Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Littrow, von Leontine (Trst 1855-Opatija 1925)

Ne ograničava se samo na područje Rijeke nego na sve osobe koje su ostavile traga u našem kraju.
Pravila foruma
Osobe su poredane abecedno po prezimenima.
Teme otvarate tako da prvo napišete prezime osobe a onda ime , nakon toga poželjno je da stavite godinu rođenja i smrti te zanimanje. Primjer "Kobler Giovanni (1811.-1893.) -povjesničar ".
Unutar rubrike imate forumsku tražilicu.
Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Littrow, von Leontine (Trst 1855-Opatija 1925)

Post broj:#1  PostPostao/la Kantrida76 » 9.4.2018, 13:00

Leontine (Leo, Lea, Leonie) von Littrow (Trst, 1855. – Opatija, 1925.) kći je mornaričkog časnika, riječkoga lučkog kapetana i pomorskog inspektora, koja je od djetinjstva do kraja života živjela u Rijeci i Opatiji. Slikanje uči kod pariškog slikara Jeana d’Alheima, a u gotovo pola stoljeća umjetničkog djelovanja prolazi razvoj od početničkog »romantizma« do plenerizma i impresionizma te, na kraju, do ekspresivnog slikanja primorskih i dalmatinskih krajolika. Od 1880. godine izlaže na brojnim izložbama u Beču, Münchenu, Budimpešti, Pragu, Londonu, Opatiji, Klagenfurtu, Salzburgu, Černivcima, Wrocławu, Kopru i Rijeci, a naročit uspjeh postiže na samostalnim izložbama u Londonu od 1896. do 1904. godine.

Leontine Littrow koja se potpisuje isključivo kao Leo Littrow, kako je navedena i u brojnim katalozima i novinskim napisima, slikarica je kvarnerskih i dalmatinskih marina, pergola, vrtova i parkova. Živjela je u Rijeci i Opatiji, a izlagala u Beču, Münchenu i Londonu krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Slike joj se i danas često pojavljuju u Beču u aukcijskim kućama Dorotheum, Im Kinsky i u drugim galerijama, no i oni koji trguju njezinim slikama i poznaju njezin rad, o njoj samoj još uvijek znaju malo te redovito navode čak i krive godine njezina rođenja i smrti. Na internetskim stranicama bečkih aukcijskih kuća i trgovaca umjetninama pojavljuju se desetine njezinih slika, mahom ulja na platnu, no nitko još do danas nije pokušao sastaviti opsežniju biografiju te
dati sustavan pregled njezina rada i umjetničkog razvoja, od prvih do posljednjih pojavljivanja na umjetničkoj sceni. Iako je izlagala na brojnim izložbama i imala više samostalnih nastupa, dosad nije sastavljen ni popis njezinih izložbi i katalog njezinih radova. Dakako, bez opsežnih istraživanja nije bila moguća ni temeljita kritička prosudba njezina djela, kojoj se pristupilo zahvaljujući inicijativi bečkih galerista vezano uz priređivanje izložbe i monografije. Istraživanje slikarskog opusa Leontine Littrow dolazi upravo u trenutku kada je započela sustavna kritička obrada bečkog kruga plenerista i impresionista objavljivanjem
umjetničkih monografija bečkih slikara krajolika s kraja 19. i početka 20. stoljeća, Marije Egner, Theodora von Hörmanna i Roberta Russa, uz već poznate opuse Emila Jakoba Schindlera i Carla Molla.

Leontine von Littrow (ime se navodi u raznim inačicama, Leo, Lea ili Leonie »von« ili »de« Littrow ili samo Leo Littrow) pripada dvjema uglednim obiteljima, Littrow i Barry, koje su obilježile njezin umjetnički život. Littrowljevi vuku podrijetlo iz Estonije, a Barryjevi na Jadran dolaze iz Engleske.
Leontinin stric Karl Ludwig nastavlja očev rad u bečkom opservatoriju, a njegova žena, spisateljica Augusta, već prije polovine 19. stoljeća zaštitnica je mladih umjetnika koji obilaze njezin umjetnički salon i toliko omiljena da joj Josef Danhauser, jedan od privrženika, slika portret s mužem, a čuveni komediograf Franz Grillparzer posvećuje joj komediju nazvanu Astronomova žena. Salon gospođe Littrow pohodi i Iso Kršnjavi, tadašnji student bečke Akademije likovnih umjetnosti i budući hrvatski ministar bogoštovlja i nastave. Upravo on, u već poodmaklim godinama svoga života, izjavljuje da su mu ta druženja značila mnogo više od druženja s kolegama.
Mornarički časnik, pisac i pjesnik Heinrich von Littrow (Beč, 1820. – Opatija, 1895.) godine 1863. imenovan je za lučkog kapetana u Dubrovniku, pa u Senju i onda, 1867., u Rijeci, gdje poslije postaje pomorski inspektor. Mirovinu dočekuje 1880. u činu kapetana bojnog broda. Sve do 1889. zadržava dužnost člana ispitnog povjerenstva na nautičkoj školi te sudjeluje u ispitima za pomorskog kapetana. Von Littrow je također sklon književnosti i slikarstvu. O tome svjedoče i sačuvana panorama Senja (Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka) i sjećanja Ise Kršnjavoga koji se u mladosti za ljetnih praznika 1867. nakratko zatječe u Rijeci i poučava slikarstvu ovdašnjega lučkog kapetana.
Kažu da se »nije odvajao od štafelaja« kao i da je oduševljenje prenio na svoju kćer Leontine. Svoje je slike rado donirao, među inima i gradskoj ubožnici kojoj je poklonio ulje na platnu Snježna mećava i Jaslice naslikane na metalnoj ploči.
Ni obitelj Leontinine majke, Barry, ne zaostaje za obitelji Littrow. Trgovac i novčar Charles Frisby Barry (1790.–1832.) vjerojatno je irskog podrijetla, no rodom iz Hitchina u Hertfordshireu u blizini Londona i anglikanac, oženjen Matildom, rođ. Laurie (London, 1804. – Pula, 1873.). Njih dvoje prvo dolaze u Genovu, a potom se oko 1830. nastanjuju u Trstu. Barryjevi se brzo prilagođavaju ovdašnjim prilikama i više ih ulazi u službu Austrijske ratne mornarice. Neki su članovi obitelji Barry također više godina proživjeli u Rijeci. Ovamo su dolazili i više godina ovdje boravili svi oni koji su bili pitomci Mornaričke akademije. Tako su, barem za vrijeme školovanja, Barryjevi bili u blizini Littrowljeve male obitelji i viđali se sa svojim rođacima.
Obiteljski život Heinricha von Littrowa obilježen je rođenjem petero djece, no isto tako i preranim smrtima članova najuže obitelji. Već početkom šezdesetih, još u Trstu umire njegova žena Carolina Fanny (1861. ili 1862.), a poslije i dvoje djece, najstarija kći Matilde (rođena 1848.) i jedini sin, Joseph Johann (1853.–1866./67.). Kapetan Littrow nastavlja živjeti zajedno s kćerima Alice Gabrielle (Trst, 1851. – Beč, 1901.), Helene (Elena; Trst, 1861. – Opatija,1922.) i Camilom Leontinom. Djetinjstvo Littrowljevih kćeri obilježeno je i očevim selidbama. Nakon Trsta nekoliko godina žive u Dubrovniku i Senju, gdje im je otac namješten kao lučki kapetan, a onda 1867. dolaze u Rijeku i odrastaju u kozmopolitskoj klimi grada koji je upravo u velikom usponu. I Camila Leontine (Trst, 17. ožujka 1856. – Opatija, 11. svibnja 1925.) rođena je i odrasla u primorskom i pomorskom okruženju.
Zadnja izmjena: Kantrida76; 9.4.2018, 20:31; ukupno mijenjano 2 put/a.

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Littrow von, Leontine (Trst 1855-Opatija 1925)

Post broj:#2  PostPostao/la Kantrida76 » 9.4.2018, 13:09

Iako daleko od Beča, okružena mahom Talijanima i Hrvatima, Leontine odrasta u krugu obitelji njemačkih časnika i britanskih industrijalaca i inženjera. Među profesorima i pitomcima Mornaričke akademije u Rijeci većina je Nijemaca koji se okupljaju u Klubu prirodnih znanosti (Naturwissenschaftliches Club) te drže popularna predavanja, mahom o novim znanstvenim dostignućima i tehničkim
izumima. Uz više stotina Nijemaca i Mađara, u to se doba u Rijeci nastanila i koja stotina Engleza, mahom inženjera i tehničara u riječkim tvornicama, naročito u Whiteheadovoj tvornici torpeda. Život u Rijeci obilježen je očevim aktivnostima i društvenim odnosima s vodećim obiteljima, poput vlasnika tvornice torpeda Whiteheada i njegova zeta grofa Hoyosa, britanskog konzula Fabera, obitelji vlasnika tvornice papira Meyniera te vlasnika tvornice kože Simonića. O Leontininu najranijem školovanju nemamo nikakvih vijesti, no može se pretpostaviti da su joj osnovno obrazovanje, možda, pružile časne sestre (jednu su takvu djevojačku školu držale benediktinke) te da je nadalje učila u kakvu privatnu zavodu za djevojčice. Ni javno gimnazijsko a ni akademsko obrazovanje u to doba djevojkama još nije bilo dostupno. Leontine je već tridesetogodišnjakinja kada krajem osamdesetih obitelj seli u Opatiju koja tada upravo doživljava velik preobražaj. Donedavno još neznatno mjesto
pored Voloskog, nastanjeno ribarima i pomorcima, s crkvom sv. Jakova i davno ukinutom benediktinskom opatijom, s malim okolnim zaselcima na padinama podalje od mora, s raštrkanim kućicama i tek ponekom gospodskom vilom uz obalu, ubrzano raste. Upravo se tada grade prvi hoteli, Quarnero (1884.) i Kronprinzessin Stephanie (1885.), te razvija klimatsko lječilište i mondeno odmaralište.
Obitelj Littrow, otac i tri neudane kćeri, početkom devedesetih nastanjuju se u tek sagrađenoj Villi Rusticani (1891.).17 Uz vilu je nešto kasnije izgrađen i atelijer koji je nakon samo nekoliko godina bitno preuređen te se počinje nazivati Villa Littrow. Katkad se obje zgrade zajedno nazivaju »Villa Rusticana – Littrow«. Otac se već krajem osamdesetih uključuje u društveni rad te potiče uređenje i poljepšavanje Opatije. Godine 1887. pridružuje se osnivačima Yacht kluba, a 1888. postaje upravitelj vojnog odmarališta. Za zasluge u uređenju grada Opatijci mu se poslije odužuju spomenpločom
s njegovim portretom u reljefu.
Leontine se također uključuje u društveni život mondenog lječilišta i zimovališta. Zajedno s malom skupinom umjetnika koji ovdje stalno ili povremeno obitavaju, uključuje se u razne priredbe i događanja, poput tematskih i kostimiranih balova. Isto tako pozivaju je i da donira svoje radove za dobrotvorne priredbe. U jednoj takvoj prigodi 1893. organizirana je i prva Leontinina samostalna izložba u Villi Angiolini.19 Na prijelazu stoljeća aktivna je u okupljanju opatijskoga umjetničkog udruženja nazvanog Umjetnička kolonija (Künstler-Colonie »Abbazia«) koje od 1900. do 1902.
priređuje tri ambiciozne izložbe. Leontine se posebno uključuje u izgradnju umjetničkog paviljona, lagane drvene, dobro ostakljene građevine koju zbog jednostavna izgleda i nevelikih dimenzija katkad nazivaju i »kiosk«. U vezi s izgradnjom šalje dopise općini Volosko.20 Paviljon-kiosk podignut je u blizini glavne ulice Reichstrasse (danas Ulica maršala Tita), na istočnom rubu središnjeg dijela grada, Slatine. Od osamdesetih nadalje Leontinin je životni i umjetnički put već jasno zacrtan. Ne udaje se i ne zasniva vlastitu obitelj nego zajedno s ocem i sestrama živi u Opatiji i posve
se posvećuje slikarstvu. Redovito obilazi i ugledne riječke obitelji, među kojima i groficu Alice Hoyos, kćer tvorničara Whiteheada, koja u svojoj zbirci ima više njezinih slika.
Leontine ima još jednu strast: prikuplja predmete »narodne umjetnosti« (Volkskunde) koji su već potkraj 19. stoljeća u bečkim krugovima postali naročito omiljeni.
Istra i Dalmacija postaju zanimljive kao zemlje egzotičnog krajolika i još uvijek neiskvarene pučke kulture. I ona prikuplja folklorne predmete, rezbarene drvene škrinje, keramičko posuđe, bakrene lonce i zdjele. Nakon velike izložbe austrijske narodne umjetnosti 1905., u tek osnovanom Austrijskom etnografskom muzeju u Beču, prikazana je i dalmatinska pučka kultura. Ubrzo nakon izložbe, osnivač Muzeja, jedan od pionira austrijske etnologije i skupljač istarske i dalmatinske građe, Michael Haberlant odlazi u novi pohod u Istru i Dalmaciju, te stiže i do Opatije. Iako građu najviše prikuplja u unutrašnjosti Istre, također odlazi i u najbližu okolicu Opatije i u Lovran.
Zbog svojih redovitih južnih putovanja i neprolazne strasti za primorske i dalmatinske teme Leontine postaje suradnica austrijskih istraživača dalmatinskog folklora.
Više predmeta iz njezine zbirke poslužilo je za ilustriranje ogledne knjige o pučkoj umjetnosti u Dalmaciji, objavljene 1911. u Beču. U istoj su knjizi objavljeni i brojni predmeti iz zbirke »narodne umjetnosti« Istre i Dalmacije što ih je prikupila agilna barunica Stephanie Rubido-Zichy (1857.–1929.), Leontinina dobra poznanica, ljubiteljica umjetnosti te organizatorica opatijskih kulturnih i humanitarnih događanja i zabava.25 Barunica je, također, u Casino des Etrangers u travnju 1912. organizirala izložbu opatijskih umjetnika na kojoj sudjeluje i Leontine. Na toj su izložbi bili izloženi i
istarski i dalmatinski predmeti folklorne umjetnosti.

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Littrow von, Leontine (Trst 1855-Opatija 1925)

Post broj:#3  PostPostao/la Kantrida76 » 9.4.2018, 13:38

Slikarski počeci i učitelj Jean d’Alheim

Leontine Littrow prvu je pouku iz crtanja mogla dobiti u djevojačkoj školi, a ne treba zanemariti ni očev poticaj. Jedan je od prvih slikara koje je vidjela na djelu bio mladi student Iso Kršnjavi. Imala ga je vjerojatno prilike gledati dok je ljeti 1867. poučavao njezina oca. O njezinu likovnom obrazovanju postoje uopćene tvrdnje da je, osim u Rijeci i Opatiji, živjela i u Beču, te da je učila u Parizu i Münchenu. Jedino je sigurno da joj pouku pruža pariški slikar Jean d’Alheim (Kursk,1832. – Pariz, 1894.). Ovom je rusko-francuskom slikaru djed prebjegao u Rusiju 1792., poslije Revolucije. Jean d’Alheim izdanak je francusko-ruske plemićke obitelji, koji nakon ženidbe napušta Rusiju i odlazi u Pariz. D’Alheim putuje raznim krajevima te slika raznovrsne predjele i gradove, sive sjevernjačke i slikovite alpske i mediteranske prizore. Daje i slikarsku pouku pa je vjerojatno poučavao i svoju ženu. Tvrdnja da je Leontine »učenica Jeana d’Alheima u Parizu« znači da ju je učio slikati, no to baš nije moralo biti u Parizu. O njezinu odlasku u Pariz ne znamo ništa, a o njihovim susretima u Veneciji možemo nagađati na osnovi sličnih motiva iz venecijanske lagune koje rade otprilike u
isto vrijeme. Mogao ju je poučavati i u Rijeci gdje je također boravio u vrijeme njezinih početaka, 1881., i naslikao Panoramu Rijeke s Trsata. Pored ruskih i sjevernjačkih krajolika, francuskih i talijanskih marina, D’Alheim slika i u Hrvatskom primorju i Dalmaciji. S putovanja što ga poduzima početkom osamdesetih poznate su mu slike Rijeke i Raba te Dubrovnika.
Upravo tijekom osamdesetih D’Alheim prolazi razvoj od tamnoga atelijerskog slikanja do svijetlih i prozračnih plenerističkih slika. O njegovu razvoju možemo zaključivati na osnovi usporedbe Panorame Rijeke s Trsata što ju je naslikao oko 1880., i Pogleda s Montmartrea na Pariz koji je, sudeći po Eiffelovu tornju koji se nazire u daljini, naslikao desetak godina kasnije, oko 1890.34 Panorama Rijeke s uzvisine Trsatskog kaštela naslikana je u naglašenom kontrastu između Kaštela u dubokoj sjeni, u prednjem planu, i grada pred kojim se širi zaljev, a pogled zaokružuju otoci i Učka u pozadini. Nasuprot zasjenjenju terase Kaštela, veduta Rijeke doima se naročito obasjana.

Umjetnički razvoj

Većinu svojih radova Leontine Littrow signira, katkad punim imenom, katkad samo inicijalima, no nikad ih ne datira. Njezin umjetnički razvoj, od početka osamdesetih godina 19. pa sve do početka dvadesetih godina 20. stoljeća, možemo pratiti izravnim uvidom u njezine slike, oslanjajući se na nazive u katalozima izložbi i na one malobrojne slike kojima se pouzdano zna točno vrijeme nastanka, kao i na kritičke prikaze.
Početkom osamdesetih slika u Rijeci (Fiumara), a poslije najčešće u bližoj okolici Opatije, u Voloskom, Iki i Lovranu. Potom odlazi u udaljenija primorska mjesta, u Dragu, Mošćenice i Brseč.
Capture1.PNG
Capture1.PNG (369.34 KiB) Pogledano 2616 puta


Od ranih osamdesetih odlazi u Veneciju i obližnja mjesta i gradove, a slika i u Duinu i u Bellunu. Na prvim izložbama izlaže gotovo isključivo venecijanske prizore, vjerojatno zato jer se njima nada polučiti veći uspjeh. Na izložbi u Künstlerhausu u Beču 1882. izlaže Ribarske čamce, 1883. izlaže Venecijansku ribarsku brodicu te Fiumaru, kanal s brodicama u Rijeci i Gostionicu All’Ancora u Opatiji, sljedeće 1884. u Beču izlaže U Veneciji, 1885. opet Venecijansku ribarsku brodicu, a 1886. Ribarske čamce, Ribarske brodice i Veneciju. Potom izlaže Dolce far niente, Istarsku obalu i Plažu kraj Opatije. Budući da je početkom osamdesetih najviše privlače ribarski motivi, slikovite brodice i jedrenjaci na pučini, britanski konzul u Rijeci George Louis Faber povjerava joj ilustriranje svoje opsežne knjige o ribarenju i ribama na Jadranu.38 U knjizi je objavljeno osamnaest drvoreza izrađenih prema ilustracijama koje je nacrtala 1882., neposredno uoči tiskanja knjige.39 Nisu poznati izvorni radovi, no njezin pristup ipak možemo procjenjivati prema objavljenim ilustracijama. Osim Svjetionika u Premanturi, svi drugi crteži prikazuju Rijeku i okolicu – Volosko, Preluk, Bakar, Rab, otočić Sveti Marko. Crta i tipične ribarske ambijente, bragoce i male barčice u raznim okolnostima, na obali, na pučini, u ribolovu i u bijegu od bure, tunare i malo brodogradilište, kao i općenite motive uzburkanog mora, olujnog neba, kućica na stjenovitim obalama. S iznimkom panorame Rijeke i Trsata, sve su ilustracije u vezi s ribarima, ribarenjem i morem. Pomalo su romantičarski intonirane, no s podosta očita zanimanja i poznavanja ribarskih ambijenata i pojedinosti.

Objavljeni drvorezi jedini su tragovi njezinih crtačkih sposobnosti. Leontine se nikad više nije ni pokušala predstavljati kao crtač, pa ni kada je dvadesetak godina kasnije još jednom prihvatila zadatak da izradi ilustracije za knjigu. Drugi je put umjesto crteža izradila slike u ulju koje su i reproducirane u boji. Faberovu knjigu ilustrirala je na zadanu temu, no neovisno o tome osamdesetih je godina dugo zaokupljaju život uz more i ribarski motivi. Nakon poneke rane slike Fiumare, riječkoga »mrtvog kanala« s ribarskim i trgovačkim brodicama, brzo se okreće Voloskom i Opatiji te slika
tamošnje stjenovite obale i lučice, ribare u svojim barčicama na pučini i uz obalu, pokraj čamaca i mreža. Među prvim su joj slikama opatijska Dražica (sl. 1) i venecijanski prizori
(sl. 2) što ih je naslikala početkom osamdesetih. Jedna prikazuje stjenovit zaklon i razapete mreže među stablima još neuređene opatijske obale, a druga, venecijanska, rivu i
jedrenjake privezane uz obalu.

Capture2.PNG
Capture2.PNG (277.47 KiB) Pogledano 2616 puta


I opatijske i venecijanske slike s početka osamdesetih imaju jednak ugođaj, sličnu kompoziciju, jednak prevladavajući zeleno-smeđi kolorit, s jednako naslikanim morem i nebom. Kolorit i potezi kista ovih slika upućuju na ranu tehniku L. Littrow naučenu od D’Alheima. Površinu vode slika pastozno, kratkim, pravilno nanošenim paralelnim potezima. Nebo joj je, naprotiv, »bidermajerski« glatko, a
potezi nevidljivi. U slikama iz Lagune, kojima se često i rado predstavlja na izložbama u Beču i drugdje, Venecija se najčešće i ne vidi ili se tek nazire u daljini (sl. 3).

