bit će pitanje dana kad će to biti u našem gradu i kraju.

Kartonski Tuđman prošetao Jadranskim trgom

Kartonski Tuđman.jpg
Kartonski Tuđman.jpg (98.66 KiB) Pogledano 120 puta

Foto: Radio Rijeka

Paljenjem svijeća kod fontane na Jadranskom trgu u Rijeci, Udruge iz Domovinskog rata Primorsko-goranske županije po dvadeseti su put obilježili godišnjicu smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, javlja Radio Rijeka.

I ovoga su puta pozvali vlasti Grada Rijeke da Jadranski trg dobije Tuđmanovo ime.

“Za Franju Tuđmana možemo reći da je tvorac ove moderne države. U onome vremenu kakvo je bilo, i poznavajući naš narod kakav jesmo, uspio je objediniti i smiriti sve unutarnje razlike, stvoriti snažnu vojsku, osloboditi trećinu hrvatske države koja je bila okupirana skoro četiri godine i time je zasigurno ušao u povijest”, naglasio je Mile Biondić, predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata PGŽ-a.
https://www.rijekadanas.com/kartonski-t ... kim-trgom/
Slika

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23260
Teme: 917
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Tuđman Franjo (1922-1999) prvi hrvatski predsjednik

Post broj:#4  PostPostao/la Adamić » 11.12.2020, 11:08

Već sam i zaboravio na sve to, RD danas objavljuje izvrstan pdosjetnik na osvježenje pamćenja. Autor koji je Riječanin nažalost nije spomenuo i Novi list kao jedan od branika demokrcije u tadašnjoj Hrvatskoj kad su svi ostali mediji pognuli glavu i leđa nad diktaturom.

Goran Šarić: Nasljeđe Tuđmanizma
Goran Šarić  Nasljeđe Tuđmanizma.jpg
Goran Šarić Nasljeđe Tuđmanizma.jpg (189.89 KiB) Pogledano 120 puta

Povodom jučerašnje obljetnice smrti Franje Tuđmana puno reakcija na društvenim mrežama je izazvao tekst riječkog povjesničara i teologije ga Gorana Šarića, prenosimo ga u cijelosti:

Na današnji dan umro je Franjo Tuđman za kojeg kažu da je prvi hrvatski predsjednik. Zapravo je prvi predsjednik Hrvatske bio Vladimir Nazor, 46 godina prije Tuđmana. Jedan drugi Nazor, fanatični je branitelj tuđmanizma i službene hrvatske verzije povijesti po kojoj su uvijek Srbi krivi za sve, pa tako po njima Jugoslaviju nisu rasturile domaće udbaško-partijske oligarhije u suradnji sa zapadnim centrima moći, nego Jovo Guzica iz Karina Donjeg. Ante Nazor kaže: “Činjenica da je pod Tuđmanovim vodstvom, u onako teškim međunarodnim političkim i unutarnjim vojnim okolnostima kakve su bile 1990. i 1991., stvorena samostalna i demokratska Republika Hrvatska…”

Teškim međunarodnim okolnostima? Ispada kao da se Hrvatska osamostalila 1948. dok je Tuđman još bio Titov general, a ne 1991. kad nastaje 21 država: Slovenija, Češka, Slovačka, Hrvatska, BiH, SR Jugoslavija, Makedonija, Moldavija, Bjelorusija, Rusija, Ukrajina, Estonija, Letonija, Litva, Gruzija, Armenija, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan i Tadžikistan. Ne postoji period u povijesti čovječanstva u kojem je nastalo više država. Ili je možda Tuđman stvorio i tih drugih 20 država ili su njih čudotvorno stvarali Kučan, Gligorov… Neke od njih nisu ni htjele postati države, u SSSR-u su na referendumu samo baltičke republike bile za samostalnost. Hrvatska je postala država zahvaljujući nizu okolnosti i procesa dugog trajanja i složenog karaktera, a ako već moramo prstom uprijeti u nekog tko ju je stvorio, onda je to najprije Berlinski zid, odnosno njegovo rušenje.

Ne samo da Tuđman nije stvorio Hrvatsku (neki bi rekli da ju je pokrao, a ne stvorio, jer su Rijeka, Zagreb i Split postojali i prije Tuđmana i poslije njega i ne samo oni već i sabor, himna, službeni jezik, utvrđene granice…), nego njegova Hrvatska nije bila ni samostalna ni demokratska kako Nazor tvrdi.

Kako se demokratskom može nazvati država u kojoj predsjednik 1995. zabranjuje opoziciji da preuzmu vlast u Zagrebu, koju su osvojili na izborima? Kako se demokratskom može nazvati država u kojoj su prisluškivani novinari, ubijani politički konkurenti (Parađik, Kraljević…), u kojoj se radiju 101 oduzimala koncesija (a isti radio je i u komunizmu bio kritičan prema režimu pa ga nisu gasili), u kojoj Lejla Šehović nije mogla biti miss samo zato što se zove Lejla, u kojoj je Rijeci ukradeno nogometno prvenstvo samo zato što je Tuđman navijao za Dinamo kojeg je preimenovao u “Croatia” (sjetimo se da je Mussolini bio žestoki navijač Lazia, a baš za vrijeme njegove diktature Roma, najveći rival i ideološki oponent bila je prvak serie “A”).

1996. dogodio se jedan od najmasovnijih prosvjeda u povijesti Hrvatske, a prema svjedočenju tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Ivana Jarnjaka, Tuđman je rezolutno zahtijevao da se na prosvjednike krene silom. Jarnjak je to odbio i zato je smijenjen. Nije to bila iznimka, Tuđman je i inače narod nazivao “stokom sitnog zuba”, a pred kraj života govorio je da se “unutrašnji neprijatelj popeo na 40 posto”. Žalostan je um koji 40 posto svojih sunarodnjaka smatra neprijateljima.

Druga velika zabluda je priča o samostalnosti i neovisnosti Hrvatske. U današnje vrijeme ni puno veće i bogatije zemlje od Hrvatske nisu samostalne. Jedna Njemačka se ne može u punom smislu te riječi smatrati suverenom. Ljudi su za vrijeme Jugoslavije smatrali da je suverenost nešto prirodno, ali Jugoslavija je samo vještinom hohštaplera Broza i spletom međunarodnih okolnosti (blokovska podjela svijeta, pokret “nesvrstanih”) bila suverena. Od prvog dana nastanka Hrvatska ni o čemu važnom nije mogla odlučivati bez svojih pokrovitelja sa zapada. Mislite li da bi Hrvatska poslala vojnike u Afganistan, oružje Islamskoj državi ili uvodila sankcije Siriji (gdje je imala naftna polja) da ju se nešto pitalo?

Trudim se kod svake povijesne ličnosti pronaći nešto pozitivno, kod Tuđmana ne nalazim apsolutno ništa. Katolički svećenik, teolog i publicist, fra Drago Bojić ovako opisuje Tuđmanovu vladavinu: “Sve je bilo pogrešno u Tuđmanovoj politici. I na unutarnjem i na vanjskom planu. Upropastio je državu koju je vodio, zarazio ju virusom najgoreg nacionalizma, ekonomski ju uništio i srozao njezin ugled u svijetu. Najviše zla je njegova politika učinila u Bosni i Hercegovini. Izvršio je agresiju na BiH, gurnuo bosansko-hercegovačke Hrvate u sukob s Bošnjacima, politički trgovao bosanskim Hrvatima. Nakon Pavelića, Tuđman je najnegativnija politička ličnost u novijoj povijesti Hrvatske.”

Moram se složiti sa tim riječima. I ukazati na još nešto vrlo važno, Tuđman je po mom dubokom uvjerenju najveći krivac za rat između Hrvata i hrvatskih Srba. On je radikalizirao te ljude. Ako to nekom čudno zvuči, neka zamisli da sutra u Sarajevu na vlast dođe Bošnjak koji izjavi: “Svest ću Hrvate u federaciji na 3 posto. Sretan sam što mi žena nije Hrvatica.” I kako se onda čuditi ako se nakon toga Hrvati u BiH radikaliziraju ili pobune protiv vlasti takvog čovjeka? Naravno da Tuđmanova politika nije opravdanje za nasilje i da oružana pobuna nije bila rješenje (što je povijest i dokazala), ali jasno je da je Tuđman u radikalnom krajiškom rukovodstvu imao najbolje saveznike. Bez takvih Martića i Babića on jednostavno nije mogao.

