Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Jedrenjaci Rijeke i Kvarnera
Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4494
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Post broj:#1  PostPostao/la Vežičanka » 9.10.2019, 13:36

Jedrenjak brigantin Eolo

O JEDRENJAKU
Brigantin Eolo izgrađen je u Rijeci 1854. godine za lošinjskog kapetana Antonija Celestina Ivančića. Ivančić je bio jedini vlasnik jedrenjaka do njegovog nesretnog kraja 1864. godine.
Brod je imao tonažu od 313 tona, bio je predviđen za 10 do 12 članova posade, a za svoju zaštitu imao je 2 topa.
Jedrenjak je dobio ime po grčkom bogu vjetra Eolu (Eol). Talijanski oblik imena je Eolo, (tako je ime broda napisano u pomorskim godišnjacima i posve sigurno na samom brodu), grčki je Aiolos, latinski Aeolus.
U svojoj knjižici Heinrich Littrow naziva jedrenjak Aeolus, štoviše to je i naslov knjige.

bog vjetra Eol, slika iz Wikipedije
Aeolus1.jpg
Aeolus1.jpg (123.56 KiB) Pogledano 3462 puta

Prvi zapovjednik broda bio je kapetan Michele Spadoni, zatim 1855. godine Ivan Uršičić. Od 1856. do 1861. brodom zapovijeda sam vlasnik Celestin Ivančić.
Pomorski godišnjak 1860.jpg
Pomorski godišnjak 1860.jpg (68.51 KiB) Pogledano 3462 puta

1862. godine zapovjednik je Ivančić Benedetto. Od 1863. (kad je Silvio Ivančić položio ispit za kapetana), do nesretnog kraja jedrenjaka, samo godinu dana kasnije, zapovjednik je vlasnikov sin, Silvio Ivančić.

Brigantin Eolo plovio je između Rijeke, Trsta, talijanskih luka, Engleske i Nizozemske.
Najčešći teret iz Engleske, iz luke Cardiff bio mu je ugljen.

NESREĆA
Jedrenjak je stradao 08. siječnja 1864. godine kod španjolske luke Almeria na obali Sredozemnog mora.
Eolo je krenuo iz Genove 31. prosinca 1863, u balastu za englesku luku Cardiff. U brod je počela prodirati voda koju je posada velikim naporima pokušavala ispumpavati dva dana. Već potpuno iscrpljeni odlučili su odustati i probati brod nasukati na najbliže kopno, što im je uspjelo.
Kako piše Littrow u svojoj knjižici “Aeolus”, slavni Eolo, neslavno je i tužno završio. Niz loših poslovnih odluka i loša sreća doveli su do novčanih problema vlasnika, pa Antonio Celestin Ivančić nije imao novaca da nasukani, oštećeni brod popravi. Bio ga je prisiljen prodati. Čini se da je s novim vlasnikom brod plovio još samo kratko vrijeme.

PO ČEMU JE POSTAO POZNAT BRIGANTIN EOLO I NJEGOV VLASNIK ANTONIO CELESTIN IVANČIĆ
1859. godine za vrijeme rata između Austrije i Francuske jedrenjak Eolo zarobili su Francuzi u Jadranu i ukrcali se na brod. Hrabrošću i lukavošću kapetan Celestin Ivančić i dio preostale posade na brodu uspjeli su zarobiti francuskog časnika i vojnike. Pristali su u Gružu i predali vlastima zarobljenike. Za taj hrabar čin kapetan Ivančić dobio je naslov viteza, orden i počasnu crvenu zastavu. Posada je dobila novčane nagrade i orden.

O tom događaju pisat ćemo opširnije u slijedećim postovima.


LITERATURA: Mnogo se pisalo o tom događaju u vrijeme kada se desio, a piše se ponešto i danas.
Događaj i svečanu predaju crvene počasne zastave popratile su mnoge tadašnje austro-ugarske novine.
Deset godina kasnije, 1869. godine Heinrich von Littrow napisao je knjižicu (11 stranica) na njemačkom jeziku o tom događaju, pod naslovom “Aeolus- Episode aus dem Kriegsjahre 1859”, gdje ime broda piše latinskim oblikom Aeolus, što je pogrešno jer je ime broda bilo Eolo.