Capture3.PNG
Capture3.PNG (353.74 KiB) Pogledano 2616 puta


Draži su joj ribarski ambijenti udaljenih otočića, kućice nalik kolibama, nadstrešnice pokrivene slamom i uz njih brodice sa šarenim jedrima, mreže izvješene na slikovita sušila kao i osamljene ribarske brodice na pučini. Veneciji se i poslije često vraća. No, u njezinu su opusu najbrojnije slike kvarnerskih zakutaka. Isprava su joj najdraži motivi bliske, ribarske i težačke opatijske okolice, predjeli koje još ne zahvaća izgradnja hotela i vila. Stjenovite uvale i lučice sve više ispunjava likovima, ribarima i praljama, koji na neki način humaniziraju taj pomalo nepristupačan i stjenovit krajolik (sl. 4).

Capture4.PNG
Capture4.PNG (471.85 KiB) Pogledano 2616 puta

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Littrow von, Leontine (Trst 1855-Opatija 1925)

Post broj:#4  PostPostao/la Kantrida76 » 9.4.2018, 14:34

U to doba, osamdesetih i devedesetih godina, više austrijskih pejzažista slika Opatiju i okolicu, pa su pogodni za odmjeravanje sa slikama Leontine von Littrow. U isto vrijeme i u istom ambijentu Leopold Munsch 1880. slika Volosko romantičarskim preuveličavanjem, prema skicama i sjećanju koje je ribarski gradić toliko uvećalo da na njegovoj slici izgleda kao da je mnogo veći grad, sa zgradama podignutim na strmoj i stjenovitijoj obali. Gottfried Seelos slika mnogo mekše i magličastije, a njegov je niz slika opatijske obale iz 1880-ih mnogo suzdržaniji i tiši. Eugen Jettel 1890-ih slika Iku suzdržanim koloritom i s osjećajem za pojedinosti. Ovamo podosta rano dolazi i toskanski nadvojvoda Ludwig Salvator, analitičan i oštrouman promatrač, no zainteresiran za prirodu i život puka a ne za umjetnost. Svoju knjigu o Opatiji sam ilustrira crtežima stabala, biljaka, ribarskih zakutaka, obalnih kućica i barčica (1880-ih), no podosta nevješto i bez osobitih slikarskih ambicija. Upadljivo je da se nitko od ovih slikara ne zanima za mondeno i kupališno mjesto koje se upravo podiže u dotad gotovo pustom krajoliku Svi su više zaokupljeni slikovitošću okolnih mjesta, ribarskim i težačkim ambijentom, primorskim ugođajem, morem, stijenama uz obalu i velikim hrastovima koji se ovdje nadvijaju nad more. Tek poslije, na pragu novog stoljeća, pojavljuje se mnogo mlađa opatijska slikarica Stephanie Glax koja ovdašnjem društvenom životu daje autentičan likovni izraz, crtajući i slikajući prizore, za koje riječke novine kažu da su »alla Mucha«. Stephanie je najpoznatija po plakatima opatijskih događanja i ilustracijama turističkih vodiča. Pristupom i motivima Leontini su najbliže nešto starije bečke slikarice Marie Egner i Olga Wisinger-Florian.
Marie Egner (Bad Radkersburg, 1850. – Beč, 1940.) već 1876. crta Mošćenice ugljenom na papiru, a 1877. boravi i slika u Rijeci, Iki i Lovranu. Više je crteža, akvarela i ulja na opatijskom području naslikala oko 1890.: luku u Voloskom, groblje u Voloskom, groblje u Opatiji, panoramu Brseča, te više prizora morskih hridi i zapjenjenog mora. Dolazila je i mnogo kasnije i opet slikala u Opatiji i okolici, u Voloskom i Kastvu. Naročito je privlači zapjenjeno, uzburkano more koje se razbija o stijene uz obalu (1911.).Leontine je naročito povezana s bečkom slikaricom Olgom Wisinger-Florian (Beč, 1844. – Grafenegg, 1926.) s kojom se druži od 1887. godine. S njome dijeli i svoj atelijer, a zajedno odlaze i slikati u opatijske parkove i okolicu.
Zajedno obilaze i nadvojvotkinju Klotilde, ženu nadvojvode Josipa, koja od osamdesetih godina nadalje zimske mjesece provodi u Rijeci. Olga redovito dolazi u Rijeku i Opatiju sve do 1905. godine.
Leontine i Olga imaju više zajedničkih tema te dijele i zanimanje za iste genre-scene. Uz prizor djevojke pod pergolom zajedničke su im i slike pralja na obali mora. Ovi prizori nisu samo novi motivi u njihovim slikama nego se u njima može nazrijeti i najavu društvene osviještenosti i ženske samosvijesti koja se u Austriji rađa upravo tih godina.
Filantropskom suosjećanju razvijenom u aristokratskim i građanskim krugovima, pridružuje se i pojava feminizma. Olga Wisinger-Florian jedna je od najistaknutijih feministica i dugogodišnja predsjednica bečkog Udruženja spisateljica i slikarica (Verein der Schriftsellerinnen und Künstlerinnen Wien), osnovanoga 1885. godine.
Na ranijim Leontininim slikama žene su samo sporedni likovi, one samo ispraćaju i dočekuju muževe koji odlaze i vraćaju se s ribolova. Uskoro postaju glavni protagonisti i obje prijateljice rado slikaju pralje na obali, s košarama ili pogurene nad vodom, na mjestima nalik onima na kojima Leontine prije slika ribare: uglavnom na stjenovitoj obali, katkad teško pristupačnoj, do koje se prilazi usječenim
strmim stubama. Slika ih i na plaži i na ušću potoka koji se ulijeva u more. Potkraj osamdesetih i početkom devedesetih, umjesto tamnijih slika pralja prigušenih boja, Leontine i Olga počinju slikati svjetlije slike s motivom djevojke pod pergolom (sl. 5),

Capture5.PNG
Capture5.PNG (322.53 KiB) Pogledano 2611 puta


koje su uzajamno još sličnije od pralja. Iako se isprva može pomišljati na socijalnu dimenziju u njezinim slikama, u kasnijem, plenerističkom razdoblju, ona posve izostaje. Naprotiv, katkad slika rutinske, već razrađene prizore, ispunjavajući krajolike i vedute dekorativnim genre-scenama. Na slike djevojke na terasi pred kućom, pod brajdom ili na javnom zdencu, nadovezuju se umjetničine
kasnije slike žena s djecom na rivi i na ulici. Njezine glavne teme nisu ni žuljeviti rad ni ženska samosvijest, jer motivi ribara i žena kraj obale naznačuju svakodnevni život, a djevojke na osami, pokraj zdenca, kakva zida ili stubišta, prikazane su u trenucima predaha ili meditacije. Leontine nije ni društveni kritičar ni borac za ženska prava nego ponajprije slikarica krajolika, zakutaka i ambijenata primorskih gradića. Varijacije djevojaka pod pergolom i na zdencu, žena na ulici i na rivi, podsjeća da su omiljene i po ukusu ondašnjih opatijskih turista, te da ona živi od svoga slikarstva
i ovisi o konvencionalnom tržištu. Sjevernjacima su to bile amblematske slike juga što su ih najčešće identificirali s popularnim talijanskim ambijentima. U vezi sa slikama koje se pripisuju zajedničkom radu, poput prizora iz opatijskog parka, postavlja se i pitanje jesu li ih Olga i Leontine doista slikale zajedno, oslikavajući svaka svoj dio platna, ili je možda jedna započinjala a druga nastavljala i dovršavala sliku. Isto je tako i pitanje je li motive pralja i djevojke pod pergolom, kao i novije slike, poput onih iz opatijskog parka koje su im također nalik, Leontine preuzela od Olge ili je
bilo obratno. Teško je ustvrditi točno vrijeme promjene raspoloženja, kolorita i stila, no početkom devedesetih krajolici počinju biti svjetliji i življih boja. Kada početkom 1890-ih Leontine
i Olga zajedno odlaze slikati na otvorenom, boje oživljavaju i navješćuju slobodniji pristup i kolorističku razigranost koja će se u potpunosti razviti tek nakon sredine devedesetih. Nakon niza nedatiranih slika kojima samo približno možemo odrediti vrijeme nastanka, bitna je slika, na neki način i prekretnica, Na opatijskom molu. Tri tjedna u Opatiji naslikana u veljači 1892. (sl. 6).

Capture6.PNG
Capture6.PNG (281.99 KiB) Pogledano 2611 puta


Na ovoj slici, naslikanoj u ulju, more i nebo gotovo su akvarelno razliveni. Parobrod iznad kojeg se diže dim i putnici zakriveni šumom crnih kišobrana pretvoreni su u tamne siluete raspoređene duž lukobrana. U sivilu Leontinine slike naziru se jedva vidljive primjese slabog crvenila, u raslinju uz obalu, u dimu iznad broda i odrazu u vodi.
Unatoč nedostatku boja, posve je očito da ova slika iskazuje nov ukus. Još je u jednom ona iznimka u Leontininu radu. Iako na slici nema ničega osim lukobrana i raslinja na obali, ona podsjeća na urbani život koji se vodi u blizini. Umjesto uobičajenoga pučkog ugođaja ribara i pralja, parobrod i putnici podsjećaju na moderno, građansko doba i tehnički napredak. Ovo je jedina slika Leontine von Littrow koja priziva suvremeni život. Pokoja opatijska palma i poneka naznaka balustrade na nekim slikama ne izgledaju gradski nego mondeno i ladanjski.
Među slikama koje izgledaju bitno drugačije od ostalih izdvajaju se i malobrojni interijeri, poput slika Moj atelijer u Opatiji i U atelijeru. U odnosu na većinu njezinih ulja
naslikanih u eksterijeru, obje slike atelijera izgledaju gotovo kao da nisu njezine. U odnosu na ostale radove neuobičajen je i način slikanja i težak kolorit i prigušeni potezi. U Mojem atelijeru u Opatiji u posve zamračenu unutrašnjost impresionistički se probija snop sunčeve svjetlosti koja postaje gotovo materijalna i oštro se zasijeca u prostor. No težina i zasićenost posve odudara od drugih slika. Teški i šaroliki tepisi i debele, čupave tkanine (U atelijeru), drugačiji su zadatak od uobičajenoga, a novo iskustvo koje nije mogla steći u vanjskom prostoru, traži i bitno drugačiji pristup. Unatoč pariškom učitelju, plenerizam i impresionizam u Opatiju stižu iz Beča, ishodišta »impresionizma ugođaja« (Stimmungsimpressionismus). Slikari koji češće dolaze u Opatiju, poput Olge Wisinger-Florian i Marije Egner, do sredine devedesetih još uvijek slikaju u prigušenoj paleti te još nisu ni nadomak svijetlom i živom plenerističkom kolorizmu. Prijelom koji se u Beču događa s odvajanjem grupe umjetnika od konvencionalnoga umjetničkog udruženja, osnivanjem »Secesije« (1897.), novoga umjetničkog društva, svakako je obilježio i malu opatijsku skupinu umjetnika.

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Littrow von, Leontine (Trst 1855-Opatija 1925)

Post broj:#5  PostPostao/la Kantrida76 » 9.4.2018, 15:10

Leontine pleneristički postupak usvaja prije bečke secesije i prije niza samostalnih izložbi što ih održava u Continental Gallery u Londonu. Prije prve londonske izložbe otvorene u studenome 1896. počinje slikati slobodnim, pastoznim i skicoznim načinom. U svoje je slike već dotad unijela osobito svjetlo koje još uvijek zbunjuje i golica nenavikle oči publike i kritike. Tada već radi na otvorenom
te, umjesto slika većih formata naslikanih u atelijeru prema skicama nastalim u prirodi, slika jednostavne male slike koje publici onog vremena izgledaju kao priprema za slikanje u atelijeru. Slike Leontine Littrow suvremenicima izgledaju tek kao studije i predlošci za »prave« slike. Njezin stil navodi na pomisao da slika brzo i lako. Način vođenja kista, nabacivanje slojeva boje kistom i lopaticom te brzo nanošenje poteza, pokazuje da je riječ o studijama naslikanim u svega nekoliko sati, a ne o slikama koje su plod višednevna rada u atelijeru (sl. 7). Slikanje pod otvorenim nebom potiče i uvođenje različitog ugođaja, katkad jutarnjega, katkad podnevnoga, katkad večernjega. I kritika njezine radove gotovo isključivo doživljava kao skice.

Capture7.PNG
Capture7.PNG (391.78 KiB) Pogledano 2610 puta


Slobodna interpretacija krajolika u Leontininim je slikama uočljivija nego u djelima nekih drugih slikara nastalim potkraj 19. stoljeća. Nakon ranih, romantičarski intoniranih radova osamdesetih, u zrelim plenerističkim i impresionističkim slikama pastoznih nanosa i prštavih boja, osim kista povremeno koristi i lopaticu. Slika uglavnom male formate koji su joj na putovanjima jedino mogući. Uz odlaske u Veneciju i druga obližnja mjesta i gradove (Duino kod Trsta i Belluno), nakon sredine devedesetih Leontine se sve češće upućuje i u slikarske pohode prema jugu. Da bi upijala ugođaje koje
ne može naći u opatijskoj okolici, od 1897. odlazi na Krk i Lošinj, potom i Rab i Pag, a od 1900. odlazi u Dalmaciju, na Vis i Hvar, u Šibenik, Trogir i Split te Dubrovnik. Po nekim od naslova na izložbi Jadranski otoci i pogled na Austrijsku rivijeru koja je otvorena u studenome 1897. u Continental Gallery, vide se njezini motivi i kretanje: Ulica na Rabu, Djevojka na zdencu, Obala na Cresu, Zdenac u Opatiji, Pergola u Opatiji, Zdenac pod pergolom u Opatiji, Dvorište na Rabu, Pergola u mom vrtu, Ulica u Cresu, Među ruinama na Rabu, Stare zidine Krka, Riva u Dragi kod Opatije, Porta Pisana na Krku, Zdenac u Dragi, Luka u Krku, Stubište u vrtu Ville Angioline u Opatiji, rezidenciji njemačkog Cara, Obala u Dragi, Obala na otoku Krku, Kišno jutro u Dragi, Ribarsko mjesto u blizini
Lovrana (Ika?), Ulica u Lovranu, Ribarske brodice u Opatiji, Skica iz Drage, Popodne u Dragi, Molo u Iki pokraj Opatije, Kuhinja u Opatiji, Ribarske mreže, Studija Krka, U Lovranu
i Pranje u Dragi.
Nakon očeve smrti 1895. nema više nikakvih obaveza koje bi je zadržavale kod kuće. Nakon prizora opatijskih i riječkih parkova i vrtova, borovi i čempresi, palme i agave u okolišu dalmatinskog juga doprinose posve drugačijim kompozicijama i drugim bojama, često i kombinacijama koje su više plod slikarskog raspoloženja nego odraza krajolika.
Početkom 20. stoljeća otoke sve više obilježava kriza i izolacija, potom i pojačano prekomorsko iseljavanje. Ti netaknuti krajolici postaju važni motivi, mjesta njezinih redovitih dolazaka. Od kraja osamdesetih sve više Bečana dolazi u Dalmaciju, a brojni poznati slikari krajem osamdesetih dolaze u Istru i Dalmaciju i rade ilustracije za znamenito enciklopedijsko izdanje Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici (Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild). Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji posvećeni su 10. i 11. svezak, objavljeni 1891. i 1892. Kada je potkraj devedesetih engleski kritičari pitaju o školovanju u Parizu i Münchenu, izbjegava konkretan odgovor, te izjavljuje da je »priroda njezina najbolja učiteljica« i da je »uvijek slikala natkrivena plavim nebom i okružena samo priprostim i slikovitim seljacima s otoka koje je toliko voljela«. Iako joj se katkad pripisuju i slike iz mondenih ljetovališta na Tirenskom moru, poput Negrija, Amalfija i Caprija, kao i slike egzotičnih sredozemnih krajeva – Tunisa i Maroka – riječ je o djelima koja joj se pogrešno pripisuju ili o pogrešnim opisima slika koje zapravo prikazuju jadranske motive, poput pogleda na grad Krk s katedralom i lukovicom zvonika koji mnogima izgleda orijentalno.
Ilustracije što ih u siječnju 1901. radi za knjigu o Kalabriji, ne posjećujući talijanski jug nego na osnovi autorovih crteža, podsjećaju da uglavnom ne putuje mnogo dalje od Venecije, Beča i Dubrovnika. Zbog potrage za ilustratorom objavljivanje se knjige oteglo nekoliko mjeseci. Putopisac je za Leontinu saznao od izdavača, o čemu govori 3. siječnja 1901. u pismu svojem agentu te kaže da ga nakladnička kuća Chapmann and Hall obavješćuje da su »našli izvrsnog ilustratora knjiga«. Iako je tada bio »presretan«, kada su mu 17. veljače stigle »skice u ulju«, zapisao je u svoj dnevnik da
mu se ne sviđaju, no vjeruje da će u knjizi izgledati zgodno.

Piščeve skice nisu joj omogućavale da prizore zorno i vjerno naslika, a ni da ih je gledala uživo ne bi ih možda naslikala po njegovoj volji. Slike a ne ilustracije, izrađene su u podosta slobodnoj interpretaciji, pa autor nije bio oduševljen rezultatom. Od osam ilustracija u boji tri prikazuju motive iz Taranta, dvije pogled na Crotone, te po jedna Reggio Calabria, Promontorio Lacino i Squillace. Slike prikazuju vedute gradova (Taranto) i mnogo uže vizure (Most u Tarantu, slika ribarskog čamca s vršama na pramcu), te daju uvid u razvoj njezina slikarstva na prijelomu stoljeća
(sl. 9). Objavljene u dobrim reprodukcijama, slike pružaju uvid u Leontinino slikarstvo na smjeni stoljeća. Naslikane su pastozno, snažnim potezima, čvrsto i sigurno, doimlju se
južnjačkim suncem, blještavim svijetlim i naročitim kolorizmom, kako je to o njezinim radovima pisala kritika. Unatoč putopiščevu nezadovoljstvu, Leontinine »impresionističke ilustracije u boji« primljene su s pohvalnim ocjenama. »De Littrow je također bila uvelike zadovoljna i odmah ga je pozvala da napiše knjigu o Dalmaciji.
Od knjige o Dalmaciji i od novih ilustracija L. Littrow nije bilo ništa. U svakom slučaju ona i dalje, sličnim načinom slika predjele opatijske okolice, kvarnerskih otoka i južnih, dalmatinskih krajeva.
Na prijelazu stoljeća u njezinim uljima buknule su naročito žive kombinacije boja (sl. 10). O tome svjedoči niz osunčanih stjenovitih uzmorskih krajolika s mediteranskim biljem (sl. 11–12), borovima i agavama, vrtovi pokraj bijelih kućica s ponekom palmom, šterne sa sjenovitim brajdama, ukrasnim grmovima, velikim cvjetnim loncima i još slikovitijim, raznobojnim busenjem cvijeća. Nikad prije i nikad poslije nije bilo toliko sunca i prštavila boja, toliko kolorističke igre i kontrastnih kombinacija jarkog sunca i dubokih sjena (sl. 13–14).

Capture9-10.PNG
Capture9-10.PNG (574.42 KiB) Pogledano 2610 puta

Capture11.PNG
Capture11.PNG (445.06 KiB) Pogledano 2610 puta
Capture12.PNG
Capture12.PNG (277.42 KiB) Pogledano 2610 puta

Capture13.PNG
Capture13.PNG (231.41 KiB) Pogledano 2610 puta

Capture14.PNG
Capture14.PNG (396.51 KiB) Pogledano 2610 puta


Uoči Prvoga svjetskog rata počinje mijenjati pristup, potezi joj postaju sve snažniji i pastozniji, a oblici sve izraženiji i zgusnutiji, upućujući na novi pristup (sl. 15–16). Motivi su sve jednostavniji i moćniji, zapjenjeni se valovi razbijaju o slikovite stijene, a slike se svode na guste površine mora, niske jednolične obale i svijetlo nebo. Te su joj kasne, sažete slike naglašenih struktura, ritma i snažne ekspresivnosti, poput Parka u Opatiji (sl. 17) te više slika Mora i stijena, posve potisnule prijašnje impresionističke trenutačne ugođaje različitih svjetlosnih i atmosferskih promjena. Ni Večer
u Velom Lošinju (sl. 18), izložena 1910. na izložbi bečkog udruženja slikarica, ne izgleda kao prolazna sumračna impresija koja će se uskoro ugasiti i nestati nego kao postojan prizor naglašenih oblika. Isto bi se moglo reći i za kasne slike iz opatijskih parkova; kada se kroz guste i neprovidne krošnje probije žuta svjetlost, jednako je materijalna kao i bujno zelenilo, a uzajamni ritam zelenih i žutih ploha stvara naročite odnose koji više nemaju ništa zajedničko s prijašnjim svjetlosnim igrama u slikama pergola i sjenica, u kojima je koristila posve drugačiji učinak proboja raspršenih sunčevih zraka, te postizala naročitu prozračnost i odnose osunčanih i zasjenjenih dijelova. Prijašnji pleneristički i impresionistički pristup, mediteranska svjetlost i šarolikost čistih boja počinje se mijenjati te se nameću jednostavni i postojani oblici. Posljednjih godina Leontine svodi svoje motive na osobito pastozne površine nabačene vidljivim potezima kista. Umjesto slaganja paralelnih nizova potezi često postaju uzvijoreni i kružni (sl. 19). U ponekoj se kasnijoj slici prožimaju simbolističko i ekspresionističko raspoloženje, kao u prizoru ljubičastocrvenog zalaska sunca i velikih čempresa u prvom planu.
Posljednjih ratnih i prvih međuratnih godina, ne mijenjajući motive i ne tražeći naglašeno novu vizualnost, Leontine Littrow slika radove koji ne upućuju na bliski kraj umjetničkog i životnog puta (sl. 20).
Prilog
Capture15-16.PNG
Capture15-16.PNG (610.65 KiB) Pogledano 2610 puta
Capture17.PNG
Capture17.PNG (353.54 KiB) Pogledano 2610 puta

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Littrow von, Leontine (Trst 1855-Opatija 1925)

Post broj:#6  PostPostao/la Kantrida76 » 9.4.2018, 15:17

Capture18-19.PNG
Capture18-19.PNG (335.46 KiB) Pogledano 2609 puta

Capture20.PNG
Capture20.PNG (133.4 KiB) Pogledano 2609 puta

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Littrow von, Leontine (Trst 1855-Opatija 1925)

Post broj:#7  PostPostao/la Kantrida76 » 9.4.2018, 15:31

Izložbe i odjeci

Na velikim godišnjim i međunarodnim izložbama u srednjoeuropskim zemljama i Njemačkoj Leontine sudjeluje već od početka osamdesetih.63 Od 1882. redovito izlaže u Beču na izložbama Künstlerhausa (1882.–1887., 1892.–1894., 1896.), u Salonu Pisko (1899., 1901. i 1904., 1906.), kao gošća grupe Osam umjetnica (Acht Künstlerinnen), te 1910. u paviljonu Secesije na izložbi Austrijskog udruženja likovnih umjetnika »Secesija«, u sklopu Austrijskog udruženja likovnih umjetnica (1910.).64 Izlaže i u Budimpešti (1884.), Salzburgu (1885., 1891., 1896.), Londonu (1886.), Brnu (1888.), Pragu (1891.), Wrocławu (1892.), Münchenu (1893., 1903.), Černivcima (1906.), Klagenfurtu (1907.) i Kopru (1910.).

Leontine Littrow izlaže i na Svjetskoj kolumbijskoj izložbi u Chicagu (1893.) na kojoj je tada poseban prostor – Women’s Pavillion – bio namijenjen slikaricama; izlagale su i austrijske slikarice. Izlaže i na velikoj gospodarskoj Austrijskoj izložbi u Londonu 1906. na kojoj su, osim bečkih udruženja poput Künstlerhausa, Hagenbunda, Secession i Acht Künstlerinnen, predstavljena brojna austrijska regionalna i nacionalna umjetnička udruženja, poput slovenske »Save« iz Ljubljane i drugih. Iako Opatija pripada Austrijskom primorju – Markgrofoviji Istri, ona izlaže s dalmatinskim umjetnicima. Nastupa zajedno s Vlahom Bukovcem, Emanuelom Vidovićem, Ivanom Meštrovićem, Antoniettom Bogdanović-Cettineo, Markom Rašicom i izlaže Vis, Otok Rab, Dubrovnik, Šibenik te Lošinj i Velebit.
Posebnu pozornost privlače njezine izložbe u Londonu, u kojem od srednjoeuropskih umjetnika obično izlažu umjetnici okupljeni oko izložbi Glaspalasta u Münchenu, kao što su od Francuza najčešće zastupljeni slikari pariškog Salona. Na prvom nastupu u Londonu, na godišnjoj izložbi Kraljevske akademije (Royal Academy) 1886., kritičar primjećuje »suzdržanu snagu u prigušenom koloritu Tihog
zakutka Venecije«, jedine njezine izložene slike.68 Najviše joj uspjeha donosi niz samostalnih izložbi u Continental Gallery u Londonu, u kojoj redovito izlaže od 1896. do 1899. godine. Ta galerija u znamenitoj ulici trgovaca umjetninama, New Bond Street, nalik bečkoj Dorotheergasse, tijekom dvadesetak godina posvećuje se upoznavanju Britanaca s kontinentalnom umjetnošću. Slike Leontine von Littrow privlače pozornost egzotičnim mediteranskim krajolicima.
Englezima je krajem 19. stoljeća Jadran potpuna nepoznanica te se u napisima o njezinim izložbama provlači i nepoznavanje njezine zemlje. Kritičari uglavnom ne znaju da se iza imena Leo de Littrow krije slikarica. K tomu često Austriju brkaju s Australijom, pa pišu o izložbi o »australskim rijekama«. Austrian Riviera postaje Australian Rivers! »Zakutci i kutovi Austrijske rivijere« postavljeni su
u studenome 1896. Katalog izložbe kaže, među ostalim, da »izvanredna svježina svjetla i boje dokazuje da je Leo de Littrow otvorila novo područje za iskazivanje svoga umjetničkog dara«.Pedesetak »zakutaka i kutova« L. Littrow postavljeno je u posebnoj dvorani, dok su u ostale dvije prikazani izabrani radovi s pariškog Salona i slike norveških fjordova. Kritika odmah uočava svježinu i naročitu svjetlost L. Littrow koja posljednjih godina 19. stoljeća zrači iz njezinih radova: »M. Leo de Littrow izlaže zbirku malih slika i skica u ulju naslikanu u blizini Opatije na Jadranu. Boje
su svijetle, možda malo previše, kompozicija djelotvorna i osobita, dok su platna općenito puna slikovitih pojedinosti. Naslikana su jakim, ponekad nedotjeranim sjajem sunčeve svjetlosti.« Lloydov tjednik zaključuje da se posjeta njezinoj izložbi »isplati« jer je »mnogim mjestima slikarica dala izvanrednu svježinu svjetla i boje«. Dnevne novosti Južnog Walesa kažu da je »De Littrow ponešto neujednačena i teška slikarica. Ali ona zna kako naslikati čistu svjetlost i olujni kontrast u tim sunčanim krajevima i kako upotrijebiti boje u komponiranju slike, a neki primjeri svijetle atmosfere daju
osobit šarm njezinu radu.« Uz drugu njezinu izložbu jedan nedjeljni list primjećuje da je slaba strana njezinih slika »u istovjetnosti postupka, zbog kojega mnoge od njih izgledaju kao niz replika«.
Glasgowski glasnik uočava da je Leontine Littrow prošle godine pokazivala slike isključivo naslikane u okolici Opatije, a da se »ovo ljeto uputila dalje i poslala slike otoka Raba i Krka, malo poznatih engleskim turistima, ali očito punim slikovitih mjesta«. Neki su kritičari donekle suzdržani u ocjeni njezina rada, smatrajući njezine male slike tek nedovršenim uljenim skicama, koje su uzajamno
previše nalik jedne drugima.

Uspjeh je ipak nedvojben, a kao osobito priznanje može se istaknuti i posjet princa od Walesa, prijestolonasljednika i budućega engleskog kralja, koji je izložbu razgledao 6. veljače 1898. kada je posjetio i neke druge izložbe. Odjeci londonskih izložbi u Rijeci i u Beču bili su također naročito povoljni. Njezin uspjeh doživljen je kao promocija Primorja i Austrije. Riječka La bilancia ponosno govori o uspjehu prve londonske izložbe: »Ističemo s naročitim zadovoljstvom da zbirka od pedeset slika i studija gospođice Leo de Littrow [...] privlači iznimno brojnu biranu publiku velike metropole i predmet je najlaskavijih umjetničkih rasprava«.
I kasnije izložbe imaju odjeke u domovini, o čemu svjedoči članak bečkog dopisnika iz Londona koji također ne zna da nije riječ o slikaru nego o slikarici. »Među radovima i zbirkama umjetnika iz stranih zemalja [...] radovi dobro poznatog i omiljena austrijskog slikara Lea v. Littrowa ove su sezone oduševili britanske poznavatelje umjetnosti. Nije pretjerano reći da je ovaj duhoviti umjetnik svojim trećim pojavljivanjem u prijestolnici na Temzi ne samo dostigao prvo mjesto po prihvaćenosti kod britanske publike nego je štoviše prodro u široke krugove preko britanskog Kanala, otvarajući nov i jedinstven pogled u gotovo nepoznat sjaj austrijskog krajolika«.

Avatar korisnika
Kantrida76
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
Rijeka, Kvarner i Gorski kotar !
 
Postovi: 542
Teme: 42
Pridružen: 18.9.2012, 07:23
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Littrow von, Leontine (Trst 1855-Opatija 1925)

Post broj:#8  PostPostao/la Kantrida76 » 9.4.2018, 15:39

Ističe i da je »svojim genijalnim koloritom i naročitim načinom gledanja u Continental Gallery izložio pedesetak slika, naslikanih u bližoj i daljnjoj okolici Opatije. Prikazujući otoke Lošinj, Rab i Krk postigao je velik učinak kod inače hladne anglo-saksonske publike. Ako započne trka engleskih turista – privučenih paletom mnogih čarobnih područja – u lovorove šumice i maslinike Jadranske rivijere,
moramo to shvatiti kao nov trijumf austrijske umjetnosti.« Posljednju je samostalnu izložbu u Londonu imala 1904. u kući slavnoga klasicističkog slikara i dugogodišnjeg predsjednika Kraljevske akademije lorda Frederica Leightona (1830.–1896.). Ta je neobična građevina u Holland Parku u Kensingtonu, izgrađena u orijentalnom stilu, za umjetnikovo stanovanje i rad, poslije bila namijenjena izložbama te je nakraju postala muzej slavnoga viktorijanskog slikara. Leontine izlaže ovdje među prvima, a svojom izložbom privlači osobitu pozornost, naročito »sjajnom paletom boja i prekrasnim krajolikom«, kao i »majstorstvom i velikom brzinom slikanja«. Kritičar jednako hvali njezine slike kao i prirodne ljepote i kulturu dalmatinskih gradova. Nakon londonskih uspjeha, Leontine i u najužem zavičaju priređuje više izložbi. Iako poslije prve samostalne izložbe u Villi Angiolini u Opatiji 1893., priređenoj u dobrotvorne svrhe, nikad više ne izlaže samostalno ni u Opatiji ni u Rijeci, na izložbama opatijske Umjetničke kolonije (Künstler-Colonie »Abbazia«) priređenima 1900., 1901. i 1902. redovito izlaže brojne radove koji privlače pozornost kritičara: »… i ona je privučena novom umjetnošću koju se naziva ‘secesija’ i koja obuhvaća različite vrste pristupa i različite manire. Pomalo je hrabar pristup kojim je naslikala, na primjer, Svjetla u rapskoj luci u kojima je jedinstvenom bojom, kao i naglašenom bjelinom – onom posebnom bjelinom planinskih stijena, postigala poseban izgled, koji je u živom kontrastu s ambijentom i ozračjem«. U Opatiji izlaže i na izložbi priređenoj uz Četvrti međunarodni kongres talasoterapije 1908. i na izložbi u Casino des Etrangers 1912. Zaokruženje njezina sudjelovanja u umjetničkom životu prijestolnice zapažena je samostalna izložba u Beču u Galerie
Miethke 1914., priređena uoči samog rata. Naročito je zapažena neobična reljefnost njezinih pastoznih slika.
Posljednjih godina sve manje putuje i sve je više vezana uz motive opatijske i riječke okolice koje izlaže i na svojim posljednjim izložbama u Rijeci, u vili nadvojvode Josipa (Villa Giuseppe, današnja zgrada Državnog arhiva) 1916., 1917., te 1918. na izložbi u Muškoj osnovnoj školi u Dolcu, kao i na prvoj poslijeratnoj izložbi u Circolo artistico 1924. Riječki su kritičari njezine nastupe ocjenjivali vrlo
povoljno: »Littrow nas i ovoga puta zadivljuje lijepom kompozicijom i motivima, a zadivljuju nas također i njezine vedute.
Sljedeće je godine hvali i izvjestitelj koji se unatoč humanitarnoj namijeni izložbe za pomoć siromašnim učenicima, ne ustručava priređivačima uputiti više prigovora, među ostalim i da amateri nisu bili odijeljeni od »pravih« umjetnika. Strogi se novinar nije libio verbalnih vratolomija i poetskih izljeva, a naglasio je da slikarica istražuje zadivljujuće učinke svjetla, kao i da njezine slike podsjećaju na kolorizam marina hrvatskog slikara Crnčića. A organizatorima je pak prigovorio da su joj slike na izložbi previše zbijene, pa ne dolazi do punog izražaja moderna tehnika kojoj su glavne
osobine upravo punoća svjetla i žive boje.87 Niz izložbi započetih davnih osamdesetih i naročito uspješnih u Londonu potkraj 19. stoljeća i Beču početkom 20. stoljeća, zaokružuje u Opatiji i Rijeci.
U odnosu na znatne mijene ukusa u posljednjih stotinjak godina njezino se djelo pokazuje neobično postojano i izdržljivo te još uvijek iznimno svježe i suvremeno. Iako Leontine Littrow nema osobitih doticaja s hrvatskim umjetnicima svoga doba, niti izravno pripada hrvatskoj umjetnosti kraja 19. i početka 20. stoljeća, treba je ipak ubrajati u »naše«.
Umjesto uključenosti u hrvatske umjetničke krugove, našom je čini osobita sklonost primorskim i dalmatinskim krajolicima, suosjećanje s hrvatskim pukom jadranskih otoka na kojima crpi svoje motive, kao i zanimanje za dalmatinsku narodnu kreativnost i rukotvorstvo. Iako su joj doticaji s hrvatskim umjetnicima uglavnom usputni i prigodni, ne treba ipak zanemariti činjenicu da se u Opatiji
od 1900. do 1902. susreće i više puta izlaže zajedno s desetak godina mlađim Mencijem Clementom Crnčićem, s kojim je povezuje sličan način slikanja, kao i da na velikoj Austrijskoj
izložbi u Londonu 1906. izlaže zajedno s dalmatinskim, a ne s bečkim umjetnicima s kojima je dotad čvrsto povezana. Njezina je važnost naročita i u kontekstu »ženskog
slikarstva« koje se sve više širi otkad je u Beču osnovano Društvo spisateljica i umjetnica. Kao primorska, riječka i opatijska slikarica, naročito je zanimljiva u jadranskom kontekstu, u kojem se pojavljuje fenomen malo poznatih zadarskih umjetnica iz plemićkih obitelji Borelli i Bogdanović (Bogdanovich).

Donedavno u Hrvatskoj posve zaboravljen i zapostavljen, opus Leontine Littrow napokon je na putu valorizacije. Njezine plenerističke i impresionističke kao i slike koje već pripadaju ekspresivnim tendencijama, naslikane uoči Prvoga svjetskog rata, svakako će izboriti svoje mjesto u slikarstvu na tlu Hrvatske.

Ervin Dubrović : Leontine Littrow, slikarica s kraja 19. i početka 20. stoljeća


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Osobe

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost

cron