Jer šta je on ponudio Hrvatima osim sukoba sa Srbima? Obećanje da će Hrvatska samo bez JNA za 10 godina biti Švicarska? Da će plaća biti 2500 marka? Oni koji ga brane kažu da ga ekonomija nije zanimala. Nije ni mene jer sam tada bio dijete, pa se sjećam kako je cijela država brujala o kriminalnim privatizacijama, o desetinama tisuća ljudi koji su završili na ulici, o torbarima koji su kupovali dionice, o tajkunima koji su eliminirali uspješne firme i prodavali njihove nekretnine… pa kako onda predsjednik te države nije znao ono što je znala svaka kumica na Dolcu?

Kako je njegov unuk mogao jedva punoljetan imati banku sa vodećim hrvatskim kriminalcem, a da Tuđmana služba ne upozori sa kim mu unuk ulazi u posao? Kako mu nisu rekli da mu se i kćer bavi kriminalom?

Jugoslavija, kakva god da je bila, bila je ozbiljna država gdje su ipak stručni ljudi bili na odgovornim pozicijama. U Tuđmanovoj eri počela je sveopća budalizacija društva (Ante Pavlović gostuje u Dnevniku, a Branka Šeparović nas je maltretirala svojim umotvorinama: “daleko su odletjeli oblaci puni zujanja cvijeća). Možda i zauvijek porušio je mostove između Hrvata i Srba, šovinizam prema Srbima postao je društveno prihvatljiv (pamtim likove poput Maje Freundlich: “Sjetite se gdje su Srbi dobivali stanove po gradovima. U pravilu, to je bilo na križanjima važnih ulica, strateški uvijek vrlo pažljivo, s dobrim pogledom okolice, i po mogućnosti sa strateški smještenim balkonom.”).

Bard hrvatskog novinarstva Igor Mandić kaže da je Hrvatska propali projekat. Ne bih se složio, taj projekat je od početka zamišljen da ne uspije.

Zašto je telekom poklonjen Nijemcima? Ina je nekad imala pumpe po Srbiji, a danas je u rukama Mađara. Pliva, jedan od najvećih svjetskih farmaceutskih brendova prodana je Izraelcima, gotovo sve banke su prvo sanirane novcem hrvatskih građana, a onda su završile u rukama stranaca. Mogao bih ovako u nedogled.

Čak ni uz najbolju volju, u Tuđmanovoj vladavini ne vidim ništa dobro. Nije sve u Hrvatskoj crno, ima (ili je bilo prije korone) i bezbroj pozitivnih stvari, ali one sa Tuđmanom nemaju veze, dok je većini negativnih on kumovao ili ih bar nije sprječavao.

Na današnji dan prije 21 godinu umro je Franjo Tuđman. Nažalost, njegovo naslijeđe i dalje živi.

https://www.rijekadanas.com/goran-saric ... udmanizma/
Slika

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23260
Teme: 917
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Tuđman Franjo (1922-1999) prvi hrvatski predsjednik

Post broj:#5  PostPostao/la Adamić » 10.1.2021, 23:27

Tuđman je bio i predsjednik Partizana. Evo što kaže igrač koji je igrao kad je on bio. Bio je igrao i za Rijeku.

Srđan Čebinac: “Tuđman me nije pustio iz Partizana u Dinamo”
Srđan Čebinac nk rijeka.jpg
Srđan Čebinac nk rijeka.jpg (69.07 KiB) Pogledano 52 puta

Igor Duvnjak

10. siječanj 2021 21:28

Foto Marko Gracin

S bratom sam bio kod Franje Tuđmana, predsjednika Sportskog društva, poveli smo mamu da nam čuva stražu. Rekli smo da hoćemo iz Partizana, a tata je pregovarao s Dinamom, dobio je novce od Ivana Šibla. Tuđman je tada kazao: »Što, Dinamo Pančevo?«. Kad smo mu rekli Dinamo Zagreb, kazao je: »Kakav Dinamo, vi ste partizanovci«, prisjeća se Srđan Čebinac susreta s prvim hrvatskim predsjednikom

S bratom sam bio kod Franje Tuđmana, predsjednika Sportskog društva, poveli smo mamu da nam čuva stražu. Rekli smo da hoćemo iz Partizana, a tata je pregovarao s Dinamom, dobio je novce od Ivana Šibla. Tuđman je tada kazao: »Što, Dinamo Pančevo?«. Kad smo mu rekli Dinamo Zagreb, kazao je: »Kakav Dinamo, vi ste partizanovci«, prisjeća se Srđan Čebinac susreta s prvim hrvatskim predsjednikom
povezane vijesti

‘Da nije bilo Tuđmana i Tita, nikakva se Hrvatska poslije sloma NDH ne bi mogla ostvariti’
Papa Franjo o Maradoni: Diego je bio pjesnik na terenu, ali krhak čovjek
Legendarni Dušan Bajević: ‘U Veležu smo igrali najljepši i najbolji nogomet u bivšoj Jugoslaviji’


Paket dobrodošlice te čeka u Admiral Online Casinu. 100% bonus na prvu uplatu i 100 besplatnih vrtnji!


Ugodni kutak na Tihovcu 11 mjesto je albuma lijepih nogometnih uspomena koji listamo zajedno s davnim napadačkim majstorom mnogih naših i inozemnih klubova, među kojima i Rijeke. Riječ je o Srđanu Čebincu, jednom od članova istaknute sportske obitelji još od dana stare Jugoslavije. Bio je naime zapaženi nogometaš, kao i brat mu blizanac Zvezdan, no sportska loza u obitelji je još starija do stare Jugoslavije. Nedavna smrt Milke Babović, doajenke i legende našeg televizijskog sportskog novinarstva, podsjetila je na Srđanovu majku, atletsku rekorderku u Kraljevini Jugoslaviji, a njezin je rekord oborila baš Milka Babović.

– Majka mi je Zrnka Krajnović, inače Ličanka. Otac joj je bio iz Like. Bila je svestrana i uspješna atletičarka. Držala je četiri rekorda. U skoku u vis, skoku u dalj, u trčanju na 80 metara prepone i u sprintu. Taj njezin rekord na 80 metara s preponama je oborila Milka Babović. Moja je majka tada već imala djecu, imali smo možda nekih sedam, osam godina kad je Milka Babović nadmašila taj njezin rekord. Uz majku atletičarku i brata Zvezdana nogometaša, u sportu je bila i moja polusestra Tamara Orlandić Lukišić, zapažena tenisačica.


Bila je peterostruka klupska državna prvakinja igrajući za Partizan i nastupajući s raznim poznatim imenima, kaže Srđan Čebinac, dugogodišnji nogometaš, rođen 8. prosinca 1939. godine u Beogradu, u dugoj karijeri igrač Partizana, OFK Beograda, njemačkog Kölna, nizozemske Sittardije, Austrije iz Beča, Rijeke, švicarskih klubova Aaraua i Basela.

Matekalove bebe

Brat i on su pošli nogometnim putem, a prema njegovim riječima, pomalo i šaljivima, razlog je prozaičan, sve uz onu da u svakoj šali ima pola zbilje.

– Ja sam sa 14 godina otišao igrati nogomet jer sam čuo da tamo daju za jesti. Onaj koji nam je govorio da igra u Partizanu, nije imao pojma o igranju, kada je došao među nas iz jednog drugog kraja, nije mogao igrati. Ja sam odmah drugi dan pošao na trening, brat se nije usudio ići na probe. Došlo je 80 novih juniora na probu i onda se igrala utakmica s juniorima Partizana koji su već godinama igrali svoje prvenstvo.

Brat blizanac Zvezdan u idealnom timu Njemačke

Brat Zvezdan je bio u idealnom timu Njemačke kada je igrao u Nürnbergu, koji je bio prvak 1967. godine, a on je bio najbolji u ekipi. U odlučnoj utakmici za naslov pobijedili su Bayern 7:3. Bio je najbolji na terenu, pripremio je pet golova centarforu. Bio je tada drugi igrač Bundeslige, ispred igrača kao što su Beckenbauer, Müller, Owerath, ispred svih tih velikana. Uz to i nepravedno, trebao je biti prvi. Prvi je bio Beese, obrambeni igrač Eintrachta iz Braunschweiga. Uglavnom, na kraju je Zvezdan bio i u idealnom timu te godine Bundeslige s Beckenbauerom, Maierom, Müllerom, Owerathom i ostalim velikanima njemačkog nogometa.

I danas spominje trenera Florijana Matekala, slavne »Matekalove bebe«, brojne asove proizašle iz njegova »inkubatora«.

– Bili su tamo Šoškić, Jusufi, Vasović, Miladinović, Kovačević, moj brat Zvezdan, Miro Rede, kasniji poznati sportski novinar, Kiš, Todorović. Bio je fantastičan igrač, bolji no Jusufi, ne znam zašto nije uspio. Puno od ovih spomenutih se probilo do finala Kupa šampiona s Realom. Što se mene tiče, za prvu momčad sam prvu utakmicu igrao sa 16 godina i pet mjeseci. Dao sam najviše golova u povijesti juniorskih prvenstava na svijetu, 74 u jednoj godini, a u drugoj 84, sve kao centarfor. Inače kao juniori smo svaki tjedan igrali s prvim timom, stalno smo ih tukli, nikad nas nisu pobijedili. Bili su tamo Zebec, Bobek, Čajkovski, ona slavna generacija.

S Cruijffom u najboljoj postavi nizozemske lige

Kad sam bio u Nizozemskoj, igrajući za Sittardiju, izabran sam u idealnu postavu lige sa Cruijffom, bila je to tamo najbolja generacija nizozemskog nogometa. Brat je u to vrijeme igrao u PSV Eindhovenu. Inače, uz Cruijffa sam bio i najviše puta u idealnom timu kola. Igrao sam lijevu špicu. Igrali smo sa samo dva igrača u napadu i branili se s devetoricom. Kao novoligaši smo bili četvrti. Trener u mom klubu je bio Vladimir Beara.

Jednom smo ih dobili 7:3 i trener Ilješ Špic više nije htio da igramo jer su njegovi igrači bacali dresove na pod i gazili ih. Publika je navijala za nas, došlo bi pet tisuća ljudi na trening. Mislim da smo mi, te »bebe« u biti bili za klasu bolji od prvog tima. Kada sam postao prvotimac, oni su bili igrači na zalasku karijere, po 15-16 godina stariji od nas. Bobek me najviše volio, ali došao sam u konflikt s trenerom Špicom jer je jedan general, predsjednik Partizana, rekao da sam bolji od Bobeka.

Špic je poludio, uzeo me na zub želeći nešto dokazati generalu, pa sam malo igrao. Jednom sam tako igrao s Radničkim, iako teže ozlijeđen, ali su inzistirali. Na poluvremenu su mi namazali nogu, peklo me, ali dao sam gol za pobjedu. Za nagradu smo išli na turneju u Njemačku, Nizozemsku, Francusku, a na toj dugoj turneji nije mi dao igrati niti jednu minutu.

Epizoda na Karaburmi

Odlučio se na odlazak iz Partizana, putevi su mu se tada iskrižali s budućim prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, osnivačem hrvatske države, tadašnjim generalom i predsjednikom Sportskog društva Partizan, kao i s Ivanom Šiblom, slavnim imenom jugoslavenske i hrvatske povijesti.
– S bratom sam bio kod Franje Tuđmana, predsjednika Sportskog društva, poveli smo mamu da nam čuva stražu. Rekli smo da hoćemo iz Partizana, a tata je pregovarao s Dinamom, dobio je novce od Ivana Šibla. Kazao je: »Što, Dinamo Pančevo?«.

Otišao s priprema za Olimpijske igre u Tokiju

Pobjegao sam iz kampa kada sam bio na pripremama za Olimpijske igre u Tokiju 1964. godine. Bili su tamo Samardžić, Zambata, Skoblar, Osim, Džajić i drugi. Otišao sam tjedan dana prije odlaska za Tokio kako bih se mogao reamaterizirati u Njemačkoj, te sam godinu dana kasnije mogao igrati gdje hoću. Tada sam otišao u Köln, odveo me je Zlatko Čik Čajkovski, koji je tamo bio trener. Tamo mi je pak jedan igrač prije prve utakmice ozlijedio nogu, pukao je ligament, šest mjeseci nisam igrao.

Kad smo mu rekli Dinamo Zagreb, kazao je: »Kakav Dinamo, vi ste partizanovci«. Rekao je da nema šanse, da smo budućnost kluba i moramo ostati u Partizanu. Istekao nam je ugovor i prosudili su da nam ga ne mogu produžavati, već da ostajemo koliko hoćemo. Dobili smo spor na sudu i otišao sam u OFK Beograd.

Čebinac je zadovoljan epizodom na Karaburmi, gdje je tada igrao i Joško Skoblar.
– U OFK-u je bilo odlično, bili smo četvrti i na kraju drugi u prvenstvu, za jedan bod iza Zvezde u prvenstvu. Skoblar je na kraju promašio penal sa Željezničarom. U toj momčadi bili su još Šijaković, Krovokuća, Samardžić, to je bio najbolji igrač. Ja sam igrao desnu spojku pa je Skoblar išao kod uprave tražiti da igram kraj njega, na lijevoj spojci. Tada je zaigrao najbolje i išao je na Svjetsko prvenstvo u Čile.

Poziv u JNA


Vrlo brzo je međutim zagazio u inozemnu karijeru, kada to nije bila nimalo uobičajena pojava. Pojavio se u toj eri na Kantridi, u NK RIjeci, i od tada je za naš grad vezan do danas.
– Išao sam igrati van. Imao sam tada još pola godine ugovor u Beču, one 1970. godine, i u Rijeku me pozvao tadašnji djelatnik Rijeke Sarapa. Rekao sam da po ugovoru mogu doći ako se Bečanima oprosti, ne sjećam se više koliko tisuća dolara. Bečlije su me pustile, došao sam u Rijeku i upisao Višu pedagošku. To je tada bila velika stvar, a studirao sam kasnije u Baselu.

Iz Rijeke je otišao kada mu je trebao biti uručen poziv za odlazak u JNA.
– Igrao sam za Rijeku godinu i deset mjeseci kada je došao poštar Ljubo i rekao mi: »Imate poštu, poziv da idete u vojsku«. Imao sam 31 godinu, ne može se ići u vojsku, ali bi me oni, mislim na Partizan, strpali da mi se osvete. Imao sam u ugovoru s Rijekom da mogu otići u svakom trenutku ako platim odštetu, sve pretpostavljajući što se može dogoditi. Bila je subota, a poštar Ljubo mi je rekao da će mi poziv donijeti u ponedjeljak. Igrao sam u nedjelju u Ljubljani s Olimpijom, potom sjeo u kola i otišao preko granice. Nisam se dugo vratio.

Inozemna epopeja

Počeo je dugu inozemnu epopeju, široki krug se otvorio da bi se nakon, eto, pola stoljeća zatvorio gdje drugdje nego baš u Rijeci, o kojoj govori u najljepšim epitetima, kao i o njezinim stanovnicima.
– Otišao sam u Nizozemsku, gdje sam nekada igrao, potom kod brata u Švicarsku, tu sam ostao 39 godina. Vratio sam se na kraju u Rijeku. Djeca su mi bila ovdje, a supruga malo tu, malo u Švicarskoj. Na kraju sam došao u Rijeku.

Uspjesi u Švicarskoj

Djeca iz škole koju sam vodio bili su 78 puta prvaci kantona u šest sportskih grana, te tri puta prvaci Švicarske, dva puta drugi i jednom treći. Bila je to odbojka, rukomet, nogomet, hokej, laka atletika, skvoš. To je mala škola, grad ima tek 1700 stanovika.

Obišao sam cijeli svijet, imam i stan u Beogradu, imam divan stan u Švicarskoj, odmah pored Aaraua, no Rijeka je naljepši grad na svijetu. Ima i najljepšu okolinu. Nigdje se nisam bolje osjećao nego u Rijeci. A kakav je grad, takvi su i ljudi. Nigdje mi nije bilo ljepše. Sjetim se sada i ljeta, činjenice da se nikada nisam mogao kupati jer smo uvijek bili na pripremama. Ovdje sam se kupao tri mjeseca, to je za mene bilo nezaboravno, zavolio sam ovaj kraj s puno sunca. Ostalo je još par godina života, kičma mi je ruinirana od puno skokova. Liječnica me sat vremena pregledavala radi vozačke dozvole, s mojih 80 godina, dala mi je deset manje. Rekla je da je to nevjerojatno, srce, pluća, tlak, kao u mladića, poručio je Srđan Čebinac u vedrom, optimističkom, sportskom tonu.

https://www.novilist.hr/sport/srdan-ceb ... fresh=true






Izgleda da Partizan skriva svoju povijest jer Tuđmana nigdje ne navodi.

1954. Tuđman je proglašen glavnim tajnikom cijelog sportskog društva Partizan. Od '58. do '63. bio je predsjednik društva, u kojem je razdoblju klub i usvojio i danas aktualnu crno - bijelu uniformu. Ideju za takav dres, govorio je kasnije, dobio je Štef Bobek koji je prijedlog prenio osobno preko Tuđmana, te je on i usvojen.
https://www.tportal.hr/sport/clanak/mis ... n-20150122

Niti strana wikipedija nema ništa o tome.
https://en.wikipedia.org/wiki/FK_Partizan
Slika


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Osobe

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost