Ljepote liburnijske prirode i blago južnjačko podneblje nadahnjivat će mnoge posjetitelje, poglavito one koji su se bavili literaturom. Za njih je taj kraj vremenom postao nekom vrstom kultnoga mjesta, svetišta kome se odlazi u redovite hodočasničke pohode, prostora koje će mnogi među njima odabrati kao svoj domicil. Tako je, primjerice, austrijski književnik Heinrich von Littrow, umirovljeni lučki kapetan u Rijeci, svojevremeno uzdisao u svojim njemačkim stihovima nad opatijskim svježim zelenilom, nad rascvjetalim kamelijama, lovorima, mirtama i kestenovima, o nezaboravnim sutonima nad Kvarnerskim zaljevom čiju tišinu remete jedino lepršavi skokovi delfina. U svojoj pjesničkoj zbirci Od Rijeke do sv. Petra – slike s puta u dopadljivim stihovima, objavljenoj u Beču 1877. godine, ovako prikazuje opatijsku ljepotu:
Prekrasni zaljev, okružen zelenim brežuljcima
na čijim uzvisinama cvate vinova loza,
provjetrava blagim krilima povjetarca
što ugodno razblažuje ljetne sparine.
Tamnomodro, i mirisni lahor,
i rijetko kada oblačić na nebu.
Kamelija, mirta, lovor, cvatu na otvorenom,
a kada su vrhunci prekriveni snijegom
stvaraju prizoru njegovu pravu draž,
jer se vječno proljeće pruža sve do mora,
jer sunčani dani ne napuštaju nikada ovo mjesto,
jer se jesen i proljeće ovdje uvijek drže
za ruku..
Ne treba čuditi onda što se Littrow nakon umirovljenja preselio u Opatiju, gdje će ostati do kraja života. Littrow je živio u opatijskoj vili Rusticana, koja bijaše vlasništvom znamenitog riječkog tvorničara torpeda Roberta Whiteheada