Litrow je Isti tekst objavio te godine u ljubljanskom novinama koje su izlazile na njemačkom jeziku -“Vereinigte Laibacher Zeitung” .

Pomorski godišnjak (Annuario marittimo) koji je izazio u Trstu, opisao je događaj u svom izdanju 1860. godine, također je opisano koje su nagrade dobili pojedini članovi posade.
Da su Antonio Celestin Ivančić i Ivan Visin dobitnici svečanih zastava pisalo je u svakom slijedećem izdanju godišnjaka još mnogo godina poslije.

Ponešto o tom događaju može se naći i u nedavnim tekstovima u časopisu talijanskih iredentista koji se naziva Lussino, a tekst o kapetanu Ivančiću i zastavi koju je dobio je i u listu “La voce del popolo” od 05.05.2010

Događaj je opširnije opisan u knjizi na njemačkom jeziku “Gedenkblätter -Austro-Hungarian Monarchy. Kriegsmarine” iz 1898. godine , a spominje se ukratko na više mjesta i danas, ponegdje i sa ponešto pogrešnim podacima.
Međutim, što je zanimljivo, kad je stradao jedrenjak Eolo, o tome se gotovo nije ni pisalo- ni onda ni sada. O tome sam našla jedino u već spomenutoj knjizi H. Littrowa, zatim u Pomorskom godišnjaku iz 1865. u kratkoj obavijesti, i u španjolskim novinama onog doba, kao kratka obavijest s pogrešnim prezimenom zapovijednika i pogrešnom informacijom da je jedrenjak talijanski.

...U idućem nastavku – o počasnim zastavama Austro-ugarske –crvenoj i bijeloj....

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4494
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Post broj:#2  PostPostao/la Vežičanka » 10.10.2019, 09:58

Počasne zastave Austro –ugarske – crvena i bijela

1850. godine za vrijeme boravka u Trstu car Franjo Josip izdao je proglas kojim se ustanovljava nagrada pomorcima trgovačke mornarice za izvanredne zasluge - “budući da do sada nije bilo sredstvah kojim bi se trudi, zasluge, požertvovanja, odvažnosti i junačtva naših verlih u svakom obziru, po najvišom čisto slavenskih brodarah nagradjivala” – kako pišu Narodne novine od 17. lipnja 1850.

U istim novinama tada je izašao statut po kojima su se utvrđivala pravila tko, kada i zašto može dobiti počasnu zastavu.
(Narodne novine su službeni list republike Hrvatske, koje su počele izlaziti 1836. godine, a izlaze i danas.)

Ustanovljene su dvije svečane zastave – bijela i crvena.

Bijela je počasna zastava bila predviđena za one pomorce koji će svojim putovanjima i pomorskom službom uveličati austrijsku trgovačku mornaricu, za velika djela koja zaslužuju pohvalu, za spasavanje onih koji su pretrpjeli brodolom.
Jedina osoba koja je ikad dobila bijelu pomorsku zastavu bio je kapetan Ivan Visin 1860. godine.
Ta bijela počasna zastava čuva se danas u župnoj crkvi u Prčnju zajedno sa svečanom poveljom kojom se poziva kapetan Visin na dodjelu priznanja.

Crvena počasna zastava bila je predviđena za one pomorce koji budu uspješno obranili svoj brod od neprijateljskog ili piratskog napada ili koji bude sudjelovao u bitci za vrijeme pomorskog rata.
Jedina osoba koja je ikad dobila počasnu crvenu zastavu bio je kapetan Antonio Celestin Ivančić 1859 godine.

Pomalo je čudno (bar meni) da je od ustanovljenja svečanih zastava crvene i bijele 1850. pa sve do 1918. (kad se Austro –Ugarska raspala) samo dvoje ljudi zaslužilo tu zastavu i to svaki po jednu vrstu, kad znamo kako je 19. stoljeće bilo puno sukoba i ratova i koliko je pomorski život naročito onda bio težak i opasan.

Za crvenu svečanu zastavu koju je dobio kap. Ivančić danas se ne zna gdje se nalazi. Prema propisima (koje ćete uskoro vidjeti), nakon smrti vlasnika zastava se treba trajno pohraniti u gradskoj dvorani u mjestu stanovanja ili mjestu rođenja. Prema tome bi se zastava trebala nalaziti u muzeju u Lošinju ili Rijeci.
Vjerojatno su je Talijani odnijeli. Ili je izgubljena ili se nalazi u nečijoj privatnoj zbirci.
U Pomorskom muzeju u Rijeci čuva se svečani poziv nadvojvode Maksimilijana Antonu Celestinu Ivančiću na svečanost u povodu dodjele nagrade u Trstu 14. kolovoza 1859.
Prema pisanju već spomenutog časopisa Lussino, obitelj Ivančić (koja se odselila u Italiju) poklonila je tršćanskom muzeju orden kapetana Ivančića koji je dobio kada i zastavu.
Prema pisanju časopisa La Vocce del Poppolo od 05.svibnja 2010. diploma koju je kapetan Antonio Ivančić dobio zajedno s crvenom zastavom čuva se u muzeju u Rimu u “Archivio Museo Storico di Fiume”.

Pravila u vezi crvene i bijele svečane zastave Austro – Ugarske objavljena su kako smo već rekli u Narodnim novinama 17. lipnja 1850.


Crvena počasna zastava-pravila-1.jpg
Crvena počasna zastava-pravila-1.jpg (363.49 KiB) Pogledano 3423 puta

Crvena počasna zastava-pravila-2.jpg
Crvena počasna zastava-pravila-2.jpg (435.75 KiB) Pogledano 3423 puta

......U slijedećem postu vidjet ćemo kako su izgledale svečane zastave crvena i bijela…………

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4494
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Post broj:#3  PostPostao/la Vežičanka » 10.10.2019, 16:57

Kako su izgledale svečane zastave crvena i bijela

Prema pravilima u gornjem postu iz Narodnih novina, u točki 8. počasna zastava je svilena a u sredini je carski orao. Na crnoj traci su zlatnim slovima latinski natpisi, sprijeda na bijeloj zastavi “Merito navali” (u prijevodu “Pomorska zasluga”), na crvenoj zastavi je sprijeda natpis “Fortitudini navali” (pomorska hrabrost) , na stražnjoj strani na obje zastave je natpis “Viribus unitis” (Ujedinjenim snagama).

Željko Heimer piše o svečanim austrougarskim zastavama bijeloj i crvenoj, gdje se može vidjeti kako su izgledale, njihov opis i značenje.
https://zeljko-heimer-fame.from.hr/hrvat/ah-1850.html
Prema jedinoj postojećoj bijeloj zastavi čini se da su zastave izvedene ponešto jednostavnije nego što su ih prikazivali crteži.

Crtež crvene svečane zastave iz gornjeg linka, prikazane su obje strane:
počasna crvena zastava.jpg
počasna crvena zastava.jpg (32.69 KiB) Pogledano 3407 puta

--------------------------------------------------
Neznatno se razlikuju crteži zastava iz starijih izvora.
Iz knjige “Drawings of Flags” iz 1916. godine zastave su prikazane u boji.

bijela počasna zastava.jpg
bijela počasna zastava.jpg (65.51 KiB) Pogledano 3407 puta

crvena počasna zastava.jpg
crvena počasna zastava.jpg (78.41 KiB) Pogledano 3407 puta

U njemačkoj knjizi “Flaggen” iz 1878. zastave su prikazane crno- bijele, a na početku knjige dat je opis šrafura koje predstavljaju pojedine boje.

prema opisu u knjizi kose crte od lijeva na desno predstavljaju purpurnu boju, crvenu predstavljaju okomite crte, točkasto polje predstavlja žutu boju, crno polje je crna boja.
svečane zastave A-U-.jpg
svečane zastave A-U-.jpg (164.03 KiB) Pogledano 3407 puta


….u slijedećem postu – što se desilo u ljeto 1859. godine, to jest kako i zašto je kapetan Antonio Celestin Ivančić dobio počasnu crvenu zastavu…

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4494
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Post broj:#4  PostPostao/la Vežičanka » 11.10.2019, 09:53

Što se desilo u ljeto 1859. godine – zašto je kapetan Ivančić dobio počasnu zastavu

U proljeće 1859. godine brigantin Eolo se nalazio u luci Cardiff u Engleskoj gdje je krcao teret ugljena za Rijeku. Na brodu je bilo zajedno s kapetanom 12 članova posade. Zapovjednik je bio kapetan Antonio Celestin Ivančić koji je ujedno bio i vlasnik jedrenjaka.
Brod je s teretom ugljena odjedrio iz Cardiffa za Rijeku 01. travnja 1859. Rat između Austrije i Francuske još nije bio počeo, počet će 29. travnja. Dok su bili na sidrištu, čuli su da bi ubrzo mogao izbiti rat ali točno kada, to nisu mogli znati. Nadali su se da do rata ipak neće doći, ili da će prije izbijanja sukoba uspjeti stići do Rijeke.

14. svibnja 1859. “Eolo” je uz povoljan povjetarac prošao uz otok Vis.
15. svibnja nalazio se kod Dugog otoka kad je ugledao tri ratna broda za koja nije isprva znao čija su.
Ubrzo su brodovi izvjesili francusku zastavu. Pucanj iz topa naslijepo značio je da se od “Eola” zahtijeva da stane.
Tri francuska ratna broda bili su bojni brodovi “Napoleon” i “Eylau” i fregata “Impetueux”.

francuski bojni brod Napoleon

The Napoleon At ToulonIn 1852 ByLauvergne.jpg
The Napoleon At ToulonIn 1852 ByLauvergne.jpg (86.99 KiB) Pogledano 3388 puta

Od početka, od Pomorskog godišnjaka 1860., pišu se pogrešna imena ovih ratnih brodova Eylan umjesto “Eylau” i Impetueuse umjesto “Impetueux”, pa se to kopira do današnjih dana u pojedinim tekstovima.

Francuski vojnici popeli su se na jedrenjak “Eolo”, pregledali dokumente. Svi prosvjedi kapetana Ivančića da nije znao za rat kad je napustio Cardiff bili su uzaludni.
Eolo je odveden do Venecije gdje se nalazio dio francuske flote. Teret ugljena je iskrcan i podijeljen francuskim brodovima. Na jedrenjak je kao balast ukrcano 50 tona soli, koja je prije bila teret jednog drugog zaplijenjenog austrijskog broda.
Eolo je ostao na sidru pred Venecijom do 07. lipnja 1859. Za to vrijeme kapetan Ivančić je više puta uzaludno prosvjedovao.
07. lipnja Francuzi su odlučili da se jedrenjak Eolo odvede u Tulon kao ratni plijen. Šestero članova posade iskrcano je iz jedrenjaka kao zarobljenici, a na njihovo mjesto ukrcao se francuski časnik zajedno s pet francuskih vojnika.
Osim kapetana Antonija Ivančića na brodu su ostali Silvio Ivančić, stariji zapovjednikov sin koji je plovio kao škrivan (brodski pisar, ujedno i prvi časnik), Anton Falešić noštromo (vođa palube) iz Bakra i mornari Stefan Paković, Martin Margotić i mali (kamarot) Lazar Košić.

Prema otvorenom moru odvukla ih je fregata “Impetueux”. Jedrili su uz talijansku obalu.

Brodom je upravljao kapetan Ivančić, pod nadzorom francuskog časnika. Od posade Eola oduzeto je sve što bi se moglo smatrati oružjem, čak i veći kuhinjski noževi.

francuski ratni brodovi Eylau, Napoleon i Impetueux provjeravaju sumnjive im brodove u Jadranu-crtež iz francuskog časopisa L'Illustration, Journal Universel 1859.
French Ships Eylau Napoleon And Impetueux Inspecting Suspect Vessels In The Adriatic Sto[...].jpg
French Ships Eylau Napoleon And Impetueux Inspecting Suspect Vessels In The Adriatic Sto[...].jpg (56.11 KiB) Pogledano 3388 puta

Kapetan Ivančić smišljao je plan kako da se izvuče iz te situacije. Prilika se ubrzo pružila. U noći između 9. i 10. lipnja vjetar se pojačao, pa je kapetan Ivančić uspio uvjeriti francuskog časnika da je opasno ploviti blizu talijanske obale i da moraju krenuti istočnije. Francuski časnik pristao je, smatrajući obale Jadrana vrlo opasnim.
Komunikacija između posade Eola bila je vrlo kratka i samo povremena (i to na”Ilirskom” kako piše Littrow, da ih Francuzi ne bi slučajno razumijeli,). Francuzi su nastojali posadu po mogućnosti držati razdvojenu. Ipak su se kapetan Ivančić i posada uspjeli dogovoriti. S brodom su neopaženo došli blizu Lastova 13. lipnja.

Trojica Francuza otišla su ispod palube da se odmore i ubrzo su čvrsto zaspali. Jedan Francuz je bio u kormilarnici, jedan visoko na glavnom jarbolu na jedrima.
Noštromo Anton Falešić uspio je ući u prostoriju gdje su čvrsto spavala trojica Francuza i uzeti im oružje. Zatim je spriječio svaki mogući izlaz na palubu.
Na palubi je o tome obavijestio kapetana. Sada je trebalo djelovati brzo. Uspjeli su savladati Francuza na jarbolu, a dvojica snažnih mornara su zarobila francuskog vojnika u kormilarnici.

Preostalog Francuza, časnika pozvali su u kapetanovu kabinu i objasnili mu da nema nikakvih izgleda, bez pomoći drugova i bez oružja. Bio je prisiljen predati se.

Jedrenjak Eolo uputio se tada u najbližu veću luku, a to je bio Gruž. Dojedrivši u Gruž 13. lipnja 1859., predali su francuske zarobljenike austrijskoj ratnoj korveti Diana, koja je tamo bila na sidrištu.

..u Idućem postu… Svečana dodjela, nagrade i uspomene kapetana Joza Šunja........

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4494
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Post broj:#5  PostPostao/la Vežičanka » 11.10.2019, 21:33

Svečana dodjela priznanja i nagrada u Trstu.

Za svoj hrabar čin kapetan Ivančić dobio je crvenu svečanu zastavu, naslov viteza i medalju.
Brigantin "Eolo" s posadom doteglio je iz Gruža u Trst parobrod Austrijskog LLoyda "Lario". Putovanje je trajalo tri dana a u Trst su stigli 09. kolovoza 1859. u dva sata poslije podne.
Svečanost predaje zastave i ordena bila je u Trstu 14. kolovoza 1859. godine na fregati „Radetzky“, dok je jedrenjak Eolo bio usidren u blizini. Nagrade i medalje predao je tadašnji nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan (kasnije meksički car).

Nagrade koje je dobila ostala posada (podaci iz Pomorskog godišnjaka 1860.)
Antonio Falešić iz Bakra, noštromo na jedrenjaku Eolo dobio je srebrni križ Franje Josipa

posada jedrenjaka Eolo dobila je kao nagradu zajedno 2000 forinta, i to:
Antonio Falešić iz Bakra, noštromo 1000 forinti
Silvio Ivančić iz Malog Lošinja, škrivan 400 forinti
mornar Stefan Poković sa Pelješca 250 forinti
mornar Martin Margetić iz Bakra 250 forinti
mali (kamarot) Lazar Kosić iz Herceg Novog 100 forinti

fregata Radetzky-fotografija iz američkog arhiva

Radetzky.jpg
Radetzky.jpg (153.82 KiB) Pogledano 3375 puta

Kapetan Antonio Ivančić nije dobio nikakvu novčanu nagradu. Takav postupak kritizira Heinrich Littrow u svojoj knjižici “Aeolus”. Littrow kaže da nije u redu da mi smatramo (pod ovim “mi” misli na Austro Ugarsku), da su medalje i zastave dovoljna nagrada i da bi uz najveća odličja bilo ponižavajuće dijeliti novac. Smatra da se moramo (to jest Austro Ugarska) ugledati na ostale velike sile kao što su Engleska i Francuska, koje bez problema dijele novčane nagrade uz najveća odličja. Noštromo Falešić je za dobiveni novac kupio zemljište, pa od njegove nagrade imaju koristi i unuci. Siroti kap. Ivančić nije imao dovoljno novaca ni da popravi svoj jedrenjak kad se nasukao, a za njega se nije našla ni neka konzularna služba.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mislim da je zanimljivo pročitati što je o jedrenjaku Eolu, crvenoj zastavi i kapetanu Ivančiću pisao njegov suvremenik kapetan Jozo Šunje u svojim uspomenama.

Uspomene kapetana Joza Šunja (časopis Naše more 1958., priredio Stjepan Vekarić)

Lošinjski brigantin “Eolo”, pod zapovjedništvom vlasnika kap. A. Ivančića, zaplijenili su bili Francuzi u blizini Ankone. Prekrcavši dio ugljena na ratne brodove svoje flote, Francuzi su na brod ukrcali jednog oficira i šest mornara kao stražu i naredili kapetanu da vodi brod u Tulon.

U tako teškoj situaciji, uoči opasnosti da izgubi brod, kapetan Ivančić je morao glumiti ulogu poniznog i skrušenog čovjeka. Gubitak “Eola” predstavljao bi za njega gubitak sve njegove imovine koju je stekao dugogodišnjim napornim radom, punim opasnosti. Udruživši svoj imetak s roditeljskom prišteđevinom i uz pomoć prijatelja Ivančić je bio poduzeo gradnju “Eola”. A sad je trebao sve to da izgubi osim dugova.

Iako je ta nesreća izbrazdala najdublju boru na njegovu čelu, providnost i očaj nadahnuli su kap. Ivančiću smionu misao da brod istrgne iz francuskih ruku i da ga spasi.

Božmanu Antonu Falešiću iz Bakra Ivančić je otkrio svoju tajnu zamisao i u dogovoru s njim i s čitavom posadom iskoristili su povoljan trenutak i razoružali francuskog oficira i njegove drugove. Vezali su ih, zatvorili i pustili da se izjedaju od jada i s dragocjenim teretom na brodu stigli neopaženi od neprijateljeve flote u grušku luku.

Začuđeni svijet pozdravio je hrabro djelo kapetana Ivančića uzvicima divljenja i čuđenja a austrijska vlada svojom mudrom odlukom odlikuje Ivančića počasnom crvenom zastavom. To je bila prva počasna crvena zastava kojom je austrijska mornarica odlikovala jednog kapetana.

Nalazio sam se u Trstu kad se maleni “Eolo” – poslije mira u Villefranceu – nalazio na tom sidrištu. Brod je onako sitan kao smeten stajao na počasnom mjestu dok je u veličanstvenoj paradi mimo njega prodefilirala austrijska ratna flota pozdravljajući počasnu crvenu zastavu što se vijala na vrhu krmenog jarbola malog brigntina. Istovremeno je nadvojvoda Maksimilijan na palubi oklopnjače “Kaiser” ukrasio zapučak kap. Ivančića krstom viteza.


……slijedeće ….. o kapetanu Antoniju Celestinu Ivančiću i Silviu Ivančiću - Vežičanka posjećuje groblje na Kozali…

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4494
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Post broj:#6  PostPostao/la Vežičanka » 13.10.2019, 10:37

Antonio Celestin Ivančić rodio se 26. 09. 1813. u Malom Lošinju, preminuo je u Rijeci 06. 05.1893.
Ispit za kapetana duge plovidbe položio je 1854. godine.

grob kapetana Antonia Celestina Ivančića na groblju na Kozali
Antonio Ivančić grob-2.JPG
Antonio Ivančić grob-2.JPG (226.55 KiB) Pogledano 3312 puta

Na spomeniku su još imena kćeri Amelie Ivančić (vrh spomenika), preminule 24.09.1920. i supruge Marie Ivančić rođene Kozulić (dno spomenika), preminule 22.08.1901. u dobi od 75 godina. Osim imena supruge ostali njeni podaci su nečitki ali se mogu iščitati iz osmrtnice.
Lijevo dolje koso ispisan je datum i mjesto rođenja kap. Ivančića, a desno datum i mjesto smrti.
Antonio Ivančić-grob-1.JPG
Antonio Ivančić-grob-1.JPG (221.73 KiB) Pogledano 3312 puta

na dnu spomenika je ime supruge Marije Ivančić rođene Kozulić, ostala slova su nečitka:
Maria Ivančić rođ. Kozulić.JPG
Maria Ivančić rođ. Kozulić.JPG (149.09 KiB) Pogledano 3312 puta

Kpetan Ivančić bio je vlasnik brigantina Eolo kojim je neko vrijeme zapovijedao. Za posebne zasluge 1859. godine dobio je počasnu crvenu zastavu, medalju i naslov viteza.
Od 1873. predaje u nautičkoj školi u Rijeci manevriranje brodom i brodsko računovodstvo.
Pom.god.1877.-nautička škola u Rijeci.JPG
Pom.god.1877.-nautička škola u Rijeci.JPG (95.97 KiB) Pogledano 3312 puta


Također radi u Agenciji za Rijeku i “Austrijsko primorje” kao pomorski stručnjak.

Antonio Ivančić bio je oženjen za Mariju Kozulić. Iz osmrtnice (mađarski arhiv) možemo vidjeti da su imali dva sina i četiri kćeri. O starijem sinu Silviu pisat ćemo u slijedećem postu.
O obitelji mlađeg sina Ernesta može se ponešto naći u ovom linku http://www.nuzzichierego.com/crono.php?ID=1.
U temi Adria u postu br. 32, u isječku iz novina imamo podatak da je Ernesto Ivančić položio ispit za kapetana 1887. godine. Via Gisella iz koje ide posmrtna povorka (podatak iz osmrtnice) je današnja Zagrebačka ulica. To je ulica iza riječke tržnice -na južnoj strani.
Maria Ivančić-Kozulić.jpg
Maria Ivančić-Kozulić.jpg (79.88 KiB) Pogledano 3312 puta

Novine “Narod” od 30.05.1893. u povodu smrti kapetana Ivančića. Njegov lijes je bio prekrit svečanom zastavom, ali takva zastava nikad ne ide u grob s pokojnikom, skine se neposredno prije spuštanja lijesa u grob. Osim toga u pravilima se vidi (vidi točku br. 25 u postu br.2) da je zastava trebala biti izložena u gradskoj vijećnici. (Exelman koji se spominje u novinskom isječku bio je zapovjednik fregate "Impetueux")
Narod 30.05.1893-Antun Ivančić preminuo u Rijeci.JPG
Narod 30.05.1893-Antun Ivančić preminuo u Rijeci.JPG (62.67 KiB) Pogledano 3312 puta


…u idućem nastavku o Silviu Ivančiću….

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4494
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Post broj:#7  PostPostao/la Vežičanka » 14.10.2019, 11:54

Silvio Ivančić

Silvio Ivančić, stariji sin kapetana Antonia Ivančića rodio se u Malom Lošinju 16. 03.1842. godine. Preminuo je u Rijeci 13.02.1915.

Niša na groblju Kozala u kojoj je pokopan kapetan Silvio Ivančić:
Silvio Ivančić-grob 1.JPG
Silvio Ivančić-grob 1.JPG (190.29 KiB) Pogledano 3237 puta

Silvio Ivančić grob-2.JPG
Silvio Ivančić grob-2.JPG (122.96 KiB) Pogledano 3237 puta

1863. godine Silvio Ivančić položio je za kapetana duge plovidbe i tada počinje zapovijedati očevim jedrenjakom "Eolo". Do tada je plovio na jedrenjaku kao škrivan.

Iz osmrtnice Alessandra Fontane (novine Il Piccolo 1895.), gdje je dolje potpisan kao zet zaključujem da je bio oženjen Fontanovom kćeri, ali izgleda da supruga Silvia Ivančića tada već nije bila među živima:
osmrtnica Alessandro Fontana.JPG
osmrtnica Alessandro Fontana.JPG (97.33 KiB) Pogledano 3237 puta

Životopis Silvia Ivančića (Jahrbuch k.u.k. 1914.)- slovo "M." označava dio njegovog punog imena - Silvio Maria Ivancich:
1914 Jahrbuch-Silvio Ivančić  .JPG
1914 Jahrbuch-Silvio Ivančić .JPG (147.78 KiB) Pogledano 3237 puta

Mnogo godina proveo je u konzularnoj službi u Carigradu (danas Istanbul) u Turskoj. Tu je obavljao razne dužnosti, neko vrijeme kao lučki kapetan. Iz konzularne službe umirovljen je 1913. godine.
Za dugogodišnju uspješnu i vjernu službu u konzulatu Austro ugarske u Carigradu dobio je 1900. naslov viteza i orden Franje Josipa.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4494
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Post broj:#8  PostPostao/la Vežičanka » 7.12.2019, 14:15

Orden koji je dobio Antonio Celestin Ivančić

Antonio Celestin Ivančić za svoje zasluge dobio je orden Franje Josipa I. Orden je ustanovio austrijski car Franjo Josip I. u spomen na prvu obljetnicu svoje krunidbe i uspona na prijestolje, dekretom od 2. prosinca 1849. godine.

Iz Pomorskog godišnjaka 1860. godine:
orden Franje Josipa I.jpg
orden Franje Josipa I.jpg (125.72 KiB) Pogledano 3003 puta

Sa stranice Pomorskog muzeja u Greenwichu:
orden Franje Josipa I (3).jpg
orden Franje Josipa I (3).jpg (585.07 KiB) Pogledano 3003 puta

Kasnije je uz orden dodana i značka ali nisam pronašla točno kada, pa ne znam je li ju je dobio kapetan Ivančić. Na medalji i na znački je austrijski moto "VIRIBUS UNITIS".
orden Franje Josipa I (2).jpg
orden Franje Josipa I (2).jpg (289.48 KiB) Pogledano 3003 puta

Sliku te medalje imamo i u temi Medaljoni, post br. 141.

Na našoj temi "Medaljoni" može se primijetiti da vrpca nije crvena, već sa bijelo- crvenim prugama. U početku je vrpca za svih bila crvena, a nakon nekog vremena određeno je dekretom (nisam pronašla točno od koje godine) da vrpca medalje za osobe koje nisu vojne bude sa crveno-bijelim prugama.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4494
Teme: 155
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: brigantin Eolo- Crvena počasna zastava

Post broj:#9  PostPostao/la Vežičanka » 22.3.2020, 08:39

Iz knjige "Iz muzejske riznice 120 godina –120 predmeta" PPMHPR, Rijeka prosinac 2013.

Poziv na dodjelu priznanja kapetanu Ivančiću.JPG
Poziv na dodjelu priznanja kapetanu Ivančiću.JPG (76.63 KiB) Pogledano 2224 puta


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Jedrenjaci

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju