Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Vojarna na Trsatu

Sve vojarne u povijesti grada Rijeke
Daluka
Quarnero
Quarnero
 
Postovi: 490
Teme: 7
Pridružen: 13.10.2015, 17:08

Re: Vojarna na Trsatu

Post broj:#16  PostPostao/la Daluka » 15.3.2019, 14:50

LPR napisao:Iz Sušačke revije br.72 : čitam

...
Inače, prilično su šturi podaci o povijesti vojarne Trsat. Glavnu je zgradu navodno izgradila još austrougarska vojska, krajem 19. stoljeća. Objekti i zidovi vojarne izgrađeni su pak 1926. Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije 1941. godine u vojarnu je uselila talijanska vojska pa je sve do 1943. nosila ime Caserma Armando Dias. Njemačka vojska je vojarnu dogradila, a JNA ju je preuzela nakon oslobođenja i nazvala po španjolskim dobrovoljcima. Još 1973. godine u parku u središtu vojarne stajao je brončani kip borca pod kojim je stajao natpis No passaran, poklič Španjolskog građanskog rata. Kip je skinut nakon što je 1991. godine u vojarnu ušla hrvatska vojska, a vojarna dobila ime Trsat. ...


Začuđuje količina iznesenih netočnih podataka.
Iz dostupne dokumentacije na prostoru gradnje nije bilo nikakvih zgrada osim dvije manje lijevo od samog ulaza.
Glavna zgrada nije mogla biti izgrađena za vrijeme austrougarske kad je vidljivo da je natječaj za otkup zemljišta objavljen 1925. i izvoda katastarskog plana iz 1926. gdje se vidi da je zemljište otkupljeno od privatne osobe Smokvina Josipa i dr i plana nivelacije terena iz siječnja 1927.
Glavna zgrada je izgrađena u periodu 1927. - 1930., prema godinama koje su vidljive u prijašnjim objavama (vežičanka i nikola).
Prema zapisniku, predaje Sušaka talijanima 1941. jednostavno se zvala "Garnizon Sušak".
Vojarna Armando Diaz je bila u Vukovarskoj, talijani su je koristili kao sabirni logor (campifasiscti.it) za "protivnike" režima, one koji nisu bili na ruku (odgovaral) vlastima, nepoćudne elemente.

Spomenik?, baš se ne sjećam ako je bio, bio je na sjevernoj strani platoa za postrojavanje gdje su poslije stajali nekakvi topići. Pošalji upit MORH-u?

Avatar korisnika
klausberger
Šta da ?
Šta da ?
 
Postovi: 14
Teme: 1
Pridružen: 28.5.2014, 17:40

Re: Vojarna na Trsatu

Post broj:#17  PostPostao/la klausberger » 18.5.2020, 15:26

Pozdrav,

Trenutno završavam tekst o Sušačkoj vojarni pa bi zamolio dozvolu za korištenje fotografije na kojoj se vidi kako Talijani napuštaju vojarnu.
Isto tako zanimalo bi me nesto o izvoru fotografije ili autoru. Pronašao sam dosta zanimljivosti u riječkom i zagrebačkom arhivu koje nigdje nisu objavljene, ali iz perioda talijanske uprave nista nije ostalo.

Eto, u skladu s time, dozvola za korištenje fotografije dala bi dodatnu dimenziju tekstu i fotografijama koje će biti objavljene.

Unaprijed zahvaljujem

Lp

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23075
Teme: 914
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Vojarna na Trsatu

Post broj:#18  PostPostao/la Adamić » 18.5.2020, 18:13

Imate naše dopuštenje da ih koristite, zato i doprinosimo, odvajamo svoje slobodno vrijeme da bi prikupili što više spoznaja i znanja o našem gradu i kraju. Više od toga Vam ne možemo pomoći.

Lp
Slika

Avatar korisnika
kumpanjero
ĆO !!!
ĆO !!!
 
Postovi: 49
Teme: 3
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Vojarna na Trsatu

Post broj:#19  PostPostao/la kumpanjero » 18.5.2020, 23:32

Daluka napisao:
LPR napisao:Iz Sušačke revije br.72 : čitam
Spomenik?, baš se ne sjećam ako je bio, bio je na sjevernoj strani platoa za postrojavanje gdje su poslije stajali nekakvi topići. Pošalji upit MORH-u?

o spomeniku je bilo riječi na nedavnoj izložbi "Kultura sjećanja i Španjolski građanski rat" na Kampusu:

Cijela priča dobiva još zanimljiviju notu kada se uzme u obzir činjenica kako je lokacija današnjeg sveučilišnog kampusa do 1991. godine bila prostor vojarne koja je ime nosila prema dobrovoljcima iz Španjolskog građanskog rata – Vojarna Španjolskih dobrovoljaca. Štoviše, 1977. godine unutar vojarne podignut je brončani spomenik španjolskog borca tijekom proslave 60. obljetnice Oktobarske revolucije u Rusiji. Na postolju skulpture Jakova Brdara stajao je i natpis No passaran koji je u međuvremenu skinut i do danas nije pronađen.

https://rijeka2020.eu/otvorena-izlozba- ... anski-rat/

inače, vidim da su i na tom linku pogrešno napisali "no pasarán"

Avatar korisnika
klausberger
Šta da ?
Šta da ?
 
Postovi: 14
Teme: 1
Pridružen: 28.5.2014, 17:40

Re: Vojarna na Trsatu

Post broj:#20  PostPostao/la klausberger » 30.7.2020, 16:09

Evo stavljam ovdje tekst objavljen u novom broju Sušačke revije na temu vojarne na Trsatu. Autor Bruno Vignjević.

Povijest vojarne na Trsatu

Iako je vojarna prestala djelovati prije sada već 15 godina, ustupivši prostor sadašnjem Sveučilišnom kampusu, za njezinu 75 godina dugu vojnu namjenu do sada nije postojao ozbiljniji znanstveno istraživački interes. Glavni razlog tome leži u činjenici ograničene dostupnosti arhivskog gradiva koje se osim u Rijeci nalazi u Zagrebu, a najveći dio građe u Beogradu, vezano za razdoblje Kraljevine te kasnije socijalističke Jugoslavije. Pet različitih vojski koje su djelovale u njoj te pet različitih država u skladu s čijim je političkim ideologijama mijenjala i svoje nazive ostavile su za sobom ostavštinu koja tek treba biti istražena i historiografski obrađena.
Koliko se zapravo malo zna o trsatskoj vojarni svjedoči i činjenica kako je u jednom publicističkom tekstu objavljenom na tu temu navedeno kako se glavna zgrada vojarne počela graditi još za vrijeme Austro Ugarske monarhije, što nije točno i ne odgovara povijesnim izvorima.
Vojarna se počela graditi 1927. godine na dotadašnjem zemljišnom posjedu Sušačanina Josipa Smokvine. Naime, još 25. travnja 1925. godine povodom rješenja tadašnjeg ministra vojske Kraljevine SHS, u tadašnjem Sušačkom novom listu izdan je oglas o licitaciji zemljišta za gradnju glavne zgrade vojarne i vojnog vježbališta u gradu Sušaku. Glavni kriterij za otkup istog bila je njegova površina koja je trebala iznositi oko 15 hektara dovoljnih za gradnju dva spomenuta objekta.
Zemljište je otkupljeno godinu dana kasnije, a radovi su započeli krajem 1926. godine kada povelju o gradnji u znak sjećanja potpisuju Dušan Petelin, nadzorni

inženjer gradnje vojarne u ime beogradskog Građevinskog poduzeća „Jadran“ te tadašnji sušački gradonačelnik Juraj Kučić. Glavna zgrada vojarne građena je prema nacrtima inženjera Nikole Bojarskog, a kapacitet iste bio je prilagođen za potrebe smještaja jednog bataljona, to jest bojne, osnovne postrojbe kopnene vojske koja broji od 300 do 500 vojnika. Projektni nacrt odobren je od Ministarstva vojske sa sjedištem u Beogradu.
Glavna zgrada vojarne, današnja Akademija primijenjenih umjetnosti, izgrađena je dakle 1929. i pripadala je tadašnjoj Savskoj divizijskoj oblasti sa sjedištem u Zagrebu. Stražarnica zajedno sa zidom koji je okruživao vojarnu dovršena je 1930. godine. Zanimljivo jest kako je za vrijeme trajanja gradnje i država promijenila ime. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca 1929. godine postala je Kraljevina Jugoslavija. Ubrzo nakon izgradnje dobiva i svoje prvo značajno ime – Kasarna Aleksandra Ujedinitelja, po imenu tada aktualnog kralja Aleksandra Karađorđevića.
Zašto je vojarna građena, i zašto baš na Trsatu? Osim što je na odličnoj strateškoj poziciji s koje se mogao nadzirati jug, istok, sjever i dio zapada današnjeg grada, primarni interes države bio je smještaj vojske u neposrednoj blizini tadašnje granice dvaju gradova, Sušaka i Rijeke, na rijeci Rječini. Naime, 1924. godine puni suverenitet nad Rijekom dobila je Kraljevina Italija nakon potpisivanja Rimskog sporazuma sa predstavnicima Kraljevine SHS. Spomenutom činjenicom područje grada Sušaka u sastavu Kraljevine SHS postalo je granično te je time smještaj vojnih jedinica u neposrednom zaleđu postao primarni interes u svrhu osiguranja državne granice.
Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije te talijanskim zauzimanjem grada Sušaka sredinom travnja 1941. godine vojarna potpada pod talijansku vlast sve do kapitulacije u rujnu 1943. godine. U tom razdoblju od nepune dvije godine vojarna nosi ime „Gabriele D'Annunzio“, po talijanskom političaru i iredentistu koji je 1919. godine sa svojim arditima zauzeo grad Rijeku i proglasio se njenim guvernerom, stvorivši tako prvi fašistički poredak u jednom gradu na svijetu.
Dokumentacija iz kratkotrajnog razdoblja talijanskog upravljanja vojarnom uglavnom nije sačuvana kod nas, većina važnijih dokumenata se nalazi u talijanskim arhivima. Međutim, u privatnim zbirkama kolekcionara ostalo je sačuvano nekoliko fotografija na kojima se razaznaje ime vojarne koje je tada nosila.
Nakon Talijana, Nijemci preuzimaju upravljanje vojarnom i ulažu znatna sredstva u obnovu glavne zgrade koju je oštetio požar koji je u vojarni izbio 1944. godine. Osim ulaganja u obnovu zgrade, Nijemci dodatno utvrđuju svoje nadzemne i podzemne vojne položaje, grade bunkere i manje tunele pripremajući se za konačnu bitku s pripadnicima Narodnooslobodilačkog pokreta.
Nova komunistička vlast nakon Drugog svjetskog rata odlučuje kako će vojarna postati Vojno muzičko učilište, do 1953. godine. Institucija je obrazovala stručne kadrove za sve jedinice tadašnje Jugoslavenske narodne armije zbog činjenice kako je svaka brigada morala imati vlastiti vojni orkestar.
No, nakon Tršćanske krize 1953. godine i jugoslavensko-talijanskog diplomatskog sukoba postalo je neophodno prebaciti jače vojne snage u Rijeku koja se nalazi blizu talijanske granice, pa su se po gradu formirali novi garnizoni, među njima i onaj na Trsatu, s nekoliko bataljuna.
Slijedom toga, vojarna se znatno proširuje te 1958. godine počinje gradnja novih smještajnih objekata. Tadašnje ime vojarne jest znakovito - „Titograd“, po tadašnjem jugoslavenskom predsjedniku, Josipu Brozu Titu.
Točan datum dobivanja imena – Kasarna Španjolskih dobrovoljaca još uvijek je nepoznat. No, poznato je kako je početkom studenog 1977. godine unutar vojarne podignut brončani spomenik španjolskog borca, djelo kipara Jakova Brdara. Ispod kipa stajao je natpis „No passaran“, u prijevodu „Neće proći“, a koji je simbolizirao poznati republikanski poklič iz Španjolskog građanskog rata. Spomenik možemo vidjeti na rijetkim sačuvanim fotografijama njegova svečanog otkrivanja.
Tim događajem, a na inicijativu riječkog ogranka „Udruženja bivših jugoslavenskih dobrovoljaca španske republikanske vojske“, odana je počast vojnim dobrovoljcima s područja Rijeke, Kvarnera, Istre i Gorskog kotara koji su se krajem tridesetih godina prošlog stoljeća borili u Španjolskom građanskom ratu. Spomenuto ime vojarna će nositi sve do 1991. godine. U tom kontekstu valja spomenuti kako je i vojarna na brdu Sveta Katarina nosila ime po španjolskom dobrovoljcu i narodnom heroju, Crikveničanu Nikoli Caru – Črnom.
Unutar vojarne navodno je postojala i bista narodnog heroja Rade Končara, čije je ime nosila 13. brigada Jugoslavenske narodne armije koja je bila stacionirana upravo u trsatskom vojnom kompleksu.
Početkom prosinca 1991. godine kada su se ratna djelovanja razbuktala na teritoriju Republike Hrvatske, JNA pod zapovjedništvom generala Marijana Čada mirno napušta vojarnu. U napušteni kompleks ulazi Vojna policija Republike Hrvatske a kasnije i Hrvatska vojska. Prema pisanju tadašnjeg izdanja Novog lista, vojska JNA prilikom povlačenja je uništila većinu inventara nužnog za normalno funkcioniranje vojnog kompleksa. Spomenik španjolskom borcu i bista Rade Končara misteriozno nestaju i od tada im se gubi svaki trag.
Za vrijeme upravljanja vojarnom od strane Hrvatske vojske, ispred zgrade Zapovjedništva Vojne policije, današnje zgrade Znanstveno-tehnološkog parka (Step Ri), bio je podignut spomenik poginulim pripadnicima „71. bojne Vojne policije Rijeka“ u Domovinskom ratu. Napuštanjem vojarne od strane hrvatske vojske 2004. godine spomenik je premješten u Aleju branitelja na Gradskom groblju Drenova.
Iste godine zemljište vojarne predano je na korištenje Gradu Rijeci radi potreba izgradnje Sveučilišnog kampusa. Dvije godine kasnije otvoren je prvi objekt sveučilišne namjene, u nekadašnjoj glavnoj zgradi Zapovjedništva otvorena je Akademija primijenjenih umjetnosti. 2008. godine zbog gradnje budućih fakulteta srušeno je čak 19 bivših vojnih objekata, a s njima i nekadašnja porta, glavni ulaz u vojarnu. Tim činom vojarna je definitivno otišla u – povijest.

Prethodni

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Vojarne

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost